Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. kolovoza 2020. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – EB i dr. protiv Versicherungsanstalt öffentlich Bediensteter, Eisenbahnen und Bergbau (BVAEB)

(predmet C-405/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: EB, JS i DP

Tuženik: Versicherungsanstalt öffentlich Bediensteter, Eisenbahnen und Bergbau (BVAEB)

Prethodna pitanja

1.    Treba li vremensko ograničenje primjene načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koje proizlazi iz presude donesene u predmetu C-262/88, Barber1 te Protokola br. 33 koji se odnosi na članak 157. UFEU-a i članka 12. Direktive br. 2006/54/EZ2 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/54/EZ) tumačiti na način da (austrijski) primatelj mirovine nema pravo ili tek (djelomično) ima pravo pozivati se u pogledu dijela svojeg zahtjeva koji proizlazi iz razdoblja zaposlenja nakon 1. siječnja 1994., na načelo jednakog postupanja, kako bi dokazao da je diskriminiran propisom o prilagođavanju mirovina službenikâ iz 2018., poput onog koji se primijenio u glavnim postupcima?

2.    Treba li načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (na temelju članka 157. UFEU-a u vezi s člankom 5. Direktive 2006/54/EZ) tumačiti na način da se neizravno različito postupanje, poput onog koje eventualno proizlazi iz propisâ o prilagođavanju mirovina iz 2018., primjenjivih u glavnim predmetima, ukazuje kao opravdano, i ako se uzmu u obzir slične mjere koje su prethodno donesene, kao i znatan gubitak vrijednosti u odnosu na prilagodbu stvarne vrijednosti starosnih mirovina zbog inflacije (25 % u predmetnom slučaju) koji je prouzročen njihovim kumulativnim djelovanjem, osobito:

kako bi se spriječio „jaz” između viših i nižih starosnih mirovina (koji nastaje pri redovitoj prilagodbi s jedinstvenom stopom), premda bi isti bio isključivo nominalan te se njime ne bi promijenio odnos vrijednosti;

kako bi se ostvarila opća „socijalna komponenta” u smislu jačanja kupovne moći primateljâ nižih starosnih mirovina, premda a) taj se cilj može postići i bez ograničenja prilagodbe većih mirovina i b) zakonodavac ne predviđa na isti način takvu mjeru i u pogledu kupovne moći u slučaju prilagodbe manjih primanja djelatnih službenikâ zbog inflacije (nauštrb prilagodbe većih primanja) niti je donio propis o usporedivoj intervenciji u prilagodbu vrijednosti mirovina u drugim sustavima strukovnog socijalnog osiguranja (u kojima ne sudjeluje država) s ciljem jačanja kupovne moći manjih mirovina (nauštrb prilagodbe većih mirovina),

radi očuvanja i financiranja „sustava”, premda se starosne mirovine službenikâ ne isplaćuju iz sustava sličnom osiguranju koji organizira i sufinancira zavod za mirovinsko osiguranje, nego po osnovi naknade koju savezna država kao poslodavac isplaćuje umirovljenim službenicima za obavljeni rad, tako da očuvanje ili financiranje sustava nisu bili odlučujući, nego, u konačnici, isključivo proračunski razlozi,

jer je riječ o samostalnom razlogu za opravdanje ili o (prethodnom) a priori isključivanju neizravne diskriminacije na temelju spola u smislu Direktive 2006/54/EZ na štetu muškaraca, ako statistički znatno veći postotak muškaraca kao obuhvaćenih primatelja većih starosnih mirovina treba smatrati posljedicom uobičajenog nepostojanja jednakih mogućnosti za žene u području zapošljavanja i rada, osobito u prošlosti, ili

jer je propis dopušten kao pozitivna mjera u smislu članka 157. stavka 4. UFEU-a?

____________

1     Presuda od 17. svibnja 1990., C-262/88, EU:C:1990:209.

2     Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL 2006., L 204, str. 23.).