Language of document :

Tužba podnesena 15. srpnja 2019. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

(predmet C-668/19)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Manhaeve, L. Cimaglia, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da

utvrdi da Talijanska Republika, time što nije

poduzela potrebne mjere kako bi osigurala sabirne sustave komunalnih otpadnih voda za 166 aglomeracija s populacijskim ekvivalentom višim od 2 000, u skladu s člankom 3. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda1 ,

poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da se u 610 aglomeracija s populacijskim ekvivalentnom višim od 10 000 ili onih s populacijskim ekvivalentom između 2 000 i 10 000, koje ispuštaju u slatke vode i estuarije komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave, prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju, u skladu s člankom 4. Direktive 91/271/EEZ,

poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da se u 10 aglomeracija s populacijskim ekvivalentom višim od 10 000 koje ispuštaju u prihvatne vode koje se smatraju „osjetljivim područjima” u smislu Direktive 91/271/EEZ komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju, u skladu s člankom 5. iste direktive,

poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da u pet „osjetljivih područja” u smislu Direktive 91/271/EEZ minimalan postotak smanjena ukupnog opterećenja koje ulazi u stanice za pročišćavanje otpadnih voda u gradu bude najmanje 75% za ukupni fosfor i najmanje 75% za ukupni dušik, u skladu s člankom 5. stavkom 4. iste direktive,

poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da se stanice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda izgrađene radi ispunjena zahtjeva članaka od 4. do 7. Direktive 91/271/EEZ konstruiraju, izgrade, vode i održavaju kako bi se osigurala dovoljna provedba u svim normalnim lokalnim klimatskim uvjetima i kako bi se pri konstruiranju stanica uzele u obzir sezonske varijacije opterećenja u 617 aglomeracija, u skladu s člankom 10. iste direktive,

nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 3. i/ili članka 4. i/ili članka 5., kao i članka 10. Direktive 91/271/EEZ;

naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Svojim tužbenim razlogom Komisija ističe da Talijanska Republika u različitim dijelovima svoga državnog područja nije pravilno provela Direktivu Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 2019. o pročišćavanju otpadnih voda.

Komisija najprije ističe različite povrede članka 3. Direktive, koji predviđa, u stavku 1. drugom podstavku i u stavku 2., da su države članice bile dužne osigurati, najkasnije do 31. prosinca 2005., sabirne sustave za sve aglomeracije s populacijskim ekvivalentom višim od 2 000, u skladu sa zahtjevima iz Priloga I., odjeljka A. U brojnim aglomeracijama smještenima u regijama Abruzzo, Kalabriji, Kampaniji, Furlanija-Julijskoj krajini, Lombardiji, Apuliji, Siciliji, Valle d'Aosti i Venetu ta obveza nije ispunjena na ispravan način.

Članak 4. Direktive 91/271/EEZ nadalje predviđa, u stavcima 1. i 3., da su, najkasnije do 31. prosinca 2000. za sva ispuštanja za aglomeracije s populacijskim ekvivalentom višim od 10 000 ili za ona s populacijskim ekvivalentom između 2 000 i 10 000 države članice morale osigurati da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju, u skladu sa zahtjevima iz Priloga I., odjeljka B. Komisija je ustanovila nepoštovanje tih odredaba u velikom broju aglomeracija smještenih u regijama Abruzzo, Basilicati, Kalabriji, Kampaniji, Furlanija-Julijskoj krajini, Laciju, Liguriji, Lombardiji, Markeu, Apuliji, Pijemontu, Sardiniji, Siciliji, Toskani, Umbriji, Valle d'Aosti i Venetu.

Članak 5. direktive predviđa, u stavcima 2. i 3. da su, najkasnije do 31. prosinca 1992., države članice morale osigurati za sva ispuštanja iz aglomeracija s populacijskim ekvivalentom višim od 10 000 da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja u osjetljiva područja podvrgnu strožem pročišćavanju od onog spomenutog u članku 4. Komisija je utvrdila nepoštovanje tih odredaba u nizu aglomeracija smještenih u regijama Basilicati, Furlanija-Julijskoj krajini, Laciju, Markeu, Apuliji, Sardiniji i Venetu.

Što se tiče osjetljivih područja, članak 5. stavak 4. direktive zatim predviđa mogućnost neprimjenjivanja zahtjeva utvrđenih u stavcima 2. i 3. istog članka na pojedine stanice pročišćavanja komunalnih otpadnih voda pod uvjetom da se dokaže da je minimalni postotak smanjenja ukupnog opterećenja koje ulazi u stanice za pročišćavanje otpadnih voda u tom području najmanje 75% za ukupni fosfor i najmanje 75% za ukupni dušik. To nije dokazano u odnosu na različita talijanska osjetljiva područja.

Nepoštovanje članaka 4. i 5. Direktive 91/271/EEZ dovodi naposljetku i do povrede članka 10. iste direktive, prema kojem se stanice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda konstruiraju, grade, vode i održavaju na takav način da se osigura dovoljna provedba u svim normalnim lokalnim klimatskim uvjetima.

____________

1 SL 1991, L 135, str. 40. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5.)