Language of document : ECLI:EU:F:2014:268

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

10. prosinca 2014.

Predmet F‑115/13

Christina Helwig

protiv

Europske agencije za okoliš (EEA)

„Javna služba – Član ugovornog osoblja – Neproduženje ugovora na određeno vrijeme – Tužba koja je očito nedopuštena i očito bez pravne osnove“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, kojom C. Helwig pobija odluku Europske agencije za okoliš (EEA) o odbijanju produženja njezina ugovora kao člana ugovornog osoblja te zahtijeva naknadu štete koja joj je navodno uzrokovana tom odlukom.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena i odbija kao očito lišena bilo kakve pravne osnove. C. Helwig snosit će vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske agencije za okoliš.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Neproduženje ugovora na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog člana osoblja – Sudski nadzor – Granice

(Pravilnik o osoblju, čl. 7.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47. i 119.)

2.      Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Produljenje ugovora na određeno vrijeme – Različito postupanje s agentima po isteku ugovora – Nepostojanje diskriminacije – Pretpostavke

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47. i 119.)

1.      Mogućnost produženja ugovora na određeno vrijeme članu ugovornog osoblja tek je mogućnost o kojoj ocjenu donosi nadležno tijelo, pri čemu institucije s tim u vezi raspolažu širokom diskrecijskom ovlasti prilikom organizacije svojih službi u pogledu povjerenih im zadaća i prilikom raspoređivanja osoblja koje im se nalazi na raspolaganju s obzirom na ispunjenje tih zadaća pod uvjetom da se to raspoređivanje ipak obavlja u interesu službe.

Osim toga, kada nadležno tijelo odlučuje o položaju službenika, ono je dužno uzeti u obzir sve elemente koji mogu utjecati na njegovu odluku, odnosno, ne samo interes službe, nego isto tako osobito i interes dotičnog službenika. To naime proizlazi iz dužnosti brižnog postupanja uprave koja odražava ravnotežu uzajamnih prava i obveza, a koju su Pravilnik o osoblju Europske unije i, per analogiam, Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije oblikovali u odnosima između javnih tijela i njihovih službenika.

Međutim, dužnost brižnog postupanja ne može se tumačiti na način da ona za upravu podrazumijeva obvezu da – prije donošenja odluke o neproduženju ugovora na određeno vrijeme članu ugovornog osoblja – provjeri može li potonji biti preraspoređen na drugo radno mjesto.

U svakom slučaju, vodeći računa o širokoj diskrecijskoj ovlasti kojom u tim okolnostima raspolažu institucije, nadzor suca ograničen je na provjeru nepostojanja očite pogreška ili zlouporaba ovlasti.

(t. 18. do 20. i 22.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Kyrpitsis/EGSO, T‑13/95, EU:T:1996:50, t. 52.; Potamianos/Komisija, T‑160/04, EU:T:2008:438, t. 30. i ETF/Landgren, T‑404/06 P, EU:T:2009:313, t. 162.

Sud Europske unije: presuda Komisija/Macchia, T‑368/12 P, EU:T:2014:266, t. 59.

2.      Iako je agencija Unije drugim službenicima po prestanku njihovih ugovora na određeno vrijeme ponudila produženje njihova ugovora kao članova ugovornog osoblja i preraspodjelu na drugo radno mjesto u toj agenciji, njezina odluka o neproduženju ugovora članu ugovornog osoblja ne može predstavljati povredu načela jednakog postupanja, s obzirom na to da nije dokazano da se, vodeći računa o prirodi dužnosti koje je ranije obavljao, kvaliteti posla koji je do tada obavljao i vrsti radnih mjesta koja mu mogu biti ponuđena, dotični službenik, kada je riječ o mogućem produženju njegova ugovora, našao u položaju koji je usporediv s položajem drugih članova ugovornog osoblja.

(t. 28. i 29.)