PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(drugo vijeće)

10. travnja 2014.

Predmet F‑16/13

Ivo Camacho‑Fernandes

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Članak 73. Pravilnika – Profesionalna bolest – Izloženost azbestu i drugim tvarima – Liječničko povjerenstvo – Odbijanje priznanja bolesti koja je dovela do smrti dužnosnika kao profesionalne bolesti – Valjanost mišljenja liječničkog povjerenstva – Načelo kolektivne odgovornosti – Mandat – Obrazloženje – Načelo jednakog postupanja“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se na UEZAE primjenjuje sukladno njegovu članku 106.a, kojom I. Camacho‑Fernandes zahtijeva da se poništi odluka tijela za imenovanje (u daljnjem tekstu: TZI) od 23. ožujka 2012. kojom je Europska komisija zatvorila postupak pokrenut na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i potvrdila tekst prijedloga odluke od 23. lipnja 1995. o odbijanju zahtjeva za priznavanje bolesti od koje je umrla njegova supruga kao profesionalne bolesti.

Odluka:      Tužba se odbija. I. Camacho‑Fernandes snosi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Liječničko povjerenstvo – Organizacija – Obveza donošenja poslovnika – Nepostojanje – Obveza provođenja formalnog glasovanja – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju, čl. 73.; Opća pravila o osiguranju od rizika nezgode i profesionalne bolesti, čl. 22. st. 3.)

2.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Medicinsko vještačenje – Obveza obrazlaganja koju ima liječničko povjerenstvo – Opseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 73.; Opća pravila o osiguranju od rizika nezgode i profesionalne bolesti, čl. 22. st. 3.)

3.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Medicinsko vještačenje – Kolegijalno funkcioniranje liječničkog povjerenstva – Razmatranje predmeta i sastavljanje završnog izvještaja na temelju stava većine – Valjanost – Pretpostavke

(Pravilnik o osoblju, čl. 73.; Opća pravila o osiguranju od rizika nezgode i profesionalne bolesti, čl. 22. st. 3.)

1.      U kontekstu zahtjeva za priznavanje bolesti dužnosnika kao profesionalne bolesti, zadaća koju ima liječničko povjerenstvo da potpuno objektivno i neovisno iznese svoju ocjenu o medicinskim pitanjima zahtijeva da njegova sloboda u davanju ocjene bude potpuna. No ta bi sloboda bila umanjena ako bi liječničko povjerenstvo, koje je uostalom sastavljeno na ad hoc principu za svaki pojedinačni slučaj koju mu je podnesen radi davanja ocjene te stoga nije trajno, bilo obvezno u svakom pojedinom slučaju donositi poslovnik. U tim okolnostima, liječničkom povjerenstvu mora biti moguće odlučiti, uzimajući u obzir okolnosti pojedinog slučaja koji mu je podnesen, smatra li da je u stanju ispuniti svoju zadaću bez da nužno mora donositi formalna i detaljna pravila o načinu svojeg rada, a što se uostalom ni ne traži člankom 22. stavkom 3. Općih pravila o osiguranju od rizika nezgode i profesionalne bolesti za dužnosnike Unije, koja su stupila na snagu 1. siječnja 2006. Osim toga, nijedna odredba iz tih pravila ne obvezuje liječničko povjerenstvo da provede formalno glasovanje prije donošenja svoje odluke.

(t. 74., 79. i 98.)

Izvori:

Sud: 19. siječnja 1988., Biedermann/Revizorski sud, 2/87, t. 16.

Službenički sud: 12. prosinca 2012., BS/Komisija, F‑90/11, t. 38., protiv koje se vodi žalbeni postupak pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑83/13 P

2.      U kontekstu zahtjeva za priznavanje bolesti dužnosnika kao profesionalne bolesti, imajući u vidu zadaću liječničkog povjerenstva da iznese svoje mišljenje o pitanjima medicinske prirode, obveza obrazlaganja kojoj to povjerenstvo podliježe pretpostavlja samo da ono pojasni proces koji ga je na temelju podataka kojima je raspolagalo doveo do liječničkog nalaza kojeg navodi u svojem završnom izvještaju. Iz članka 22. stavka 3. Općih pravila o osiguranju od rizika nezgode i profesionalne bolesti za dužnosnike Unije, koja su stupila na snagu 1. siječnja 2006., ne proizlazi nikakva obveza citiranja znanstvenih dokumenata u prilog tezama koje je zastupala većina članova liječničkog povjerenstva. U tom je pogledu jedino važno da završni izvještaj sadrži obrazloženje iz kojeg se mogu ocijeniti razmatranja na kojima se temelje nalazi koje sadrži te da postoji dovoljno jasna veza između medicinskih zaključaka koje sadrži i nalaza do kojih je došlo liječničko povjerenstvo.

(t. 88. i 120.)

3.      U kontekstu zahtjeva za priznavanje bolesti dužnosnika kao profesionalne bolesti, završni izvještaj liječničkog povjerenstva finaliziran je tek nakon što su dva njegova potpisnika imala priliku sagledati mišljenje manjine. Sama činjenica da, nakon što su proučili gledišta iznesena u mišljenju manjine, ostali članovi liječničkog povjerenstva nisu uvjereni da trebaju promijeniti svoje nalaze sadržane u izvještaju usvojenom u ime liječničkog povjerenstva, ne može predstavljati povredu uvjeta mandata liječničkog povjerenstva.

(t. 108.)