MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
PEDRA CRUZA VILLALÓNA
od 3. travnja 2014.(1)
Predmet C‑3/13
Baltic Agro AS
protiv
Maksu- ja Tolliameti Ida maksu- ja tollikeskus
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tartu Ringkonnakohus (Estonija))
„Zajednička trgovinska politika – Damping – Konačna antidampinška pristojba na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije – Uredba (EZ) br. 2022/95 – Revizija nakon isteka mjera – Uredba (EZ) br. 661/2008 – Obveza u vezi s cijenom – Odluka 2008/577/EZ – Uvjeti za izuzeće od antidampinške pristojbe – Prvi nezavisni kupac – Uvoznik koji je pribavio gnojivo koje sadrži amonijev nitrat kod ruskog izvoznika putem trećeg društva – Carinski zakonik Unije – Uredba (EEZ) br. 2913/92 – Carinska deklaracija – Poništavanje na zahtjev deklaranta nakon puštanja robe – Članak 66.“
1. U okviru ovog predmeta Sudu je podneseno više zahtjeva za prethodnu odluku o tumačenju propisa Unije kojima se uvodi antidampinška pristojba na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije te carinskih propisa Unije kojima se uređuju načini poništavanja carinskih deklaracija na zahtjev deklaranta, kao prethodno pitanje o ocjeni valjanosti odredaba navedenih carinskih propisa.
2. Ta su pitanja postavljena u okviru spora između uvoznika amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije i carinske uprave države članice u kojoj on ima poslovni nastan, a koji je nastao zbog odbijanja te carinske uprave da mu dodijeli pravo na izuzeće od antidampinške pristojbe predviđeno propisima koji su primjenjivi na robu kupljenu kod ruskog proizvođača izvoznika koji je preuzeo obveze u vezi s cijenom koje je Europska komisija prihvatila.
3. Budući da je to odbijanje u ovom slučaju obrazloženo okolnošću da predmetni uvoz u glavnom postupku, koji je ostvaren putem drugog poduzetnika, nije ispunjavao formalne uvjete za davanje izuzeća predviđenih navedenim propisima, sud koji je uputio zahtjev postavlja Sudu pitanje o tumačenju i dosegu odredaba antidampinških propisa koji određuju navedene formalne uvjete kao i o valjanosti, s obzirom na načelo jednakosti, odredaba carinskih propisa koji su prepreka za mogućnost da navedeni uvoznik ishodi poništenje carinskih deklaracija za predmetni uvoz i da ostvari pravo na to izuzeće.
I – Pravni okvir
A – Pravo Unije
1. Relevantni antidampinški propisi
4. Dana 16. kolovoza 1995. Vijeće Europske unije je Uredbom (EZ) br. 2022/95(2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije. Prvotna antidampinška pristojba poslije je izmijenjena pa produljena nekoliko puta, osobito nakon zahtjeva za reviziju nakon isteka mjera ili za privremenu reviziju koji potječu katkad od zastupnika proizvodnje u Zajednici, a katkad od dotičnih proizvođača izvoznika.
5. Različite uredbe donesene u tom kontekstu nisu, međutim, izravno relevantne za rješavanje glavnog postupka. Ovdje je relevantna ponajprije Uredba Vijeća (EZ) br. 661/2008(3).
6. Člancima 1. i 2. Uredbe br. 661/2008 propisane su konačne antidampinške pristojbe različitih iznosa na amonijev nitrat i određena gnojiva i druge proizvode koji sadrže amonijev nitrat koje proizvodi Eurochem i trgovačka društva koja su povezana s njim, s jedne strane, ili s drugim ruskim trgovačkim društvima izvoznicima, s druge strane.
7. Članak 3. stavak 1. Uredbe br. 661/2008 propisuje:
„1. Uvoz prijavljen za puštanje u slobodni promet za koji su račune izdala trgovačka društva od kojih je Komisija prihvatila preuzimanje obveza i čiji su nazivi navedeni u Odluci 2008/577/EZ, kako je povremeno izmijenjena, izuzet je od antidampinške pristojbe uvedene člankom 2., pod uvjetom:
– da su ga navedena trgovačka društva proizvela, otpremila i za njega izdala račun izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, i
– da je takav uvoz popraćen računom na temelju preuzete obveze, što je račun koji sadrži barem dijelove i izjavu propisane Prilogom ovoj Uredbi, i
– da roba koja je prijavljena i predočena carinskim tijelima točno odgovara opisu na računu na temelju preuzete obveze.“
8. Odlukom Komisije 2008/577/EZ(4), navedenom u članku 3. Uredbe br. 661/2008, Komisija je prihvatila obvezu u vezi s cijenom koju su, u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(5), ponudili ruski proizvođači izvoznici amonijevog nitrata „JSC Acron, Veliki Novgorod, Rusija i JSC Dorogobuzh, Dorogobuž, Rusija, članovi holding društva ,Acron’“.
2. Carinski zakonik
9. U glavnom se postupku postavljaju također pitanja tumačenja i valjanosti odredaba Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice(6), konkretno njezinog članka 66., koji uređuje uvjete za poništenje carinske deklaracije na zahtjev deklaranta, i njezinog članka 220. stavka 2., koji utvrđuje uvjete za oslobađanje od naknadnog obračunavanja uvozne carine nakon pogreške carinskih tijela, kao i članka 251. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92(7), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 312/2009 od 16. travnja 2009.(8), koja odstupajući od članka 66. stavka 2. Carinskog zakonika utvrđuje uvjete za poništenje carinske deklaracije nakon puštanja robe.
10. Tekst tih odredaba bit će prema potrebi citiran u nastavku.
II – Činjenice u glavnom postupku
11. Predmet glavnog postupka odluka je Maksu- ja Tolliameti Ida maksu- ja tollikeskus (porezno i carinsko tijelo – Porezni i carinski ured istok)(9) kojom se od Baltic Agro AS (u daljnjem tekstu: Baltic Agro) nakon naknadne provjere zahtijeva plaćanje antidampinške pristoje i PDV‑a na uvoz gnojiva od amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije.
12. Antidampinške pristojbe na uvoz predmetnog amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije prvotno uvedene Uredbom br. 2022/95, koja je više puta izmijenjena, uvedene su Uredbom br. 661/2008.
13. U konkretnom slučaju, Baltic Agro je između listopada 2009. i siječnja 2010. kupio više tona gnojiva od amonijevog nitrata od društva JSC Acron sa sjedištem u Rusiji, uz posredovanje estonskog društva Magnet Grupp OÜ(10). Između Acrona i Magnet Gruppa s jedne strane i Baltic Agra s druge strane u tu je svrhu sklopljeno više ugovora o kupoprodaji.
14. U siječnju i veljači 2010. dva carinska zastupnika podnijela su pet carinskih deklaracija kojima se prijavljuje taj uvoz i u kojima je kao primatelj uvezene robe naveden Baltic Agro, kao pošiljatelj u dvjema od njih Acron, a u preostalim trima OOO Ventoil, latvijsko prijevozničko trgovačko društvo.
15. Spomenuti carinski zastupnici podnijeli su 1. ožujka i 23. travnja 2010. MTA‑u zahtjev za poništavanje tih deklaracija jer je u njima kao primatelj robe umjesto Magnet Gruppa naveden Baltic Agro.
16. Dana 3. ožujka 2010. MTA proveo je naknadnu provjeru pet carinskih deklaracija kako bi ispitao točnost carinske vrijednosti uvezene robe, obračuna i plaćanja uvozne carine.
17. MTA je, na temelju naknadne provjere, 31. svibnja 2010. donio dva rješenja o odmjeravanju carine kojima se Baltic Agru nalaže plaćanje carine i PDV‑a za uvezenu robu smatrajući da nije bilo udovoljeno uvjetima za izuzeće od antidampinških pristojbi iz članka 3. stavka 1. Uredbe br. 661/2008.
18. Baltic Agro podnio je 31. svibnja 2010. Tartu halduskohusu (upravni sud u Tartu, Estonija) tužbu protiv tih rješenja tvrdeći da s poreznoga gledišta nije važna činjenica da se za uvoz o kojem je riječ poslužio posredničkim društvom.
19. Njegova je tužba odbijena presudom od 25. travnja 2011. Tartu Halduskohus je smatrao da Baltic Agro nije imao pravo na izuzeće jer uvezenu robu nije kupio izravno od proizvođača.
20. Dana 25. svibnja 2011. Baltic Agro podnio je žalbu Tartu Ringkonnakohusu (upravni žalbeni sud u Tartu, Estonija) tražeći da se presuda Tartu Halduskohusa ukine, njegov zahtjev usvoji i Sudu uputi zahtjev za prethodnu odluku o tumačenju članka 3. stavka 1. Uredbe 661/2008.
III – Prethodna pitanja i postupak pred Sudom
21. U tim je okolnostima Tartu Ringkonnakohus odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 3. stavak 1. Uredbe br. 661/2008 [...] tumačiti na način da uvoznik i prvi nezavisni kupac u Zajednici uvijek trebaju biti jedna te ista osoba?
2. Treba li članak 3. stavak 1. Uredbe br. 661/2008 [...], u vezi s Odlukom 2008/577 [...], tumačiti na način da izuzeće od antidampinških pristojbi vrijedi samo za prvog nezavisnoga kupca u Zajednici, koji prije deklaracije robu još nije preprodao?
3. Treba li odredbe članka 66. Carinskog zakonika [...], u vezi s člankom 251. [Provedbene] uredbe [...] i drugim postupovnim pravilima o naknadnim izmjenama carinske deklaracije, tumačiti na način da se, u slučaju da je na deklaraciji prilikom uvoza robe pogrešno naznačen primatelj, mora omogućiti da se carinska deklaracija na zahtjev poništi, čak i nakon što je odobreno puštanje robe i ispravljena naznaka primatelja, u slučaju kad bi, da je primatelj bio ispravno naznačen, bilo primjenjivo izuzeće od pristojbi predviđeno člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 661/2008 [...] ili bi u takvim okolnostima članak 220. stavak 2. točku (b) Carinskog zakonika [...] trebalo tumačiti na način da carinska tijela nemaju pravo provesti naknadno knjiženje?
4. U slučaju negativnog odgovora na obje alternative trećeg pitanja, treba li smatrati da je u skladu s člankom 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u vezi s člankom 28. stavkom 1. [UFEU‑a] i člankom 31. [UFEU‑a], da, na temelju članka 66. Carinskog zakonika [...], u vezi s člankom 251. [Provedbene] uredbe br. 2454/93 [...] i drugim postupovnim pravilima o naknadnim izmjenama carinske deklaracije, nije moguće udovoljiti zahtjevu za poništavanje carinske deklaracije nakon što je odobreno puštanje robe i ispravljena naznaka primatelja, u slučaju kad bi, da je primatelj bio ispravno naznačen, bilo primjenjivo izuzeće od pristojbe predviđeno člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 661/2008 [...]?“
22. Estonska vlada kao i Vijeće Europske unije te Komisija podnijeli su pisana očitovanja. Procijenivši da raspolaže s dovoljno informacija za donošenje odluke, Sud je u skladu s člankom 76. stavkom 2. svojeg Poslovnika odlučio ne održati raspravu.
IV – Prvo i drugo pitanje
A – Uvodna očitovanja
23. Sa svoja prva dva pitanja, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita Sud o području primjene ratione personae izuzeća od antidampinških pristojbi na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije koje proizlazi iz primjene članka 3. Uredbe br. 661/2008 zajedno s člankom 1. Odluke 2008/577.
24. Članak 3. Uredbe br. 661/2008 predviđa naime izuzeće od antidampinških pristojbi koje navedena uredba određuje za uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije za koji su račune izdala trgovačka društva od kojih je Komisija prihvatila preuzimanje obveza i čiji su nazivi navedeni u Odluci 2008/577/EZ. U članku 1. te odluke navedeni su u ovom slučaju „JSC Acron, Veliki Novgorod, Rusija i JSC Dorogobuzh, Dorogobuž, Rusija, članovi holdinga ,Acron’“.
25. Međutim, pravo na to izuzeće posebno podliježe uvjetu iz članka 3. stavka 1. prve alineje Uredbe br. 661/2008 da su uvezenu robu navedena trgovačka društva proizvela, otpremila i za nju izdala račun izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici. Prilog Uredbi br. 661/2008 predviđa, nadalje, u točki 8. da se u računu, koji mora pratiti robu koja podliježe obvezi i koja se uvozi u Zajednicu, mora navesti „naziv trgovačkog društva koje djeluje kao uvoznik“.
26. Međutim, nesporno je da je u predmetu u glavnom postupku uvoz gnojiva od amonijevog nitrata Baltica Agro ostvaren putem estonskog trgovačkog društva Magnet Group, da su računi na temelju preuzetih obveza izdani u ime Magnet Group i da je Baltic Agro podnio carini deklaraciju robe. Također je nesporno da je MTA odbio Baltic Agru dodijeliti izuzeće od antidampinških pristojbi, upravo stoga što Baltic Agro nije od JSC Acrona izravno kupio uvezeno gnojivo od amonijevog nitrata.
27. To je razlog zbog kojeg sud koji je uputio zahtjev konkretnije pita Sud, s jedne strane, moraju li uvoznik i prvi nezavisni kupac biti nužno ista osoba i, s druge strane, vrijedi li izuzeće samo za prvog nezavisnoga kupca koji nije preprodao robu prije nego što ju je deklarirao.
B – Očitovanja stranaka
28. Estonska vlada i Komisija, koje su se jedine upustile u ta pitanja(11), slažu se u zaključku, iako zbog različitih razloga, da se izuzeće od antidampinških pristojbi iz članka 3. Uredbe br. 661/2008 primjenjuje samo na osobu koja je i uvoznik i prvi nezavisni kupac u Zajednici koji nije preprodao robu prije nego što ju je deklarirao.
29. U glavnom postupku ni Baltic Agro ni Magnet Group ne bi imali pravo na izuzeće. Baltic Agro, koji je uvoznik, nije prvi nezavisni kupac u Zajednici jer je kupio robu od Magnet Groupa. Magnet Group je prvi nezavisni kupac u Zajednici, ali je preprodao robu Baltic Agru prije unošenja u carinsko područje Zajednice, pri čemu je Baltic Agro bio zadužen za formalnosti oko carinske deklaracije.
30. Nasuprot tomu, Baltic Agro smatra u bitnome da Uredba br. 661/2008 uopće ne određuje da uvoznik i prvi nezavisni kupac moraju biti ista osoba i da prvi nezavisni kupac mora nužno podnijeti deklaraciju u svoje vlastito ime radi stjecanja prava na izuzeće. Usto, nije bilo nikakvog razloga za odbijanje tog izuzeća jer nije postojala nikakva sumnja ni o podrijetlu, sadržaju, količini, vrijednosti robe i identitetu kupca ni o poštovanju svojih obveza proizvođača izvoznika.
C – Analiza
31. Iz uvodne izjave 159. Uredbe br. 661/2008 proizlazi da su tri uvjeta iz njezinog članka 3., od kojih jedan zahtijeva da su trgovačka društva izvoznici uvezenu robu proizvela, otpremila i za nju izdala račun izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, opravdana nužnošću da se „dodatno [omogući] Komisiji i carinskim tijelima učinkovit nadzor poštovanja preuzetih obveza nad trgovačkim društvima, kada se zahtjev za puštanjem u slobodni promet predoči nadležnom carinskom tijelu“. Uvodna izjava Odluke 2008/577 u bitnome reproducira isto obrazloženje.
32. Nadalje, Komisija je navela u svojem pisanom očitovanju da je namjena odredaba u vezi s izravnom prodajom bila omogućiti joj transparentnu provjeru najniže cijene uvoza na koju su se obvezali proizvođači izvoznici jer svaka kasnija preprodaja može uzrokovati dodatne troškove, što bi se odrazilo na navedene cijene.
33. Razlozi, koji opravdavaju podrobno utvrđene zahtjeve predviđene u članku 3. stavku 1. prvoj alineji Uredbe br. 661/2008., dakle, u bitnome su oni koji su povezani s provjerom Komisije i nadležnih tijela država članica da su proizvođači izvoznici ispunili obveze koje su preuzeli i koje im omogućavaju korištenje izuzeća od antidampinške pristojbe na amonijev nitrat.
34. Može se u tom pogledu primijetiti da ti zahtjevi nisu bili dio prijašnjeg mehanizma koji je u propise o određivanju antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije unesen Uredbom Vijeća (EZ) br. 993/2004(12). Naime, tom je uredbom, koja je donesena radi prilagodbe navedenih propisa povodom pristupanja Uniji deset novih država članica 1. svibnja 2004., dodan u Uredbu Vijeća br. (EZ) 658/2002 članak 1.A(13), koji obuhvaća zahtjeve koji su slični, ali nisu istovjetni onima iz članka 3. stavka 1. prve alineje Uredbe br. 661/2008(14). Potonja se više ne pojavljuje među uredbama koje se odnose na prihvaćanje obveza kojima je bilo podložno izuzeće predviđeno Uredbom br. 993/2004(15).
35. Međutim, ni u Uredbi br. 661/2008 ni u Odluci 2008/577 nisu podrobnije pojašnjeni posebni razlozi za uvođenje tog novog zahtjeva.
36. Stoga se mora zaključiti da se ni Uredbom br. 661/2008 ni Odlukom 2008/577 ne može utvrditi moraju li uvoznik i prvi nezavisni kupac nužno biti ista osoba niti razumjeti razlozi zbog kojih bi nužno trebalo tako biti.
37. Međutim, zahtjevi iz članka 3. stavka 1. prve alineje Uredbe br. 661/2008, koji slijede samu logiku obveza i zahtjeva provjere koje određuju, podvrgavaju vrlo jasno pravo na izuzeće od antidampinške pristojbe osobito uvjetu da proizvođači izvoznici izdaju račun za uvoz i da ga otpreme izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici.
38. Međutim, iz odluke o upućivanju zahtjeva za prethodno pitanje jasno proizlazi da se ne može smatrati da Baltic Agro ispunjava taj dvostruki uvjet.
39. Nadalje, nije utvrđeno niti se tvrdi da su ti uvjeti očito neprikladni ili čak neproporcionalni za postizanje cilja provjere koji one nastoje ostvariti.
40. Slijedom toga, predlažem da Sud na prvo i drugo prethodno pitanje odgovori tako da se članak 3. Uredbe br. 661/2008 mora tumačiti na način da se izuzeće od antidampinške pristojbe, koju ona propisuje u korist proizvođača izvornika navedenih u Odluci 2008/577, primjenjuje samo na robu za koju su potonji izdali račun i izravno ju otpremili prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, koji tu robu nije preprodao prije nego što je podnio carinsku deklaraciju za nju.
V – Treće i četvrto pitanje
A – Uvodna očitovanja
41. Trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev postavlja Sudu dvostruko pitanje o tumačenju više odredaba Carinskog zakonika i Provedbene uredbe. On prije svega pita je li moguće da nacionalna carinska tijela na zahtjev ponište carinsku deklaraciju nakon puštanja robe, u skladu s člankom 66. Carinskog zakonika i člankom 251. Provedbene uredbe, kada se taj zahtjev temelji na pogrešci u označavanju primatelja robe i kada bi se ta roba mogla izuzeti od antidampinške pristojbe da te pogreške nije bilo. Zatim se podredno pita mora li se članak 220. stavak 2. točka (b) Carinskog zakonika u okolnostima kao što su one u glavnom postupku tumačiti na način da se on protivi tome da navedena tijela provedu naknadno knjiženje.
42. Četvrtim pitanjem, podređenim odgovoru danom na treće pitanje, sud koji je uputio zahtjev postavlja Sudu prethodno pitanje o ocjeni valjanosti odredaba članka 66. Carinskog zakonika u vezi s člankom 251. Provedbene uredbe. Konkretnije, on se pita je li u skladu s člankom 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) kao i člankom 28. stavkom 1. i člankom 31. UFEU‑a okolnost da nije moguće odobriti, na zahtjev, poništenje pogrešne carinske deklaracije, koja proistječe iz tih odredaba i da shodno tome nije moguće koristiti se izuzećem od antidampinške pristojbe predviđenim u članku 3. Uredbe br. 661/2008.
B – Očitovanja stranaka
43. Estonska vlada smatra da su treće i četvrto pitanje nedopušteni jer se zasnivaju na pogrešnoj pretpostavci da carinska deklaracija sadrži pogrešku koja se tiče primatelja robe. Budući da je Baltic Agro obavio carinske formalnosti za puštanje robe u slobodan promet, Magnet Group se ne može navesti u carinskoj deklaraciji kao primatelj te robe. Stoga, sporna situacija u glavnom postupku nije obuhvaćena nijednim slučajem predviđenim u članku 66. Carinskog zakonika, članku 251. Provedbene uredbe ili članku 220. stavku 2. Carinskog zakonika. U svakom slučaju, Carinski zakonik i Provedbena uredba nisu nespojivi s člankom 20. Povelje i člankom 28. stavkom 1. i člankom 31. UFEU‑a.
44. Vijeće, koje se ograničilo na odgovor na četvrto pitanje, smatra da se načelo jednakosti zajamčeno člankom 20. Povelje ne primjenjuje na situaciju u kojoj bi carinska deklaracija bila netočno ispunjena.
45. Komisija smatra u bitnome da nije udovoljeno uvjetima za primjenu članka 66. Carinskog zakonika i članka 251. Provedbene uredbe ili članka 220. stavka 2. Carinskog zakonika. Nadalje, načelo jednakosti ne primjenjuje se na situaciju kao što je ona u glavnom predmetu.
C – Analiza
46. Valja podsjetiti u prvom redu da članak 66. stavak 1. Carinskog zakonika predviđa mogućnost za carinskog deklaranta da od nadležnih carinskih tijela ishodi poništenje carinske deklaracije koju je sastavio i koju su navedena tijela prihvatila, odstupajući time od načela njezine neopozivosti, pod uvjetom da dokaže da je roba pogrešno deklarirana za potrebe carinskog postupka navedenog u toj deklaraciji(16). Međutim, članak 66. stavak 2. Carinskog zakonika predviđa da se deklaracija ne može poništiti nakon puštanja robe, osim u određenim slučajevima utvrđenim osobito u članku 251. Provedbene uredbe.
47. Međutim, kao što je Komisija istaknula, članak 66. Carinskog zakonika ne primjenjuje se na okolnosti glavnog predmeta jer se uopće nije tvrdilo da je roba pogreškom bila prijavljena za carinski postupak naveden u carinskoj deklaraciji, to jest za puštanje u slobodan promet, nego samo da je u navedenoj deklaraciji pogrešno naveden primatelj robe, to jest Baltic Agro umjesto Magnet Groupa.
48. Nadalje, kao što je estonska vlada primijetila, uvjetima za primjenu članka 78. Carinskog zakonika, temeljem kojeg je nacionalnim carinskim tijelima dopušteno izmijeniti pogrešnu carinsku deklaraciju, također nije udovoljeno jer u okolnostima glavnog predmeta primatelj robe nije pogrešno naveden.
49. Mora se podsjetiti, u drugom redu, da članak 220. stavak 2. Carinskog zakonika utvrđuje uvjete pod kojima se osoba odgovorna za plaćanje može izuzeti od naknadnog obračuna uvozne carine nakon pogreške carinskih tijela(17).
50. Međutim, kao što je Komisija primijetila, ni u jednom trenutku nije navedeno da su nacionalna carinska tijela počinila pogrešku u glavnom postupku, već upravno suprotno – pitanje suda koji je uputio zahtjev temelji se samo na okolnosti da se u carinskoj deklaraciji navodi pogrešan primatelj. Međutim, za dostavu točnih podataka odgovoran je deklarant(18).
51. Iz navedenoga proizlazi da se treće pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi na odredbe prava Unije koje se, s obzirom na podatke koje je on dostavio, očito ne mogu primijeniti na okolnosti glavnog postupka. U tim uvjetima smatram da je treće pitanje bespredmetno i da na njega ne treba odgovoriti.
52. U trećem redu, ne može se smatrati da jednakost pred zakonom zajamčena člankom 20. Povelje može dovesti do utvrđenja nevaljanosti carinskih propisa Unije jer ona ne dopušta Baltic Agru ishođenje nevaljanosti carinske deklaracije i posljedično prava na izuzeće od antidampinške pristojbe predviđenog člankom 3. Uredbe br. 661/2008.
53. Sud koji je uputio zahtjev u tom je pogledu u bitnome pojasnio da se situaciju poduzetnika uvoznika, koji je u svojoj carinskoj deklaraciji naveo prvog nezavisnoga kupca u Uniji kao primatelja, može usporediti sa situacijom poduzetnika uvoznika koji je naveo uvoznika, a koji je u svojoj carinskoj deklaraciji kao primatelja naznačio posrednika. Nejednako postupanje počivalo bi na činjenici da je prvi izuzet od antidampinške pristojbe, dok drugi nije.
54. Valja u tom pogledu podsjetiti da se na temelju ustaljene sudske prakse načelo jednakog postupanja, koje je opće načelo prava Unije sada utvrđeno u člancima 20. i 21. Povelje(19), protivi tome da se u usporedivim situacijama postupa na različit način i da se u različitim situacijama postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano.
55. Međutim, ne može se slijediti usporedba koju predlaže sud koji je uputio zahtjev. Ne može se, naime, smatrati da se uvoznik, koji nije poštovao formalne zahtjeve predviđene u članku 3. Uredbe br. 661/2008, nalazi u istoj situaciji kao i uvoznik koji je poštovao te zahtjeve. Doduše, članak 20. Povelje mogao bi se eventualno protiviti navedenim zahtjevima ako bi se zaključilo da su oni nerazumni, proizvoljni ili očito neproporcionalni u odnosu na cilj koji se nastoji ostvariti propisima koji ih utvrđuju. Međutim, iz spisa uopće ne proizlazi da je takav navod formuliran u glavnom postupku, a ispitivanjem te odredbe ne može se zaključiti da bi to mogao biti slučaj.
56. Ne može se, osim toga, smatrati da obvezivanje Baltic Agra na plaćanje antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata predstavlja povredu prava iz zajedničke carinske tarife i slijedom toga povredu članka 28. stavka 1. i članka 31. UFEU‑a. Kao što proizlazi iz navedenoga, obračunavanje navedene pristojbe je u konačnici prije posljedica nepoštovanja zahtjeva utvrđenih u članku 3. Uredbe br. 661/2008 nego primjene carinskih pravila Unije. Čak i da je Baltic Agro mogao ishoditi poništenje svoje carinske deklaracije i ispravak navoda o primatelju, na način da bude naveden Magnet Group, on ni u kojem slučaju ne bi bio u situaciji da udovolji navedenim zahtjevima u okolnostima glavnog postupka.
57. Shodno navedenome, predlažem da Sud na četvrto prethodno pitanje odgovori na način da iz ispitivanja tog pitanja nije proizašlo ništa što bi utjecalo na valjanost odredaba članka 66. Carinskog zakonika u vezi s člankom 251. Provedbene uredbe, a s obzirom na članak 20. Povelje te članak 28. stavak 1. i članak 31. UFEU‑a.
VI – Zaključak
58. Zaključno, predlažem da Sud na prethodna pitanja koja je postavio Tartu Ringkonnakohusu odgovori kako slijedi:
1. Članak 3. Uredbe Vijeća (EU) br. 661/2008 od 8. srpnja 2008. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije nakon revizije nakon isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. i parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 384/96 treba tumačiti na način da se izuzeće od antidampinške pristojbe, koje je tamo predviđeno u korist proizvođača izvoznika navedenih u Odluci Komisije 2008/577/EZ od 4. srpnja 2008. o prihvaćanju preuzimanja obveza u pogledu antidampinškog postupka u vezi s uvozom amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije i Ukrajine, primjenjuje samo na robu za koju su ti proizvođači izvoznici izdali račun i koju su izravno otpremili prvom nezavisnom kupcu u Europskoj uniji, koji ju nije preprodao prije nego što je za nju podnio carinsku deklaraciju.
2. Iz ispitivanja četvrtog prethodnog pitanja suda koji je uputio zahtjev nije proizašlo ništa što bi utjecalo na valjanost odredaba članka 66. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1791/2006 od 20. studenoga 2006. u vezi s člankom 251. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 312/2009 od 16. travnja 2009., s obzirom na članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članak 28. stavak 1. i članak 31. UFEU‑a.