Language of document : ECLI:EU:C:2018:715

Predmet C-358/16

UBS Europe SE
i
Alain Hondequin i drugi

protiv

DV i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour administrative (Visoki upravni sud, Luksemburg))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2004/39/EZ – Članak 54. stavci 1. i 3. – Doseg obveze poslovne tajne koju imaju nacionalna tijela za financijski nadzor – Odluka kojom se utvrđuje gubitak dobrog ugleda – Slučajevi iz kaznenog prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 47. i 48. – Prava obrane – Pristup spisu”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 13. rujna 2018.

1.        Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na pristup spisu – Granice – Pomirljivost sa zaštitom povjerljivosti

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

2.        Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Tržišta financijskih instrumenata – Direktiva 2004/39 – Nacionalna tijela za financijski nadzor – Obveza poslovne tajne – Iznimka za slučajeve iz kaznenog prava – Područje primjene – Donošenje nacionalnog tijela zabrane osobi za obavljanje funkcija upravitelja u nadziranom subjektu – Isključenost – Odbijanje otkrivanja informacija od strane tog tijela osobi na koju se odnosi akt koji je na njezinu štetu – Obveze nacionalnog suda radi osiguravanja prava obrane te osobe

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. i 48.; Direktiva 2004/39 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 54. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 66.-69.)

2.      Članak 54. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ treba tumačiti na način da:

–        pojam „slučajevi iz kaznenog prava” iz stavaka 1. i 3. tog članka ne obuhvaća situaciju u kojoj tijela koja su države članice odredile za obavljanje dužnosti predviđenih tom direktivom donesu mjeru poput one u glavnom postupku kojom se osobi u nadziranom poduzeću zabranjuje obavljanje funkcije upravitelja ili druge funkcije koja podliježe odobrenju za rad s naredbom da u najkraćem mogućem roku odstupi sa svih svojih funkcija, uz obrazloženje da ta osoba više ne ispunjava zahtjeve dobrog ugleda propisane člankom 9. te direktive, a koja pripada mjerama koje nadležna tijela moraju donijeti u izvršavanju ovlasti kojima raspolažu na temelju odredaba glave II. te direktive. Naime, ta se odredba, kad predviđa da se od obveze poslovne tajne u takvim slučajevima iznimno može odstupiti, odnosi na slanje ili upotrebu povjerljivih informacija u svrhu progona i sankcija koji se provode ili nameću u skladu s nacionalnim kaznenim pravom;

–        se obveza poslovne tajne predviđena stavkom 1. tog članka u vezi s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima mora zajamčiti i provesti na način da je se pomiri s poštovanjem prava obrane. Stoga je na nadležnom nacionalnom sudu, kad se nadležno tijelo poziva na tu obvezu radi odbijanja dostave informacija u svojem posjedu koje se ne nalaze u spisu o osobi na koju se odnosi akt koji je na njezinu štetu, da provjeri imaju li te informacije objektivnu vezu s prigovorima protiv njega i, ako je to tako, da odvagne interes dotične osobe da raspolaže informacijama potrebnima za potpuno ostvarivanje svojih prava obrane i interese u vezi s čuvanjem povjerljivosti informacija obuhvaćenih obvezom poslovne tajne prije nego što odluči o dostavi svake pojedine od zatraženih informacija.

(t. 71. i izreka)