Language of document : ECLI:EU:F:2015:155

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

17. prosinca 2015.

Predmet F‑95/14

Olivier Seigneur

protiv

Europske središnje banke (ESB)

„Javna služba – Osoblje ESB‑a – Članovi odbora osoblja – Primici od rada – Plaća – Dodatno povećanje plaće – Ispunjavanje uvjeta“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 36.2 Protokola o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, priloženog UEU‑u i UFEU‑u, kojom O. Seigneur u osnovi zahtijeva, prvo, poništenje odluke kojom mu je Europska središnja banka (ESB) odbila odobriti dodatno povećanje plaće za 2014. i, drugo, naknadu materijalne i nematerijalne štete koju smatra da je pretrpio.

Odluka:      Poništava se odluka Izvršnog odbora Europske središnje banke od 25. veljače 2014. da O. Seigneuru ne odobri dodatno povećanje plaće za 2014. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska središnja banka snosit će vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova O. Seigneura.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske središnje banke – Posebna žalba – Tužba protiv odluke kojom se odbija posebna žalba – Dopuštenost

(Uvjeti zaposlenja osoblja Europske središnje banke, čl. 41.)

2.      Dužnosnici – Osoblje Europske središnje banke – Primici od rada – Dodatna povećanja plaće – Uvjeti za odobrenje – Apsolutna nemogućnost da to pravo ostvari službenik koji je tijekom cijelog referentnog razdoblja obavljao dužnost predstavnika osoblja – Nedopuštenost – Povreda prava na jednako postupanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20., 21., 27. i 28.; Europska središnja banka, Upravna okružnica br. 1/2011, čl. 2. st. 3.)

1.      Kada je riječ o tužbi člana osoblja Europske središnje banke koja sadržava zahtjev usmjeren protiv odluke kojom je odbijena njegova posebna žalba, nema potrebe da se taj zahtjev razmatra samostalno jer mu je jedina svrha pokretanje sudskog postupka povodom akata kojim mu se nanosi šteta protiv kojih je već bio podnesen zahtjev za predsudsko ispitivanje.

(t. 34.)

Izvori:

Sud: presuda od 17. siječnja 1989., Vainker/Parlament, 293/87, EU:C:1989:8, t. 8.

Službenički sud: rješenje od 18. svibnja 2006., Corvoisier i dr./ESB, F‑13/05, EU:F:2006:35, t. 25.

2.      Kada je riječ o dodatnom povećanju plaće koje se odobrava članovima osoblja Europske središnje banke čiji su rezultati ocijenjeni odličnima tijekom dvije od tri godine prije donošenja odluke o odobravanju takvog povećanja, s obzirom na to da članak 2. stavak 3. Upravne okružnice br. 1/2011, kojim je uređeno to povećanje plaće, stavlja predstavnika osoblja u diskriminatoran položaj zbog činjenice da mu je apsolutno nemoguće dokazati drugu godinu odličnih rezultata jer je tijekom spomenute tri godine u punom radnom vremenu obavljao funkciju predstavnika osoblja, navedena odredba je nezakonita. U tom pogledu ne može se valjano tvrditi da je to što je dotični službenik koristio svoje pravo da bude izuzet iz radnog vremena radi obavljanja svojih dužnosti u odboru osoblja, bio njegov osobni odabir. Naime, kao što to proizlazi iz članaka 27. i 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, mogućnost da se zatraži izuzimanje iz radnog vremena radi obavljanja funkcije predstavnika osoblja temeljno je pravo.

Osim toga, ostvarivanje temeljnog prava na jednako postupanje, predviđeno člancima 20. i 21. Povelje, ne može se ograničiti propisom koji predstavnika osoblja stavlja u nepovoljni i diskriminatorni položaj u odnosu na druge članove osoblja, a da pritom ta ograničenja nisu nužna niti odgovaraju cilju koji je u općem interesu ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.

Budući da se položaj predstavnika osoblja faktički razlikuje od položaja člana osoblja, ne može ih se tretirati na isti način te se na njih stoga mogu primijeniti samo oni uvjeti za odobrenje dodatnog povećanja plaće koji vode računa o razlikama u položaju između predstavnikâ osoblja i drugih članova osoblja, dopuštajući predstavnicima osoblja da kao i bilo koji drugi član osoblja dokažu drugu godinu odličnih rezultata u trogodišnjem razdoblju, čak i ako su odabrali da dužnosti u odboru osoblja obavljaju u punom radnom vremenu tijekom više od godinu dana.

(t. 59. do 62. i 68.)

Izvori:

Sud: presuda od 14. rujna 2010., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, C‑550/07 P, EU:C:2010:512, t. 54. i 55. i navedena sudska praksa

Službenički sud: presuda od 2. prosinca 2014., Migliore/Komisija, F‑110/13, EU:F:2014:257, t. 40.