Language of document : ECLI:EU:C:2014:172

Predmet C‑61/12

Europska komisija

protiv

Republike Litve

„Povreda obveze države članice – Registracija motornih vozila – Članci 34. i 36. UFEU‑a – Direktiva 70/311/EEZ – Direktiva 2007/46/EZ – Vožnja desnom stranom u državi članici – Obveza, u svrhu registracije, premještanja uređaja za upravljanje na lijevu stranu na osobnim automobilima kod kojih je isti smješten na desnoj strani“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 20. ožujka 2014.

1.        Usklađivanje zakonodavstava – Motorna vozila – Postupak homologacije Zajednice – Uređaji za upravljanje motornim vozilima – Direktive 2007/46 i 70/311 – Registracija novih motornih vozila koja imaju uređaj za upravljanje koji je smješten na istoj strani na kojoj se odvija promet – Nacionalni propis koji za ta vozila nameće premještanje upravljača na drugu stranu tijekom registracije – Nedopuštenost

(Direktiva 2007/46 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 3; Direktiva Vijeća 70/311, čl. 2.a)

2.        Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Registracija rabljenih vozila prethodno registriranih u drugoj državi članici koja imaju uređaj za upravljanje smješten na istoj strani na kojoj se odvija promet – Nacionalni propis koji za ta vozila nameće premještanje upravljača na drugu stranu tijekom registracije – Nedopuštenost – Opravdanje – Prometna sigurnost – Proporcionalnost – Nepostojanje

(čl. 34. UFEU‑a)

1.        Podređujući registraciju osobito novih vozila kod kojih je uređaj za upravljanje smješten na istoj strani na kojoj se odvija promet na svojem državnom području premještanjem upravljača na drugu stranu država članica povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 2.a Direktive 70/311 o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama i članka 4. stavka 3. Direktive 2007/46 o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila.

Uređaji za upravljanje vozilima posebno su predmet Direktive 70/311, čiji članak 2.a nalaže državama članicama da ne zabranjuju registraciju vozila „iz razloga koji se odnose na njihov uređaj za upravljanje“, ako isti odgovara uvjetima iz te direktive. Dakako, direktive 2007/46 i 70/311 upućuju na „vožnju desnom/lijevom stranom“, koja mora biti navedena na opisnom listu za homologaciju vozila. Isto tako, u certifikat o homologaciji mora biti upisana napomena prema kojoj je vozilo prilagođeno prometu desnom ili lijevom stranom. Stoga se te odredbe ne mogu odnositi na glavne elemente konstrukcije vozila, poput smještaja upravljača, već samo na druge elemente, poput uređaja za osvjetljavanje i brisanje vjetrobranskog stakla te uređaja za neizravno gledanje. Naime, zahtijevane prilagodbe ne mogu se odnositi na premještanje vozačkog mjesta, što bi predstavljalo bitan zahvat u arhitekturu konstrukcije vozila, protivno tekstu i cilju Direktive 70/311, već samo na zahvate manjih razmjera

Prema tome, treba zaključiti kako smještaj vozačkog mjesta, koji je sastavni dio sklopa za upravljanje vozilom, potpada pod usklađivanje uspostavljeno direktivama 2007/46 i 70/311, tako da države članice ne mogu radi registracije novih vozila na svojem državnom području iz razloga sigurnosti zahtijevati premještanje vozačkog mjesta tog vozila na stranu suprotnu odvijanju prometa na cesti.

(t. 44., 48., 50., 52. i izreka)

2.        Podređujući registraciju rabljenih vozila koja su prethodno registrirana u drugim državama članicama, a kod kojih je uređaj za upravljanje smješten na istoj strani na kojoj se odvija promet, na svojem državnom području premještanjem upravljača na drugu stranu država članica povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 34. UFEU‑a.

Takav nacionalni propis predstavlja mjeru s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza, zabranjenu člankom 34. UFEU‑a, u mjeri u kojoj je njihov učinak sprečavanje pristupa tržištu za vozila koja imaju vozačko mjesto na desnoj strani, a koja su zakonito proizvedena i registrirana u drugim državama članicama. Međutim, taj propis može biti opravdan važnim razlozima, pod uvjetom da je prikladan da se osigura ostvarenje cilja kojem teži i da ne ide dalje od onoga što je nužno za postizanje tog cilja. Nužnost osiguranja cestovne sigurnosti prema sudskoj praksi nesporno predstavlja važan razlog u općem interesu koji može opravdati prepreku za slobodno kretanje robe.

Međutim, postoje sredstva i mjere kojima se manje zadire u slobodu kretanja roba nego što to čini predmetna mjera i koji istodobno omogućuju znatno smanjenje rizika koje može donijeti promet vozilima kod kojih je upravljač smješten na istoj strani na kojoj se odvija promet. Države članice u tom pogledu raspolažu velikom marginom prosudbe za nametanje mjera, a kojima se vozaču vozila može, ovisno o naprednosti tehnologije, osigurati dostatna vidljivost kako sprijeda tako i straga. Stoga se predmetna mjera ne može smatrati nužnom za postizanje cilja kojem teži i nije spojiva s načelom proporcionalnosti.

(t. 57.‑59, 68., 69. i izreka)