Language of document : ECLI:EU:F:2013:138

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

30. rujna 2013.

Predmet F‑38/12

BP

protiv

Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA)

„Javna služba – Osoblje Agencije Europske unije za temeljna prava – Član ugovornog osoblja – Neproduženje ugovora sklopljenog na određeno vrijeme za neodređeno vrijeme – Preraspoređivanje u drugu službu do isteka ugovora – Tužba za poništenje – Tužba za naknadu štete“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, kojom BP od Službeničkog suda zahtijeva poništenje odluke ravnatelja Agencije Europske unije za temeljna prava (u daljnjem tekstu: FRA ili agencija) od 27. veljače 2012. o neproduženju njegova ugovora kao člana ugovornog osoblja na neodređeno vrijeme i o njegovu preraspoređivanju u drugu službu šest posljednjih mjeseci trajanja njegova ugovora kao i to da se FRA‑u naloži da mu naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu.

Odluka:      Tužba se odbija. BP će snositi sve svoje troškove i nalaže mu se snošenje svih troškova Agencije Europske unije za temeljna prava.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnika – Ugovorno osoblje – Razlozi – Razlog koji se temelji na zlouporabi ovlasti i koji je naveden u prilog tužbi protiv odluke o neproduženju ugovora koja je uslijedila nakon dostave informacija

(Pravilnik o osoblju, čl. 22.a)

2.      Tužbe dužnosnika – Akt kojim se nanosi šteta – Odluka o neproduženju ugovora sklopljenog na određeno vrijeme – Pravo dotične osobe na saslušanje

(Pravilnik o osoblju, čl. 90. st. 2. i čl. 91. st. 1.; odluka Agencije Europske unije za temeljna prava 2009/13)

3.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja – Opseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 25.)

4.      Dužnosnici – Organizacija službi – Raspoređivanje osoblja – Diskrecijska ovlast uprave – Granice – Interes službe – Poštovanje istovrijednosti radnih mjesta

(Pravilnik o osoblju, čl. 7. st. 1.)

5.      Dužnosnici – Organizacija službi – Raspoređivanje osoblja – Preraspoređivanje dužnosnika u interesu službe zbog loših međuljudskih odnosa – Ne uzimanje u obzir interesa službe – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju, čl. 7. st. 1.)

6.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Jasan i precizan sažetak navedenih razloga – Razlog podnesen u okviru jednog zahtjeva – Uzimanje u obzir u okviru drugog zahtjeva – Nedopuštenost

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 35. st. 1.)

1.      Članak 22.a stavak 3. Pravilnika predviđa da prema dužnosniku koji je na temelju stavka 1. tog članka dostavio informaciju o činjenicama zbog kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonitih aktivnosti ili ponašanja koje može predstavljati tešku povredu obveza dužnosnikâ Unije, institucija ne smije štetno postupati, uz uvjet da je taj dužnosnik djelovao opravdano i u dobroj vjeri. Zato sud Unije, kada je pred njim podnesena tužba protiv predmetne odluke u prilog koje je naveden tužbeni razlog koji se temelji na zlouporabi ovlasti, a zbog okolnosti da je odluka koja nanosi štetu dužnosniku donesena nakon što je taj dužnosnik dostavio informaciju u okviru članka 22.a Pravilnika, treba ispitati taj razlog s osobitom pažnjom. Stoga dužnosnik koji je u skladu s člankom 22.a stavkom 1. Pravilnika dostavio informaciju o činjenicama zbog kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonite aktivnosti na temelju tih odredbi, nema pravo na zaštitu protiv svih odluka koje mu mogu nanijeti štetu, nego samo protiv odluka koje su donesene zbog takve dostave.

(t. 87. do 89.)

Izvori:

Službenički sud: 24. veljače 2010., Menghi/ENISA, F‑2/09, t. 138.

2.      S obzirom na to da je ugovor o zapošljavanju člana osoblja moguće produžiti, odluka o neproduženju ugovora člana privremenog osoblja ili člana ugovornog osoblja je odluka koji nanosi štetu zainteresiranoj osobi.

Odluka Agencije Europske unije za temeljna prava 2009/13 o postupku produženja ugovorâ za ugovorno osoblje predviđa saslušanje zainteresirane osobe u dva navrata; najprije tijekom razgovora s voditeljem odjela i nakon toga putem motivacijskog pisma koje on šalje ravnatelju te agencije sedam mjeseci prije isteka njegovog ugovora. Zainteresirana osoba u svom motivacijskom pismu može iznijeti svoje mišljenje i navesti sve razloge koji govore u prilog odluci koja ide njemu u korist.

Mišljenje voditelja odjela čiju je presliku primila zainteresirana osoba, i o kojem se zainteresirana osoba želi izjasniti, predstavlja pripremni akt odluke o neproduženju ugovora. S obzirom na to da nije riječ o aktu kojim se zainteresiranoj osobi nanosi šteta u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika i članka 91. stavka 1. Pravilnika, ta osoba ne može valjano zahtijevati pravo da podnese očitovanja na njegov sadržaj.

(t. 103. i 106. do 108.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: 14. rujna 2011., Marcuccio/Komisija, T‑236/02, t. 133., koji je predmet žalbenog postupka pred Sudom, predmet C‑617/11 P

3.      Cilj obveze obrazlaganja propisane člankom 25. drugim podstavkom Pravilnika, koja odražava opću obvezu sadržanu u članku 296. UFEU‑a, je, s jedne strane, pružiti zainteresiranoj osobi dovoljno podataka za ocjenu osnovanosti akta kojim joj se nanosi šteta i omogućiti joj podnošenje tužbe pred Službeničkim sudom i, s druge strane, omogućiti tom sudu da provede nadzor nad zakonitošću akta. Opseg obveze obrazlaganja mora se u svakom slučaju ocjenjivati uzimajući u obzir ne samo pobijanu odluku nego isto tako i konkretne okolnosti u kojima je ta odluka bila donesena.

Odluka je dovoljno obrazložena kada je donesena u okolnostima koje su poznate zainteresiranoj osobi i koje joj omogućuju da ona shvaća opseg mjere koja je odnosu na nju poduzeta. To je tako kada su takvoj odluci prethodili razgovori s nadređenima o predmetnoj situaciji. Osim toga, obveza obrazloženja ispunjena je kada je riječ o odluci koja upućuje na dokument koji je već u posjedu zainteresirane osobe i koji sadrži podatke na kojima je institucija temeljila svoju odluku.

(t. 124. i 125.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 17. svibnja 2006., Kallianos/Komisija, T‑93/04, t. 100. i 101.

Službenički sud: 2. srpnja 2009., Giannini/Komisija, F‑49/08, t. 117.; 30. studenoga 2010., Taillard/Parlament, F‑97/09, t. 33.

4.      Institucije raspolažu širokom diskrecijskom ovlasti prilikom organizacije svoje službe u pogledu povjerenih im zadaća i prilikom raspoređivanja osoblja koje im se nalazi na raspolaganju s obzirom na ispunjenje tih zadaća, pod uvjetom da se to raspoređivanje ipak obavlja u interesu službe i poštujući istovrijednost radnih mjesta.

Za preraspoređivanje dužnosnika nije potrebna njegova suglasnost. Kada bi ona bila potrebna, time bi bila ograničena sloboda institucija prilikom organizacije njihove službe i prilagodbe te organizacije potrebama koje se mijenjanju.

(t. 132. i 133.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 22. siječnja 1998., Costacurta/Komisija, T‑98/96, t. 36. i 40. i navedena sudska praksa

5.      Pojam interes službe odnosi se na dobro funkcioniranje institucije općenito, a posebno na posebne zahtjeve slobodnog radnog mjesta. Treba smatrati da je u interesu službe preraspoređivanje dužnosnika radi okončanja upravne situacije koja je postala neizdrživa. Kada loši međuljudski odnosi uzrokuju napetosti koje nanose štetu dobrom funkcioniranju službe, oni mogu opravdati premještaj dužnosnika upravo u interesu službe, a da pritom nije potrebno navesti tko je odgovoran za predmetne incidente ili stupanj istinitosti očitovanja bilo koje strane.

(t. 140. do 142.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 18. travnja 1996., Kyrpitsis/CES, T‑13/95, t. 51.; gore navedena presuda Costacurta/Komisija, t. 39. i navedena sudska praksa

Službenički sud: 5. prosinca 2012., Z/Sud, F‑88/09 i F‑48/10, t. 123., koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑88/13 P

6.      Prigovor naveden u okviru neodgovarajućeg zahtjeva je nedopušten s obzirom na to da, s jedne strane, nije na sucu Unije da prema svom nahođenju združi argumente, prigovore i razloge u jedan ili drugi zahtjev i da, s druge strane, način podnošenja prigovora može utjecati na tuženikovo pravo na obranu.

(t. 148. i 149.)