Language of document : ECLI:EU:T:2018:761

Privremena verzija

PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)

8. studenoga 2018.(*)

„Direktiva 2010/30/EU – Označivanje potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu – Delegirana uredba Komisije o dopuni Direktive – Označivanje energetske učinkovitosti usisavača – Ključan element u ovlašćujućem aktu”

U predmetu T-544/13 RENV,

Dyson Ltd, sa sjedištem u Malmesburyju (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupaju F. Carlin, barrister, E. Batchelor i M. Healy, solicitors, uz asistenciju A. Patsa, odvjetnika,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju L. Flynn, K. Herrmann i K. Talabér-Ritz, u svojstvu agenata,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 665/2013 od 3. svibnja 2013. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača (SL 2013., L 192, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 307.),

OPĆI SUD (peto vijeće),

u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, I. Labucka (izvjestiteljica) i I. Ulloa Rubio, suci,

tajnik: N. Schall, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 13. ožujka 2018.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Predmet je ove tužbe zahtjev za poništenje Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 665/2013 od 3. svibnja 2013. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača (SL 2013., L 192, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 307., u daljnjem tekstu: pobijana uredba) koji je podnio tužitelj Dyson Ltd, društvo osnovano prema engleskom pravu koje zapošljava 4400 osoba u cijelome svijetu i koje u više od šezdeset zemalja dizajnira, proizvodi i prodaje usisavače za kućnu upotrebu čiji kolektori prašine funkcioniraju sa spremnicima bez vrećica.

 Pravni okvir

2        Komisija je usvojila pobijanu uredbu kako bi dopunila Direktivu 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (SL 2010., L 153, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 101.) u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača.

 Direktiva 2010/30

3        U skladu s člankom 1. stavcima 1. i 2., Direktiva 2010/30 „uspostavlja okvir za usklađivanje nacionalnih mjera o informacijama za krajnje korisnike, posebno na oznakama i u standardiziranim informacijama o proizvodu, o potrošnji energije i, ako je to relevantno, ostalih bitnih resursa tijekom uporabe, te o dodatnim informacijama o proizvodima povezanih s energijom, čime se krajnjim korisnicima omogućuje da izaberu učinkovitije proizvode” te se primjenjuje „na proizvode povezane s energijom, koji tijekom uporabe imaju značajan izravan ili neizravan utjecaj na potrošnju energije i, ako je to relevantno, drugih bitnih resursa”.

4        Prema članku 5. točki (a) Direktive 2010/30, države članice osiguravaju da „dobavljači koji stavljaju na tržište ili puštaju u rad proizvode obuhvaćene delegiranim aktom, dostavljaju oznaku i informacijski list u skladu s […] direktivom i dotičnim delegiranim aktom”.

5        Članak 10. Direktive 2010/30, naslovljen „Delegirani akti”, propisuje:

„1. Pojedinosti koje se odnose na oznaku i informacijski list Komisija utvrđuje u delegiranim aktima u skladu s člancima od 11. do 13., za svaki tip proizvoda u skladu s ovim člankom.

Proizvod koji ispunjava kriterije iz stavka 2. obuhvaćen je delegiranim aktom u skladu sa stavkom 4.

Odredbe delegiranih akata o informacijama o potrošnji energije i drugih bitnih resursa tijekom upotrebe koje se navode na oznaci i u informacijskom listu omogućuju krajnjim korisnicima da donose bolje informirane odluke o kupnji, a tijelima nadležnim za nadzor tržišta da verificiraju odgovaraju li proizvodi navedenim informacijama.

Kad se istim delegiranim aktom predviđaju odredbe o energetskoj učinkovitosti i odredbe o potrošnji bitnih resursa za neki proizvod, oblikom i sadržajem oznake naglašava se energetska učinkovitost tog proizvoda.

2. Kriteriji iz stavka 1. su sljedeći:

(a)      prema najnovijim dostupnim podacima i uzimajući u obzir količine koje se stavljaju na tržište Unije, proizvodi imaju značajan potencijal za uštedu energije i, ako je to relevantno, drugih bitnih resursa;

(b)      proizvodi ekvivalentne funkcionalnosti koji su dostupni na tržištu imaju znatno različite relevantne razine radnih značajki;

(c)      Komisija uzima u obzir relevantno zakonodavstvo Unije i samoregulaciju, kao što su dobrovoljni sporazumi za koje se očekuje da će ciljeve politika ostvariti brže ili uz niže troškove nego obvezujući zahtjevi.

3. U pripremi nacrta delegiranog akta, Komisija:

(a)      uzima u obzir okolišne parametre utvrđene u Prilogu I. dijelu 1. Direktive 2009/125/EZ koji su identificirani kao značajni u relevantnoj provedbenoj mjeri donesenoj u skladu s Direktivom 2009/125/EZ i koji su tijekom uporabe proizvoda relevantni za krajnjeg korisnika;

(b)      procjenjuje utjecaj akta na okoliš, krajnje korisnike i proizvođače uključujući i mala i srednja poduzeća (MSP), u smislu konkurentnosti uključujući i konkurentnost na tržištima izvan Unije, inovacija, pristupa tržištu, troškova i koristi;

(c)      provodi odgovarajuće konzultacije sa zainteresiranim stranama;

(d)      utvrđuje rok(ove) provedbe, etapne ili privremene mjere ili razdoblja, posebno uzimajući u obzir moguće utjecaje na MSP ili na specifične skupine proizvoda koji se proizvode prvenstveno u MSP.

4. U delegiranim aktima navodi se posebno:

(a)      točna definicija tipa proizvoda koji se uvrštavaju;

(b)      mjeriteljske norme ili metode koje treba koristiti za dobivanje informacija iz članka 1. stavka 1.;

(c)      pojedinosti iz tehničke dokumentacije koja se zahtijeva u smislu članka 5.;

(d)      oblik i sadržaj oznake iz članka 4., koja u najvećoj mogućoj mjeri ima jednoobrazni karakterističan oblik po skupinama proizvoda te je u svakom slučaju jasno vidljiva i čitljiva. U modelu oznake kao osnova zadržava se razvrstavanje slovima od ‚A’ do ‚G’; stupnjevi razvrstavanja odgovaraju značajnoj uštedi energije i troškova iz perspektive krajnjeg korisnika.

U funkciji tehnološkog napretka, razvrstavanju se mogu dodati tri dodatna razreda. Ti dodatni razredi označavaju se znakovima A+, A++ te A+++ za razred najviše učinkovitosti. U načelu, ukupan broj razreda ograničen je na sedam, osim ako ima još popunjenih razreda.

Ljestvica boje sastoji se od najviše sedam različitih boja od tamnozelene do crvene. Najviši razred uvijek je tamnozelene boje. Ako ima više od sedam razreda, samo se crvena boja može ponavljati.

Razvrstavanje se preispituje posebno kad značajan udio proizvoda na unutarnjem tržištu dostigne dva najviša razreda energetske učinkovitosti i kad se daljnjom diferencijacijom proizvoda mogu ostvariti dodatne uštede.

Detaljni kriteriji za eventualno ponovno razvrstavanje proizvoda prema potrebi se utvrđuju od slučaja do slučaja u relevantnom delegiranom aktu;

(e)      […]

(f)      sadržaj i prema potrebi format i drugi detalji o oznaci ili dodatne informacije iz članka 4. i članka 5. [točke] (c). Informacije s oznake unose se i u informacijski list;

(g)      specifičan sadržaj oznake za oglašavanje, uključujući prema potrebi energetski razred i druge relevantne razine radnih značajki za dotični proizvod u čitljivom i vidljivom obliku;

(h)      koliko je dugo proizvod razvrstan u razred naveden na oznaci, prema potrebi, u skladu s [točkom] (d);

(i)      razina točnosti izjava na oznaci i u informacijskim listovima;

(j)      rok za ocjenjivanje i eventualnu reviziju delegiranog akta, uzimajući u obzir brzinu tehnološkog razvitka.”

6        Članak 11. Direktive 2010/30, pod nazivom „Izvršavanje delegiranih ovlasti”, precizira:

„1. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 10. povjerava se Komisiji na rok od pet godina počevši od 19. lipnja 2010. Najkasnije šest mjeseci prije isteka tog petogodišnjeg razdoblja Komisija sastavlja izvješće o delegiranim ovlastima. Delegirane ovlasti automatski se produžuju za razdoblja jednakog trajanja ako ih Europski parlament ili Vijeće ne opozovu u skladu s člankom 12.

2. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

[…]”

 Pobijana uredba

7        Kako bi dopunila Direktivu 2010/30 u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača, Komisija je 3. svibnja 2013. donijela pobijanu uredbu.

8        U skladu s njezinim člankom 1. stavkom 1., pobijanom uredbom se „utvrđuju zahtjevi za označivanje i pružanje dodatnih podataka o proizvodu za električne usisavače, uključujući hibridne usisavače”.

9        Članak 3. pobijane uredbe, pod nazivom „Obveze dobavljača i vremenski raspored”, propisuje:

„1. Dobavljači osiguravaju da je od 1. rujna 2014.:

(a)      svaki usisavač označen tiskanom oznakom čiji su izgled i sadržaj utvrđeni u Prilogu II.;

(b)      dostupan informacijski list proizvoda, kako je utvrđen u Prilogu III.;

(c)      nadležnim tijelima država članica i Komisiji na zahtjev dostupna tehnička dokumentacija kako je utvrđena u Prilogu IV.;

(d)      u svakom oglasu za određeni model usisavača naveden razred energetske učinkovitosti ako se u oglasu objavljuju podaci vezani uz potrošnju energije ili cijenu;

(e)      u svakom tehničkom promotivnom materijalu koji se odnosi na određeni model usisavača i koji opisuje njegove specifične tehničke parametre naveden razred energetske učinkovitosti tog modela.

2. Oblik oznake kako je određen u Prilogu II. primjenjuje se u skladu sa sljedećim vremenskim rasporedom:

(a)      za usisavače koji se stavljanju na tržište od 1. rujna 2014. oznake su usklađene s oznakom 1 iz Priloga II.;

(b)      za usisavače koji se stavljaju na tržište od 1. rujna 2017. oznake su usklađene s oznakom 2 iz Priloga II.”

10      Članak 5. pobijane uredbe, naslovljen „Mjerne metode”, propisuje da „podaci koje je potrebno osigurati sukladno člancima 3. i 4. dobivaju se pouzdanim, točnim i ponovljivim mjernim metodama i metodama izračuna, koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode i metode izračuna, kako je utvrđeno u Prilogu VI.”.

11      Članak 7. pobijane uredbe, naslovljen „Preispitivanje”, propisuje:

„Komisija preispituje ovu Uredbu s obzirom na tehnološki napredak najkasnije pet godina od njezina stupanja na snagu. U okviru preispitivanja posebno se ocjenjuju dopuštena odstupanja određena u Prilogu VII., treba li u područje primjene uvrstiti velike akumulatorske usisavače i je li moguće koristiti mjerne metode za godišnju potrošnju energije, kapacitet prihvata prašine i emisiju prašine koje se temelje na mjerenju provedenom s djelomično punim, a ne praznim spremnikom.”

12      Točka 1. Priloga VI. pobijanoj uredbi propisuje:

„Za potrebe usklađenosti i provjeru usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, provode se mjerenja i izračuni primjenom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate metode mjerenja i izračunavanja, uključujući usklađene norme čiji su referentni brojevi u tu svrhu objavljeni u Službenom listu Europske unije. Moraju ispunjavati tehničke definicije, uvjete, jednadžbe i parametre utvrđene ovim Prilogom.”

13      Pobijana uredba bila je objavljena u Službenom listu Europske unije od 13. srpnja 2013.

 Postupak pred Općim sudom i Sudom

14      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. listopada 2013. tužitelj od Općeg suda zahtijeva da poništi pobijanu uredbu.

15      U prilog svojoj tužbi tužitelj je iznio tri tužbena razloga, koji se temelje, prvi, na Komisijinoj nenadležnosti, drugi, na nedostatku obrazloženja pobijane uredbe i, treći, na povredi načela jednakog postupanja.

16      Komisija je tajništvu Općeg suda 18. studenoga 2013. podnijela odgovor na tužbu kojim je od Općeg suda zatražila da odbije tužbu i naloži tužiteljima snošenje troškova.

17      Presudom od 11. studenoga 2015., Dyson/Komisija (T-544/13, u daljnjem tekstu: prvotna presuda, EU:T:2015:836) Opći sud odbio je tužbu i naložio tužitelju snošenje troškova.

18      Tužitelj je 25. siječnja 2016. tajništvu Suda podnio žalbu protiv prvotne presude.

19      Presudom od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija (C-44/16 P, u daljnjem tekstu: presuda povodom žalbe, EU:C:2017:357) Sud je ukinuo prvotnu presudu u dijelu u kojem su odbijeni prvi dio prvog tužbenog razloga i treći tužbeni razlog izneseni u prvom stupnju, vratio predmet Općem sudu kako bi odlučio o prvom dijelu prvog tužbenog razloga i o trećem tužbenom razlogu koji su izneseni u prvom stupnju te odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno.

 Postupak i zahtjevi stranaka nakon vraćanja na ponovno odlučivanje

20      Nakon presude povodom žalbe i sukladno članku 215. Poslovnika Općeg suda, ovaj predmet bio je dodijeljen petom vijeću Općeg suda.

21      Sukladno članku 217. stavku 1. Poslovnika, tužitelj i Komisija u propisanim rokovima podnijeli su svoja pisana očitovanja o učincima presude povodom žalbe na rješenje spora.

22      Sukladno članku 217. stavku 3. Poslovnika, tužitelj je podnio zahtjev da mu se odobri podnošenje dodatnog podneska na Komisijina pisana očitovanja.

23      Odlukom predsjednika petog vijeća Općeg suda od 9. kolovoza 2017. Opći sud odbio je tužiteljev zahtjev.

24      Sukladno članku 67. stavku 2. Poslovnika, tužitelj je od Općeg suda zatražio da ovom predmetu dâ prednost pri odlučivanju.

25      Odlukom predsjednika petog vijeća Općeg suda od 9. kolovoza 2017. Opći sud je odlučio ovom predmetu dati prednost pri odlučivanju.

26      Sukladno članku 106. stavku 2. Poslovnika, tužitelj i Komisija 29. i 30. kolovoza 2017. podnijeli su zahtjev za saslušanje na raspravi.

27      Dopisom od 21. veljače 2018. tužitelj je zatražio korištenje tehničkih sredstava na raspravi, kako bi svoje izlaganje popratio PowerPoint prezentacijom.

28      Odlukom predsjednika petog vijeća Općeg suda od 26. veljače 2018. Opći sud odobrio je tužitelju korištenje traženih tehničkih sredstava.

29      Komisija je – a da se nije formalno usprotivila korištenju tehničkih sredstava na raspravi – od Općeg suda zatražila da tužitelju naloži da u svojoj PowerPoint prezentaciji jasno utvrdi dijelove spisa na koje upućuje, pod prijetnjom nedopuštenosti.

30      Nadalje, Komisija je od Općeg suda zatražila da tužitelju naloži da dva radna dana prije rasprave podnese kopiju PowerPoint prezentacije.

31      Mjerom upravljanja postupkom od 7. ožujka 2018. Opći sud (peto vijeće) zatražio je od tužitelja da prije održavanja rasprave podnese ispisani primjerak PowerPoint prezentacije.

32      Tužitelj je 12. ožujka 2018. podnio tajništvu Općeg suda ispisani primjerak svoje PowerPoint prezentacije.

33      Stranke su saslušane na raspravi 13. ožujka 2018.

34      Komisija je na raspravi istaknula da dijagrami koji se odnose na treći tužbeni razlog, a koji se nalaze u PowerPoint prezentaciji, ne odgovaraju spisima predmeta T-544/13 i ovom predmetu te je od Općeg suda zatražila da ih ocijeni nedopuštenima.

35      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu uredbu;

–        naloži Komisiji snošenje svih troškova.

36      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

 Opseg tužbe nakon upućivanja

37      U prilog tužbi u prvom stupnju tužitelj navodi tri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Komisija nenadležna, drugi na nepostojanju obrazloženja pobijane uredbe i treći na povredi načela jednakog postupanja.

38      No presudom povodom žalbe Sud je, s jedne strane, ukinuo prvotnu presudu u dijelu u kojem je Opći sud odbio prvi dio prvog tužbenog razloga i treći tužbeni razlog koji su navedeni u prvom stupnju i, s druge strane, vratio predmet Općem sudu kako bi ponovno odlučio o prvom dijelu prvog tužbenog razloga i o trećem tužbenom razlogu koji su navedeni u prvom stupnju (presuda povodom žalbe, točke 1. i 2. izreke).

39      Kada je riječ o prvom tužbenom razlogu, opseg ukidanja prvotne presude ograničen je na njegov prvi dio.

40      Prema mišljenju Suda, žalba koju je podnio tužitelj nije se odnosila na osporavanje obrazloženja Općeg suda koje je dovelo do odbijanja drugog dijela tog tužbenog razloga (presuda povodom žalbe, t. 48.).

41      Stoga u ovom predmetu valja ispitati zakonitost pobijane uredbe samo s obzirom na prvi dio prvog tužbenog razloga i treći tužbeni razlog.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj nenadležnosti

 Kvalifikacija prvog tužbenog razloga

42      Sud je presudom povodom žalbe utvrdio da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je propustio odlučiti o jednom od tužbenih razloga iz tužbe (presuda povodom žalbe, t. 54.).

43      Prema ocjeni Suda, ta pogreška koja se tiče prava proizlazi iz toga što je Opći sud prekvalificirao prvi tužbeni razlog, u djelu u kojem se tužitelj, prema Općem sudu, nije pozivao na Komisijinu nenadležnost kao takvu kada je riječ o donošenju pobijane uredbe, nego je više osporavao materijalno izvršavanje te nadležnosti. Opći sud tako je smatrao da se prvi tužbeni razlog u biti temelji na očitoj pogrešci u ocjeni (presuda povodom žalbe, t. 51.).

44      Međutim, prema mišljenju Suda, iz tužbe nesporno proizlazi da se prvi tužbeni razlog za poništenje temelji na tome da Komisija nije nadležna donijeti pobijanu uredbu (presuda povodom žalbe, t. 50.).

45      Konkretno, prema mišljenju Suda, tužitelj u biti prigovara Komisiji da je donošenjem pobijane uredbe povrijedila ključan element ovlašćujućeg akta time što je kao metodu za izračun energetske učinkovitosti usisavača uzela onu koja se temelji na testovima provedenima s praznim spremnikom, dok članak 10. Direktive 2010/30 zahtijeva da ta metoda odražava uobičajene uvjete uporabe (presuda povodom žalbe, t. 50.).

46      Sud dodaje da je širina diskrecijske ovlasti koju daje taj ovlašćujući akt pravno pitanje različito od onoga koje se odnosi na poštovanje granica ovlasti koju dodjeljuje ovlašćujući akt (presuda povodom žalbe, t. 52.).

47      Stoga, sukladno presudi povodom žalbe, valja smatrati da se prvi tužbeni razlog temelji na tome da je Komisija povrijedila ključan element ovlašćujućeg akta koji sadržava Direktiva 2010/30, a ne na Komisijinoj očitoj pogrešci u ocjeni tijekom donošenja pobijane uredbe.

 Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na Komisijinoj povredi bitnog elementa ovlašćujućeg akta koji sadržava Direktiva 2010/30

48      Prvim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelj navodi da će pobijana uredba dovesti potrošače u zabludu u pogledu energetske učinkovitosti usisavača jer se učinkovitost čišćenja mjeri pomoću testova provedenih s praznim spremnikom, a ne „tijekom uporabe”, tako da pobijana uredba krši sadržaj, ciljeve i opći sustav Direktive 2010/30 u pogledu energetske učinkovitosti usisavača.

49      Kako bi ustvrdio da je Komisija nenadležna, tužitelj najprije ističe da je cilj Direktive 2010/30 promicanje energetske učinkovitosti pružanjem krajnjim korisnicima točnih informacija u pogledu potrošnje energije i drugih resursa „tijekom uporabe”.

50      Cilj Direktive 2010/30 stoga je, s jedne strane, omogućiti krajnjim korisnicima da izaberu učinkovitije proizvode i, s druge strane, potaknuti proizvođače usisavača da poduzmu mjere kako bi smanjili potrošnju energije.

51      Tužitelj zatim ističe da pobijana uredba ne odgovara ni sadržaju ni ciljevima ni općem sustavu Direktive 2010/30.

52      Prema tužiteljevim navodima, pobijana uredba ne omogućava pružanje točne informacije potrošačima o energetskoj učinkovitosti, s obzirom na to da, s jedne strane, testovi za pokazivanje energetskih značajki usisavača koje predviđa pobijana uredba dovode do pogrešnih rezultata jer se provode s praznim, a ne s punim spremnikom i, s druge strane, testovi provedeni s praznim spremnikom ne mogu pravilno pokazati energetsku učinkovitost usisavača jer nisu provedeni u stvarnim uvjetima uporabe.

53      Nadalje, pobijana uredba ne potiče proizvođače da izaberu bolji koncept jer nisu potaknuti na ulaganje da nadoknade gubitak usisavanja i tako smanje povećanje energetske potrošnje koje proizlazi iz punog spremnika.

54      Konačno, tužitelj navodi da pobijana uredba može dovesti do povećanja potrošnje energije, dok je cilj Direktive 2010/30 njegovo smanjenje.

55      Tužitelj u svojim očitovanjima presudu povodom žalbe tumači na način da Opći sud mora provjeriti može li Komisija dokazati da se prilikom donošenja pobijane uredbe nije mogla primijeniti ni jedna znanstveno valjana metoda kako bi se utvrdila energetska učinkovitost usisavača s punim spremnikom, osim ako bi Komisija „prekoračila ovlasti”.

56      Tužitelj dodaje da Komisija priznaje da je test proveden s punim spremnikom dovoljno pouzdan, precizan i ponovljiv, da je ta metoda bila podvrgnuta pokusima u „više laboratorija”, što potvrđuje njezinu ponovljivost, da su nacionalna tijela i sudovi priznali da su testovi provedeni s punim spremnikom bili znanstveno valjani i da je Komisija morala ustrajati na elaboraciji metode izračuna koja se temelji na testovima provedenima s punim spremnikom.

57      Komisija u svojim očitovanjima presudu povodom žalbe tumači na način da Opći sud mora ocijeniti je li odabrana metoda u pobijanoj uredbi bila što je moguće sličnija stvarnim uvjetima uporabe, i to na datum donošenja pobijane uredbe.

58      Komisija tvrdi da je djelovala u granicama svoje nadležnosti u pogledu ključnog elementa Direktive 2010/30, odnosno usvajanja metode ispitivanja što je moguće sličnije stvarnim uvjetima uporabe.

59      To proizlazi iz ovlaštenja povjerenog Europskom odboru za elektrotehničku normizaciju (Cenelec), sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenog s njim i naknadnih studija, s obzirom na to da su sve studije koje je proveo Cenelec – a da prije nije nametnuo nikakvu posebnu metodu – dovele do zaključka prema kojem samo test s praznim spremnikom može imati rezultate znanstveno usporedive među više laboratorija.

60      Prema Komisiji, taj zaključak ne može dovesti u pitanje činjenica da ona priznaje test s punim spremnikom za studiju o trajnosti motora propisan Uredbom Komisije (EU) br. 666/2013 оd 8. srpnja 2013. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn usisavača (SL 2013., L 192, str. 24.).

61      Stoga u okviru prvog tužbenog razloga, koji se temelji na Komisijinoj nenadležnosti, tužitelj u prvom dijelu navodi da je Komisija povrijedila delegiranu nadležnost koju ima na temelju članka 10. stavka 1. Direktive 2010/30.

62      Također treba provjeriti, kao prvo, jesu li pobijanom uredbom povrijeđeni ključni elementi Direktive 2010/30 s obzirom na njezin sadržaj i, kao drugo, ako jesu, provjeriti učinak povrede.

63      Kao prvo valja provjeriti da je u presudi povodom žalbe Sud odlučio upravo to da informiranje potrošača o energetskoj učinkovitosti uređaja tijekom njihove uporabe, kako proizlazi iz članka 1. i članka 10. stavka 1. trećeg podstavka Direktive 2010/30, predstavlja ključan cilj te direktive i odražava politički cilj za koji je odgovoran zakonodavac Europske unije (presuda povodom žalbe, t. 64.).

64      Naime, s jedne strane, iz uvodnih izjava 5. i 8. Direktive 2010/30 proizlazi da „pružanje točnih, relevantnih i usporedivih informacija o [...] potrošnji energije” proizvoda „ima ključnu ulogu u djelovanju tržišnih sila” i prema tome u sposobnosti usmjeravanja potrošnje prema uređajima koji „tijekom uporabe troše manje [...] energije” (presuda povodom žalbe, t. 64.).

65      S druge strane, članak 1. stavak 1. Direktive 2010/30 predviđa da se njome žele uskladiti nacionalne mjere informacijama za krajnje korisnike o potrošnji energije „tijekom uporabe”, kako bi mogli izabrati „učinkovitije proizvode” (presuda povodom žalbe, t. 64.).

66      K tome, kao što to proizlazi iz presude povodom žalbe, tumačenje pojma „tijekom uporabe” iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka Direktive 2010/30 na način da se odnosi na stvarne uvjete uporabe nije „pretjerano široko” tumačenje članka 10. te direktive, nego upravo smisao tog pojašnjenja (presuda povodom žalbe, t. 66.).

67      Tu tvrdnju, prema presudi povodom žalbe, ne može dovesti u pitanje činjenica da pobijana uredba ima za cilj samo dopuniti, a ne izmijeniti direktivu (presuda povodom žalbe, t. 65.).

68      Stoga, prema Sudu, iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija, kako ne bi povrijedila ključan element Direktive 2010/30, imala obvezu u okviru pobijane uredbe usvojiti metodu izračuna koja omogućava mjerenje energetske učinkovitosti usisavača u uvjetima što je moguće sličnijima stvarnim uvjetima uporabe, zahtijevajući da se spremnik usisavača napuni do određene razine, imajući ipak na umu zahtjeve povezane sa znanstvenom valjanošću dobivenih rezultata i točnošću informacija pruženih potrošačima, kako su osobito navedeni u uvodnoj izjavi 5. i članku 5. točki (b) te direktive (presuda povodom žalbe, t. 68.).

69      U tom pogledu iz točke 68. presude povodom žalbe proizlazi da, kako bi metoda koju je usvojila Komisija bila u skladu s ključnim elementima Direktive 2010/30, trebaju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta.

70      S jedne strane, kako bi se izmjerila energetska učinkovitost usisavača u uvjetima što sličnijima stvarnim uvjetima uporabe, njegov spremnik mora se napuniti do određene razine.

71      S druge strane, usvojena metoda mora zadovoljiti određene zahtjeve povezane sa znanstvenom valjanošću dobivenih rezultata i točnošću informacija pruženih potrošačima.

72      No u ovom slučaju i iz članka 7. pobijane uredbe i iz cijelog spisa ovog predmeta proizlazi da je Komisija usvojila metodu izračuna energetske učinkovitosti usisavača koja se temelji na praznom spremniku.

73      Stoga treba smatrati da prvi uvjet koji je predviđen ovlašćujućim aktom, kako je tumačen presudom povodom žalbe, nije ispunjen.

74      To je utvrđenje dovoljno kako bi se zaključilo da je Komisija povrijedila ključan element ovlašćujućeg akta.

75      Naime, u mjeri u kojoj metoda koju je Komisija usvojila ne ispunjava prvi uvjet, nije potrebno izjasniti se o pitanju ispunjava li ta metoda drugi uvjet predviđen ovlašćujućim aktom koji sadržava Direktiva 2010/30.

76      Osim toga, ako ni jedna metoda izračuna provedena sa spremnikom napunjenim do određene razine ne udovoljava zahtjevima povezanima sa znanstvenom valjanošću dobivenih rezultata i točnošću informacija pruženih potrošačima, Komisija i dalje može izvršavati svoje pravo zakonodavne inicijative sukladno članku 289. stavku 1. UFEU-a, kako bi zakonodavcu Unije predložila izmjenu ovlašćujućeg akta.

77      Posljedično, prvi dio prvog tužbenog razloga valja prihvatiti.

78      Kao drugo, prema sudskoj praksi, sama činjenica da Opći sud tužbeni razlog koji navodi tužitelj u prilog svojoj tužbi smatra osnovanim ne dopušta mu da automatski poništi pobijani akt u cijelosti. Naime, ne može se provesti poništenje u cijelosti kada je potpuno očito da taj tužbeni razlog, koji se odnosi samo na točno određeni aspekt pobijanog akta, može biti temelj samo djelomičnog poništenja (presuda od 11. prosinca 2008., Komisija/Département du Loiret, C-295/07 P, EU:C:2008:707, t. 104.).

79      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, djelomično poništenje akta Unije moguće je samo ako su elementi poništenje kojih se traži odvojivi od ostatka akta. Tom zahtjevu odvojivosti nije udovoljeno kada bi djelomično poništenje akta imalo za posljedicu izmjenu njegove biti (vidjeti presudu od 11. prosinca 2008., Komisija/Département du Loiret, C-295/07 P, EU:C:2008:707, t. 105. i 106. i navedenu sudsku praksu).

80      U ovom slučaju treba utvrditi da se djelomično poništenje pobijane uredbe, odnosno samo u dijelu u kojem je Komisija njome usvojila metodu izračuna koja se temelji na praznom spremniku, ne može prihvatiti.

81      Naime, potonji element nije odvojiv od ostatka akta jer se na temelju takve metode izračuna treba prikupiti ukupnost informacija na koje se mora odnositi označivanje energetske učinkovitosti usisavača.

82      Stoga treba poništiti pobijanu uredbu u cijelosti, bez potrebe izjašnjavanja o trećem tužbenom razlogu i o prigovorima nedopuštenosti dijagrama pokazanih na raspravi koji se odnose na treći tužbeni razlog.

 Troškovi

83      Prema članku 219. Poslovnika, Opći sud u odlukama donesenima nakon poništenja i vraćanja na ponovno suđenje odlučuje o troškovima koji se odnose, s jedne strane, na postupke pokrenute pred Općim sudom i, s druge strane, na žalbeni postupak pred Sudom.

84      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova tužitelja sukladno njegovu zahtjevu, uključujući one koji se odnose na žalbeni postupak pred Sudom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se Delegirana uredba Komisije (EU) br. 665/2013 od 3. svibnja 2013. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača.

2.      Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova, uključujući one koji se odnose na žalbeni postupak pred Sudom.

Gratsias

Labucka

Ulloa Rubio

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 8. studenoga 2018.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski