Language of document : ECLI:EU:C:2014:101

Predmet C‑470/12

Pohotovosť s. r. o.

protiv

Miroslava Vašute

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Okresný súd Svidník)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Ugovor o potrošačkom kreditu – Nepoštene odredbe – Direktiva 93/13/EEZ – Izvršenje arbitražnog pravorijeka – Zahtjev za intervenciju u postupak izvršenja – Udruga za zaštitu potrošača – Nacionalno zakonodavstvo ne dopušta takvu intervenciju – Postupovna autonomija država članica“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 27. veljače 2014.

1.        Sudski postupak – Usmeni dio postupka – Ponovno otvaranje – Obveza ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka kako bi stranke mogle podnijeti očitovanja o pravnim pitanjima iz mišljenja nezavisnog odvjetnika – Nepostojanje – Zahtjev za saslušanje osobe koja nije stranka u sporu u glavnom postupku – Nedopuštenost

(čl. 252. st. 2. i čl. 267. UFEU‑a; čl. 83. i čl. 97. st. 1. Poslovnika Suda)

2.        Prethodna pitanja – Pokretanje postupka pred Sudom – Nadležnosti nacionalnih sudova – Opseg – Pravno sredstvo protiv odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku – Zadržavanje, izmjena ili povlačenje zahtjeva za prethodnu odluku – Ocjena suda koji je uputio zahtjev

(čl. 267. UFEU‑a; čl. 100. Poslovnika Suda)

3.        Zaštita potrošača – Nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Tužba za izvršenje pravomoćnog arbitražnog pravorijeka – Obveza suca koji odlučuje o izvršenju da po službenoj dužnosti ocijeni nepoštenost arbitražne klauzule – Opseg

(čl. 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13)

4.        Zaštita potrošača – Nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Sredstva za sprečavanje korištenja nepoštenih uvjeta – Nacionalni propis koji ne dopušta intervenciju udruge za zaštitu potrošača na strani potrošača u postupku izvršenja pravomoćnog arbitražnog pravorijeka – Dopuštenost – Granice – Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti – Opseg

(čl. 38. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 6. st. 1., čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 8. Direktive Vijeća 93/13)

5.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Tumačenje nacionalnog prava – Isključenje

(čl. 267. UFEU‑a)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 21.‑23.)

2.        Iz članka 267. UFEU‑a proizlazi da prethodni postupak pretpostavlja da pred nacionalnim sudovima još traje spor u okviru kojeg oni trebaju donijeti odluku na temelju presude donesene u prethodnom postupku. Ako sud koji je uputio zahtjev odgovori na pitanje Suda da je predmet u kojem je nadležan još uvijek u tijeku, takva indikacija obvezuje Sud i u načelu je stranke glavnog postupka ne mogu dovoditi u pitanje.

Nadalje, što se tiče okolnosti da je uloženo pravno sredstvo protiv odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, u skladu s člankom 267. UFEU‑a, ocjena važnosti i nužnosti prethodnog pitanja je, u načelu, samo odgovornost suda koji postavlja prethodno pitanje, uz iznimku ograničene provjere koju provodi Sud. Stoga taj sud koji je uputio zahtjev treba izvući odgovarajuće zaključke zbog mogućeg donošenja presude povodom pravnog sredstva protiv odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku te osobito zaključiti treba li svoj zahtjev za prethodnu odluku zadržati, izmijeniti ili povući. Iz navedenog proizlazi da Sud treba u interesu jasnoće i pravne sigurnosti poštovati odluku kojom je postavljeno prethodno pitanje i koja treba proizvoditi svoje učinke sve dok je sud koji ju je donio ne opozove ili izmijeni jer samo potonji može odlučiti o takvim radnjama. Samo u slučaju da žalbeni sud odluči u skladu s primjenjivim nacionalnim postupovnim pravilima poništiti odbijanje suda koji je postavio zahtjev da prihvati povlačenje tužitelja u glavnom postupku i da odluči o povlačenju zahtjeva za prethodnu odluku, Sud može razmotriti posljedice te odluke te nakon što, ako je takav slučaj, dobije mišljenje suda koji je uputio zahtjev, izbrisati predmet iz upisnika.

(t. 28., 30.‑33.)

3.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 39.‑42.)

4.        Direktivu Vijeća 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, posebice njezin članak 6. stavak 1., članak 7. stavak 1. i članak 8., zajedno s odredbama članka 38. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da se oni ne protive odredbi nacionalnog prava koja ne dopušta udruzi za zaštitu prava potrošača da intervenira na strani potrošača u postupku izvršenja pravomoćnog arbitražnog pravorijeka koji se protiv njega vodi.

Naime, ni Direktiva 93/13 ni direktive koje su je slijedile upotpunjujući pravni okvir zaštite potrošača ne sadrže odredbu koja uređuje ulogu koja se može ili treba dodijeliti udrugama za zaštitu potrošača u pojedinačnim sporovima koji se tiču potrošača. Stoga Direktiva 93/13 ne uređuje trebaju li takve udruge imati pravo intervenirati na strani potrošača u takvim pojedinačnim sporovima. Iz toga slijedi da kada ne postoji odredba prava Unije u pogledu mogućnosti da udruge za zaštitu potrošača interveniraju u pojedinačnim sporovima koji se tiču potrošača, nacionalni pravni sustav svake države članice treba uspostaviti takva pravila u skladu s načelom postupovne neovisnosti, pod uvjetom da ta pravila nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine u praksi nemogućim ili vrlo teškim provođenje prava prenesenih pravom Unije (načelo djelotvornosti).

Budući da navedena direktiva ne predviđa pravo udruga za zaštitu potrošača da interveniraju u pojedinačnim postupcima koji se tiču potrošača, članak 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, na temelju kojeg se osigurava povišena razina zaštite potrošača u politikama Unije, ne može, sam po sebi, nametnuti tumačenje te direktive koje bi priznavalo takvo pravo.

Nadalje, u mjeri u kojoj Direktiva 93/13 propisuje pozitivnu intervenciju izvan stranaka ugovora u sporovima između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača, ne može se smatrati da odbijanje prava na intervenciju udruzi za zaštitu potrošača da podrži potrošača predstavlja povredu prava navedenog potrošača na učinkoviti pravni lijek koje je osigurano člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(t. 45., 46., 52.‑54. i 57. i izreka)

5.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 59. i 60.)