Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. siječnja 2020. uputio Sąd Okręgowy w Gdańsku (Poljska) – I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A.
(predmet C-19/20)
Jezik postupka: poljski
Sud koji je uputio zahtjev
Sąd Okręgowy w Gdańsku
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: I.W., R.W.
Tuženik: Bank BPH S.A.
Prethodna pitanja
Treba li članak 3. stavke 1. i 2. u vezi s člankom 4. stavkom 1., člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima1 tumačiti na način da je nacionalni sud dužan utvrditi nepoštenost (u smislu članka 3. stavka 1. Direktive) ugovorne odredbe u potrošačkom ugovoru i u slučaju kada su na dan donošenja odluke stranke izmijenile sadržaj ugovora u obliku dodatka ugovoru na način da ta odredba nije nepoštena, a utvrđenje nepoštenosti odredbe u njezinoj prvotnoj verziji može dovesti do nevaljanosti (poništenja) cijelog ugovora?
Treba li članak 6. stavak 1. u vezi s člankom 3. stavkom 1. i stavkom 2. drugom rečenicom i člankom 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se nacionalnom sudu omogućuje utvrđenje nepoštenosti samo određenih elemenata ugovorne odredbe koja se odnosi na tečaj valute u kojoj je indeksiran kredit odobren potrošaču koji određuje banka (kao što je to slučaj u glavnom postupku), odnosno uklanjanje odredbe o bankovnoj marži koja je jednostrano i nejasno određena kao sastavni dio tečaja, a ostavljanje jednoznačne odredbe o srednjem tečaju središnje banke (Poljska narodna banka), koje ne zahtijeva da se uklonjeni sadržaj zamijeni bilo kojom zakonskom odredbom, […] dovest će do ponovne uspostave stvarne ravnoteže između potrošača i poduzetnika iako će izmijeniti bit odredbe o potrošačevu izvršenju činidbe u njegovu korist?
Treba li članak 6. stavak 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se utvrđenje nepoštenosti samo određenih elemenata ugovorne odredbe kako je navedeno u drugom pitanju, čak i ako nacionalni zakonodavac uvede mjere za sprečavanje stalne primjene nepoštenih ugovornih odredbi, poput onih koje se ispituju u glavnom postupku, uvođenjem odredbi kojima se bankama nalaže obveza da detaljno utvrde načine i rokove za određivanje tečaja valuta na temelju kojeg se izračunava iznos kredita, obroka koji se sastoje od glavnice i kamata i načelâ konverzije u valutu isplate ili otplate kredita, protivi javnom interesu?
Treba li neprimjenjivost ugovora iz članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja je posljedica uklanjanja nepoštenih ugovornih odredbi iz članka 2. točke (a) u vezi s člankom 3. Direktive tumačiti na način da je to sankcija koja može biti rezultat konstitutivne odluke koju je donio sud na izričit zahtjev potrošača s posljedicama od trenutka sklapanja ugovora, odnosno ex tunc, a potrošačevi i poduzetnikovi restitucijski zahtjevi dospijevaju s pravomoćnošću presude?
Treba li članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima od 30. ožujka 2010. tumačiti na način da se njime nacionalnom sudu nalaže obveza da obavijesti potrošača koji je podnio zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora u pogledu uklanjanja nepoštenih odredbi o pravnim posljedicama takve odluke, uključujući moguće restitucijske zahtjeve poduzetnika (banke), čak i one koji nisu prijavljeni u predmetnom postupku i one čija osnovanost nije jednoznačno utvrđena, čak i ako potrošača zastupa ovlašteni zastupnik?
____________
1 SL 1993., L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.