Language of document : ECLI:EU:F:2015:120

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

15. listopada 2015.

Predmet F‑113/13

DI

protiv

Europskog potpornog ureda za azil (EASO)

„Javna služba – Osoblje EASO‑a – Član ugovornog osoblja – Probni rad – Otkaz zbog očito nezadovoljavajućeg rada – Tužba za poništenje – Podudarnost tužbe i žalbe – Nepostojanje – Očita nedopuštenost – Tužba za naknadu štete“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, kojom DI zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke izvršnog direktora Europskog potpornog ureda za azil (EASO) od 28. veljače 2013. o njegovu otpuštanju nakon završetka probnog rada i, s druge strane, dodjelu naknade materijalne i nematerijalne štete koju je navodno pretrpio on i njegova obitelj.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena. DI će snositi vlastite troškove, a nalaže mu se i snošenje troškova koje je imao Europski potporni ured za azil.

Sažetak

Tužbe dužnosnikâ – Privremeno osoblje – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i pravne osnove – Pravni razlozi i argumenti koji nisu navedeni u žalbi, ali su s njom usko povezani – Dopuštenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91. st. 2.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 73.)

S obzirom na pravilo o podudarnosti tužbe i žalbe, članak 91. stavak 2., prva alineja Pravilnika o osoblju, primjenjivog na ugovorno osoblje u skladu s člankom 73. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, određuje da se pravni lijek može podnijeti Sudu Europske unije samo ako je tijelu za imenovanje ili tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu prethodno bila podnesena žalba. Osim toga, to pravilo, pod prijetnjom nedopuštenosti, zahtijeva da je razlog istaknut pred sudom Unije već bio istaknut u predsudskom postupku kako bi se tijelo za imenovanje ili, ovisno o slučaju, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu moglo s dovoljnom preciznošću upoznati s kritikama koje osoba u pitanju ima u vezi s osporavanom odlukom.

To pravilo opravdava sam cilj predsudskog postupka čija je namjena omogućiti mirno rješavanje spora koji nastaje između dužnosnika i uprave. Stoga zahtjevi predloženi sudu Unije u tužbama dužnosnikâ mogu sadržavati samo one prigovore koji imaju iste pravne osnove kao i prigovori iz žalbi, pri čemu se ti prigovori pred sudom Unije mogu proširiti isticanjem pravnih razloga i argumenata koji nužno nisu navedeni u žalbi, ali su s njom usko povezani. Osim toga, budući da predsudski postupak ima neformalan karakter i da stranke općenito u tom stadiju postupaju bez pomoći odvjetnika, uprava ne smije strogo tumačiti žalbe, nego ih treba ispitati otvorenog uma.

Pored toga, cilj članka 91. Pravilnika nije rigorozno i definitivno vezati eventualni predsudski postupak, s obzirom na to da sudska tužba ne mijenja ni pravni temelj žalbenog razloga ni predmet žalbe. Neovisno o tome, kako bi se ispunila svrha predsudskog postupka previđenog člankom 91. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, tijelo za imenovanje ili tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu treba biti u mogućnosti s dovoljnom preciznošću poznavati pritužbe koje osobe u pitanju imaju u vezi s osporavanom odlukom.

(t. 20. i 26. do 29.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda od 25. listopada 2013., Komisija/Moschonaki, T‑476/11 P, EU:T:2013:557, t. 70. do 73., 76. i 77. i navedena sudska praksa