Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. kolovoza 2014. uputio Krajský soud v Praze (Češka Republika) – Ernst Georg Radlinger, Helena Radlingerová protiv Finway a.s.

(Predmet C-377/14)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Krajský soud v Praze

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Ernst Georg Radlinger, Helena Radlingerová

Tuženik: Finway a.s.

Prethodna pitanja

Protive li se članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/12/EEZ1 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i članak 22. stavak 2. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ2 („Direktiva o ugovorima o potrošačkim kreditima“) ili druge odredbe prava EU o zaštiti potrošača:

konceptu Zakona br. 182/2006 o stečaju i načinima njegova rješavanja, izmijenjenog Zakonom br. 185/2013 („Zakon o stečaju“) koji omogućuje sudu ispitivanje autentičnosti, iznosa ili prvenstvenog reda tražbinama koja potječu iz potrošačkih odnosa samo na temelju uzgrednog zahtjeva stečajnog upravitelja, vjerovnika ili (uz gore navedena ograničenja) dužnika (potrošača)?

odredbama koje, u kontekstu nacionalnog zakonodavstva kojim se uređuju stečajni postupci, ograničavaju pravo dužnika (potrošača) da zatraži sudsko preispitivanje prijavljenih potraživanja vjerovnika (dobavljača robe ili davatelja usluga) samo na slučajeve u kojima je odobreno dovršavanje potrošačevog stečajnog postupka u obliku oslobođenja od preostalih obveza i u ovom kontekstu samo u odnosu na neosigurana potraživanja vjerovnikâ, s time da su dužnikovi prigovori, u slučaju ovršnih potraživanja koja su priznata odlukom nadležnog tijela, dodatno ograničeni samo na mogućnost tvrdnje da je potraživanje prestalo ili zastarjelo kao što se navodi u članku 192. stavku 3. i članku 410. stavcima 2. i 3. Zakona o stečaju?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan: treba li sud u postupku koji se odnosi na ispitivanje potraživanja iz ugovora o potrošačkim kreditima po službenoj dužnosti obratiti pozornost, čak i bez prigovora potrošača, na činjenicu da davatelj kredita nije ispunio zahtjeve u pogledu informacija koje treba uključiti u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive o ugovorima o potrošačkim kreditima te izvesti zaključak u skladu s nacionalnim pravom o nevaljanosti potrošačkog ugovora?

Ako su odgovori na prvo i drugo pitanje potvrdni:

Imaju li odredbe gore primijenjenih direktiva izravan učinak i sprječava li njihovu izravnu primjenu činjenica da pokretanje uzgrednog sudskog postupka po službenoj dužnosti (ili, sa stajališta nacionalnog prava, nedopušteno preispitivanje potraživanja na temelju pravno nedjelotvornog osporavanja od strane dužnika-potrošača) zadire u horizontalni odnos između potrošača i dobavljača robe ili davatelja usluga?

Koji iznos znači „ukupan iznos kredita“ u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (d) Direktive o ugovorima o potrošačkim kreditima i koji su iznosi uključeni kao „iznosi povučenog novca“ u izračun efektivne kamatne stope (EKS) prema formuli iz Priloga I. Direktive o ugovorima o potrošačkim kreditima, ako prema ugovoru o kreditu formalno treba isplatiti određeni novčani iznos ali je istovremeno ugovoreno da će se, čim je kredit isplaćen, potraživanja davatelja kredita u obliku naknade za odobrenje kredita i prvog mjesečnog obroka otplate kredita (ili daljnjih obroka) odbiti u određenom dijelu iz tog iznosa, tako da ti odbijeni iznosi nikada nisu zaista isplaćeni potrošaču, ili na njegov račun, i ostaju cijelo vrijeme na raspolaganju vjerovnika? Utječe li uračunavanje tih iznosa koji u stvarnosti nisu isplaćeni na iznos izračuna EKS-a?

Neovisno o odgovoru na pitanja koja prethode:

Pri ocjeni je li gore ugovorena naknada nerazmjerna u smislu točke 1.(e) Priloga Direktive o nepoštenim uvjetima, je li nužno ocijeniti kumulativni učinak svih odredbi o penalima koji su ugovoreni, neovisno o tome inzistira li vjerovnik da se one u cijelosti ispune i neovisno o tome može li se za neke od njih sa stajališta pravila nacionalnog prava smatrati da su nevaljane, ili je nužno uzeti u obzir samo ukupan iznos ugovornih kazni koje se stvarno potražuju i mogu se potraživati?

U slučaju da se utvrdi da se ugovorne kazne smatraju zlouporabom, je li nužno izuzeti od primjene sve te djelomične ugovorne kazne koje su, samo kada ih se zajedno razmotri dovele sud do zaključka da je iznos naknade nerazmjeran u smislu točke 1.(e) Priloga Direktive o nepoštenim uvjetima, ili samo neke od njih (i u tom slučaju na temelju kojeg kriterija se to mora ocijeniti)?

____________

1 SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.

2 SL L 133, str. 66.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.