PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
16. srpnja 2015.(*)
„Žalba – Pristup dokumentima institucija Europske unije – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Članak 4. stavak 1. točka (b) – Uredba (EZ) br. 45/2001 – Članak 8. – Izuzeće od prava na pristup – Zaštita osobnih podataka – Pojam ,osobni podatak’ – Uvjeti za prijenos osobnih podataka – Ime autora svake primjedbe na nacrt smjernice Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u vezi sa znanstvenom dokumentacijom koju treba priložiti uz zahtjeve za odobravanje stavljanja na tržište fitosanitarnih proizvoda – Odbijanje pristupa“
U predmetu C‑615/13 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 27. studenoga 2013.,
ClientEarth, sa sjedištem u Londonu (Ujedinjena Kraljevina),
Pesticide Action Network Europe (PAN Europe), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija),
koje zastupa P. Kirch, odvjetnik,
žalitelji,
a druge stranke postupka su:
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), koju zastupaju D. Detken i C. Pintado, u svojstvu agenata, uz asistenciju R. Van der Houta, advocaat,
tuženica u prvom stupnju,
Europska komisija, koju zastupaju B. Martenczuk i L. Pignataro‑Nolin, u svojstvu agenata, s izabranom adresom za dostavu u Luxembourgu,
intervenijent u prvom stupnju,
koje podupire:
Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS), kojeg zastupaju A. Buchta i M. Pérez Asinari, u svojstvu agenata,
intervenijent u žalbi,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, K. Lenaerts (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, A. Arabadjiev, J. L. da Cruz Vilaça i C. Lycourgos, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Cruz Villalón,
tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 22. siječnja 2015.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 14. travnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
1 ClientEarth i Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) (u daljnjem tekstu: PAN Europe) svojom žalbom traže ukidanje presude Općeg suda Europske unije ClientEarth i PAN Europe/EFSA (T‑214/11, EU:T:2013:483, u daljnjem tekstu: pobijana presuda) kojom je Opći sud odbio njihovu tužbu čiji je predmet bio, u početku, zahtjev za poništenje odluke Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 10. veljače 2011. kojom se odbija zahtjev za pristup određenim radnim dokumentima u vezi sa smjernicom koju je pripremala EFSA‑a namijenjenom podnositeljima zahtjeva za stavljanje na tržište fitosanitarnog proizvoda (u daljnjem tekstu: smjernica), a zatim zahtjev za poništenje odluke EFSA‑e od 12. prosinca 2011. kojom se povlači prethodna odluka i žaliteljima dopušta pristup svim traženim informacijama, osim onima koje se odnose na imena vanjskih stručnjaka koji su podnijeli određene primjedbe na nacrt te smjernice (u daljnjem tekstu: nacrt smjernice).
Pravni okvir
2 Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.) u članku 2. propisuje:
„Za potrebe ove Uredbe:
(a) ,osobni podatak’ znači svaka informacija koja se odnosi na identificirane fizičke osobe ili fizičke osobe koje se može identificirati (dalje u tekstu: ,subjekt podataka’); osoba koja se može identificirati jest osoba koju se može izravno ili neizravno identificirati, i to posebno prema identifikacijskom broju ili prema jednom ili više svojstava značajnih za njezin fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet;
[...]“
3 Članak 8. te uredbe, naslovljen „Prijenos osobnih podataka primateljima koji nisu institucije i tijela Zajednice, a podliježu Direktivi 95/46/EZ“, glasi:
„Ne dovodeći u pitanje članke 4., 5., 6. i 10. osobni podaci smiju se prenositi samo primateljima koji podliježu nacionalnim propisima usvojenima za provedbu Direktive 95/46/EZ:
[...]
(b) ako primatelj utvrdi potrebu za prijenosom podataka i ako nema razloga za pretpostaviti da bi se mogli narušiti zakoniti interesi subjekta podataka.“
4 Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) određuje načela, uvjete i ograničenja prava pristupa dokumentima tih institucija.
5 Članak 4. te uredbe, naslovljen „Izuzeća“, u stavku 1. propisuje:
„Institucije uskraćuju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu:
[...]
(b) privatnost i integritet pojedinca, posebno u skladu s propisima Zajednice o zaštiti osobnih podataka.“
Okolnosti spora
6 Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.) propisuje da „[p]odnositelj [zahtjeva za odobravanje stavljanja na tržište fitosanitarnog proizvoda] prilaže, prema odluci [EFSA‑e], prije podnošenja dokumentacije, popis [...] znanstvene i od struke preispitane literature o aktivnoj tvari i njezinim metabolitima u kojoj su obrađeni neželjeni učinci na zdravlje, okoliš i neciljane vrste“.
7 EFSA je 25. rujna 2009. zatražila od svojeg odjela za metodologiju ocjenjivanja izradu smjernice o načinu provedbe te odredbe. Taj je odjel u tu svrhu osnovao radnu skupinu (u daljnjem tekstu: radna skupina).
8 Radna skupina podnijela je nacrt smjernice dvama tijelima EFSA‑e čiji su određeni članovi bili vanjski znanstveni stručnjaci, Odboru za proizvode za zaštitu bilja i njihove ostatke (u daljnjem tekstu: PPR) i Upravnom odboru za pesticide (u daljnjem tekstu: PSC). Ti su vanjski stručnjaci bili pozvani da izlože pojedinačna očitovanja o tom nacrtu smjernice.
9 Nastavno na ta očitovanja, radna skupina izmijenila je navedeni nacrt smjernice. On je zatim upućen na javnu raspravu od 23. srpnja do 15. listopada 2010. Veći broj osoba i udruga, među kojima i PAN Europe, iznio je primjedbe na taj nacrt.
10 ClientEarth i PAN Europe 10. studenoga 2010. zajednički su uputili zahtjev EFSA‑i za pristup dokumentima na temelju, među ostalim, Uredbe br. 1049/2001. Taj se zahtjev odnosio na veći broj dokumenata ili skupina dokumenata u vezi s izradom nacrta smjernice, uključujući očitovanja vanjskih stručnjaka, članova PPR‑a i PSC‑a.
11 EFSA je dopisom od 1. prosinca 2010. odobrila ClientEarthu i PAN‑u Europe pristup jednom dijelu predmetnih dokumenata. Međutim, EFSA je na temelju izuzeća iz članka 4. stavka 3. podstavka 2. Uredbe br. 1049/2001, u vezi sa zaštitom procesa odlučivanja institucija, odbila otkrivanje dviju skupina dokumenata, s jedne strane, radnih verzija nacrta smjernice i, s druge strane, očitovanja vanjskih stručnjaka PPR‑a i PSC‑a o tom nacrtu.
12 ClientEarth i PAN Europe 23. prosinca 2010. uputili su EFSA‑i zahtjev za preispitivanje njezina stajališta iz dopisa od 1. prosinca 2010.
13 EFSA je odlukom od 10. veljače 2011. potvrdila da je pristup neotkrivenim dokumentima valjalo odbiti na temelju članka 4. stavka 3. podstavka 2. Uredbe br. 1049/2001.
14 Smjernica je donesena 28. veljače 2011. Istoga dana objavljena je u EFSA Journalu.
15 EFSA je 12. prosinca 2011. donijela novu odluku, koja je upućena ClientEarthu i PAN‑u Europe kao odgovor na njihov zahtjev od 23. prosinca 2010. EFSA je navela da je odlučila „povući“, „poništiti“ i „zamijeniti“ svoju odluku od 10. veljače 2011. EFSA je na temelju nove odluke ClientEarthu i PAN‑u Europe odobrila pristup, među ostalim, pojedinačnim očitovanjima vanjskih stručnjaka PPR‑a i PSC‑a o nacrtu smjernice. EFSA je, međutim, navela da je sakrila imena tih stručnjaka u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1049/2001 kao i zakonodavstvom Unije u vezi sa zaštitom osobnih podataka, osobito Uredbom br. 45/2001. EFSA je u tom pogledu tvrdila da je otkrivanje imena tih stručnjaka prijenos osobnih podataka u smislu članka 8. Uredbe br. 45/2001 te da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz tog članka za takav prijenos.
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
16 ClientEarth i PAN Europe 11. travnja 2011. podnijeli su tužbu radi poništenja odluke EFSA‑e od 10. veljače 2011. Slijedom navedenog, smatralo se da se tužba od tada pa nadalje odnosi na poništenje odluke EFSA‑e od 12. prosinca 2011. jer je EFSA njome odbila priopćiti ClientEarthu i PAN‑u Europe imena vanjskih stručnjaka koji su podnijeli očitovanja na nacrt smjernice.
17 ClientEarth i PAN Europe u prilog svojoj tužbi naveli su tri tužbena razloga.
18 Opći sud presudio je da su tri tužbena razloga neosnovana te je stoga odbio tužbu.
Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
19 ClientEarth i PAN Europe traže od Suda da ukine pobijanu presudu i da EFSA‑i naloži snošenje troškova.
20 EFSA i Europska komisija traže od Suda da odbije žalbu i da ClientEarthu i PAN‑u Europe naloži snošenje troškova postupka.
21 Rješenjem predsjednika Suda od 18. lipnja 2014. europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) odobrena je intervencija u potporu EFSA‑i i Komisiji.
O žalbi
22 ClientEarth i PAN Europe u prilog svojoj žalbi navode tri žalbena razloga.
Prvi žalbeni razlog
Argumentacija stranaka
23 ClientEarth i PAN Europe prvim žalbenim razlogom, koji se odnosi na pogrešnu primjenu pojma „osobni podatak“ u smislu članka 2. Uredbe br. 45/2001., kritiziraju ocjenu Općeg suda, osobito u točki 46. pobijane presude, prema kojoj je tim pojmom obuhvaćena informacija koja bi im omogućila utvrđivanje autora svakog od očitovanja vanjskih stručnjaka (u daljnjem tekstu: sporna informacija).
24 Oni osporavaju da tim pojmom može biti obuhvaćena kombinacija podataka koji se odnose na znanstvena mišljenja koja su izradili stručnjaci u okviru svojeg sudjelovanja u odboru koji obavlja javnu dužnost u interesu građana. Oni dodaju da su imena dotičnih stručnjaka kao i njihovo mišljenje o nacrtu smjernice dostupni javnosti na EFSA‑inoj internetskoj stranici pa stoga također treba smatrati da je sporna informacija u javnoj domeni. Oni navode da ne postoje naznake da je EFSA provjeravala protive li se ti stručnjaci otkrivanju te informacije.
25 Žalitelji također tvrde da pojam privatnog života ne obuhvaća znanstveno mišljenje koje je stručnjak izradio u profesionalnom svojstvu.
26 EFSA i Komisija, koje podupire EDPS, osporavaju osnovanost te argumentacije.
Ocjena Suda
27 Članak 2. točka (a) Uredbe br. 45/2001 određuje pojam „osobni podatak“ za potrebe te uredbe kao „svaka informacija koja se odnosi na identificirane fizičke osobe ili fizičke osobe koje se može identificirati“.
28 U ovom slučaju, kao što se na to podsjeća u točki 43. pobijane presude, ClientEarth i PAN Europe, tražeći otkrivanje sporne informacije, nastoje saznati autora svakog od očitovanja vanjskih stručnjaka.
29 S obzirom na to da bi takva informacija omogućila povezivanje danog očitovanja s određenim stručnjakom, ona se odnosi na identificirane fizičke osobe i stoga predstavlja skup osobnih podataka u smislu članka 2. točke (a) Uredbe br. 45/2001.
30 Kao što je to Opći sud opravdano presudio u točkama 44. do 46. pobijane presude, okolnost da se navedena informacija nalazi u kontekstu profesionalne aktivnosti nije takve naravi da bi joj oduzela svojstvo skupa osobnih podataka (vidjeti u tom smislu presude Österreichischer Rundfunk i dr., C‑465/00, C‑138/01 i C‑139/01, EU:C:2003:294, t. 64.; Komisija/Bavarian Lager, C‑28/08 P, EU:C:2010:378, t. 66. do 70. kao i Worten, C‑342/12, EU:C:2013:355, t. 19. i 22).
31 Također, činjenica da su i identitet dotičnih stručnjaka i podnesena očitovanja o nacrtu smjernice objavljeni na EFSA‑inoj internetskoj stranici ne znači da je sporna informacija izgubila to svojstvo (vidjeti u tom smislu presudu Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia, C‑73/07, EU:C:2008:727, t. 49.).
32 Osim toga, kao što to tvrde EFSA, Komisija i EDPS, pojmovi „osobni podatak“ u smislu članka 2. točke (a) Uredbe br. 45/2001 i „podatak o privatnom životu“ ne miješaju se međusobno. Stoga je u ovom slučaju bespredmetan navod ClientEartha i PAN‑a Europe da sporna informacija nije obuhvaćena privatnim životom dotičnih stručnjaka.
33 Naposljetku, s obzirom na to da protivljenje subjekta podatka otkrivanju predmetne informacije nije sastavni element pojma „osobni podatak“ u smislu članka 2. točke (a) Uredbe br. 45/2001, Opći sud opravdano je u točki 58. pobijane presude presudio da kvalifikacija informacije o osobi kao osobnog podatka ne ovisi o postojanju takvog protivljenja.
34 S obzirom na prethodnu analizu, Opći sud opravdano je u točki 60. pobijane presude zaključio da je EFSA osnovano smatrala da je sporna informacija predstavljala skup osobnih podataka.
35 Stoga prvi žalbeni razlog treba odbiti.
36 U nastavku valja zajednički ispitati drugi i treći žalbeni razlog.
Drugi i treći žalbeni razlog
Argumentacija stranaka
37 ClientEarth i PAN Europe u okviru drugog žalbenog razloga, koji se odnosi na pogrešnu primjenu članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1049/2001 i članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001, tvrde da ni Opći sud ni EFSA nisu odvagnuli sve interese koji su zaštićeni tim dvjema odredbama, odnosno, s jedne strane, „pravo na transparentnost“ i, s druge strane, pravo na zaštitu privatnog života i osobnih podataka.
38 Oni osobito kritiziraju činjenicu da se Opći sud zadovoljio ispitivanjem je li dokazana potreba otkrivanja sporne informacije, a nije provedeno nikakvo odvagivanje uključenih interesa.
39 ClientEarth i PAN Europe u okviru trećeg žalbenog razloga, koji se odnosi na povredu članka 5. UEU‑a, navode da je Opći sud povrijedio načelo proporcionalnosti odbijanjem različitih argumenata koje su oni istaknuli radi utvrđivanja potrebe otkrivanja sporne informacije.
40 EFSA i Komisija, koje podupire EDPS, osporavaju osnovanost argumentacije ClientEartha i PAN‑a Europe istaknute u njihovu drugom žalbenom razlogu.
41 Kad je riječ o trećem žalbenom razlogu, EFSA prije svega postavlja pitanje o njegovoj dopuštenosti. Naime, EFSA smatra da taj žalbeni razlog nedovoljno precizira kritizirane dijelove pobijane presude. Usto, on samo ponavlja argumente koji su već bili izneseni pred Općim sudom protiv odluke EFSA‑e od 12. prosinca 2011. te je na taj način usmjeren na preispitivanje prvostupanjske tužbe, što izlazi iz nadležnosti Suda kad postupa povodom žalbe.
42 Nadalje, EFSA tvrdi, poput Komisije, da je treći žalbeni razlog očito neosnovan jer je Opći sud samo tražio, u skladu s Uredbom br. 45/2001 i sudskom praksom Suda, da žalitelji dokažu legitiman interes za pristup spornim informacijama. Takav zahtjev nije neproporcionalan te potpuno osigurava traženu ravnotežu između postojećih interesa.
Ocjena Suda
– Dopuštenost
43 Suprotno onomu što tvrdi EFSA, dijelovi iz tužbe koji se navode u žalbi, a odnose se na treći žalbeni razlog, omogućuju utvrđivanje dijela pobijane presude na koji se odnosi taj žalbeni razlog. Osim toga, ClientEarth i PAN Europe u okviru tog žalbenog razloga ne ograničavaju se na ponavljanje argumenata koji su protiv odluke EFSA‑e od 12. prosinca 2011. već istaknuti pred Općim sudom, nego upućuju na pogrešku koja se tiče prava što ju je u ovom slučaju počinio Opći sud u primjeni članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001. Stoga je navedeni žalbeni razlog dopušten.
– Meritum
44 Odredbe Uredbe br. 45/2001, osobito članak 8. točka (b), postaju u cijelosti primjenjive kad se zahtjevom traži pristup dokumentima koji sadržavaju osobne podatke u smislu članka 2. točke (a) te uredbe (vidjeti presude Komisija/Bavarian Lager, C‑28/08 P, EU:C:2010:378, t. 63. i Strack/Komisija, C‑127/13 P, EU:C:2014:2250, t. 101.).
45 U skladu s člankom 8. točkom (b) Uredbe br. 45/2001, osobni podaci smiju se prenositi samo ako primatelj utvrdi potrebu za prijenosom podataka i ako nema razloga za pretpostavku da bi se mogli narušiti zakoniti interesi subjekta podataka.
46 Iz samog izričaja te odredbe proizlazi, kao što je to Opći sud opravdano smatrao u točki 83. pobijane presude, da je prijenos osobnih podataka podređen postojanju dvaju kumulativnih uvjeta.
47 U tom je kontekstu dužnost utvrđivanja potrebe na onome tko traži takav prijenos. Ako se utvrdi ta potreba, tada je na dotičnoj instituciji provjera da ne postoji nijedan drugi razlog za pretpostavku da bi se predmetnim prijenosom mogli narušiti zakoniti interesi subjekta podataka. Ako ne postoje razlozi takve naravi, tada valja provesti traženi prijenos, dok u suprotnom slučaju dotična institucija mora odvagnuti različite postojeće interese radi odlučivanja o zahtjevu za pristup (vidjeti u tom smislu presude Komisija/Bavarian Lager, C‑28/08 P, EU:C:2010:378, t. 77. i 78. kao i Strack/Komisija, C‑127/13 P, EU:C:2014:2250, t. 107. i 108.; vidjeti u istom smislu i presudu Volker und Markus Schecke i Eifert, C‑92/09 i C‑93/09, EU:C:2010:662, t. 85.).
48 Iz toga slijedi, suprotno onomu što navode ClientEarth i PAN Europe u okviru drugog žalbenog razloga, da je Opći sud opravdano započeo s ispitivanjem utvrđuju li njihovi argumenti potrebu prijenosa sporne informacije u smislu članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001.
49 Ipak, valja provjeriti je li, kao što to navode ClientEarth i PAN Europe u okviru trećeg žalbenog razloga, Opći sud provodeći to ispitivanje pogrešno primijenio uvjet koji se odnosi na takvu potrebu.
50 Prvi argument koji su žalitelji istaknuli pred Općim sudom i koji je naveden u točki 75. pobijane presude odnosio se na postojanje općenitog zahtjeva transparentnosti koji proizlazi iz članka 1. i članka 11. stavka 2. UEU‑a te članka 15. UFEU‑a.
51 U tom je pogledu Sud ipak smatrao da nije moguće općenito priznati nikakav automatski prioritet cilja transparentnosti nad pravom zaštite osobnih podataka (presuda Volker und Markus Schecke i Eifert, C‑92/09 i C‑93/09, EU:C:2010:662, t. 85.).
52 Stoga je Opći sud u točki 78. pobijane presude opravdano presudio da žalitelji tim prvim argumentom nisu utvrdili potrebu otkrivanja sporne informacije.
53 Drugi argument, koji se prenosi u točki 79. pobijane presude, odnosio se na postojanje ozračja nepovjerenja prema EFSA‑i, koja je često optuživana za pristranost zbog korištenja stručnjaka čiji su osobni interesi bili uvjetovani njihovim vezama s industrijskim okruženjem, kao i na potrebu osiguranja transparentnosti procesa odlučivanja tog tijela.
54 U tom pogledu treba navesti, s jedne strane, da se sporna informacija odnosi na osobe koje su u svojstvu plaćenih stručnjaka sudjelovale u procesu EFSA‑ine izrade smjernice namijenjene subjektima koji žele podnijeti zahtjev za odobravanje stavljanja na tržište fitosanitarnog proizvoda.
55 Kao što to tvrde ClientEarth i PAN Europe, u takvom je kontekstu otkrivanje te informacije bilo potrebno radi osiguranja transparentnosti procesa donošenja akta koji ima utjecaj na aktivnosti gospodarskih subjekata, osobito radi ocjenjivanja načina na koji je svaki od stručnjaka koji je sudjelovao u tom procesu mogao svojim vlastitim znanstvenim mišljenjem utjecati na sadržaj navedenog akta.
56 Transparentnost procesa koji javno tijelo provodi radi donošenja akta takve naravi doprinosi, naime, većem legitimitetu tog tijela u očima adresatâ tog akta i povećanju njihova povjerenja u pogledu navedenog tijela (vidjeti u tom smislu presude Švedska i Turco/Vijeće, C‑39/05 P i C‑52/05 P, EU:C:2008:374, t. 59. kao i Švedska/MyTravel i Komisija, C‑506/08 P, EU:C:2011:496, t. 113.) kao i povećanju odgovornosti tog tijela prema građanima u demokratskom sustavu (vidjeti u tom smislu presude Švedska i Turco/Vijeće, C‑39/05 P i C‑52/05 P, EU:C:2008:374, t. 45.; Vijeće/Access Info Europe, C‑280/11 P, EU:C:2013:671, t. 32. i Vijeće/in ʼt Veld, C‑350/12 P, EU:C:2014:2039, t. 53., 106. i 107.).
57 S druge strane, valja naglasiti da argument naveden u točki 53. ove presude nije ograničen samo na općenita i apstraktna stajališta, nego je potkrijepljen, kao što se to navodi u točki 79. pobijane presude, istraživanjem koje upućuje na veze koje većina stručnih članova EFSA‑ine radne skupine održava s industrijskim lobijem.
58 Doista, iako su ClientEarth i PAN Europe zaista primili obavijest, prema navodima u točki 80. pobijane presude, o imenu, životopisu i izjavama o interesu stručnjaka koji su podnijeli očitovanja o nacrtu smjernice, dobivanje sporne informacije ipak je bilo potrebno radi omogućavanja konkretne provjere nepristranosti svakog od tih stručnjaka u ispunjavanju njihove znanstvene zadaće u službi EFSA‑e.
59 Iz toga slijedi da je Opći sud u točki 80. pobijane presude pogrešno presudio da argument ClientEartha i PAN‑a Europe naveden u točki 79. te presude nije bio dostatan za utvrđivanje potrebe za prijenosom sporne informacije.
60 Prigovor Općeg suda u istoj toj točki 80. pobijane presude da ClientEarth i PAN Europe nisu doveli u pitanje neovisnost nijednog od dotičnih stručnjaka rezultira pogrešnom primjenom uvjeta potrebe za prijenosom, propisanog u članku 8. točki (b) Uredbe br. 45/2001. Nadalje, takvo preispitivanje u velikom dijelu pretpostavlja da su ClientEarth i PAN Europe unaprijed znali identitet stručnjaka koji su autori svakog danog očitovanja.
61 Posljedično, treći je žalbeni razlog osnovan i pobijanu presudu treba ukinuti.
O tužbi pred Općim sudom
62 Sukladno članku 61. stavku prvom drugoj rečenici Statuta Suda Europske unije, on može u slučaju ukidanja pobijane presude sâm konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.
63 U ovom slučaju Sud smatra da je tužba ClientEartha i PAN‑a Europe za poništenje odluke EFSA‑e od 12. prosinca 2011. u stanju postupka koje dopušta da se o njoj odluči i da stoga o njoj treba konačno odlučiti.
64 U okviru te tužbe, drugi tužbeni razlog ClientEartha i PAN‑a Europe odnosi se na to da je javni interes opravdavao otkrivanje sporne informacije u skladu s člankom 8. točkama (a) i (b) Uredbe br. 45/2001.
65 U tom pogledu, kad je riječ o članku 8. točki (b) Uredbe br. 45/2001, iz analize navedene u točkama 53. do 61. ove presude proizlazi da obrazloženi navodi ClientEartha i PAN‑a Europe u vezi s optužbama o EFSA‑inoj pristranosti što se tiče odabira njezinih stručnjaka kao i u vezi s potrebom osiguranja transparentnosti procesa odlučivanja tog javnog tijela u dovoljnoj mjeri dokazuju da je prijenos sporne informacije u smislu te odredbe bio potreban.
66 S obzirom na kumulativnost dvaju uvjeta propisanih u navedenoj odredbi, u svrhe ocjene zakonitosti odluke EFSA‑e od 12. prosinca 2011. još treba ispitati je li ili nije postojao razlog za stajalište prema kojem je taj prijenos mogao ugroziti legitimne interese subjekta podataka.
67 U tom pogledu, kao što to proizlazi iz EFSA‑ina odgovora na pisana pitanja Općeg suda, to je tijelo tvrdilo da postoji takav razlog, naglašavajući da je otkrivanje sporne informacije, da je do toga došlo, moglo biti upotrijebljeno na štetu integriteta i privatnog života dotičnih stručnjaka. EFSA je u tu svrhu navela primjere pojedinačnih napada kojima su bili izloženi stručnjaci od kojih je bila zatražila pomoć.
68 Međutim, valja navesti da su navedeni primjeri preuzeti iz dokumenata koje su podnijeli sâmi ClientEarth i PAN Europe kako bi potkrijepili svoje navode o vezama koje s industrijskim okruženjem održava određen broj stručnjaka što ih je odabrala EFSA, veza koje su upravo izvor optužbi pristranosti tog tijela i njezinih stručnjaka. Nasuprot tomu, ti primjeri nipošto ne dokazuju da je otkrivanje sporne informacije bilo takve naravi da je obuhvaćalo rizik ugrožavanja privatnog života ili integriteta dotičnih stručnjaka.
69 Iz toga slijedi da, iako dotično tijelo mora ocijeniti može li traženo otkrivanje konkretno i stvarno ugroziti zaštićeni interes (vidjeti u tom smislu presudu Švedska i Turco/Vijeće, C‑39/05 P i C‑52/05 P, EU:C:2008:374, t. 49.), EFSA‑in navod prema kojem bi otkrivanje sporne informacije bilo ugrozilo privatan život i integritet navedenih stručnjaka jest općenito stajalište koje nije potkrijepljeno nijednim drugim dokazom svojstvenim ovom slučaju. Nasuprot tomu, takvo otkrivanje bilo bi omogućilo, sâmo po sebi, otklanjanje sumnji u pristranost o kojoj je riječ, odnosno bilo bi dalo priliku stručnjacima na koje se to eventualno odnosi da dostupnim pravnim sredstvima, ako je to potrebno, ospore osnovanost tih navoda o pristranosti.
70 Ako bi bio prihvaćen EFSA‑in navod lišen dokaza, tada bi se sličan navod mogao općenito primjenjivati na svaku situaciju u kojoj tijelo Europske unije prikuplja mišljenje stručnjaka prije donošenja akta koji ima posljedice na aktivnosti gospodarskih subjekata u sektoru na koji se odnosi takav akt, koji god to bio sektor. Takvo rješenje bilo bi protivno zahtjevu uskog tumačenja iznimaka od prava na pristup dokumentima institucija, zahtjeva koji nameće da se utvrdi postojanje rizika od konkretnog i stvarnog ugrožavanja zaštićenog interesa.
71 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da su u ovom slučaju, suprotno onomu što je smatrala EFSA u svojoj odluci od 12. prosinca 2011., ispunjeni uvjeti iz članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001 za odobrenje prijenosa sporne informacije.
72 Stoga drugi tužbeni razlog treba usvojiti.
73 Dakle, tužbu valja usvojiti i poništiti odluku EFSA‑e od 12. prosinca 2011.
Troškovi
74 Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči o sporu, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog Poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, ako postoji takav zahtjev, snositi troškove. Članak 140. stavak 1. navedenog Poslovnika propisuje da institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove, a stavak 3. da Sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od nabrojenih u prethodnim stavcima snosi vlastite troškove.
75 S obzirom na to da su usvojene žalba ClientEartha i PAN‑a Europe, kao i tužba koju su podnijeli pred Općim sudom, EFSA‑i valja naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova koje su istaknuli ClientEarth i PAN Europe u okviru žalbenog i prvostupanjskog postupka, u skladu s njihovim zahtjevima. Komisija će snositi vlastite troškove istaknute u okviru tih dvaju postupaka. EDPS će snositi vlastite troškove istaknute u okviru žalbenog postupka.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije ClientEarth i PAN Europe/EFSA (T‑214/11, EU:T:2013:483).
2. Poništava se odluka Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 12. prosinca 2011.
3. Europskoj agenciji za sigurnost hrane nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova koje su istaknuli ClientEarth i Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) u okviru žalbenog i prvostupanjskog postupka.
4. Europskoj komisiji nalaže se snošenje vlastitih troškova u žalbenom i prvostupanjskom postupku.
5. Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) nalaže se snošenje vlastitih troškova u žalbenom postupku.
Potpisi