Language of document : ECLI:EU:F:2016:156

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

19. srpnja 2016.

Predmet F‑130/14

Thomas Earlie

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Dužnosnik – Bivši dužnosnik – Doprinosi iz starosne mirovine – Naknada za uzdržavanje bivše supruge bivšeg dužnosnika – Rješenje o ovrsi koje je donio nacionalni sud – Obustava ovrhe – Novo rješenje kojim se bivšem dužnosniku nalaže da Parlamentu izda upute o isplati naknade za uzdržavanje njegovoj bivšoj supruzi – Odgovarajuće upute bivšeg dužnosnika – Naknadne upute bivšeg dužnosnika o zaustavljanju isplata njegovoj bivšoj supruzi – Odbijanje Parlamenta da postupi po uputama – Obiteljsko pravo – Isključiva nadležnost nacionalnog suda – Dužnost lojalne suradnje”

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom Thomas Earlie traži poništenje odluke Europskog parlamenta od 6. prosinca 2013. o izmjeni svojih mirovinskih prava i naknadu različitih šteta koje je navodno pretrpio.

Odluka:      Tužba se odbija. Thomas Earlie snosi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europskog parlamenta. Mary Earlie Gibbons snosi vlastite troškove.

Sažetak

Povlastice i imuniteti Europske unije – Dužnosnici i službenici Unije – Primjena nacionalnog prava na privatne pravne odnose – Izvršenje odluke koju je donio nacionalni sud u postupku razvoda braka bivšeg dužnosnika – Obveze predmetne institucije

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 23. st. 1.)

Obveza bivšeg dužnosnika da plati naknadu za uzdržavanje svojoj bivšoj supruzi, kako je određena u odluci nacionalnog suda, obuhvaćena je privatnim pravnim odnosima između njega i drugog pojedinca, to jest njegove bivše supruge. Kada je riječ o tim odnosima, osobito o poštovanju njegovih privatnih obveza u skladu s člankom 23. prvim stavkom Pravilnika o osoblju, na bivšeg se dužnosnika, kao i na bilo kojeg drugog pojedinca, u potpunosti primjenjuje mjerodavno nacionalno pravo.

S tim u vezi, svaka je institucija dužna, na temelju dužnosti lojalne suradnje s nacionalnim sudovima, postupiti u skladu sa zahtjevima za izvršenje odluke koju je donio nacionalni sud, poput odluke kojom se određuje obveza bivšeg dužnosnika da svojoj bivšoj supruzi isplati naknadu za uzdržavanje. Ta dužnost lojalne suradnje također znači da institucija kao poslodavac dužnosnika koji duguje naknadu za uzdržavanje, iako nije izravni adresat takve sudske odluke, mora poštovati njezin sadržaj i ne smije prihvatiti zahtjev dužnosnika dužnika koji je očito protivan obvezama koje su mu izravno nametnute sudskom odlukom o kojoj je riječ, s obzirom na to da je dužnosnik postupajući prema navedenoj odluci tu odluku dostavio predmetnoj instituciji.

(t. 38. i 41.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda od 17. svibnja 2006., Kallianos/Komisija, T‑93/04, EU:T:2006:130, t. 48. i 49. i navedena sudska praksa