Language of document : ECLI:EU:F:2014:215

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

17. rujna 2014.

Predmet F‑117/13

Kari Wahlström

protiv

Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex)

„Javna služba – Osoblje Frontexa – Član privremenog osoblja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Postupak produljenja – Članak 41. stavak 2. točka (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na saslušanje – Nepoštovanje – Utjecaj na smisao odluke“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom K. Wahlström zahtijeva poništenje odluke izvršnog direktora Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex) od 19. veljače 2013. o neproduljenju njegova ugovora o radu kao člana privremenog osoblja.

Odluka:      Poništava se odluka izvršnog direktora Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije o neproduljenju ugovora o radu kao člana privremenog osoblja K. Wahlströmu od 19. veljače 2013. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova K. Wahlströma.

Sažetak

Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Donošenje odluke bez prethodne mogućnosti da dotična osoba iznese svoja stajališta – Povreda prava na saslušanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a); Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)

Kada odluka o neproduljenju ugovora o radu na određeno vrijeme člana privremenog osoblja negativno utječe na položaj dotičnog člana, s obzirom na to da je njezinim konačnim ishodom lišen mogućnosti nastavka rada, na njegovoj je instituciji da na temelju članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima navedenom članu omogući da učinkovito izrazi svoja stajališta prije donošenja odluke. Prava na obranu, kao što su od sada utvrđena u navedenom članku 41., s obzirom na to da su šira, obuhvaćaju postupovno pravo iz stavka 2. točke (a) navedenog članka svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati.

Međutim, da bi povreda prava na saslušanje mogla prouzročiti poništenje pobijane odluke potrebno je ispitati bi li rezultat postupka mogao biti drukčiji da nije bilo te nepravilnosti.

U tom pogledu, kad je ugovor o radu člana privremenog osoblja produljen samo na temelju ocjene sposobnosti i kvalifikacija dotične osobe ne može se isključiti kako je odluka o neproduljenju ugovora o radu mogla biti drukčija da je dotičnoj osobi omogućeno da se korisno izjasni o razini svojih profesionalnih postignuća i to u vezi s mogućnošću nastavka svojeg rada te da je stoga poštovanje prava na saslušanje moglo utjecati na sadržaj odluke o neproduljenju.

(t. 27., 28. i 32.)

Izvori:

Sud: presude France/People’s Mojahedin Organization of Iran, C‑27/09 P, EU:C:2011:853, t. 65.; M., C‑277/11, EU:C:2012:744, t. 81. do 83.; Komisija/Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 98. i 99., i G. i R., C‑383/13 PPU, EU:C:2013:533, t. 38. i navedena sudska praksa

Opći sud Europske unije: presuda L/Parlament, T‑317/10 P, EU:T:2013:413, t. 81.

Službenički sud: presuda CH/Parlament, F‑129/12, EU:F:2013:203, t. 38.