Language of document : ECLI:EU:F:2013:213

      RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

13. prosinca 2013.

Spojeni predmeti F‑137/12, F‑138/12, F‑139/12 i F‑141/12

Fabrice Van Oost i drugi

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Promaknuće – Postupak certifikacije 2010‑2011 – Isključenje s popisa certificiranih dužnosnika – Mirno rješavanje spora na inicijativu Službeničkog suda – Žalbeni rok – Nepravodobna žalba – Pojam ispričive pogreške – Pažnja koja se zahtijeva od uobičajeno obaviještenog dužnosnika – Obavijesti dobivene telefonskim putem – Dokaz – Nedopuštenost“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom F. Van Oost, M. B. Ibarra de Diego i N. Theodoridis 14. studenoga 2012. i M. Hotz 16. studenoga 2012. u biti zahtijevaju poništenje odluka Savjetodavnog odbora za postupak certifikacije 2010‑2011 o njihovu neuključivanju na popis kandidata koji su položili ispite nakon završetka programa osposobljavanja „certifikacija“, organiziranog u razdoblju od 2010. – 2011. te naknadu navodno pretrpljene štete.

Odluka:      Predmeti F‑137/12, F‑138/12 i F‑139/12 brišu se iz registra Službeničkog suda. Stranke u predmetima F‑137/12, F‑138/12 i F‑139/12 snose troškove sukladno njihovu sporazumu. Tužba u predmetu F‑141/12 odbacuje se kao nedopuštena. M. Hotz snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije iz predmeta F‑141/12.

Sažetak

Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Rok – Prekluzija –Ispričiva pogreška – Pojam – Pogrešni podaci koje je uprava možda dala telefonskim putem – Nepostojanje utjecaja

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, članak 90. stavak 2. i članak 90. stavak 2.; Odluka Parlamenta, Vijeća, Komisije, Suda Europske unije, Revizorskog suda, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Odbora regija i Europskog ombudsmana 2002/620, članak 4.)

Pojam ispričive treba ograničeno tumačiti te on obuhvaća samo iznimne okolnosti u kojima su institucije osobito postupale na način koji je sâm po sebi ili u odlučujućoj mjeri uzrokovao prihvatljivu zabludu kod dužnosnika ili službenika koji su postupali u dobroj vjeri i primjenjivali svu dužnu pažnju. Taj se pojam, prema analogiji s člankom 91. stavkom 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, primjenjuje u okviru obvezujućih rokova propisanih za podnošenje akta ili dokumenta samoj upravi, uključujući žalbu u smislu članka 90. stavka 2. navedenog Pravilnika.

Dužnosnik se radi dokazivanja postojanja ispričive pogreške ne može pozivati na telefonski razgovor s upravom tijekom kojeg je dobio pogrešne podatke u vezi s tijelom za imenovanje na koje je uputio žalbu protiv odluke Europskog ureda za odabir osoblja. Naime, s obzirom da se tumačenje odredaba Odluke 2002/620 o osnivanju EPSO‑a koje se primjenjuju ne predstavljaju posebne poteškoće, dotična osoba mora primijeniti svu pažnju koja se zahtijeva od uobičajeno obaviještenog dužnosnika i, posljedično, pravilno pribaviti podatke o identitetu tijela nadležnog za ispitivanje žalbi.

(t. 25. do 28. i 30.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 11. studenoga 2008., Speiser/Parlament, T‑390/07, t. 33.; 16. rujna 2009., Boudova i dr./Komisija, T‑271/08 P, t. 72., i navedena sudska praksa 

Opći sud Europske unije: 1. travnja 2011., Doherty/Komisija, T‑468/10, t. 29.

Službenički sud: 10. svibnja 2011., Barthel i dr./Sud, F‑59/10, t. 28.