Language of document : ECLI:EU:C:2013:613

Predmet C‑509/11

ÖBB‑Personenverkehr AG

(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Verwaltungsgerichtshof)

„Uredba (EZ) br. 1371/2007 – Prava i obveze putnika u željezničkom prometu – Članak 17. – Naknada cijene prijevozne karte u slučaju kašnjenja – Isključivanje u slučaju više sile – Dopuštenost – Članak 30. stavak 1. prvi podstavak – Ovlasti nacionalnog tijela odgovornog za provedbu te uredbe – Mogućnost nalaganja željezničkom prijevozniku da izmijeni svoje uvjete za isplatu naknade putnicima”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. rujna 2013.

1.        Promet – Željeznički prijevoz – Uredba br. 1371/2007 – Prava i obveze putnika u željezničkom prometu – Naknada cijene prijevozne karte u slučaju kašnjenja – Isključivanje zbog slučaja više sile ili jednog od razloga navedenih u članku 32. stavku 2. Jedinstvenih pravila CIV‑a – Nedopuštenost

(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1371/2007, čl. 17. i Prilog I. čl. 32. st. 2.)

2.        Promet – Željeznički prijevoz – Uredba br. 1371/2007 – Prava i obveze putnika u željezničkom prometu – Ovlasti nacionalnog tijela odgovornog za provedbu Uredbe br. 1371/2007 – Mogućnost nalaganja željezničkom prijevozniku da izmijeni svoje uvjete za isplatu naknade putnicima ako ne postoji odgovarajuća nacionalna odredba – Nedopuštenost

(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1371/2007, čl. 30. st. 1. podst. 1.)

1.        Članak 17. Uredbe br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu treba tumačiti na način da željeznički prijevoznik nema pravo u svoje opće uvjete prijevoza uključiti klauzulu koja ga oslobađa obveze naknade cijene karte zbog kašnjenja kad se ono može pripisati slučaju više sile ili jednom od razloga navedenih u članku 32. stavku 2. Jedinstvenih pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV) Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999.

U tom pogledu, isplata naknade predviđena člankom 17. Uredbe br. 1371/2007 ima za svrhu naknaditi putniku cijenu usluge koja u konačnici nije bila pružena u skladu s ugovorom o prijevozu. Radi se o vrsti fiksne i standardizirane financijske naknade, za razliku od sustava odgovornosti iz članka 32. stavka 1. Jedinstvenih pravila CIV‑a, koji podrazumijeva pojedinačnu procjenu pretrpljene štete.

Stoga, budući da su svrha i načini provedbe prethodno navedenih odredbi različiti, sustav naknade koji je zakonodavac Unije predvidio na temelju članka 17. Uredbe br. 1371/2007 ne može se izjednačiti sa sustavom odgovornosti željezničkog prijevoznika na temelju članka 32. stavka 1. Jedinstvenih pravila CIV‑a. Razlozi oslobađanja prijevoznika od odgovornosti predviđeni člankom 32. stavkom 2. Jedinstvenih pravila CIV‑a ne mogu se smatrati primjenjivima u okviru članka 17. Uredbe br. 1371/2007.

(t. 38., 39., 42., 52. i t. 2. izreke)

2.        Članak 30. stavak 1. prvi podstavak Uredbe br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu treba tumačiti na način da nacionalno tijelo odgovorno za provedbu te uredbe željezničkom prijevozniku čiji uvjeti naknade za povrat cijene karte ne udovoljavaju kriterijima utvrđenima u članku 17. te uredbe ne može, ako ne postoji odgovarajuća nacionalna odredba, propisati konkretan sadržaj tih uvjeta.

Države članice za provedbu članka 30. stavka 1. Uredbe br. 1371/2007 moraju donijeti provedbene mjere kojima je svrha definirati ovlasti kojima raspolaže nacionalno nadzorno tijelo.

Stoga se članak 30. stavak 1. prvi podstavak Uredbe br. 1371/2007 ne može tumačiti tako da predstavlja pravni temelj kojim se nacionalna tijela ovlašćuju da željezničkim prijevoznicima propisuju konkretan sadržaj njihovih ugovornih odredbi o uvjetima za isplatu naknade.

(t. 62., 63., 66. i t. 1. izreke)