Language of document :

Presuda Suda (prvo vijeće) od 23. prosinca 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État - Francuska) – Air France-KLM, prije Air France (C-250/14), Hop!-Brit Air SAS, prije Brit Air (C-289/14) protiv Ministère des Finances et des Comptes publics

(spojeni predmeti C-250/14 i C-289/14)1

(Porez na dodanu vrijednost – Oporezivi događaj i obveza obračuna – Zračni prijevoz – Kupljena karta koja nije iskorištena – Obavljanje usluge prijevoza – Izdavanje karte – Trenutak plaćanja poreza)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Air France-KLM, prije Air France (C-250/14), Hop!-Brit Air SAS, prije Brit Air (C-289/14)

Tuženik: Ministère des Finances et des Comptes publics

Izreka

Članak 2. točku 1. i članak 10. stavak 2. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 1999/59/EZ od 17. lipnja 1999., a zatim Direktivom Vijeća 2001/115/EZ od 20. prosinca 2001., treba tumačiti na način da izdavanje karata, koje obavlja zrakoplovna kompanija, podliježe porezu na dodanu vrijednost u slučaju kada putnici nisu upotrijebili te karte i za njih ne mogu dobiti povrat.

Članak 2. točku 1. i članak 10. stavak 2. prvi i drugi podstavak Šeste direktive 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59, a zatim Direktivom 2001/115, treba tumačiti na način da obveza obračuna PDV-a koji je prilikom kupnje zrakoplovne karte platio putnik koji nije upotrijebio svoju kartu nastaje u trenutku kada sama zrakoplovna kompanija ili treća osoba koja djeluje u njezino ime i za njezin račun, ili treća osoba koja djeluje u vlastito ime ali za račun zrakoplovne kompanije, primi plaćanje cijene karte.

Članak 2. točku 1. i članak 10. stavak 2. Šeste direktive 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59, a zatim Direktivom 2001/115, treba tumačiti na način da ako treća osoba u okviru franšiznog ugovora prodaje karte zrakoplovne kompanije za njezin račun, pri čemu joj za izdane karte koje su postale nevažeće isplaćuje paušalni iznos obračunat kao postotak godišnjeg prihoda ostvarenog na odgovarajućim zračnim linijama, taj paušalni iznos predstavlja iznos koji se oporezuje kao protučinidba za spomenute karte.

____________

1 SL C 253, 4. 8. 2014

SL C 261, 11. 8. 2014