Language of document : ECLI:EU:C:2016:842

Predmet C42/15

Home Credit Slovakia a.s.

protiv

Kláre Bíróove

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Okresný súd Dunajská Streda)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2008/48/EZ – Zaštita potrošača – Potrošački krediti – Članak 1., članak 3. točka (m), članak 10. stavci 1. i 2., članak 22. stavak 1. i članak 23. – Tumačenje izraza ,na papiru’ i ,na nekom drugom trajnom mediju’ – Ugovor koji upućuje na drugi dokument – Zahtjev ,pisanog oblika’ u smislu nacionalnog prava – Navođenje traženih informacija upućivanjem na objektivne pokazatelje – Elementi koje je potrebno navesti u ugovoru o kreditu s fiksnim trajanjem – Posljedice nepostojanja obveznih informacija – Proporcionalnost”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 9. studenoga 2016.

1.        Zaštita potrošača – Ugovori o potrošačkim kreditima –Direktiva 2008/48 – Zahtjevi u pogledu oblika ugovora o kreditu – Nužnost uključivanja svih elemenata ugovora o kreditu u samo jedan dokument – Nepostojanje – Nacionalni propis koji za valjanost ugovora o kreditu zahtijeva potpis stranaka na svim njegovim elementima – Dopuštenost

(Direktiva 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. t. (m) i čl. 10. st. 1. i 2.)

2.        Zaštita potrošača – Potrošački ugovori o kreditu – Direktiva 2008/48 – Zahtjevi u pogledu informacija koje treba navesti u ugovoru – Obveza navođenja svakog dospijeća uplata koje potrošač treba izvršiti upućivanjem na točan datum – Nepostojanje

(Direktiva 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 2. t. (h))

3.        Zaštita potrošača – Potrošački ugovori o kreditu – Direktiva 2008/48 – Zahtjevi u pogledu informacija koje treba navesti u ugovoru – Obveza da se u ugovor o kreditu s fiksnim trajanjem uključi računovodstveni izvještaj u obliku amortizacijske tablice – Nepostojanje – Nacionalni propis koji propisuje takvu obvezu na teret vjerovnika – Nedopuštenost

(Direktiva 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 2. t. (h) i (i) i st. 3.)

4.        Zaštita potrošača – Potrošački ugovori o kreditu – Direktiva 2008/48 – Nacionalni sustav sankcija – Zahtjevi u pogledu informacija koje treba navesti u ugovoru o kreditu – Nacionalni propis prema kojem se ugovor o kreditu, ako je sklopljen protivno tim zahtjevima, smatra izuzet od kamata i troškova – Dopuštenost – Uvjet

(Direktiva 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 2. i čl. 23.)

1.      Članak 10. stavke 1. i 2. Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ u vezi s člankom 3. točkom (m) te direktive treba tumačiti na način da:

–        ugovor o kreditu ne mora nužno biti sastavljen u samo jednom dokumentu, ali svi elementi iz članka 10. stavka 2. navedene direktive moraju biti sastavljeni na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju;

–        mu se ne protivi to da država članica u svojem nacionalnom propisu propisuje, s jedne strane, da ugovor o kreditu koji potpada pod područje primjene Direktive 2008/48 i koji je sastavljen na papiru stranke moraju potpisati i, s druge strane, da se taj zahtjev potpisa primjenjuje na sve elemente tog ugovora iz članka 10. stavka 2. te direktive.

Naime, iako svi elementi iz članka 10. stavka 2. Direktive 2008/48 ne moraju nužno biti uključeni u samo jedan dokument, potrebno je ipak primijetiti, uzimajući u obzir stavak 1. tog članka, da svi elementi koji se nabrajaju u stavku 2. moraju biti sastavljeni na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju i činiti sastavni dio ugovora o kreditu. Osim toga, budući da se elementi iz članka 10. stavka 2. Direktive 2008/48 moraju navesti u jasnom i sažetom obliku, potrebno je da ugovor o kreditu jasno i sažeto upućuje na druge papire ili druge trajne medije koji sadržavaju te elemente, koji su stvarno uručeni potrošaču prije sklapanja ugovora, kako bi se on stvarno upoznao sa svim svojim pravima i obvezama.

Prema članku 10. stavku 1. drugom podstavku Direktive 2008/48, taj članak ne dovodi u pitanje nijedno nacionalno pravilo koje se odnosi na valjanost sklapanja ugovora o kreditu koji su u skladu s pravom Unije. U tom smislu, zahtjev da stranke potpišu ugovor o kreditu potpada pod nacionalno pravilo koje se odnosi na valjanost sklapanja ugovora o kreditu, u smislu članka 10. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2008/48.

S tim u vezi, kada država članica u svojem nacionalnom propisu propisuje da se uvjet potpisa stranaka primjenjuje u odnosu na sve elemente tog ugovora, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, taj se uvjet ne protivi ni Direktivi 2008/48 niti pravu Unije općenito.

(t. 33., 34., 39.‑40., 44., 45. i t. 1. izreke)

2.      Članak 10. stavak 2. točku (h) Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da nije nužno da se u ugovoru o kreditu navodi svako dospijeće uplata koje potrošač mora izvršiti upućivanjem na točan datum ako uvjeti ugovora potrošaču omogućuju da bez poteškoća i sa sigurnošću utvrdi datume tih uplata.

(t. 50. i t. 2. izreke)

3.      Članak 10. stavak 2. točke (h) i (i) Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da u ugovoru o kreditu s fiksnim trajanjem, koji propisuje amortizaciju glavnice uzastopnim uplatama, ne treba točno odrediti, u obliku amortizacijske tablice, koji dio svake uplate će se odnositi na povrat glavnice. Tim odredbama, u vezi s člankom 22. stavkom 1. te direktive, protivi se to da država članica propisuje takvu obvezu u svojem nacionalnom propisu.

Naime, uzimajući u obzir jasan tekst odredaba članka 10. stavka 2. točke (h), koji propisuje da se u ugovoru o kreditu moraju navesti samo iznos, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti i, kada je to primjereno, redoslijed uplata, i članka 10. stavka 2. točke (i) i stavka 3., koji propisuje da samo na potrošačev zahtjev u bilo kojem trenutku trajanja ugovora vjerovnik ima obvezu besplatno mu staviti na raspolaganje računovodstveni izvještaj u obliku amortizacijske tablice, može se zaključiti da Direktiva 2008/48 ne propisuje obvezu da se u ugovor o kreditu uključi takav izvještaj u obliku amortizacijske tablice.

Usto, kad je riječ o ugovorima koji ulaze u područje primjene Direktive 2008/48, države članice ne mogu utvrditi obveze za ugovorne stranke koje nisu propisane tom direktivom kada ona u području na koje se te obveze odnose sadržava usklađene odredbe. Takav je slučaj članka 10. stavka 2. te direktive u kojem je izvršeno takvo usklađivanje u vezi s elementima koji moraju obvezno biti uključeni u ugovor o kreditu.

(t. 52.‑56., 59. i t. 3. izreke)

4.      Članak 23. Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da država članica u svojem nacionalnom propisu propisuje da se, u slučaju da ugovor o kreditu ne definira sve elemente koji se zahtijevaju u članku 10. stavku 2. te direktive, za taj ugovor smatra da je izuzet od kamata i troškova, ako je riječ o elementu čije nepostojanje može dovesti u pitanje mogućnost za potrošača da ocijeni doseg svoje obveze.

Naime, takva obveza od ključne važnosti u ugovoru o kreditu je navođenje, među ostalim, elemenata poput efektivne kamatne stope iz članka 10. stavka 2. točke (g) Direktive 2008/48, broja i učestalosti uplata u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (h) te direktive kao i, prema potrebi, obveze plaćanja naknada javnog bilježnika, traženih instrumenata jamstva i osiguranja, kako je propisano u članku 10. stavku 2., točkama (n) i (o) navedene direktive. Stoga u mjeri u kojoj nenavođenje tih elemenata u ugovoru o kreditu može dovesti u pitanje mogućnost potrošačeve ocjene dosega njegove obveze, sankciju gubitka prava vjerovnika na kamate i troškove, koju propisuje nacionalni propis, valja smatrati proporcionalnom, u smislu članka 23. Direktive 2008/48.

(t. 70., 71., 73. i t. 4. izreke)