Language of document : ECLI:EU:C:2015:841

Spojeni predmeti C-250/14 i C-289/14

Air France‑KLM
i

Hop!-Brit Air SAS

protiv

Ministère des Finances i des Comptes publics

(zahtjevi za prethodnu odluku

koje je uputio Conseil d’État (Francuska))

„Porez na dodanu vrijednost – Oporezivi događaj i obveza obračuna – Zračni prijevoz – Kupljena karta koja nije iskorištena – Obavljanje usluge prijevoza – Izdavanje karte – Trenutak plaćanja poreza“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 23. prosinca 2015.

1.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oporezive transakcije – Pružanje usluga uz naknadu – Pojam – Zračni prijevoz putnika – Uključenost – – Pretpostavke – Karte koje je izdala zrakoplovna kompanija, koje putnici nisu iskoristili i za koje ne mogu ostvariti povrat – Nepostojanje utjecaja – Izdavanje karata koje podliježe porezu na dodanu vrijednost

(Direktiva Vijeća 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59 i Direktivom 2001/115, čl. 2. točka 1. i čl. 10. st. 2.)

2.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oporezivi događaj i obveza obračuna poreza – Kupnja zrakoplovne karte od strane putnika – Karta koja kasnije nije iskorištena – Obveza obračuna poreza u trenutku primitka plaćanja karte – Primitak plaćanja od strane zrakoplovne kompanije, treće osobe koja djeluje u njezino ime i za njezin račun ili od strane treće osobe koja djeluje u vlastito ime – Nepostojanje utjecaja

(Direktiva Vijeća 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59 i Direktivom 2001/115, čl. 2. točka 1. i čl. 10. st. 2. podst. 1. i 2.)

3.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oporezive transakcije – Pružanje usluga uz naknadu – Pojam – Zračni prijevoz putnika – Uključenost – Prodaja karata zrakoplovne kompanije koju za njezin račun obavlja treća osoba u okviru franšiznog ugovora – Paušalni iznos koji treća osoba plaća zrakoplovnoj kompaniji za izdane karte koje postanu nevažeće, izračunat kao postotak godišnjeg prihoda ostvarenog na odgovarajućim zračnim linijama – Iznos koji se oporezuje kao protučinidba za spomenute karte

(Direktiva Vijeća 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59 i Direktivom 2001/115, čl. 2. točka 1. i čl. 10. st. 2.)

1.        Članak 2. točku 1. i članak 10. stavak 2. Šeste direktive Vijeća 77/388 o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59, a zatim Direktivom 2001/115, treba tumačiti na način da izdavanje karata, koje obavlja zrakoplovna kompanija, podliježe porezu na dodanu vrijednost u slučaju kada putnici nisu upotrijebili te karte i za njih ne mogu dobiti povrat.

Naime, obavljanje usluga, poput zračnog prijevoza putnika, podliježe porezu na dodanu vrijednost s obzirom na to da je, s jedne strane, iznos koji je putnik isplatio zrakoplovnoj kompaniji u okviru pravnog odnosa uređenoga ugovorom o prijevozu izravno povezan s odredivom uslugom za koju je ona naknada i, s druge strane, da je spomenuta usluga isporučena.

Međutim, pružanje usluga čije obavljanje odgovara ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora o zračnom prijevozu putnika moguće je samo ako se putnik zrakoplovne kompanije pojavi na predviđenom mjestu u predviđeno vrijeme, jer mu zrakoplovna kompanija osigurava pravo da primi te usluge do trenutka ukrcaja pod uvjetima utvrđenima u ugovoru o prijevozu sklopljenom prilikom kupnje karte.

Slijedom toga, protuvrijednost cijene plaćene prilikom kupnje karte sastoji se od prava putnika na ispunjenje obveza koje proizlaze iz ugovora o prijevozu, neovisno o pitanju hoće li putnik ostvariti to pravo, s obzirom na to da zrakoplovna kompanija isporučuje uslugu u trenutku kad putniku omogući korištenje tim uslugama.

(t. 25.-28., 35., t. 1. izreke)

2.        Članak 2. točku 1. i članak 10. stavak 2. prvi i drugi podstavak Šeste direktive 77/388 o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59, a zatim Direktivom 2001/115, treba tumačiti na način da obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost koji je prilikom kupnje zrakoplovne karte platio putnik koji nije upotrijebio svoju kartu nastaje u trenutku kada sama zrakoplovna kompanija ili treća osoba koja djeluje u njezino ime i za njezin račun, ili treća osoba koja djeluje u vlastito ime ali za račun zrakoplovne kompanije, primi plaćanje cijene karte.

(t. 43., t. 2. izreke)

3.        Članak 2. točku 1. i članak 10. stavak 2. Šeste direktive 77/388 usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, kako je izmijenjena Direktivom 1999/59, a zatim Direktivom 2001/115, treba tumačiti na način da ako treća osoba u okviru franšiznog ugovora prodaje karte zrakoplovne kompanije za njezin račun, pri čemu joj za izdane karte koje su postale nevažeće isplaćuje paušalni iznos obračunat kao postotak godišnjeg prihoda ostvarenog na odgovarajućim zračnim linijama, taj paušalni iznos predstavlja iznos koji se oporezuje kao protučinidba za spomenute karte.

Naime, na temelju članka 21. stavka 1. točke (a) Šeste direktive i izmijenjene Šeste direktive zrakoplovna kompanija koja pruža uslugu prijevoza dužna je platiti porez na dodanu vrijednost na cijenu prodane karte.

Ako treća osoba prilikom prodaje karata djeluje u ime i za račun zrakoplovne kompanije, na potonjem je društvu da plati porez na dodanu vrijednost na karte.

Paušalni iznos koji je treća osoba platila zrakoplovnoj kompaniji za prodane karte koje su postale nevažeće ne može se smatrati odštetom koju ta osoba platila za štetu koju je zrakoplovna kompanija pretrpjela jer se putnik nije pojavio na ukrcaju. Taj putnik plaća cijenu usluge prijevoza u trenutku kupnje karte. Zrakoplovna kompanija je isporučila uslugu na čije se izvršenje obvezala samom činjenicom da je putnik raspolagao pravom na ispunjenje obveza koje proizlaze iz ugovora o zračnom prijevozu putnika.

Slijedi da iznos cijene karte koji je zadržala zrakoplovna kompanija predstavlja naknadu za uslugu prijevoza koju ta kompanija nudi klijentu, čak i ako potonji ne iskoristi uslugu.

U tim okolnostima, paušalni iznos je plaćanje koje je zrakoplovna kompanija primila kao protučinidbu za karte koje je izdala treća osoba za račun spomenutog društva, ali koje kupci nisu upotrijebili. Stoga postoji izravna veza između pruženih usluga i naknade primljene za njih.

(t. 45., 47.-52., t. 3. izreke)