Language of document :

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 30. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Kúria - Mađarska) – Árpád Kásler, Hajnalka Káslerné Rábai protiv OTP Jelzálogbank Zrt

(Predmet C-26/13)1

(Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača – Članak 4. stavak 2. i članak 6. stavak 1. – Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi – Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene – Ugovor o potrošačkom kreditu u stranoj valuti – Ugovorne odredbe u vezi s tečajem – Razlika između kupovnog tečaja, mjerodavnog za isplatu, i prodajnog tečaja, mjerodavnog za otplatu kredita – Ovlasti nacionalnog suca u slučaju kada utvrdi da je neka odredba ‚nepoštena’ – Zamjena nepoštene ugovorne odredbe dispozitivnom odredbom nacionalnog prava – Dopustivost)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Kúria

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Árpád Kásler, Hajnalka Káslerné Rábai

Tuženik: OTP Jelzálogbank Zrt

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku - Kúria - Tumačenje članka 4. stavka 2. i članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) - Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi - Ugovor o kreditu u stranoj valuti uz osiguranje hipotekom, sklopljen između pojedinca i banke, u skladu s kojim se isplata i otplata kredita obavljaju u domaćoj valuti – Dug koji se prilikom sklapanja ugovora računa na temelju kupovnog tečaja za stranu devizu Ugovorna odredba prema kojoj se mjesečne rate otplate kredita utvrđuju na temelju važećeg prodajnog tečaja za devize, a ne na temelju kupovnog tečaja

Izreka

Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na sljedeći način:

izraz „glavni predmet ugovora“ odnosi se na odredbu ugovora o kreditu u stranoj valuti, sklopljenog između poslovnog subjekta i potrošača, poput odredbe u glavnom postupku, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, na temelju koje se prodajni tečaj za tu valutu primjenjuje na obračun rata otplate kredita samo ako se utvrdi da ta odredba predstavlja bitnu činidbu tog ugovora koja ga kao takva bitno određuje, što je sud koji je uputio zahtjev dužan provjeriti s obzirom na narav, opću strukturu i odredbe ugovora kao i činjenični i pravni kontekst te odredbe;

ne može se smatrati da takva odredba, zbog toga što sadrži novčanu obvezu potrošača za plaćanje iznosâ koji proizlaze iz razlike između prodajnog i kupovnog tečaja strane valute u sklopu otplate kredita, sadrži „naknadu“ koja kao protučinidba za činidbu davatelja kredita ne bi podlijegala procjeni nepoštenosti na temelju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13.

Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da, kada je riječ o ugovornoj odredbi kao što je ona u glavnom postupku, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva obvezu ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički razumljiva nego i da ugovor razvidno izloži funkcioniranje konkretnog mehanizma konverzije u stranu valutu na koji se poziva dotična odredba kao i odnos između tog mehanizma i mehanizma propisanog drugim odredbama koje se tiču isplate kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj se ugovor sklopljen između poslovnog subjekta i potrošača ne može održati na snazi nakon uklanjanja nepoštene odredbe, ta odredba ne protivi pravilu nacionalnog prava prema kojem nacionalni sudac može otkloniti ništetnost te odredbe zamjenjujući je dispozitivnom odredbom nacionalnog prava.

____________

1 SL C 156, 1.6.2013.