Language of document : ECLI:EU:F:2013:173

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

7. studenoga 2013.

Predmet F‑52/12

Maria Luisa Cortivo

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Dužnosnici – Mirovine – Koeficijent ispravka – Država članica boravišta – Pojam – Glavno boravište – Boravište u dvjema državama članicama – Dokazna dokumentacija – Legitimna očekivanja“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom M. L. Cortivo zahtijeva, između ostalog, poništenje odluka kojima je tijelo za imenovanja Europskog parlamenta (u daljnjem tekstu: AIPN) s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2010. odredilo Luxembourg (Luksemburg) kao njezino glavno boravište i ukinulo primjenu koeficijenta ispravka (u daljnjem tekstu: KI) za Francusku.

Odluka:      Tužba se odbija. M. L. Cortivo snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europskog parlamenta.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Mirovine – Koeficijent ispravka – Koeficijent ispravka za državu glavnog boravišta osobe – Pojam glavnog boravišta – Uvjeti primjene – Opisana nadležnost uprave – Sudski nadzor – Opseg

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog XIII. čl. 20.)

2.      Dužnosnici – Mirovine – Koeficijent ispravka – Koeficijent ispravka za državu glavnog boravišta osobe – Teret dokazivanja snosi umirovljeni dužnosnik – Dokazna sredstva

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog XIII. čl. 20.)

3.      Dužnosnici – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Godišnja provjera glavnog boravišta umirovljenih dužnosnika na koje se primjenjuje koeficijent ispravka viši od 100 – Povreda – Nepostojanje

1.      Kako bi se mjesto gdje umirovljeni dužnosnik živi moglo smatrati ne samo mjestom gdje ima boravište već jednako tako mjestom njegovog glavnog boravišta u smislu članka 20. Priloga XIII. Pravilniku, veliku važnost trebaju imati različiti elementi pojma boravište, odnosno činjenica fizičkog boravka na dotičnom mjestu, koja mu daje narav stvarnog boravišta, razvoj uobičajenih društvenih odnosa i snošenje tekućih troškova s ciljem davanja stabilne naravi i kontinuiteta boravka u tom mjestu.

Odredbe članka 20. Priloga XIII. Pravilniku ne daju upravi nikakvu diskrecijsku ovlast u primjeni ili neprimjeni koeficijenta ispravka, već joj daju opisanu nadležnost u smislu da iz prisilne naravi teksta gore navedenih odredbi proizlazi da je uprava dužna primijeniti dotičnu povlasticu kada utvrdi da su uvjeti propisani tom odredbom ispunjeni. Iz toga proizlazi da sud Unije izvršava potpun sudski nadzor kada ispituje činjenice koje je utvrdila uprava i kvalifikaciju tih činjenica kako bi odgovorio na pitanje jesu li ispunjeni uvjeti za ostvarenje prava na primjenu koeficijenta ispravka.

(t. 40. i 41.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 27. rujna 2006., Kontouli/Vijeće, T‑416/04, t. 74. i 75.

Službenički sud: 8. travnja 2008., Bordini/Komisija, F‑134/06, t. 89.

2.      Teret dokazivanja mjesta glavnog boravišta jest na umirovljenom dužnosniku i nadležna institucija, kada ocjenjuje dokaze podnesene u tom smislu i kada po potrebi izvršava nadzor, mora izbjeći zloporabe te odredbe.

Kako bi dokazala glavno boravište, dotična osoba se može pozvati na sve njegove konstitutivne činjenične elemente i podnijeti sva dokazna sredstva koja smatra korisnim.

(t. 42. i 43.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 4. lipnja 2003., Del Vaglio/Komisija, T‑124/01 i T‑320/01, t. 75.

Službenički sud: 4. svibnja 2010., Petrilli/Komisija, F‑100/08, t. 33. i navedena sudska praksa

3.      Pravo zahtijevati zaštitu legitimnih očekivanja koje predstavlja jedno od temeljnih načela prava Unije primjenjuje se na svakog pojedinca koji se nađe u situaciji u kojoj proizlazi da je uprava, dajući mu precizna, bezuvjetna i skladna osiguranja koja proizlaze iz ovlaštenih i pouzdanih izvora, stvorila kod njega osnovana očekivanja. Nadalje, ta osiguranja moraju biti u skladu s odredbama Pravilnika i odredbama opće primjene.

Sustav kontrole koji zahtijeva da umirovljenici na koje se primjenjuje koeficijent ispravka viši od 100 svake godine ispune izjavu kako bi se provjerilo jesu li tijekom prethodne kalendarske godine zadržali glavno boravište u državi kod koje se primjenjuje koeficijent ispravka i je li primjena navedenoga koeficijenta ispravka bila opravdana za tu kalendarsku godinu, ne mogu po definiciji stvoriti legitimna očekivanja da će se koeficijent ispravka i dalje primjenjivati.

(t. 85. do 87.)

Izvori:

Službenički sud: 13. travnja 2011., Sukup/Komisija, F‑73/09, t. 89.