Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. rujna 2019. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Stanleybet Malta Limited Magellan, Robotec Ltd protiv Agenzia delle Dogane e dei Monopoli, Ministero dell’Economia e delle Finanze

(predmet C-722/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Stanleybet Malta Limited Magellan, Robotec Ltd

Druge stranke u žalbenom postupku: Agenzia delle Dogane e dei Monopoli, Ministero dell’Economia e delle Finanze

Prethodna pitanja

Treba li pravo Unije, konkretno pravo poslovnog nastana i slobode pružanja usluga (članak 49. i sljedeći te članak 56. i sljedeći UFEU-a), i načela [prava Unije] pravne sigurnosti, nediskriminacije, transparentnosti i nepristranosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti, legitimnih očekivanja i koherentnosti te, u slučajevima u kojima se smatraju primjenjivima, članke 3. i 43. Direktive 2014/23/EU1 , tumačiti na način da im se protivi propis poput onoga iz članka 20. stavka 1. Decreta Leggea 16.10.2017, n. 148 (Uredba sa zakonskom snagom br. 148 od 16. listopada 2017.) i naknadno donesenih provedbenih akata, kojim je propisano da „1. Na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. Decreto-leggea 1°luglio 2009, n. 78 (Uredba sa zakonskom snagom br. 78 od 1. srpnja 2009.), izmijenjenog i pretvorenog u zakon Leggeom 3 agosto 2009, n. 102 (Zakon br. 102 od 3. kolovoza 2009.), Agenzia delle dogane e dei monopoli (Agencija za carine i monopole, Italija) odobrava nastavak postojeće koncesije koja se odnosi na prikupljanje uplata, čak i na daljinu, nacionalne instant lutrije sve do krajnjeg roka predviđenog člankom 4. stavkom 1. akta o koncesiji, na način koji osigurava nove dodatne prihode u državni proračun u visini od 50 milijuna eura za 2017. i 750 milijuna eura za 2018. godinu”, u situaciji u kojoj:

članak 21. stavak 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 78 od 1. srpnja 2009., koja je izmijenjena i pretvorena u zakon Zakonom br. 102 od 3. kolovoza 2009., propisuje da se predmetne koncesije obično dodjeljuju većem broju subjekata odabranih u otvorenim, konkurentnim i nediskriminirajućim postupcima;

članak 21. stavak 4. navedene uredbe sa zakonskom snagom propisuje da se koncesije iz stavka 1. mogu eventualno obnoviti najviše jedanput;

društva žalitelji nisu sudjelovala u postupku nadmetanja pokrenutom 2010.;

konkretan postojeći odnos uspostavljen je od početka s jednim koncesionarom, po provođenju javnog postupka, u kojem je podnesena samo jedna ponuda;

nastavak postojeće koncesije konkretno bi uzrokovao to da bi se takav odnos nastavio isključivo s tim jednim koncesionarom umjesto obnovom s većim brojem subjekata, a da se pritom ne provede dodatan postupak nadmetanja?

Treba li pravo Unije, konkretno pravo poslovnog nastana i slobode pružanja usluga (članak 49. i sljedeći te članak 56. i sljedeći UFEU-a), i načela [prava Unije] pravne sigurnosti, nediskriminacije, transparentnosti i nepristranosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti, legitimnih očekivanja i koherentnosti te, u slučajevima u kojima se smatraju primjenjivima, članke 3. i 43. Direktive 2014/23/EU, tumačiti na način da im se protivi propis poput onoga iz članka 20. stavka 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 148 od 16. listopada 2017., koja u utvrđenoj primjeni članka 21. stavaka 3. i 4. Uredbe sa zakonskom snagom br. 78 od 1. srpnja 2009., koja je izmijenjena i pretvorena u zakon Zakonom br. 102 od 3. kolovoza 2009., propisuje da „Agencija za carine i monopole odobrava nastavak postojeće koncesije koja se odnosi na prikupljanje uplata, čak i na daljinu, nacionalne instant lutrije sve do krajnjeg roka predviđenog člankom 4. stavkom 1. akta o koncesiji, na način koji osigurava nove dodatne prihode u državni proračun u visini od 50 milijuna eura za 2017. i 750 milijuna eura za 2018.”, odnosno:

nastavkom jedine postojeće koncesije, umjesto eventualnim obnovama više koncesija iz članka 21. stavka 4. Uredbe sa zakonskom snagom br. 78 od 1. srpnja 2009., koja je izmijenjena i pretvorena u zakon Zakonom br. 102 od 3. kolovoza 2009., a da se pritom ne provodi novo nadmetanje;

u trenutku prije isteka koncesije: Uredba sa zakonskom snagom br. 148 iz 2017. stupila je na snagu 16. listopada 2017., odnosno istog dana kad je objavljena u talijanskoj Gazzetti Ufficiale (Službeni list), dok je koncesija trebala isteći 30. rujna 2019.;

na način koji osigurava nove dodatne prihode u državni proračun u visini od 50 milijuna eura za 2017. i 750 milijuna eura za 2018., čime se mijenjaju određeni aspekti u pogledu načina i rokova plaćanja naknade za koncesiju, kao i, potencijalno, aspekti u pogledu ukupnog iznosa dugovanih plaćanja s obzirom na njihovu skupoću, konkretno, promjene rokova plaćanja koji se pomiču ranije u odnosu na vrijeme predviđeno izvornom koncesijom, s obzirom na to da je, prema tumačenju žalitelja, financijska vrijednost vremena objektivna i općepoznata činjenica?

Treba li pravo Unije, konkretno pravo poslovnog nastana i slobode pružanja usluga (članak 49. i sljedeći te članak 56. i sljedeći UFEU-a), i načela [prava Unije] pravne sigurnosti, nediskriminacije, transparentnosti i nepristranosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti, legitimnih očekivanja i koherentnosti te, u slučajevima u kojima se smatraju primjenjivima, članke 3. i 43. Direktive 2014/23/EU, tumačiti na način da mu se protivi propis poput onog iz provedbenih akata navedene uredbe sa zakonskom snagom i, konkretno, izvješća Agencije za carine i monopole [protokol br.] 0133677 od 1. prosinca 2017., koji u utvrđenoj provedbi članka 20. stavka 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 148 od 16. listopada 2017. i u skladu s onim što je predviđeno člankom 4. prvim odlomkom ugovora o koncesiji za priređivanje nacionalne instant lutrije, kojim je predviđena mogućnost obnove te koncesije najviše jedanput, ponovno određuje krajnji rok koncesije do 30. rujna 2028.; u svakom slučaju ne dovodeći u pitanje ono što je predviđeno istim člankom 4. s obzirom na podjelu trajanja koncesije na dva razdoblja, od pet i četiri godine (dakle, nakon isteka prvog razdoblja od pet godina koje počinje 1. listopada 2019., nastavak za dodatne četiri godine do isteka 30. rujna 2028. uvjetovan je pozitivnom ocjenom o tijeku priređivanja koju će Agencija za carine i monopole iznijeti do 30. ožujka 2024.); koji propisuje da je društvo dužno uplatiti iznos od 50 milijuna eura do 15. prosinca 2017.; iznos od 300 milijuna eura do 30. travnja 2018. i iznos od 450 milijuna eura do 31. listopada 2018.;

što se predvidjelo prije isteka izvornog roka isteka te koncesije (izvješće Agencije za carine i monopole [protokol br.] 0133677 doneseno je 1. prosinca 2017., dok je ugovor o koncesiji trebao isteći 30. rujna 2019.);

čime se osiguralo […] ranije plaćanje iznosa od 800 milijuna eura u ranijim rokovima (50 milijuna eura do 15. prosinca 2017.; 300 milijuna eura do 30. travnja 2018.; 450 milijuna eura do 31. listopada 2018.) u odnosu na istek ugovora (30. rujna 2019.);

čime se odredila […] potencijalna izmjena ukupnog iznosa dugovanog plaćanja s obzirom na njegovu skupoću, zato što je, prema tumačenju žalitelja, financijska vrijednost vremena objektivna i općepoznata činjenica?

Treba li pravo Unije, konkretno pravo poslovnog nastana i slobode pružanja usluga (članak 49. i sljedeći te članak 56. i sljedeći UFEU-a), i načela [prava Unije] pravne sigurnosti, nediskriminacije, transparentnosti i nepristranosti, slobode tržišnog natjecanja, proporcionalnosti, legitimnih očekivanja i koherentnosti te, u slučajevima u kojima se smatraju primjenjivima, članke 3. i 43. Direktive 2014/23/EU, tumačiti na način da im se protivi takav propis, čak i u slučaju da gospodarski subjekti iz tog sektora koji su trenutačno zainteresirani za ulazak na tržište […] nisu sudjelovali u postupku nadmetanja koji je prvotno pokrenut za dodjelu koncesije koja je istjecala i koja je nastavljena s koncesionarom kojem je koncesija istjecala, na temelju opisanih novih ugovornih uvjeta, odnosno […] dolazi li do eventualnog ograničavanja pristupa tržištu […] samo u slučaju njihova stvarnog sudjelovanja u izvornom postupku nadmetanja?

____________

1     Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1.)