Language of document : ECLI:EU:F:2015:34

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

23. travnja 2015.

Predmet F‑131/14

David Bensai

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Član ugovornog osoblja – Primici od rada – Obračunska isprava za isplatu plaće – Potvrdni karakter – Nepoštovanje uvjeta predsudskog postupka – Reforma Pravilnika o osoblju – Produljenje radnog vremena bez prilagodbe plaće – Nedostatak utjecaja na potvrdnu narav obračunske isprave za isplatu plaće – Nejednako postupanje između ugovornog osoblja i lokalnog osoblja – Članak 81. Poslovnika“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom D. Bensai zahtijeva poništenje svoje obračunske isprave za isplatu plaće koju je Europska komisija izdala za siječanj 2014. jer je u njoj navedena plaća manja od one jednog od njegovih kolega koji radi u istom sektoru i koji prema njegovu mišljenju obavlja slične funkcije, čak i manje važne od njegovih.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena i u svakom slučaju odbija kao očito neutemeljena. D. Bensai snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Odluka donesena obrazloženim rješenjem – Pretpostavke – Očito nedopuštena ili očito potpuno pravno neosnovana tužba – Opseg

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 81.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Prva obračunska isprava za isplatu plaće nakon što je zakonodavnim aktom produljeno tjedno radno vrijeme – Isključenje

(Pravilnik o osoblju, čl. 55., 90. i 91.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 1., 16. i 91.)

3.      Dužnosnici – Jednako postupanje – Različito postupanje prema različitim kategorijama osoba koje je zaposlila Unija u području jamstava iz Pravilnika o osoblju – Nepostojanje diskriminacije

1.      Na temelju članka 81. Poslovnika Službeničkog suda, ako je tužba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštena ili očito pravno neosnovana, Službenički sud može u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

Osobito, odbacivanje odnosno odbijanje tužbe obrazloženim rješenjem na temelju članka 81. Poslovnika ne samo da pridonosi procesnoj ekonomiji već su time i stranke pošteđene troškova koji bi im nastali održavanjem rasprave, ako je Službenički sud, nakon što prouči spis predmeta, procjenjujući da je stvar dovoljno razjašnjena na temelju pismena priležećih navedenom spisu, u potpunosti uvjeren u očitu nedopuštenost tužbe ili u njezinu očitu pravnu neosnovanost i smatra, nadalje, da održavanje rasprave ne bi dovelo do novih elemenata koji bi mogli izmijeniti njegovo stajalište.

(t. 27. i 28.)

Izvori:

Službenički sud: rješenje od 10. srpnja 2014., Mészáros/Komisija, F‑22/13, EU:F:2014:189, t. 39. i navedena sudska praksa

2.      Kada je riječ o dopuštenosti tužbe člana ugovornog osoblja usmjerene protiv njegove prve obračunske isprave za isplatu plaće nakon produljenja tjednog radnog vremena, ne može se smatrati da je navedena obračunska isprava akt kojim se nanosi šteta jer se njime prvi put odražava jednostrana izmjena uvjeta zaposlenja koji su određeni ugovorom koju je obavio poslodavac predmetnog službenika i, preciznije, smanjenje iznosa njegove satnice.

Naime, s jedne strane, jednostranu izmjenu ugovornog odnosa predmetnog službenika s administracijom nije odredila institucija koja je njegov poslodavac, nego zakonodavac Europske unije, koji se sastoji od Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, a koji odlučuju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. U ovom slučaju, u skladu s člankom 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, ti se uvjeti primjenjuju na službenike zaposlene na temelju ugovornog odnosa s Unijom. Određeni uvjeti rada, poput onih koji se odnose na plaću službenika i na njihovo radno vrijeme, određeni su Uvjetima zaposlenja ostalih službenika, zakonodavnim aktom koji je donio zakonodavac, te ih ne određuju institucije, tijela, uredi ili agencije Unije prilikom izvršavanja svoje ugovorne slobode kao tijela koja su ovlaštena sklapati ugovore o radu.

S druge strane, zakonodavac Unije može, poštujući odredbe Ugovora, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i opća načela prava, uredbama o izmjenama Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika donesenima na temelju članka 336. UFEU‑a, koje se primjenjuju, osim u slučaju odstupanja, na buduće učinke situacija koje su nastale tijekom razdoblja valjanosti prijašnjeg zakona, u svakom trenutku izmijeniti prava i obveze dužnosnika i službenika Unije. Osobito kada je riječ o izmjenama koje se odnose na radno vrijeme kako je definirano člankom 55. Pravilnika, one se primjenjuju i na privremeno i ugovorno osoblje na temelju članaka 16. i 91. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Usto, iz Uvjeta zaposlenja ostalih službenika jasno proizlazi da privremeno osoblje dobiva plaću na temelju razvrstavanja u razred i stupanj unutar svoje funkcijske skupine i da u tom pogledu primaju mjesečnu plaću koja formalno ne ovisi o uobičajenom radnom vremenu, a koje može varirati, u skladu s novim tekstom članka 55. stavka 2. Pravilnika, u rasponu od najmanje 40 sati do najviše 42 sata mjesečno, ovisno o odluci koju je institucija tijelo, ured ili agencija Unije koja ih zapošljava eventualno donijela u tom pogledu.

Dakle, smanjenje iznosa satnice nije jednostrana odluka poslodavca predmetnog službenika, već je u praksi samo posljedica zakonodavne izmjene mjerodavnih odredaba Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

(t. 38. do 42.)

Izvori:

Sud: presuda od 22. prosinca 2008., Centeno Mediavilla i dr./Komisija, C‑443/07 P, EU:C:2008:767, t. 60. i 61.

3.      Razlike u statusu koje postoje između lokalnog osoblja, s jedne strane, i dužnosnika i ostalih službenika, s druge strane, ne mogu se dovesti u pitanje na temelju načela jednakog postupanja, s obzirom na to da su te objektivne pravne razlike na razini jamstava iz Pravilnika o osoblju, razvrstavanja, plaće i socijalnih pogodnosti od bitnog značenja.

Dakle, ne može se prihvatiti argument člana ugovornog osoblja u skladu s kojim je produljenje tjednog radnog vremena do kojeg je došlo izmjenom Uvjeta zaposlenja ostalih službenika povećalo diskriminatornu razliku u satnici između predmetnog službenika i njegova kolege koji je član lokalnog osoblja.

(t. 43.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: rješenje od 9. srpnja 2007., De Smedt/Komisija, T‑415/06 P, EU:T:2007:205, t. 54. i 55.

Službenički sud: presuda od 19. listopada 2006., De Smedt/Komisija, F‑59/05, EU:F:2006:105, t. 76.