Žalba koju su 14. veljače 2020. podnijeli Archimandritis Sarantis Sarantos, Protopresvyteros Ioannis Fotopoulos,
Protopresvyteros Antonios Bousdekis,
Protopresvyteros Vasileios Kokolakis,
Estia Paterikon Meleton,
Christos Papasotiriou,
Charalampos Andralis,
protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 11. prosinca 2019. u predmetu T-547/19, Sarantis Sarantos protiv Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije
(predmet C-84/20 P)
Jezik postupka:grčki
Stranke
Žalitelji: Archimandritis Sarantis Sarantos,
Protopresvyteros Ioannis Fotopoulos,
Protopresvyteros Antonios Bousdekis,
Protopresvyteros Vasileios Kokolakis,
Estia Paterikon Meleton,
Christos Papasotiriou,
Charalampos Andralis,
(zastupnik: C. Papasotiriou, dikigoros)
Druge stranke u žalbenom postupku: Europski parlament, Vijeće Europske unije
Žalbeni zahtjev
Žalitelji od Suda zahtijevaju da:
odluči o meritumu njihove tužbe od 31. srpnja 2019. bez vraćanja pobijanog rješenja na odlučivanje Općem sudu;
ukine rješenje devetog vijeća Općeg suda Europske unije od 11. prosinca 2019., registrirano pod brojem 923557, u vezi s navedenom tužbom, te prihvati tužbu u cijelosti;
poništi Uredbu (EU) 2019/11571 od 20. lipnja 2019.;
naloži drugim strankama u žalbenom postupku snošenje troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj žalbi žalitelji ističu dva žalbena razloga:
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijano rješenje, kojim je njihova tužba proglašena nedopuštenom te kojim je utvrđeno, kao prvo, da se „sporna uredba ne odnosi na tužitelje, koji su fizičke osobe, zbog određenih osobina koje su im svojstvene ili činjeničnih okolnosti na temelju kojih se razlikuju od drugih osoba, već zbog njihovih uvjerenja koja dijeli ili bi mogao dijeliti neodređen broj osoba. Posljedično tomu, sporna uredba ne odnosi se osobno na žalitelje u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-aˮ, povrijedilo članak 263. četvrti stavak UFEU-a, članak 19. Statuta Suda Europske unije, načelo proporcionalnosti, preambulu te članke 47. i 52. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima Europske unije (2000/C 364/01), članak 5. stavke 1. i 4. Ugovora o Europskoj uniji (zasebno i u vezi s Protokolom br. 2. o primjeni načela proporcionalnosti), kao i relevantnu sudsku praksu. Navedeno stoga što svojom tužbom žalitelji tvrde da se spornom uredbom krše njihova ljudska prava, među kojima i temeljna prava iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima (ljudsko dostojanstvo, sloboda vjeroispovijedi, pravo na prigovor savjesti na temelju slobode vjeroispovijedi, privatan život i sloboda, pravo na zaštitu osobnih podataka te pravo da se za bilo kakvo postupanje s tim podacima mora zatražiti izričiti pristanak), tako da se Uredba na njih odnosi izravno i osobno te, zbog same prirode povrijeđenih prava kao temeljnih ljudskih prava, žalitelji imaju pravo na podnošenje tužbe za poništenje Općem sudu na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a, a sudovi Unije su dužni provjeriti valjanost uredbi u slučaju povrede temeljnih ljudskih prava.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na navodu da je donošenjem pobijanog rješenja Opći sud pogrešno, contra legem, protumačio odredbe članka 19. Statuta Suda Europske unije te povrijedio članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i načelo proporcionalnosti, kao i relevantne odredbe propisa Unije čija je svrha zašita tog načela, time što je proglasio nedopuštenim zastupanje šestog tužitelja od strane odvjetnika Christosa Papasotirioua, i to stoga jer se „(…) šesti tužitelj nije koristio uslugama odvjetnika, treće strane, kako bi ga potonji zastupao, već je radnje poduzimao u vlastito ime, potpisavši tužbu i koristeći se svojim svojstvom odvjetnika na temelju dokumenta kojim se potvrđuje da je ovlašten za zastupanje iz članka 51. stavka 2. Poslovnika (…).ˮ
____________
1 Uredba (EU) 2019/1157 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o jačanju sigurnosti osobnih iskaznica građana Unije i boravišnih isprava koje se izdaju građanima Unije i članovima njihovih obitelji koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje (SL 2019., L 188, str. 67.)