RJEŠENJE PREDSJEDNIKA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
12. lipnja 2014.
Predmet F‑28/14 R
Stéphane De Loecker
protiv
Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS)
„Javna služba – Član privremenog osoblja – Otkaz ugovora o radu – Postupak privremene pravne zaštite – Zahtjev za suspenziju primjene – Dopuštenost glavne tužbe“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 278. UFEU‑a i članka 157. EA, kao i članka 279. UFEU‑a koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 160.a, kojom je, dok se ne donese odluka o meritumu, S. De Loecker zahtijevao suspenziju: – odluke od 20. prosinca 2013. Visoke predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (u daljnjem tekstu: Visoka predstavnica) o otkazu ugovora o radu članu privremenog osoblja u smislu članka 2. točke (e) Uvjeta zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike Unije (u daljnjem tekstu: Uvjeti), s učinkom od 31. ožujka 2014.; – odbijanja Visoke predstavnice da ga sasluša nakon što je protiv glavnog operativnog direktora Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) podnio pritužbu zbog uznemiravanja; – odbijanja njegova zahtjeva da se odredi vanjski istražitelj vrlo visoke razine radi ispitivanja njegove pritužbe zbog uznemiravanja; – odluke o registriranju gore navedene pritužbe „kao zahtjeva i njegova upućivanja na postupanje Glavnoj upravi [,Ljudski potencijali i sigurnost’] Europske komisije.“
Odluka: Zahtjev za privremenu zaštitu S. De Loeckera se odbija. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Sažetak
1. Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Pretpostavke za dopuštenost – Tužiteljev interes za odobrenje suspenzije – Zahtjev za suspenziju primjene odluke Visoke predstavnice da neće primiti dužnosnika kako bi mu pojasnila odluku – Suspenzija koja ne može izmijeniti tužiteljev položaj – Nedopuštenost – Zahtjev za suspenziju odluke o odbijanju zahtjeva za određivanje istražitelja radi ispitivanja pritužbe zbog uznemiravanja – Dopuštenost
(članak 278. UFEU‑a; čl. 102. st. 2. Poslovnika Službeničkog suda)
2. Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Zaštitna mjera – Isključenje
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
3. Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka Visoke predstavnice da se pritužba zbog uznemiravanja uputi na postupanje službama Komisije – Isključenje
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
4. Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Privremene mjere – Uvjeti za odobravanje – Hitnost – Teška i nepopravljiva šteta – Teret dokazivanja – Nematerijalna šteta koju se ne može bolje nadoknaditi u postupku privremene pravne zaštite nego li u glavnom postupku – Nepostojanje hitnosti
(čl. 278. i 279. UFEU‑a; čl. 102. st. 2. Poslovnika Službeničkog suda)
5. Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Uvjeti za odobravanje – Teška i nepopravljiva šteta – Uzročna veza između navodne štete i pobijanog akta
(čl. 278. UFEU‑a)
1. Načelno, zahtjev za suspenziju primjene ne može biti upravljen protiv negativne upravne odluke s obzirom da odobrenje takve suspenzije nema učinak promjene tužiteljeva položaja. Upravo je to slučaj suspenzije primjene odbijanja Visoke predstavnice da se sastane s dužnosnikom radi pojašnjenja odluke s obzirom da suspenzija nije od praktične koristi za tužitelja jer ona ne može nadomjestiti pozitivnu upravnu odluku kojom se prihvaća njegov zahtjev za sastankom. Suspenzija primjene stoga ne bi promijenila tužiteljev položaj.
S druge strane, odbijanje Visoke predstavnice da odredi vanjskog istražitelja vrlo visoke razine radi ispitivanja pritužbe dotične osobe zbog uznemiravanja nerazdvojivo je povezano s odlukom da se ta pritužba uputi na postupanje službama institucije. Stoga se to odbijanje ne može smatrati negativnom odlukom.
(t. 27. i 28.)
Izvori:
Opći sud Europske unije: rješenja Ellinikos Niognomon/Komisija, T‑312/08 R, EU:T:2008:407, t. 26., i Henkel et Henkel France/ Komisija, T‑607/11 R, EU:T:2012:22, t. 21.
Službenički sud: rješenje Bermejo Garde/CESE, F‑41/10 R, EU:F:2010:89, t. 38.
2. Jednostavna zaštitna mjera čija je namjena zaštiti upravnu odluku protiv koje je već bila podnesena tužba nije akt kojim se nanosi šteta.
(t. 31.)
3. Pripremni akti odluke ne nanose štetu i dužnosnik može samo u tužbi protiv odluke donesene na kraju postupka istaknuti nezakonitost prethodnih akata koji su usko vezani uz nju. Iako neke isključivo pripremne mjere mogu dužnosniku nanijeti štetu jer mogu utjecati na sadržaj kasnijeg pobijanog akta, protiv tih pripremnih mjera nije moguće podnijeti nezavisnu tužbu već ih je potrebno osporavati tužbom podnesenom protiv tog akta.
Posljedično, pripremne mjere kakva je odluka Visoke predstavnice, u svojstvu tijela ovlaštenog za sklapanje ugovorâ o radu za Europsku službu za vanjsko djelovanje, da se pritužba zbog uznemiravanja uputi na postupanje službama Komisije i njezino odbijanje da se odredi vanjski istražitelj vrlo visoke razine radi ispitivanja te pritužbe predstavljaju smjernicu na koji način bi trebalo ispitati pritužbu i one se ne mogu osporavati nezavisnom tužbom, različitom od tužbe protiv konačne odluke uprave. Točnije, ni postojanje, ako bi bilo dokazano, povrede prava na obranu i načela nepristranosti ni činjenica da je institucija morala započeti svoju istragu na temelju zahtjeva za pomoć sami po sebi ne mogu se smatrati dokazima da su bili doneseni akti koje nanose štetu i koje je moguće pobijati tužbom pred sudom.
(t. 34., 35. i 37.)
Izvori:
Sud: rješenja Santarelli/Komisija, 78/87 i 220/87, EU:C:1988:255, t. 13., i Gómez‑Reino/ Komisija, C‑471/02 P(R), EU:C:2003:210, t. 65.
Prvostupanjski sud: presuda Latino/ Komisija, T‑145/01, EU:T:2003:42, t. 101.
Službenički sud: rješenje Nijs/Revizorski sud, F‑64/08, EU:F:2008:179, t. 17.; presude Marcuccio/ Komisija, F‑65/09, EU:F:2010:149, t. 42., i navedena sudska praksa, i Marcuccio/ Komisija, F‑1/10, EU:F:2010:166, t. 47., i navedena sudska praksa
4. Nije cilj postupka pravne zaštite nadoknaditi štetu već jamčiti potpunu učinkovitosti meritorne presude. Kako bi se dosegao taj cilj, predložene mjere moraju biti hitne tako da je nužno da budu donesene, kako bi se spriječile teške i nepopravljive štete na tužiteljeve interese, i da ostvaruju svoje učinke prije donošenja odluke u glavnom postupku. Pored toga, na stranci je koja predlaže donošenje pripremnih mjera da dokaže kako ne može čekati završetak glavnog postupka a da osobno ne pretrpi štetu te naravi.
U tom pogledu, ne može se govoriti o hitnosti ako odobrenje suspenzije primjene u većoj mjeri ne može otkloniti navodnu nematerijalnu štetu od mogućeg poništenja sporne odluke na kraju glavnog postupka.
(t. 38. i 55.)
Izvori:
Službenički sud: rješenje De Loecker/EEAS, F‑78/13 R, EU:F:2013:134, t. 20. i 25., i navedena sudska praksa
5. Odobrenje suspenzije primjene akta nije opravdano ako postoji uzročna veza između akta u pitanju i navodne teške i nepopravljive štete i, konkretnije, ako je taj akt odlučujući uzrok navedene štete.
(t. 56.)
Izvori:
Sud: rješenje Marcuccio/Komisija, C 399/02 P(R), EU:C:2003:90, t. 26.
Opći sud Europske unije: rješenje Al‑Chihabi/Vijeće, T‑593/11 R, EU:T:2011:770, t. 16., i navedena sudska praksa