Language of document :

Tužba podnesena 29. travnja 2016. – Banca Tercas protiv Komisije

(predmet T-196/16)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Tercas-Cassa di risparmio della provincia di Teramo SpA (Banca Tercas SpA) (Teramo, Italija) (zastupnici: A. Santa Maria, M. Crisostomo, E. Gambaro, F. Mazzocchi, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Europske komisije br. C(2015) 9526 final od 23. prosinca 2015., priopćenu tužitelju 22. veljače 2016. o državnoj potpori SA39451 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je Italija provela u korist Banca Tercas (Cassa di risparmio della Provincia di Teramo S.p.A.);

podredno, zbog razloga iz sedmog tužbenog razloga, poništi članke 2., 3. i 4. gore navedene odluke;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Odluka koja je predmetom ove tužbe je ista ona koja se pobija u predmetu T-98/16, Italija/Komisija.

U potporu svoje tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

Prvim tužbenim razlogom Banca Tercas (u daljnjem tekstu: tužitelj ili Tercas) ističe povredu i pogrešnu primjenu članka 107. stavka 1. UFEU-a i članka 296. UFEU-a od strane Komisije zbog nepostojanja i/ili nedostatnosti obrazloženja u odnosu na potrebno postojanje preduvjeta „državnih sredstava“ i „pripisivanja odgovornosti državi“, u dijelu u kojemu je Komisija dala prednost analizi kriteriju državnih sredstava prema kriteriju pripisivosti odgovornosti državi te u dijelu u kojem je propustila samostalno provjeriti postojanje uvjeta državnih sredstava, konstitutivnog elementa državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

Drugim tužbenim razlogom tužitelj ističe povredu i pogrešnu primjenu članka 107. stavka 1. UFEU-a koja je počinjena time što je Komisija pogrešno utvrdila korištenje državnih sredstava od strane Fonda di Garanzia di Tutela dei Depositi (u daljnjem tekstu: Fond ili FITD). Tužitelj smatra da je Komisija počinila bitnu pogrešku u ocjeni kada je navela da se sredstva FITD-a mogu smatrati, sukladno kriterijima razvijenim u sudskoj praksi Suda, pod javnim nadzorom ili na raspolaganju talijanske države. Talijanski je zakonodavac u cijelosti prepustio jamstvenim sustavima pregovaračku slobodu definiranja predmeta, opsega i konkretnih uvjeta alternativnih mjera isplate deponentima. Alternativne mjere iz članka 29. Statuta Fonda može donijeti Fond kada smatra da predstavljaju manji teret u odnosu na onog koji bi nastao u slučaju intervencije kod likvidacije subjekta i uglavnom odgovaraju privatnim interesima banaka članicama Fonda te se ne može reći da se radi o javnim ovlastima.

Trećim tužbenim razlogom tužitelj ističe povredu i pogrešnu primjenu članka 107. stavka 1. UFEU-a u dijelu u kojem je Komisija smatrala da se mjere u korist Tercasa mogu pripisati talijanskoj državi. U tom se pogledu navodi da je mjeru svjesno donio FITD te je zaključak Komisije, prema kojem Banca d’Italia predstavlja tijelo upravljanja (navodnim) javnim sredstvima, pogrešan jer se pritom ne uzima u obzir stvarni smisao funkcija koje su talijanskim zakonodavstvom dane središnjoj banci. Djelovanje Bance d’Italia usmjereno je na osiguranje poštovanja pravila o održivom i opreznom upravljanju, koje se provodi samo na temelju ispitivanja pravilnosti i zakonitosti, uz izuzetak privatnih samostalnih odluka subjekata nad kojima Banca d’Italia izvršava svoj nadzor. Osim toga, očito je da konkretni pokazatelji sudjelovanja javnih tijela, koje je utvrdila Komisija u odnosu na mjere poduzete u korist Tercasa, nisu takve naravi da mogu potkrijepiti zaključak Komisije.

Četvrtim tužbenim razlogom tužitelj ističe povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a u odnosu na pogrešnu i nepravilnu primjenu kriterija privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu. U tom se pogledu ističe da Komisija nije provjerila je li sudjelovanje FITD-a bilo u skladu s kriterijem ekonomske opravdanosti, s obzirom na elemente koje je FITD pažljivo razmotrio prilikom procjene mogućih posljedica poduzimanja mjere. Komisiji se posebno prigovara da nije provjerila bi li, u istovjetnim uvjetima, privatni subjekt veličine koja je usporediva s onom FITD-a poduzeo ekonomske radnje koje su po naravi slične onima koje Komisija stavlja na teret. Naposljetku, isključenje troškova isplate deponenata iz primjene testa privatnog ulagača – ako se radi o obliku obveza koje država preuzima u svojstvu tijela javne vlasti – nije opravdana u ovom slučaju te je u suprotnosti s novijom sudskom praksom Suda Europske unije.

Petim tužbenim razlogom se navode razlozi zbog kojih je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je utvrdila da predmetne mjere nisu spojive s unutarnjim tržištem. Posebno, Komisija je počinila pogrešku smatrajući da otpis podređenog duga, koji je ratione temporis predviđen isključivo u njenoj bakarskoj komunikaciji iz 2013., predstavlja bitni preduvjet za zaključak o spojivosti mjera s unutarnjim tržištem. Posebno, ona nije vodila računa o pravnoj nemogućnosti raspodjele troškova između korisnika podređenog duga. Osim toga, Komisija nije uzela u obzir to da su troškovi sudjelovanja već bili znatno umanjeni znatnim mjerama burden sharinga. Spojivost mjera proizlazi iz plana oporavka profitabilnosti Tercasa i iz postojanja mjera kojima se može ograničiti navodno narušavanje tržišnog natjecanja koje je nastalo djelovanjem FITD-a. Stoga tužitelj ističe i očiti nedostatak provođenja dokaznog postupka.

Šestim tužbenim razlogom tužitelj ističe pogrešku koja se tiče činjenica i pogrešku koja se tiče pravne kvalifikacije koje je Komisija počinila kada je navela da je naplaćeno jamstvo od 30 milijuna eura te da je takva mjera istovjetna bespovratnim sredstvima odobrenima u korist Tercasa i da stoga predstavlja državnu potporu.

Naposljetku, sedmim tužbenim razlogom, kao podrednim, Tercas ističe povredu članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2015/1589, koja je počinjena time što je Komisija naložila talijanskoj državi povrat, iako je to u suprotnosti s općim načelima EU-a, i to pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i proporcionalnosti.

____________