Language of document : ECLI:EU:F:2014:78

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

8. svibnja 2014.

Predmet F‑50/13

A

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Socijalna sigurnost – Ozljeda ili profesionalna bolest  – Članak 73. Pravilnika o osoblju – Djelomična trajna invalidnost – Zahtjev za naknadu štete – Očita nedopuštenost“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom A u biti zahtijeva da se Europskoj komisiji naloži nadoknada materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio zbog svoje profesionalne bolesti.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Paušalna naknada prema sustavu propisanom u Pravilniku o osoblju – Zahtjev za dodatnu naknadu štete podnesen prije okončanja postupka na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju – Nedopuštenost

(čl. 73. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Sudski postupak – Troškovi – Teret – Uzimanje u obzir zahtjeva pravičnosti

(čl. 87. st. 2. Poslovnika Službeničkog suda)

1.      Službenik koji je obolio od profesionalne bolesti ima samo pravo zahtijevati dodatnu naknadu štete prema općem pravu ako se prema sustavu propisanom u članku 73. Pravilnika o osoblju ne omogućava primjerena naknada štete. Posljedično i u načelu, zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je dužnosniku nanesena profesionalnom bolešću nedopušten je sve do okončanja postupka pokrenutog na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju.

(t. 32.)

Izvori:

Prvostupanjski postupak: 15. prosinca 1999., Latino/Komisija, T‑300/97, t. 94.; 10. prosinca 2008., Nardone/Komisija, T‑57/99, t. 56.

Službenički sud: 13. siječnja 2010., A i G/Komisija, F‑124/05 i F‑96/06, t. 151. i 152.

2.      Na temelju članka 87. stavka 2. Poslovnika, ako to zahtijeva pravičnost, Službenički sud može odlučiti da je stranka koja ne uspije u postupku dužna samo djelomično snositi troškove druge stranke odnosno da uopće nije dužna snositi troškove po toj osnovi.

U situaciji u kojoj je nezakonito postupanje uprave, koje je bilo sankcionirano ukidajućom presudom, dovelo do nedopuštenosti zahtjeva za naknadu štete koji iz postupovnih razloga nisu mogli biti podneseni u okviru tužbe iz koje je proizašla navedena ukidajuća presuda, okolnosti spora opravdavaju činjenicu da svaka stranka snosi vlastite troškove.

(t. 39. i 40.)