Language of document :

Žalba koju je 6. kolovoza 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 27. lipnja 2019. u predmetu T-20/17, Mađarska protiv Europske komisije

(predmet C-596/19 P)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: V. Bottka i P.-J. Loewenthal, agenti)

Druge stranke u postupku: Mađarska i Republika Poljska

Žalbeni zahtjev

Europska komisija žalbom zahtijeva od Suda da:

ukine presudu Općeg suda (deveto vijeće) od 27. lipnja 2019. u predmetu T-20/17, Mađarska/Komisija.

odbije drugi i treći tužbeni razlog iz tužbe koju je Mađarska podnijela Općem sudu, u kojima ta država članica ističe neispunjenje obveze obrazlaganja i zlouporabu ovlasti i naloži joj snošenje svih troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje o tužbenim razlozima koji još nisu ispitani, pri čemu će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U okviru prvog žalbenog razloga Komisija ističe da je Opći sud povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a tako što je utvrdio da struktura progresivnih poreznih stopa mađarskog poreza na oglašavanje nije selektivna. Komisija tu tvrdnju temelji na trima razlozima:

Kao prvo, Opći sud pogriješio je, ustvrdivši u točkama 78. do 83. pobijane presude, da je Komisija, kada je identificirala referentni sustav, nepravilno isključila progresivne stope mađarskog poreza na oglašavanje. Za razliku od onog što je Opći sud ustvrdio, predloženi Komisijin pristup u skladu je sa sudskom praksom. Stoga je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava pri određivanju referentnog sustava.

Kao drugo, Opći sud pogriješio je, ustvrdivši u točkama 84. do 90. pobijane presude, da je Komisija pogrešno utvrdila cilj poreza na oglašavanje u svjetlu kojeg se treba ispitati usporedivost. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, sa stajališta ocjene usporedivosti jedino je relevantan predmet oporezivanja na koji se mjera odnosi, odnosno porezni cilj mjere određen oporezivim događajem. Drugi ciljevi, kao na primjer sposobnost plaćanja poreza, relevantni su samo sa stajališta ocjene mogućnosti objektivnog opravdanja razlikovanja koje se primjenjuje putem poreza, sve dok su navedeni ciljevi svojstveni naravi poreza. Stoga Opći sud čini pogrešku koja se tiče prava kada se poziva na navodni cilj preraspodjele poreza na oglašavanje radi ocjene usporedivosti.

Kao treće, nepravilno je stajalište Općeg suda, izraženo u točkama 91. do 105. pobijane presude, prema kojem je Komisija pogriješila zaključivši da se progresivnost poreza na promet ne može opravdati ciljem preraspodjele. Tvrdnja Općeg suda da mađarski porez na oglašavanje nije diskriminirajući te da poštuje cilj preraspodjele temelji se na pogrešnoj pretpostavci da poduzetnici s većim prometom nužno imaju veću dobit od poduzetnika s nižim prometom. Opći sud je, temeljeći se na toj pogrešnoj pretpostavci, počinio pogrešku koja se tiče prava tako što je, radi opravdanja razlikovanja koje je porez izazvao, prihvatio cilj koja nije dio naravi navedenog poreza. Osim toga, prihvaćanjem te pogrešne pretpostavke, Opći sud neopravdano je obrnuo teret dokazivanja te je nametnuo Komisiji da pokaže da se porezne stope koje su utvrđene mađarskim porezom na oglašavanje ne mogu opravdati navodnim ciljem preraspodjele.

U okviru drugog žalbenog razloga Komisija ističe da je Opći sud povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a tako što je utvrdio da mogućnost da se izvrši odbitak 50 % gubitaka nije selektivna. Kao prvo, mjera nije u skladu s referentnim sustavom, čiji je navodno dio, s obzirom na to da se njome dopušta da porezni obveznici koji su porez dužni platiti ovisno o prometu odbiju prenesene gubitke, što ne odražava dobit poduzetnika. Kao drugo, mjera nije opće naravi, za razliku od onog što tvrdi Opći sud i ne ovisi o nasumičnoj okolnosti, nego su se korisnici mjere koja se odnosi na prethodnu godinu mogli identificirati u trenutku uvođenja poreza.

____________