Language of document :

Žalba koju su 24. rujna 2018. podnijeli Prysmian SpA, Prysmian Cavi e Sistemi Srl protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 12. srpnja 2018. u predmetu T-475/14: Prysmian and Prysmian Cavi e Sistemi protiv Komisije

(predmet C-601/18 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Prysmian SpA, Prysmian Cavi e Sistemi Srl (zastupnici: C. Tesauro, F. Russo, L. Armati, avvocati)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, The Goldman Sachs Group, Inc., Pirelli & C. SpA

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

ukine pobijanu presudu;

usvoji zahtjeve postavljene u prvostupanjskom postupku;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalitelji podredno zahtijevaju od Suda da:

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

odluči da će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći je sud pogriješio kada je zaključio da članak 20. Uredbe br. 1/20031 ne sprječava Komisiju da forenzički snimi cijele tvrde diskove zaposlenika žaliteljâ a da nije ispitala njihove sadržaje i da nastavi njihov pregled u Komisijinim prostorijama u Bruxellesu. Pravilno tumačenje odredbe je da se pretrage mogu provesti samo u prostorima poduzetnika i da Komisija može uzeti samo preslike poslovne dokumentacije relevantnost koje je ispitala. S obzirom na njezino zadiranje u temeljna prava društava i njihovih zaposlenika, praksa poput forenzičkog snimanja cijelih tvrdih diskova ne može se svesti na napomenu s objašnjenjem koja Komisiji daje punu diskreciju već treba biti uređena zakonom, u skladu s načelom zakonitosti.

Opći je sud povrijedio načelo osobne odgovornosti, pravne sigurnosti i načelo jednakog postupanja, uz to što je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja, jer nije zaključio da je pripisivanje odgovornosti Prysmian Cavi e Sistemi na temelju gospodarskog kontinuiteta iznimka od pravila prema kojem odgovornost slijedi pravnu osobu koja upravlja poduzetnikom u vrijeme povrede. Poput svih iznimki, ona se mora strogo primjenjivati i opravdana je samo kada je ugrožena učinkovitost pravila tržišnog natjecanja. Štoviše, Opći je sud pogriješio kada je u ovom slučaju isključio diskriminaciju na temelju toga da ne može postojati jednakost u nezakonitosti, jer je utvrđivanje odgovornosti na temelju gospodarskog kontinuiteta mogućnost koja je dodijeljena Komisiji.

Opći sud također nije odgovorio na glavni argument društva istaknut u prvostupanjskom postupku prema kojem se bilo koje načelo „nacionalnog područja” pod pretpostavkom da postoji, - quod non -, ne bi moglo razumno primijeniti na sve različite instance na koje se upućuje u odluci i na dokazivanje u skladu s potrebnim pravnim standardom jedinstvene i trajne povrede.

Opći je sud djelovao ultra petita i povrijedio je prava obrane društva iz članka 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. EKLJP-a pri ispitivanju sedmog tužbenog razloga žaliteljâ, u vezi s početnim danom zabranjenog sporazuma. Opći sud je očito pogrešno razumio dokaze koji su mu podneseni i primijenio pogrešan pravni standard pri svojem ispitivanju. Takvo očito iskrivljavanje dokaza dovelo je do pogrešnih utvrđenja i izvođenja pogrešnog pravnog zaključka da je 18. veljače 1999. Komisija mogla utvrditi početni dan povrede koja utječe na trgovinu među državama članicama prema članku 101. UFEU-a.

Opći je sud povrijedio načelo jednakog postupanja kada je potvrdio Komisijinu ocjenu da je raspodjela projekata između europskih proizvođača u okviru „Isključivo Europa - (R)” konfiguracije osigurala 2%-tno povećanje stupnja težine povrede (i, posljedično, „ulazne naknade”) za europske proizvođače, a takvo povećanje nije se primijenilo na azijske proizvođače. Nije moguće, s jedne strane, prihvatiti to da se Komisijinom odlukom nije mogla utvrditi jedinstvena i trajna povreda na temelju pravila o nacionalnom području koja se sastoji od nezavisnih konfiguracija, i istovremeno prihvatiti da aktivno sudjelovanje u jednoj ili drugoj opravdava različit stupanj težine za sudionike. Iako azijski proizvođači nisu aktivno sudjelovali u navodnoj europskoj podjeli, oni su doprinijeli toj podjeli na usporedivoj razini kao i europski proizvođači.

____________

1 Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)