Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2019. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – Telenor Magyarország Zrt. protiv Nemzeti Média- és Hírközlési Hatóság Elnöke

(predmet C-39/19)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Telenor Magyarország Zrt.

Tuženik: Nemzeti Média- és Hírközlési Hatóság Elnöke

Prethodna pitanja

1.    Treba li komercijalni sporazum sklopljen između pružatelja usluga pristupa internetu i krajnjeg korisnika, na temelju kojeg taj pružatelj na krajnjeg korisnika primjenjuje tarifu bez dodatnih troškova za upotrebu određenih aplikacija (odnosno promet koji nastaje upotrebom određene aplikacije ne obračunava se kao potrošnja eventualnih podataka niti usporava njezinu brzinu nakon potrošene ugovorene količine podataka) i u skladu s kojim se razlikovanje uspostavlja samo prema uvjetima i u okviru tog sporazuma sklopljenog s krajnjim korisnikom te jedino u pogledu tog krajnjeg potrošača, a ne u odnosu na krajnje korisnike koji nisu strana tog sporazuma, tumačiti u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji1 (u daljnjem tekstu: Uredba)?

2.    U slučaju niječnog odgovora na prvo prethodno pitanje, treba li članak 3. stavak 3. Uredbe tumačiti na način da je, uzimajući u obzir i uvodnu izjavu 7. Uredbe, radi utvrđivanja povrede nužno na temelju učinka i tržišta razmotriti jesu li se mjerama pružatelja usluga pristupa internetu doista ograničila prava krajnjih korisnika iz članka 3. stavka 1. Uredbe i, ako da, u kojoj mjeri?

3.    Neovisno o prvom i drugom prethodnom pitanju, treba li članak 3. stavak 3. Uredbe tumačiti na način da je zabrana utvrđena u navedenoj odredbi bezuvjetna, opća i objektivna tako da se njome zabranjuje svaka mjera upravljanja prometom kojom se uvode razlike između različitih internetskih sadržaja i to neovisno o tome uvodi li ih pružatelj usluga pristupa internetu sporazumom, poslovnom praksom ili nekom drugom vrstom ponašanja?

4.    U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, može li se samo na temelju činjenice postojanja diskriminacije također zaključiti da postoji povreda članka 3. stavka 3. Uredbe, a da pritom nije potrebna dodatna ocjena tržišta i učinka pa je stoga u tom slučaju nepotrebna i ocjena u skladu s člankom 3. stavcima 1. i 2. Uredbe?

____________

1     SL 2015., L 310, str. 1.