Language of document : ECLI:EU:F:2015:29

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

15. travnja 2015.

Predmet F‑96/13

Nikolaos Pipiliagkas

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Premještaj u interesu službe – Članak 26. Pravilnika – Pravo na obranu“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom N. Pipiliagkas posebno traži poništenje odluke tijela nadležnog za imenovanja (u daljnjem tekstu: AIPN) Europske komisije kojom ga se raspoređuje s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2013. u upravu „Zajednički resursi“ Opće uprave (OU) „Mobilnost i promet“ (u daljnjem tekstu: „ OU Mobilnost“) u Bruxellesu (Belgija).

Odluka:      Poništava se Odluka Europske komisije od 19. prosinca 2012. kojom se N. Pipiliagkas raspoređuje u upravu „Zajednički resursi“ Opće uprave „Mobilnost i promet“ u Bruxellesu (Belgija) s učinkom od 1. siječnja 2013. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska komisija će snositi svoje troškove i troškove N. Pipiliagkasa.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Mjere upravljanja postupkom – Zahtjev za povlačenje određenih dokumenata iz dosjea koji je postavio dužnosnik ističući njihovo neuvrštavanje u njegov osobni dosje – Odbijanje

(Statut Suda, čl. 21. st. 1., Pravilnik Općeg suda, čl. 137. st. 2., Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 26.)

2.      Dužnosnici – Osobni dosje – Dokumenti koje treba sadržavati – Odluka koja utječe na administrativni status dužnosnika – Pojam – Priopćenja od strane dužnosnikâ kojima se podnosi pritužba na postupanje drugog dužnosnika koji je nastavno na to raspoređen – Uvrštavanje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 26. st. 1. t. (a))

3.      Dužnosnici – Odluka kojom se utječe na administrativni status dužnosnika – Uzimanje u obzir elemenata koje ne sadržava njegov osobni dosje – Odlučujući utjecaj – Poništaj – Pretpostavke

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 26. st. 2. i čl. 90. st. 1.)

4.      Dužnosnici – Načela – Pravo na obranu – Obveza saslušanja zainteresirane osobe prije usvajanja akta kojim mu se nanosi šteta – Opseg

1.      Članak 26. Pravilnika zabranjuje instituciji da protiv dužnosnika upotrebljava ili se na njih poziva dokumente koje treba sadržavati njegov osobni dosje a koje navedeni ne sadrži, na način da je odluku administracije koja se temelji na takvim dokazima moguće poništiti. Međutim, taj članak ni na koji način ne uređuje dozvoljenost dokaza u sudskom postupku.

Istodobno, odbacivanje dokaza dostavljenih u takvom postupku bi imalo za posljedicu sprječavanje suca Unije u ispitivanju pred njega iznesenih tužbenih razloga koji bi se temeljili na navedenim dokazima. U tom pogledu ne bi imalo nikakvog smisla izuzeti iz postupka dokumente koji su korišteni za ispitivanje tužbenog razloga nakon rasprave upravo o tim dokumentima da bi se odlučilo o navedenom tužbenom razlogu. Nadalje, takav način postupanja bi bio u suprotnosti s člankom 137. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda Europske Unije na temelju kojeg, u slučaju žalbe, tajništvo Službeničkog suda treba dostaviti prvostupanjski dosje tajništvu tog suda.

(t. 26. i 27.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Rozand‑Lambiotte/Komisija,T‑96/95, EU:T:1997:25, t. 42. i de Brito Sequeira Carvalho/Komisija i Komisija/de Brito Sequeira Carvalho, T‑40/07 P i T‑62/07 P, EU:T:2009:382, t. 99.

2.      Članak 26. prvi stavak točka (a) Pravilnika ne obvezuje sam po sebi administraciju da u dosje uvrsti sve dokumente bilo koje vrste koji se odnose na dužnosnika. Također postoji razlika između, s jedne strane, „dokumenata“ koje njegov osobni dosje treba sadržavati samo ako se odnose na njegov administrativni status i „izviješća“ koja njegov dosje treba sadržavati samo ako se odnose na njegovu sposobnost, učinkovitost i ponašanje te, s druge strane, svih ostalih dokumenata koji se odnose na predmetnog dužnosnika.

Kada navodi gore navedena izviješća, članak 26. prvi stavak točka (a) Pravilnika upućuje na formalne dokumente službene prirode koji se odnose na sposobnost, učinkovitost i ponašanje dužnosnika. Međutim, osobni dosje treba također sadržavati dokumente s činjenicama ili činjeničnim elementima koji se odnose na ponašanje dužnosnika koji će se onda koristiti za donošenje odluke koja utječe na njegov administrativni status i karijeru, poput mišljenja u obliku bilješke koje sadrži ocjenu sposobnosti i ponašanja navedenog ili bilo kakvih već postojećih dokumenata koji sadrže navodne pritužbe protiv njega, odnosno bilo kojih dokumenata kojima se može utjecati na administrativni status dužnosnika i njegovu karijeru. Međutim, članak 26. Pravilnika ni na koji način ne zabranjuje instituciji da pokrene istragu i da u tu svrhu otvori dosje, a jedini dokumenti o toj istrazi koji se trebaju uvrstiti u dosje dužnosnika su eventualne odluke o mjerama donesene na temelju tog istražnog dosjea.

Nadalje, obične elektroničke poruke se u načelu ne bi trebale smatrati izviješćima u smislu članka 26. prvog stavka točke (a) Pravilnika. Slično tomu, bilješka koja ne potječe od administrativnog tijela se također ne bi trebala smatrati izviješćem u smislu članka 26. prvog stavka točke (a) Pravilnika.

Dokument koji se odnosi na administrativni status dužnosnika i koji može imati odlučujući utjecaj na odluku se morao, u načelu, dostaviti predmetnom dužnosniku, a zatim uvrstiti u njegov osobni dosje. Kada se radi posebno o odluci o raspoređivanju dužnosnika, unatoč činjenici da ona ne predstavlja izviješće koje se odnosi na sposobnost, učinkovitost ili ponašanje predmetnog dužnosnika, u smislu članka 26. Pravilnika; elektroničke poruke ili bilješke koje su potpisali dužnosnici ili drugo osoblje kojima se kritizira postupanje predmetnog službenika – s obzirom na to da mogu imati odlučujući utjecaj na odluku rasporediti ga ili ne – moraju se prvo dostaviti njemu i uvrstiti u njegov osobni dosje.

(t. 42., 43., 46. i 48.)

Izvori:

Sud: presuda Ojha/Komisija, C‑294/95 P, EU:C:1996:434, t. 67.

Prvostupanjski sud: presude Rozand‑Lambiotte/Komisija, EU:T:1997:25, t. 42., Apostolidis/Sud, T‑86/97, EU:T:1998:71, točka 36., Ojha/Komisija, T‑77/99, EU:T:2001:71, t. 57., Recalde Langarica/Komisija, T‑344/99, EU:T:2001:237, t. 60., Cwik/Komisija, T‑155/03, T‑157/03 i T‑331/03, EU:T:2005:447, t. 52. i de Brito Sequeira Carvalho/Komisija i Komisija/de Brito Sequeira Carvalho, EU:T:2009:382, t. 96.

Službenički sud: presude Bianchi/ETF, F‑38/06, EU:F:2007:117, t. 45. i 48. i Talvela/Komisija, F‑43/06, EU:F:2007:162, t. 59. do 62.

3.      Činjenica da određeni dokazi nisu uvršteni u dosje dužnosnika nije sama po sebi takve prirode da bi opravdala poništaj odluke kojom mu se nanosi šteta ako je navedeni uistinu bio upoznat s njima.

Štoviše, iz članka 26. drugog stavka Pravilnika proizlazi da se nemogućnost pozivanja protiv dužnosnika na dokumente u vezi s njegovim administrativnim statusom odnosi samo na dokumente koji mu nisu prethodno dostavljeni. Navedena odredba ne obuhvaća dokumente koji, iako su mu već dostavljeni, nisu još uvijek uvršteni u njegov dosje. U slučaju kada institucija ne bi uvrstila takve dokaze u osobni dosje dužnosnika, navedeni bi uvijek mogao postaviti zahtjev u tom smislu na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika i u slučaju da zahtjev bude odbijen, uložiti administrativnu žalbu. Međutim, ni u kojem slučaju institucija ne bi trebala biti spriječena donijeti odluku u interesu službe na temelju dokaza koji su prethodno dostavljeni dužnosniku, samo iz razloga što nisu bili uvršteni u njegov osobni dosje.

(t. 49.)

Izvori:

Sud: presuda Ojha/Komisija, EU:C:1996:434, t. 68.

Prvostupanjski sud: presuda Recalde Langarica/Komisija, EU:T:2001:237, t. 60.

4.      Sama činjenica da je predmetni dužnosnik bio upoznat s činjeničnim elementima na kojima se temelji odluka kojom mu se nanosi šteta ne može se smatrati dovoljnim dokazom da je imao mogućnost učinkovito braniti svoje interese prije usvajanja navedene. Kako bi se osiguralo pravo na obranu dužnosnika, potrebno je da institucija na bilo koji način dokaže da mu je prethodno omogućila da razumije predmetne činjenične elemente koji su, iako nisu bili uvršteni u osobni dosje navedenog, takvi da su opravdali odluku kojom mu je nanesena šteta. Da bi se osiguralo pravo na obranu dužnosnika, također je potrebno da institucija svim sredstvima dokaže da je efektivno omogućila navedenom dužnosniku da uspije razumjeti predmetne činjenične elemente koji su, čak i ako nisu uvršteni u njegov osobni dosje, bili takve prirode da su opravdali odluku kojom mu se nanosi šteta. Štoviše, iz načela prava na obranu, kojeg je pravo na saslušanje izraz, proizlazi da se zainteresiranoj osobi mora prije donošenja odluke koja na nju negativno utječe omogućiti da efektivno iznese svoje stajalište o istini i važnosti činjenica i okolnosti na kojima se ta odluka može utemeljiti. U tom pogledu, u slučaju kada nadređeni pozovu dužnosnika na razgovor, administracija mora paziti da je navedeni jasno obaviješten o mjeri koju se namjerava poduzeti i posebno o svrsi tog razgovora, da bi mogao efektivno iznijeti svoje stajalište prije usvajanje odluke koja na njega negativno utječe.

Međutim, da bi povreda prava na saslušanje mogla dovesti do poništaja odluke kojom se dužnosniku nanosi šteta, također treba ispitati bi li ishod postupka bio drugačiji da nije bilo te nepravilnosti. Pri tom ispitivanju treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja i, posebno, prirodu razloga i razmjere počinjenih procesnih nepravilnosti u odnosu na potencijalno dana jamstva dužnosniku.

U tom pogledu, kada se odluka kojom se nanosi šteta dužnosniku temelji na razlozima utemeljenima na subjektivnim procjenama, koji se stoga po svojoj prirodi mogu promijeniti, ako je dužnosnik saslušan prije sastavljanja odluke mogao je iznijeti svoje viđenje i stoga možda promijeniti način na koji je ocijenjen.

(t. 55., 57., 65. i 66.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda de Brito Sequeira Carvalho/Komisija i Komisija/de Brito Sequeira Carvalho, EU:T:2009:382, t. 94.

Službenički sud: presude Nastvogel/Vijeće, F‑4/10, EU:F:2011:134, t. 94., Possanzini/Frontex, F‑124/11, EU:F:2013:137, t. 60., CH/Parlament, F‑129/12, EU:F:2013:203, t. 38., Delcroix/SEAE, F‑11/13, EU:F:2014:91, t. 35. i 42. i Tzikas/AFE, F‑120/13, EU:F:2014:197, t. 55.