RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

20. ožujka 2014.

Predmet F‑84/10 DEP

Efstratios Chatzidoukakis

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Postupak – Odmjeravanje troškova“

Predmet:      Zahtjev za odmjeravanje troškova na temelju članka 92. stavka 1. Poslovnika koji je podnijela Europska komisija nakon presude od 5. lipnja 2012., Chatzidoukakis/Komisija (F‑84/10, u daljnjem tekstu presuda od 5. lipnja 2012.). 

Odluka:      Ukupni iznos troškova koji E. Chatzidoukakis Giannakouris mora vratiti Europskoj komisiji na temelju troškova čija se naknada može tražiti u predmetu F‑84/10 iznosi 2555,50 eura, uključujući zatezne kamate računajući od datuma dostave ovog rješenja do datuma isplate, izračunate na temelju stope koju primjenjuje Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja, koja se primjenjuje na predmetno razdoblje, uvećana za dva boda.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Nužni troškovi stranaka – Troškovi vanjskog prevođenja koji se odnose na prijevode dokumenata u vezi s postupkom koji je predložila institucija Unije – Isključenje

(čl. 1. Uredbe Vijeća br. 1.; čl. 91. t. (b) Poslovnika Službeničkog suda)

2.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Nužni troškovi stranaka – Nagrade za rad koje institucija isplaćuje svojem odvjetniku – Uključenost – Elementi koje treba uzeti u obzir radi odmjeravanja

(čl. 19. podst. 1. i čl. 7. st. 1.  Priloga I. Statutu Suda Europske unije; čl. 144. t. (b) i 145. st. 1. Poslovnika Suda)

1.      Iz članka 91. točke (b) Poslovnika Službeničkog suda proizlazi da su troškovi čiju je naknadu moguće tražiti ograničeni, s jedne strane, na troškove nastale u svrhu postupka pred Službeničkim sudom i, s druge strane, na troškove koji su u tu svrhu bili nužni.

U tom pogledu, troškovi vanjskog prevođenja koji se odnose na prijevode dokumenata u vezi s postupkom koji su Službeničkom sudu predložile institucije Unije ne mogu se smatrati nužnim troškovima u svrhu postupka i, dakle, troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Institucije su obvezne podnijeti prijevode svakog akta u postupku kojeg su autor. Ta obveza, koju institucijama Unije nalaže poslovnik, proizlazi iz toga da navedene institucije djeluju u višejezičnom okruženju i raspolažu svim potrebnim ljudskim potencijalima kako bi se osigurali prijevodi dokumenata postupka na sve jezike navedene u članku 1. Uredbe br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici. Nije moguće naložiti snošenje tih troškova dužnosniku koji ima pravo izabrati jezik postupka i koji bi zato bio diskriminiran da mora snositi troškove. Pored toga, od odvjetnika se ne zahtijeva da prevodi dokumente već njegova nagrada za rad mora biti odraz njegova rada koji izvršava kao odvjetnik pomažući i zastupajući svoju stranku.

(t. 20. i 32.)

Izvori:

Sud: 26. studenoga 2004., EIB/De Nicola, C‑198/02 P (R)-DEP, t. 21.

Službenički sud: 26. travnja 2010., Schönberger/Parlament, F‑7/08 DEP, t. 23.

2.      Kao što proizlazi iz članka 19. podstavka 1. Statuta Suda Europske unije koji se u postupku pred Službeničkim sudom primjenjuje na temelju članka 7. stavka 1. Priloga I. navedenom Statutu, institucije se slobodno mogu obratiti odvjetniku za pomoć. Primici za rad potonjeg stoga potpadaju pod pojam nužnih troškova u svrhu postupka, pri čemu institucija nije obvezna dokazati da je takva pomoć bila objektivno opravdana.

Što se tiče određivanja mogućeg iznosa nagrada za rad odvjetnika, sud Unije nije ovlašten odmjeravati iznos koji stranke moraju plaćati svojem odvjetniku već je ovlašten odmjeravati visinu iznosa čiju se naknadu može tražiti od stranke kojoj se nalaže snošenje troškova. Odlučujući o zahtjevu za odmjeravanje troškova, sud Unije ne mora uzimati u obzir nacionalnu tarifu odvjetničkih nagrada za rad niti mogući sporazum sklopljen u tom pogledu između dotičnih stranaka i njezinih zastupnika ili savjetnika.

U tom pogledu, u nedostatku odredbi o pristojbama u pravu Unije, sud treba slobodno ocijeniti predmetne podatke uzimajući u obzir predmet i narav spora, njegovu važnost sa stajališta prava Unije, težinu predmeta, opseg rada koji je nužan u sudskom postupku za zastupnike ili savjetnike koji su sudjelovali i ekonomske interese koje spor predstavlja za stranke.

Pored toga, iznos nagrada za rad odvjetnika dotične institucije čija se naknada može tražiti ne može se ocijeniti bez uzimanja u obzir rada koji su izvršile njezine službe, čak i prije pokretanja postupka pred Službeničkim sudom. S obzirom da je dopuštenost tužbe podređena podnošenju žalbe i njezinom odbijanju od strane tijela za imenovanje, službe institucije načelno su uključene u rješavanje sporova čak i prije no što su oni pokrenuti pred Službeničkim sudom.

Što se tiče opsega rada povezanog s postupkom koji se vodi pred Službeničkim sudom, na sudu je da uzme u obzir ukupan broj radnih sati koji se mogu ocijeniti objektivno nužnim u svrhu tog postupka.

(t. 21. do 24. i 29.)

Izvori:

Opći sud: 23. ožujka 2012., Kerstens/Komisija, T‑498/09 P‑DEP, t. 20.; 28. svibnja 2013., Marcuccio/Komisija, T‑278/07 P‑DEP, t. 14.

Službenički sud: 10. studenoga 2009., X/Parlament, F‑14/08 DEP, t. 22.; Schönberger/Parlament, gore navedena, t. 24. i 29.; 27. rujna 2011., De Nicola/EIB, F‑55/08 DEP, t. 41. i 42.