Language of document : ECLI:EU:C:2019:190

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE

ELEANOR SHARPSTON

od 12. ožujka 2019.(1)

Predmet C616/17

Procureur de la République

protiv

Mathieua Blaisea

Sabrine Dauzet

Alaina Feliua

Marie Foray

Sylvestrea Gantera

Dominique Masset

Ambroisea Monsarrata

Sandrine Muscat

JeanCharlesa Sutraa

Blanche Yon

Kevina LeoPola Freda Perrina

Germaina Yvesa Dedieua

Oliviera Godarda

Kevina Paa Donovana Schachnera

Laure Dominique Chantal Escande

Nicolasa Benoita Reya

Erica Maleka Benromdana

Oliviera Erica Labruniea

Simona Josepha Jeremiea Boucarda

Alexisa Gantera

Pierrea Andréa Garcije

uz sudjelovanje:

Espace Émeraude

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal correctionnel de Foix (Sud za lakša kaznena djela u Foixu, Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Stavljanje sredstava za zaštitu bilja na tržište – Valjanost Uredbe (EZ) br. 1107/2009 s obzirom na načelo predostrožnosti – Pouzdanost i nepristranost postupka ocjene – Kumulativni učinak aktivnih tvari – Pesticidi – Glifosat”






1.        Ovaj zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio Tribunal Correctionnel de Foix (Sud za lakša kaznena djela u Foixu; u daljnjem tekstu: sud koji je uputio zahtjev), odnosi se na postupke koji se koriste za postizanje prikladne ravnoteže između negativnih i pozitivnih učinaka uporabe kemikalija u zaštiti bilja. Nekoliko aktivista za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: optuženici) optuženo je za oštećivanje spremnika herbicida (konkretno, herbicida Roundup) koji su sadržavali kemikaliju glifosat. Oni u svoju obranu tvrde da ti herbicidi predstavljaju neprihvatljiv potencijalni rizik za zdravlje ljudi i okoliš te da je Unijin postupak odobravanja aktivnih tvari manjkav te stoga nezakonit.

 Pravo Unije

2.        Budući da optuženici u bitnome tvrde da je sustav koji je zakonodavac Unije uspostavio u svrhu provjere i nadzora uporabe sredstava za zaštitu bilja koja sadržavaju određene tvari manjkav, potrebno je detaljno opisati kako taj sustav funkcionira.

 Ugovor o funkcioniranju Europske unije

3.        Što se tiče transparentnosti s kojom Unija mora obavljati svoje aktivnosti, članak 15. stavak 1. UFEU‑a utvrđuje načelo da „[i]nstitucije, tijela, uredi i agencije Unije […] pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja”. Članak 15. stavak 3. UFEU‑a predviđa da se na pravo građana na pristup dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije primjenjuju „[o]pća načela i ograničenja na temelju javnog ili privatnog interesa koja uređuju pravo na pristup dokumentima[, a koja] utvrđuju Europski parlament i Vijeće uredbama”. Dakle, Unija se načela transparentnosti mora pridržavati pri obavljanju svih svojih aktivnosti.

4.        Članak 168. UFEU‑a od Unije zahtijeva da „[u] utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije [osigura] visok stupanj zaštite zdravlja ljudi”. Članak 191. stavak 2. UFEU‑a predviđa da je „[p]olitika Unije u području okoliša usmjerena […] prema postizanju visokog stupnja zaštite, uzimajući u obzir raznolike prilike u različitim regijama Unije” te da se „[t]emelji […] na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća”.

 Uredba (EZ) br. 1107/2009(2)

5.        Članak 1. stavak 3. Uredbe br. 1107/2009 predviđa da je svrha te uredbe „osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta […]”. U skladu s člankom 1. stavkom 4., „[o]dredbe ove Uredbe zasnivaju se na načelu predostrožnosti s ciljem osiguranja da aktivne tvari ili sredstva koji se stavljaju na tržište nemaju štetno djelovanje na zdravlje ljudi ili životinja ili na okoliš. Posebno se države članice ne smiju sprječavati u primjeni načela predostrožnosti ako postoji znanstvena nesigurnost vezano uz rizike za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš od sredstava za zaštitu bilja koja se odobravaju na njihovom području”(3).

6.        Sredstva za zaštitu bilja su u članku 2. stavku 1. definirana kao „sredstva, u obliku u kojem se isporučuju korisniku, koja se sastoje ili koja sadrže aktivne tvari, safenere ili sinergiste, i koja su namijenjena za […] (a) zaštitu bilja ili biljnih proizvoda od svih štetnih organizama ili sprječavanje djelovanja takvih organizama […] (b) djelovanje na životne procese bilja […] (c) konzerviranje biljnih proizvoda […] (d) uništavanje neželjenog bilja ili dijelova bilja, […] [i] (e) sprečavanje ili suzbijanje neželjenog rasta bilja […]”.

7.        U članku 2. Uredbe br. 1107/2009 određeno je njezino područje primjene. Pravila te uredbe se tako prije svega primjenjuju na „aktivne tvari” („tvari(4), uključujući mikroorganizme, koje imaju uobičajeno ili posebno djelovanje na štetne organizme ili na bilje, dijelove bilja ili biljne proizvode”: članak 2. stavak 2.). Područjem primjene te uredbe obuhvaćeni su i „safeneri (safeners)” („tvari ili priprav[ci] koji se dodaju sredstvu za zaštitu bilja kako bi se uklonilo ili smanjilo fitotoksično djelovanje sredstva za zaštitu bilja na određeno bilje”: članak 2. stavak 3. točka (a)), „sinergisti (synergists)” („tvari ili priprav[ci] koji dok [iako] ne pokazuju ili pokazuju tek slabo djelovanje […] mogu pospješiti djelovanje aktivne tvari, ili više njih, u sredstvu za zaštitu bilja […]”: članak 2. stavak 3. točka (b)), „koformulanti (co‑formulants)” („tvari ili priprav[ci] koji se koriste ili su namijenjeni za korištenje u sredstvu za zaštitu bilja ili pomoćnom sredstvu, ali koji nisu aktivne tvari, ni safeneri niti sinergisti”: članak 2. stavak 3. točka (c)) i „pomoćna sredstva (adjuvants)” („tvari ili priprav[ci] koji se sastoje od koformulanata ili pripravaka koji sadrže jedan ili više koformulanata, u obliku u kojem se isporučuju korisniku i stavljaju na tržište kako bi ih korisnik miješao sa sredstvom za zaštitu bilja, a koji pospješuju njegovu učinkovitost ili druga svojstva pesticida”: članak 2. stavak 3. točka (d)).

8.        U članku 4. utvrđena su mjerila za odobravanje aktivnih tvari. Njegov stavak 1. predviđa da se aktivna tvar „odobrava u skladu s Prilogom II. kad se može očekivati na temelju sadašnjih znanstvenih i tehničkih saznanja da, uz uzimanje u obzir mjerila za odobravanje utvrđena u točkama 2. i 3. tog priloga, sredstva za zaštitu bilja koja sadrže tu aktivnu tvar ispunjavaju zahtjeve predviđene u stavcima 2. i 3.”(5)

9.        Članak 4. stavak 2. nalaže da ostaci sredstava za zaštitu bilja koja sadržavaju aktivne tvari „slijedom primjene prema dobroj praksi zaštite bilja i uz pretpostavku realnih okolnosti primjene, […] (a) ne smiju imati štetno djelovanje na zdravlje ljudi, uključujući ranjive skupine, ni na zdravlje životinja, uzimajući u obzir kumulativne i sinergijske učinke ako postoje znanstvene metode za mjerenje takvog djelovanja koje priznaje Agencija(6), niti na podzemne vode” te da „(b) ne smiju imati neprihvatljive učinke na okoliš”.

10.      U skladu s člankom 4. stavkom 3., sredstvo za zaštitu bilja koje sadržava aktivnu tvar „(a) […] mora biti dovoljno učinkovito; (b) […] ne smije imati trenutačne ili odgođene štetne učinke na zdravlje ljudi, uključujući ranjive skupine, ni na zdravlje životinja, izravno ili preko pitke vode […], hrane, hrane za životinje ili zraka, ili kao posljedica djelovanja na radnom mjestu ili preko neizravnog djelovanja, uzimajući u obzir poznate kumulativne i sinergijske učinke, ako postoje znanstvene metode za mjerenje takvih učinaka koje priznaje Agencija, niti na podzemne vode; (c) […] ne smije imati neprihvatljive učinke na bilje ili biljne proizvode; (d) […] ne smije uzrokovati nepotrebne patnje i bol prilikom suzbijanja kralježnjaka; (e) […] ne smije imati neprihvatljive učinke na okoliš […]”.

11.      U skladu s člankom 4. stavkom 4., „[z]ahtjevi iz stavaka 2. i 3. vrednuju se u svjetlu jedinstvenih načela prema članku 29. stavku 6.”. Potonja odredba daje ovlast usvajanja propisa kojima se utvrđuju jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja te dalje predviđa da se, „[p]rema tim načelima, kod ocjenjivanja sredstva za zaštitu bilja vodi […] računa o uzajamnom djelovanju između aktivne tvari, safenera, sinergista i koformulanata”(7).

12.      Članak 6. Uredbe br. 1107/2009 sadržava neiscrpan popis vrsta ograničenja kojima se može podvrgnuti odobrenje aktivne tvari, safenera ili sinergista, uključujući „sve druge posebne uvjete koji proizlaze iz ocjenjivanja informacija koje su dobivene u okviru ove Uredbe” (članak 6. točka (j)).

13.      U pododjeljku 2. odjeljka 1. poglavlja II. Uredbe br. 1107/2009, naslovljenom „Postupak odobravanja”, predviđeni su koraci za odobravanje aktivne tvari. U skladu s člankom 7. stavkom 1., prvi je korak taj da proizvođač(8) aktivne tvari državi članici (u daljnjem tekstu: država članica izvjestiteljica) podnese zahtjev za odobrenje zajedno s „cjelokupnom dokumentacijom kao i njezinim sažetkom kako je predviđeno u članku 8. stavcima 1. i 2.”, uz dokaz da aktivna tvar ispunjava mjerila za odobravanje iz članka 4. U članku 8. stavku 1. točki (a) predviđeno je da sažetak dokumentacije mora uključivati, među ostalim, „informacije o jednoj ili više reprezentativnih uporaba na široko rasprostranjenim uzgojnim kulturama u svakoj zoni(9) najmanje jednog sredstva za zaštitu bilja koje sadrži aktivnu tvar, dokazujući da su ispunjena mjerila za odobravanje iz članka 4. […]”. Članak 8. stavak 2. predviđa da „[c]jelokupna dokumentacija mora sadržavati puni tekst svakog pojedinog izvještaja o pokusu i studiji […]”.

14.      Zahtjevi u pogledu podataka koje navedena dokumentacija mora sadržavati utvrđeni su Uredbom Komisije (EU) br. 283/2013(10). Ta uredba predviđa, među ostalim, da „[i]nformacije moraju biti dovoljne za ocjenu predvidivih rizika, neposrednih ili odgođenih […]” (točka 1.1. uvoda Priloga Uredbi (EU) br. 283/2013); da se „moraju […] uključiti sve informacije o mogućim štetnim učincima aktivne tvari, njezinih metabolita i nečistoća na zdravlje ljudi i životinja ili na podzemne vode” (točka 1.2.); da se mora uključiti sažetak „[…] sv[ih] relevantn[ih] podat[aka] iz stručno pregledane, javno dostupne znanstvene literature o aktivnoj tvari, metabolitima i produktima razgradnje ili reakcije i o sredstvima za zaštitu bilja koja sadrže aktivnu tvar, kao i podat[aka] o nuspojavama koje utječu na zdravlje, okoliš i vrste koje ne pripadaju ciljanoj skupini” (točka 1.4.); da se, „[a]ko se istraživanje provodi radi dobivanja podataka o svojstvima ili sigurnosti u pogledu zdravlja ljudi ili životinja ili okoliša, istraživanja i analize provode […] u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi 2004/10/EZ(11) […]” (točka 3.1.); te da se moraju uključiti „[r]ezultati obavljenih i navedenih studija […], zajedno s ostalim bitnim podacima i informacijama o aktivnoj tvari, [koji] moraju biti dovoljni da omoguće utvrđivanje učinaka nakon višekratne izloženosti aktivnoj tvari” (točka 5.5. dijela A Priloga Uredbi (EU) br. 283/2013). U skladu s točkom 2. uvoda Priloga Uredbi (EU) br. 283/2013, „[z]ahtjevi navedeni u ovoj Uredbi predstavljaju minimalni opseg podataka koje treba dostaviti”.

15.      U drugom koraku prema Uredbi br. 1107/2009, država članica izvjestiteljica analizira dokumentaciju. Ta država, nakon što utvrdi da je dokumentacija cjelovita te u roku od 12 mjeseci od kada podnositelja zahtjeva iz industrije, ostale države članice, Europsku komisiju i Europsku agenciju za sigurnost hrane (u daljnjem tekstu: Agencija) obavijesti da je zahtjev dopušten, priprema nacrt izvještaja o procjeni „u kojem procjenjuje može li se očekivati da aktivna tvar zadovoljava mjerila za odobravanje” te taj izvještaj dostavlja Komisiji, „uz kopiju Agenciji” (članak 11. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009). Država članica izvjestiteljica provodi „neovisnu, objektivnu i transparentnu procjenu u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja” (članak 11. stavak 2.).

16.      U trećem koraku Agencija ispituje nacrt izvještaja o procjeni. Nakon što nacrt izvještaja o procjeni dostavi svim ostalim državama članicama, pri čemu jednu njegovu verziju daje na raspolaganje javnosti i odobrava razdoblje od 60 dana za podnošenje pisanih primjedbi (članak 12. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009), Agencija „donosi zaključak u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja koristeći se smjernicama na raspolaganju u vrijeme podnošenja zahtjeva o tome može li se očekivati da će aktivna tvar zadovoljiti mjerila za odobravanje predviđena u članku 4. […]” (članak 12. stavak 2.).

17.      U četvrtom koraku Komisija uzima u obzir zaključke Agencije i nacrt izvještaja o procjeni(12) te sastavlja „izvještaj o procjeni” i nacrt uredbe u kojem predlaže da se odnosna aktivna tvar odobri (uvjetno ili bezuvjetno) ili ne odobri (članak 13. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009). Naposljetku, na temelju tog izvještaja i „drugih faktora koje treba uzeti u obzir u odnosu na sadržaj koji se razmatra te načela predostrožnosti”, odbor iz članka 79. stavka 1. Uredbe br. 1107/2009 usvaja uredbu kojom se odnosna tvar ili odobrava, uvjetno ili bezuvjetno, ili ne odobrava (članak 13. stavak 2.).

18.      U skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009, odobrenje aktivne tvari može se na zahtjev produljiti ili ne produljiti, ovisno o tome je li „utvrđeno da su ispunjena mjerila za odobrenje iz članka 4.”.

19.      Proizvođač ne može na temelju puke činjenice da je aktivna tvar odobrena tu tvar uključiti u sredstvo za zaštitu bilja i to sredstvo staviti na tržište.

20.      Članak 28. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009 predviđa da se „[s]redstvo za zaštitu bilja ne smije […] staviti na tržište ili upotrebljavati ako nije odobreno u dotičnoj državi članici u skladu s ovom Uredbom”. Članak 29. stavak 1. propisuje da se sredstvo za zaštitu bilja odobrava samo kada, „[u skladu s jedinstvenim načelima spomenutima u stavku 6.]”(13), ispunjava (među ostalim) sljedeće zahtjeve: „(a) njegove aktivne tvari, safeneri i sinergisti su odobreni; […] (c) njegovi koformulanti nisu uvršteni u Prilog III.(14); (d) njegova tehnička formulacija je takva da su izloženost ili drugi rizici za korisnika ograničeni koliko je god to moguće, a da se ne dovede u pitanje svrha sredstva; (e) u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih spoznaja, ono ispunjava zahtjeve predviđene u članku 4. stavku 3.(15); (f) vrsta i količina njegove aktivne tvari, safenera i sinergista, i prema potrebi, toksikološki, ekotoksikološki ili ekološki relevantne nečistoće, kao i koformulanti mogu se utvrditi odgovarajućim metodama; […]”.

21.      U skladu s člankom 29. stavkom 2. Uredbe br. 1107/2009, podnositelj zahtjeva iz industrije mora „dokazati da su ispunjeni zahtjevi predviđeni u točkama (a) do (h) stavka 1.”. Članak 29. stavak 3. nalaže da se ispunjavanje „zahtjeva iz točke (b) i točaka (e) do (h) stavka 1. utvrđuje […] službenim ili službeno priznatim pokusima i analizama […]”.

22.      Kao i u pogledu odobravanja aktivne tvari na razini Unije, Uredba br. 1107/2009 ujedno predviđa niz koraka koji se na nacionalnoj razini moraju napraviti u pogledu odobravanja sredstva za zaštitu bilja. Prvi korak je da podnositelj zahtjeva iz industrije odnosni zahtjev podnese u svakoj državi članici „gdje se sredstvo za zaštitu bilja namjerava staviti na tržište” (članak 33. stavak 1.). Tom se zahtjevu mora priložiti „(a) […] potpuna dokumentacija i sažetak dokumentacije za svaku točku potrebnih podataka za sredstvo za zaštitu bilja; (b) za svaku aktivnu tvar, safener i sinergist koje sadrži sredstvo za zaštitu bilja, potpuna dokumentacija i sažetak dokumentacije za svaku točku potrebnih podataka za aktivnu tvar, safener i sinergist […]” (članak 33. stavak 3.).

23.      Zahtjevi u pogledu podataka koje navedena dokumentacija mora sadržavati utvrđeni su Uredbom Komisije (EU) br. 284/2013(16). Dokumentacija tako mora ispunjavati, među ostalim, sljedeće zahtjeve: „Informacije [u dokumentaciji] moraju biti dovoljne za ocjenu učinkovitosti i predvidivih rizika, kako neposrednih tako i odgođenih, koje sredstvo za zaštitu bilja može predstavljati za ljude, uključujući osjetljive skupine, te za životinje i okoliš, i moraju obuhvaćati barem informacije i rezultate studija iz [priloga toj uredbi]” (točka 1.1. uvoda Priloga Uredbi br. 284/2013); „[m]oraju biti uključene sve informacije o mogućim neprihvatljivim učincima sredstva za zaštitu bilja na zdravlje ljudi i životinja ili na podzemne vode, kao i o poznatim i očekivanim kumulativnim i sinergijskim učincima” (točka 1.2.); „[m]oraju biti uključene sve informacije o mogućim neprihvatljivim učincima sredstva za zaštitu bilja na okoliš, bilje i biljne proizvode, kao i o poznatim i očekivanim kumulativnim i sinergijskim učincima” (točka 1.3.); „[i]nformacije moraju obuhvaćati sve relevantne podatke iz stručno pregledane, javno dostupne znanstvene literature o aktivnoj tvari, metabolitima i produktima razgradnje ili reakcije i o sredstvima za zaštitu bilja koja sadrže aktivnu tvar, kao i podatke o nuspojavama koje utječu na zdravlje, okoliš i vrste koje ne pripadaju ciljanoj skupini” (točka 1.4.); i „[i]nformacije dostavljene za sredstvo za zaštitu bilja i one dostavljene za aktivnu tvar moraju biti dovoljne da omoguće: […] (c) procjenu kratkotrajnih i dugotrajnih rizika za vrste, populacije, zajednice i procese koji ne pripadaju ciljanoj skupini; […] (e) procjenu rizika akutne i kronične izloženosti potrošača, uključujući, prema potrebi, procjenu kumulativnih rizika koji nastaju zbog izloženosti većem broju aktivnih tvari […]; (f) procjenu akutne i kronične izloženosti primjenitelja, radnika, stanovnika i drugih nazočnih osoba, uključujući, prema potrebi, kumulativnu izloženost većem broju aktivnih tvari” (točka 1.12.).

24.      Kao i u pogledu odobravanja aktivne tvari, sadržaj dokumentacije predviđen Uredbom br. 284/2013 čini „minimalni opseg podataka koje treba dostaviti” (točka 2. uvoda Priloga); a „istraživanja i analize provode se u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi 2004/10/EZ […]” (dobra laboratorijska praksa: točka 3.).

25.      U skladu s člankom 36. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009, odnosna država članica u drugom koraku mora provesti „neovisnu, objektivnu i transparentnu procjenu u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja služeći se svim smjernicama na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva […]”. Ta država članica će, „što je bolje moguće”, primijeniti „u članku 29. stavku 6. navedena jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja” te će ujedno omogućiti „svim državama članicama u zoni da daju svoje primjedbe koje će se uzimati u obzir u procjeni”.

26.      U trećem koraku država članica ili države članice u pitanju „na temelju zaključaka procjene” odobravaju ili ne odobravaju sredstvo za zaštitu bilja (članak 36. stavak 2. Uredbe br. 1107/2009).

27.      Tijekom čitavog postupka odobravanja aktivne tvari ili sredstva za zaštitu bilja na temelju Uredbe br. 1107/2009., podnositelj zahtjeva iz industrije može od odnosne države članice zatražiti da se s određene informacije koje je pružio u zahtjevu ili dokumentaciji drže povjerljivima (članak 7. stavak 3. i članak 33. stavak 4. Uredbe br. 1107/2009). Podnositelj zahtjeva to mora učiniti u skladu s člankom 63. Uredbe br. 1107/2009, koji predviđa da „[o]soba koja zatraži da se s informacijama podnesenima prema ovoj Uredbi postupa povjerljivo treba dostaviti provjerljiv dokaz iz kojeg proizlazi da bi otkrivanje informacija moglo nepovoljno utjecati na njegove komercijalne interese, ili na zaštitu njegove privatnosti i integriteta”. Članak 63. ne dovodi u pitanje Direktivu 2003/4/EZ o javnom pristupu informacijama o okolišu(17).

28.      Odobrenje aktivne tvari uvijek se može povući. Članak 21. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009 tako propisuje da „Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari” te da „uzima u obzir zahtjev države članice za preispitivanje odobrenja aktivne tvari u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i podataka dobivenih praćenjem provedbe […]”.

29.      Naposljetku, članak 69. Uredbe br. 1107/2009 predviđa mehanizam za poduzimanje hitnih mjera „[a]ko se pokaže da bi neka odobrena aktivna tvar, safener, sinergist ili koformulant ili sredstvo za zaštitu bilja koji su odobreni u skladu s ovom Uredbom mogla predstavljati ozbiljnu opasnost za zdravlje ljudi ili životinja odnosno za okoliš, a ta se opasnost ne može na zadovoljavajući način obuzdati mjerama koje poduzima dotična država članica ili više njih”. U takvim okolnostima „odmah se poduzimaju mjere […] za ograničenje ili zabranu uporabe i/ili prodaje te tvari ili sredstva, bilo na inicijativu Komisije ili na zahtjev neke države članice[, ali p]rije poduzimanja takvih mjera Komisija će ispitati stanje stvari te može zatražiti mišljenje Agencije”. U slučajevima „krajnje hitnosti” članak 70. dopušta Komisiji da nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom ili državama članicama poduzme „hitne mjere”. Nadalje, „[k]ad država članica službeno obavijesti Komisiju o potrebi poduzimanja hitnih mjera, a nisu poduzete mjere u skladu s člankom 69. ili 70., država članica može poduzeti privremene zaštitne mjere” (članak 71. Uredbe br. 1107/2009).

 Nacionalno pravo

30.      Članak 322.‑1 Code Pénal (francuski Kazneni zakonik) predviđa da se uništenje, izobličenje ili oštećenje imovine drugih osoba može sankcionirati novčanom kaznom u iznosu do 30 000 eura i kaznom zatvora u trajanju do dvije godine. Ako je riječ samo o manjoj šteti te stoga o lakom kaznenom djelu, najviša kazna iznosi 1500 eura.

31.      Članci 40. i 40.‑1 Code de procédure pénale (francuski Zakonik o kaznenom postupku) državnim odvjetnicima omogućuju da sami prosude kako će postupiti s kaznenim prijavama, optužbama i službenim izvješćima koja zaprime. Ako državni odvjetnik smatra da je kazneno djelo počinjeno te da nema pravnih prepreka kaznenom progonu, na njemu je da odluči hoće li pokrenuti progon ili zatvoriti predmet. Članak 122.‑7 Kaznenog zakonika predviđa da kaznena odgovornost ne postoji u slučajevima krajnje nužde.

 Činjenično stanje i tijek postupka

32.      U dvije zasebne prigode – 27. rujna 2016. i 1. ožujka 2017. – optuženici, koji su bili pripadnici aktivističke skupine Voluntary Reapers of GMOs (Dobrovoljni kosci iz Ariègea za polja bez GMO‑a), ušli su u tri trgovine. U dvije su bojom izobličili spremnike herbicida koji su sadržavali glifosat (konkretno, herbicida Roundup). U trećoj su upotrijebili boju i valjke iz same trgovine kako bi izobličili spremnike herbicida Roundup i neke izložbene vitrine. U jednoj od trgovina dijelili su letke s naslovom Roundup and Co, ne možemo i nećemo više ovo tolerirati. Neki pripadnici skupine rekli su policiji da je svrha toga bila „iskazati svoje negodovanje” zbog kršenja pravila prema kojima se sredstva s glifosatom moraju držati u vitrinama uz prodavateljevo upozorenje da su kancerogena.

33.      Optuženici su optuženi za zajedničko oštećenje ili kvarenje imovine druge osobe. Oni su na raspravi koja je 17. kolovoza 2017. održana pred sudom koji je uputio zahtjev od tog suda tražili da Sudu uputi pitanja na temelju članka 267. UFEU‑a. Državni odvjetnik tom se zahtjevu nije usprotivio zato što je (i) mogao odlučiti ne progoniti optuženike ako bi se utvrdilo da sredstva s glifosatom potencijalno predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i okoliš; te što (ii) takvo utvrđenje može ukloniti pravnu osnovu na kojoj se progon temeljio. Optuženici su ujedno tvrdili da bi ih sud koji je uputio zahtjev zahvaljujući takvom utvrđenju, čak i da ih osudi, mogao osloboditi bilo kakve kazne zbog pohvalnih motiva njihovih djela.

34.      Sud koji je uputio zahtjev izrazio je dvojbe u pogledu toga (i) imaju li podnositelji zahtjeva iz industrije previše slobode pri određivanju aktivne tvari koja podliježe postupku odobravanja, (ii) dopuštaju li pravila podnositeljima zahtjeva iz industrije da sami provode istraživanja i analize navedene u dokumentaciji te da pravila o povjerljivosti koriste kako bi spriječili neovisne ponovne analize odnosne dokumentacije te (iii) jesu li istraživanja koja se moraju provesti u pogledu konkretnog sredstva za zaštitu bilja koje sadržava glifosat, a koje se želi staviti na tržište, dovoljna (kako u pogledu takozvanog koktel‑učinka tako i u pogledu dugotrajne toksičnosti).

35.      S obzirom na podijeljene znanstvene spoznaje o glifosatu te ističući da se Uredba br. 1107/2009 temelji na načelu predostrožnosti, sud koji je uputio zahtjev zaključio je da trenutačno važeće zakonodavstvo Unije možda nije dovoljno da osigura cjelovitu zaštitu ljudi i njihova okoliša. Zato je odlučio uputiti sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Je li Uredba (EZ) br. 1107/2009 u skladu s načelom predostrožnosti ako u njoj nije precizno definirana aktivna tvar pa je stoga podnositelju zahtjeva prepušteno da sam odredi aktivnu tvar u svojem proizvodu i da svu svoju dokumentaciju o zahtjevu sastavi u odnosu na samo jednu tvar iako gotov proizvod koji se stavlja na tržište sadržava više tvari?

2.      Jesu li načela predostrožnosti i nepristranosti odobrenja za stavljanje u promet osigurana ako istraživanja, analize i procjene potrebne za ispitivanje dokumentacije provode sami podnositelji zahtjeva za odobrenje tvari koji mogu biti pristrani pri svojem izlaganju, a da nije provedena nijedna neovisna ponovna analiza i da zbog zaštite industrijske tajne nisu objavljena izvješća o zahtjevima za odobrenje?

3.      Je li Uredba (EZ) br. 1107/2009 u skladu s načelom predostrožnosti ako ona za potrebe sveobuhvatne analize kumulativnog djelovanja aktivnih tvari na europskoj razini uopće ne uzima u obzir brojnost aktivnih tvari?

4.      Je li Uredba (EZ) br. 1107/2009 u skladu s načelom predostrožnosti ako je u njezinim poglavljima III. i IV. predviđeno da su pesticidni proizvodi u svojem komercijalnom obliku kakvi su stavljeni na tržište i kakvima su izloženi potrošači i okoliš izuzeti od analize toksičnosti (genotoksičnost, ispitivanje kancerogenosti, ispitivanje endokrino štetnih tvari itd.) te nalaže samo jednostavna istraživanja koja uvijek provodi podnositelj zahtjeva?”

36.      Dana 15. ožujka 2018. Sud je od suda koji je uputio zahtjev zatražio da naznači koji će konkretan učinak odgovori na prethodna pitanja imati na progon optuženika. Sud koji je uputio zahtjev odgovorio je dopisom od 10. travnja 2018.

37.      Optuženici, finska, francuska i grčka vlada, Europski parlament, Vijeće i Komisija podnijeli su pisana očitovanja. Te su stranke, uz iznimku finske i grčke vlade, iznijele dodatna očitovanja na raspravi održanoj 25. studenoga 2018. te su odgovorile na pitanja Suda.

 Dopuštenost

38.      Komisija, Europski parlament i francuska vlada propitkuju je li zahtjev za prethodnu odluku dopušten s obzirom na to da nije jasno na koji će način odgovori na pitanja – a koja se odnose na opći sustav regulacije sredstava za zaštitu bilja Unije – utjecati na kazneni postupak koji se tiče oštećenja sredstava čija je aktivna tvar glifosat.

39.      Sud koji je uputio zahtjev u odluci kojom je taj zahtjev uputio ističe da se optuženici brane pozivanjem na krajnju nuždu. Taj je sud u svojem odgovoru na pitanja Suda potvrdio, među ostalim, da je „sud koji vodi kazneni postupak na temelju pozitivnih odgovora na pitanja mogao utvrditi da pravna osnova kaznenog djela ne postoji s obzirom na to da proizvodi koje su optuženici oštetili imaju štetno djelovanje”. Francuska vlada je na raspravi prihvatila da bi ti odgovori mogli igrati ulogu u eventualnoj sankciji koju bi taj sud izrekao. To je u skladu s podrednom tvrdnjom koju su optuženici iznijeli pred sudom koji je uputio zahtjev, kako je opisana u odluci kojom je taj zahtjev upućen.

40.      Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je u postupku na temelju članka 267. UFEU‑a nacionalni sud, koji jedini izravno poznaje činjenično stanje predmeta, u najboljem položaju da ocijeni, s obzirom na to da u potpunosti poznaje predmet koji je pred njim u tijeku, je li mu prethodna odluka potrebna da bi donio presudu. Sud je načelno obvezan donijeti prethodnu odluku. Ipak, kako bi procijenio je li nadležan, on može ispitati okolnosti u kojima mu je nacionalni sud uputio predmet(18).

41.      Prema mojemu mišljenju, ovaj zahtjev za prethodnu odluku uvjerljivo je dopušten. U svakom slučaju, optuženici tvrde, a francuska vlada prihvaća, da bi odluka Suda mogla igrati ulogu u određivanju sankcije koja bi se optuženicima u konačnici mogla izreći. Nema valjanog razloga za to da se za potrebe prethodnog postupka na temelju članka 267. UFEU‑a pravi razlika između samog kaznenog progona i možebitne osude. Argument krajnje nužde neću komentirati, kao ni njegovu opravdanost prema nacionalnom pravu: isključivo je na nacionalnom sudu da ocijeni taj argument. Stoga smatram da je ovaj zahtjev za prethodnu odluku dopušten(19).

 Ocjena

 Uvodna zapažanja

42.      Moram istaknuti dva zapažanja u pogledu konteksta u kojem su prethodna pitanja upućena Sudu. Prvo se odnosi na uporabu aktivne tvari glifosata kao primjer navodnog nedostatka u općem sustavu regulacije sredstava za zaštitu bilja. Drugo se odnosi na ulogu koju načelo predostrožnosti treba imati u ocjenjivanju valjanosti pravnog akta Unije.

 Uporaba glifosata kao primjer

43.      Optuženici glifosat ističu kao primjer onoga što ne valja s Uredbom br. 1107/2009. Iako su institucije Unije usvojile posebne akte koji utječu na uporabu glifosata(20), ti se akti u četirima prethodnim pitanjima ne spominju, a još manje su u njihovu fokusu. Umjesto toga, ta su pitanja usredotočena na opći normativni sustav uspostavljen navedenom uredbom koji se primjenjuje na sva sredstva za zaštitu bilja.

44.      Valjanost odredbi prava Unije ocjenjuje se u odnosu na posebne značajke tih odredbi i ne može ovisiti o posebnim okolnostima konkretnog slučaja(21). Prema mojemu mišljenju, to je načelo osobito relevantno u ovom predmetu. Ako se za dvojbe u pogledu glifosata ne može dokazati da upućuju na sistemski i bitan nedostatak koji ugrožava Uredbu br. 1107/2009 i cilj koji se tom uredbom nastoji ostvariti, one ne mogu dovesti u pitanje opći integritet sustava prethodnog odobravanja aktivnih tvari uspostavljenog tom uredbom.

45.      Iako su podneseni dokazi o tome da između trećih strana kao što su znanstvenici(22), međunarodni instituti(23) i institucije Unije postoje razilaženja u znanstvenim mišljenjima, eventualni pogrešni zaključci koje su potonje izvele nužno su ograničeni na poseban slučaj glifosata. Slično tomu, možebitni nedostatak neovisnosti i transparentnosti tijekom ispitivanja glifosata ne može se smatrati dokazom o tome da je taj nedostatak bio prisutan u svim postupcima ocjene aktivnih tvari(24).

46.      Ključno pitanje na koje Sud mora odgovoriti jest jesu li ikoje opće, sistemske odredbe Uredbe br. 1107/2009 manjkave na takav način da tu uredbu čine nevaljanom.

 Uloga načela predostrožnosti u sudskom nadzoru valjanosti akata Unije

47.      Sva prethodna pitanja odnose se na sukladnost Uredbe br. 1107/2009 s načelom predostrožnosti. Međutim, sud koji je uputio zahtjev ne objašnjava što smatra sastavnim dijelovima tog načela niti navodi u kojoj mjeri Sud to načelo treba primijeniti u razmatranju je li akt Unije poput Uredbe br. 1107/2009 nevaljan. Oba je ta elementa potrebno razjasniti kako bi se odredio opseg predmetne ocjene.

48.      Za pravilnu primjenu načela predostrožnosti potrebno je, kao prvo, odrediti negativne posljedice za zdravlje (ili okoliš) koje predložena uporaba odnosne tvari može imati te, kao drugo, provesti sveobuhvatnu procjenu rizika za zdravlje (ili okoliš) na temelju najpouzdanijih znanstvenih podataka koji su dostupni i najnovijih rezultata međunarodnih istraživanja(25). Ako su ti uvjeti ispunjeni, nadležna tijela (Unije ili država članica) mogu primijeniti načelo predostrožnosti kako bi „poduzela zaštitne mjere ne čekajući da se ti rizici ostvare u potpunosti i u punoj težini”(26). Poduzete mjere ujedno moraju biti proporcionalne u smislu da „ne prelaze granice koje su prikladne i nužne za ostvarenje opravdanih ciljeva kojima teži predmetna uredba […]”(27).

49.      Stoga, na temelju načela predostrožnosti moguće je pokrenuti postupke za poništenje akta koji se smatra suviše ograničavajućim(28), u suprotnosti s aktom koji se ne smatra dovoljno ograničavajućim(29). U prvonavedenom slučaju pitanje je li počinjena povreda u biti se svodi na to povređuje li mjera u pitanju načelo proporcionalnosti(30). U potonjem slučaju argumenti u pogledu povrede načela predostrožnosti uglavnom „služe tek kao potpora navodima i argumentima koji su drugdje izneseni”(31).

50.      Sama Uredba br. 1107/2009 mjera je predostrožnosti jer uspostavlja sustav prethodnog odobravanja aktivnih tvari koji utječe na generičku kategoriju proizvoda (sredstva za zaštitu bilja)(32). Iz teksta te uredbe vrlo jasno proizlazi da se ona temelji na načelu predostrožnosti(33) te da na tom načelu moraju počivati i mjere koje se donose na temelju nje(34).

51.      Pitanja suda koji je uputio zahtjev ne sugeriraju da sustav prethodnog odobravanja aktivnih tvari uspostavljen Uredbom br. 1107/2009 sam po sebi povređuje načelo predostrožnosti. Umjesto toga, ona se odnose na navodne nedostatke u općem sustavu procjene rizika od sredstava za zaštitu bilja – konkretno, da te procjene nisu dovoljno opsežne (prvo, treće i četvrto pitanje) ili neovisne i transparentne (drugo pitanje).

52.      Pravno područje na koje se Uredba br. 1107/2009 odnosi tehnički je i znanstveno složeno. Institucije Unije stoga imaju izrazito široku marginu prosudbe pri oblikovanju mjera koje usvajaju. Takve je mjere moguće poništiti samo ako su očito neprikladne ili ako su institucije Unije pri njihovu usvajanju počinile očite pogreške s obzirom na ciljeve koje su njima htjele ostvariti(35).

 Prvo i treće pitanje

53.      Prvo i treće pitanje preklapaju se u smislu da se u oba izražavaju dvojbe u pogledu toga uzima li Uredba br. 1107/2009 u potpunosti u obzir „koktel‑učinak” aktivne tvari (to jest, učinak izlaganja (i) različitim sredstvima za zaštitu bilja koja sadržavaju istu aktivnu tvar ili (ii) različitim aktivnim tvarima sadržanima u jednom sredstvu za zaštitu bilja). Budući da je definiranje pojma „aktivna tvar” prepušteno podnositelju zahtjeva iz industrije, nacionalni sud ujedno smatra da potonji možda ima previše slobode u pogledu nečega što u konačnici trebaju ocijeniti relevantna tijela(36).

54.      Prvo ću razmotriti konkretne zahtjeve koje Uredba br. 1107/2009 predviđa u pogledu podataka, koji se odnose i na identitet aktivne tvari i na „koktel‑učinak”, nakon čega ću ispitati opće mehanizme sigurnosne mreže koji su uspostavljeni tom uredbom.

55.      U članku 2. stavku 2. Uredbe br. 1107/2009 navodi se da sve tvari „koje imaju uobičajeno ili posebno djelovanje na štetne organizme ili na bilje, dijelove bilja ili biljne proizvode” treba smatrati „aktivnim tvarima” na koje se ta uredba primjenjuje. Ako dana tvar ispunjava te uvjete, na tržište Unije moguće ju je staviti, za neku od uporaba navedenih u članku 2. stavku 1. uredbe, samo ako je proizvođač koji to želi učiniti podnio za to zahtjev i ishodio odobrenje. Kada podnese zahtjev, jasno je da relevantnim tijelima mora pružiti objektivno prikupljene podatke kako bi dobio odobrenje. Konkretno, mora pružiti detaljne podatke o identitetu tvari, njezinoj molekularnoj formuli, čistoći, relevantnim i značajnim nečistoćama te o aditivima (među ostalim)(37). Dakle, sustav uspostavljen Uredbom br. 1107/2009 služi tomu da se relevantnim tijelima pruže detaljne informacije o značajkama aktivne tvari, uključujući nečistoće.

56.      Slično tomu, čini mi se da Uredba br. 1107/2009 i s njome povezano sekundarno zakonodavstvo zajedno trebaju osigurati da relevantna tijela sveobuhvatnim procjenama rizika koje provode obuhvate i moguće „koktel‑učinke” kako aktivne tvari tako i sredstva za zaštitu bilja.

57.      U tom smislu, stavci 2. i 3. članka 4. Uredbe br. 1107/2009 u pogledu aktivnih tvari predviđaju da se njihova ocjena provede „uzimajući u obzir kumulativne i sinergijske učinke ako postoje znanstvene metode za mjerenje takvog djelovanja koje priznaje Agencija […]”(38). Kako bi se to omogućilo, Uredba (EU) br. 283/2013 zahtijeva da podaci koje podnositelj zahtjeva iz industrije pruži budu dovoljni da omoguće „procjenu rizika izloženosti potrošača uključujući, prema potrebi, procjenu kumulativnih rizika koji nastaju zbog izloženosti većem broju aktivnih tvari; [i] procjenu izloženosti primjenitelja, radnika, stanovništva i nazočnih osoba, uključujući, prema potrebi, kumulativnu izloženost većem broju aktivnih tvari”(39). Ti zahtjevi u pogledu podataka i ciljevi ocjene se na razini država članica odražavaju kada one razmatraju zahtjeve za odobrenje sredstva za zaštitu bilja(40).

58.      Koliko shvaćam, riječi „kumulativne” i „sinergijske” znanstvene su alternative riječi „koktel”. Eventualne dvojbe oko toga pokrivaju li te riječi „koktel‑učinak” uklanja članak 29. stavak 6. Uredbe br. 1107/2009. Ta odredba ponovno naglašava da postupkom ocjene u svrhu odobravanja aktivne tvari ili sredstva za zaštitu bilja, bilo da se provodi na razini Unije ili na razini država članica, nisu obuhvaćene samo konkretne značajke pojedinačne aktivne tvari tako što zahtijeva da se vodi računa i o „uzajamnom djelovanju između aktivne tvari, safenera, sinergista i koformulanata”.

59.      Dakle, potpunija analiza Uredbe br. 1107/2009 dovodi do zaključka da se u postupku ocjene koji je njome predviđen ipak vodi računa o „koktel‑učinku”. Kada je na raspravi upitan na koji točno način zakonodavac treba izmijeniti Uredbu br. 1107/2009 kako bi se uklonio navodni propust da se u njoj uzme u obzir koktel‑učinak, zastupnik optuženika predložio je određivanje dodatne obveze da podnositelji zahtjeva iz industrije za odobrenje sredstva za zaštitu bilja pruže podatke o istraživanjima dugotrajne toksičnosti(41). Šira, strukturna analiza uredbe koju sam upravo opisala zapravo nije osporena.

60.      Ako se koktel‑učinak u određenom postupku odobravanja aktivne tvari ne uzme adekvatno u obzir, postoje sigurnosne mreže koje omogućuju da se na temelju načela predostrožnosti poduzmu mjere ograničavanja. Primjerice, Uredba br. 1107/2009 omogućuje da se u pogledu odobrene aktivne tvari odrede ograničenja ako „Komisija zaključi da mjerila za odobrenje prema članku 4. više nisu ispunjena”. Opći sustav stoga osigurava da se problemi koji se ne otkriju u fazi odobravanja kasnije identificiraju(42). Nadalje, moguće je poduzeti i mjere predostrožnosti, neovisno o bilo kojoj procjeni rizika provedenoj u okviru postupaka odobravanja aktivne tvari ili sredstva za zaštitu bilja predviđenih Uredbom br. 1107/2009(43). Dakle, ta uredba izričito dopušta relevantnim tijelima Unije i država članica da se po potrebi pozovu na druge ocjene kako bi opravdala mjere predostrožnosti.

61.      Ukratko, nisu predočeni nikakvi dokazi o tome da je Uredba br. 1107/2009 zahvaćena očitom pogreškom u smislu da se u ocjenama koje se provode na temelju te uredbe ne vodi računa o „koktel‑učinku” ili da podnositelj zahtjeva iz industrije može manipulacijom podataka koje će pružiti osigurati da se taj učinak ne ispita. Sustav uspostavljen tom uredbom je kvalitetan te omogućava da se pogreške u ocjeni počinjene u pojedinačnim slučajevima otkriju i isprave.

 Drugo pitanje

62.      Drugo pitanje temelji se na nekoliko pretpostavki: kao prvo, da podnositelj zahtjeva za odobrenje aktivne tvari ili sredstva za zaštitu bilja može tijelima koja provode ocjenu pružiti pristrane podatke; kao drugo, da se ne provodi neovisna „ponovna analiza” tih podataka; te da, kao treće, primjena pravila o povjerljivosti koja pogoduju podnositeljima zahtjeva onemogućuje trećim stranama analizu zahtjeva za odobrenje aktivnih tvari (i sredstava za zaštitu bilja). Ako su te pretpostavke točne, ocjene se ne provode nepristrano ili transparentno te stoga mogu ugroziti primjenu načela predostrožnosti.

63.      Prema mojemu mišljenju, dublja analiza opovrgava te pretpostavke. Redom ću ih razmotriti.

64.      Sve ocjene koje se provode na temelju Uredbe br. 1107/2009, bilo na razini Unije ili na razini država članica, ovise o podnošenju cjelovite dokumentacije s podacima. Ako se pravila poštuju, ti podaci zadovoljavaju određeni standard utvrđen tom uredbom i s njome povezanim sekundarnim zakonodavstvom. Primjerice, podnositelj zahtjeva iz industrije u svoju dokumentaciju za odobrenje aktivne tvari mora uključiti „slobodno objavljenu znanstvenu i od struke preispitanu literaturu”(44) zajedno sa, po potrebi, „službenim ili službeno priznatim pokusima i analizama”;(45) a takvi pokusi i analize moraju se provesti u skladu s pravilima o dobroj laboratorijskoj praksi(46).

65.      Te izričite obveze onemogućuju podnositelju zahtjeva iz industrije da sam provede potrebne studije u skladu s vlastitim (pristranim) protokolima i (subjektivnim) standardima te da izabere koje podatke želi pružiti u svojoj dokumentaciji. Umjesto toga, meni je očito da Uredba br. 1107/2009 izričito nalaže upravo suprotno, na način da predviđa objektivne zahtjeve u pogledu kvalitete podataka koje treba pružiti.

66.      U skladu s Uredbom br. 1107/2009, pružene podatke kojima se opravdava zahtjev za odobrenje aktivne tvari mora ocijeniti niz javnih tijela. Podatke o aktivnoj tvari ocjenjuje država članica izvjestiteljica, a tu ocjenu potom preispituju ostale države članice i Agencija(47). Ocjenu sredstva za zaštitu bilja provodi država članica, a tu ocjenu potom preispituju ostale države članice u istoj geografskoj zoni(48). Sve te ocjene provode se „u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja”(49). Slično tomu, sve se te ocjene provode „neovisno, objektivno i transparentno”; one koje provode države članice zato što Uredba br. 1107/2009 to zahtijeva(50); a one koje provodi Agencija zato što je Agencija tim obvezama podvrgnuta kada je osnovana(51).

67.      Drugim riječima, na svim razinama odobravanja aktivnih tvari ili sredstava za zaštitu bilja na temelju Uredbe br. 1107/2009 postoji stupanj nadzora koji, sukladno propisima, mora imati određeni objektivni standard, za koji smatram da osigurava sistemsku neovisnu analizu elemenata koje pruži podnositelj zahtjeva(52).

68.      Stoga nije važno to što podnositelj zahtjeva iz industrije može izabrati u kojoj će državi članici započeti postupak ocjene svoje aktivne tvari. Sve države članice imaju istu obvezu nadzora. Ako država članica izvjestiteljica zbog bilo kojeg razloga ne provede adekvatnu neovisnu analizu podataka koje je podnositelj zahtjeva pružio, sigurnosnu mrežu čini obveza ostalih država članica i Agencije da u skladu s istim zahtjevima provedu daljnju ocjenu.

69.      Shodno tomu, smatram da nisu predočeni nikakvi elementi koji bi doveli u pitanje zaključak da je sustav strukturirane ocjene na razini Unije i država članica predviđen Uredbom br. 1107/2009 prikladan i dovoljan za ostvarenje visoke razine zaštite okoliša i zdravlja ljudi kojoj se teži. Ako se pravilno primijeni, taj regulatorni sustav omogućuje cjelovitu procjenu rizika na koju se nadležna tijela mogu osloniti kako bi opravdala usvajanje mjera predostrožnosti ako je to potrebno.

70.      Što je s tvrdnjom da se podnositelj zahtjeva iz industrije može pozvati na pravila Uredbe br. 1107/2009 koja se odnose na povjerljivost kako bi spriječio objavu određenih aspekata svojeg zahtjeva za odobrenje aktivne tvari i trećim stranama tako možebitno otežao nadzor?

71.      Prema mojemu mišljenju, ta pravila ne znače da je ocjena načelno nedovoljno transparentna ili neovisna.

72.      Ta pravila su iznimka od općeg načela pristupa informacijama i dokumentima. To jasno proizlazi iz članka 63. stavka 3. Uredbe br. 1107/2009, u kojem je predviđeno da pravila o povjerljivosti ne dovode u pitanje Direktivu 2003/4/EZ. Tom su direktivom utvrđena prava i obveze tijela države članice kada zaprime zahtjev za pristup informacijama o okolišu. Sud je više puta utvrdio da je cilj te direktive „zajamčiti pravo na pristup informacijama o okolišu koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti i postići […] najveću moguću sustavnu dostupnost i širenje informacija o okolišu u javnosti”(53). Svaka iznimka od tog općeg načela koja se temelji na javnom ili privatnom interesu mora se usko tumačiti i primjenjivati(54). Ekvivalentna pravila o objavi iste vrste informacija od strane institucija Unije nalaze se u Uredbi (EZ) br. 1367/2006(55). I u tom se kontekstu primjenjuju načela najšireg mogućeg pristupa i usko tumačenih iznimki(56).

73.      Članak 63. Uredbe br. 1107/2009 ne dovodi u pitanje ta ustaljena načela. Naime, njegov stavak 1. predviđa da podnositelj zahtjeva iz industrije koji zatraži da se s informacijama koje pruža postupa povjerljivo zato što bi njihovo otkrivanje „moglo nepovoljno utjecati na njegove komercijalne interese, ili na zaštitu njegove privatnosti i integriteta”, mora dostaviti „provjerljiv dokaz” o tome(57). Osim toga, zahtjevi za povjerljivost u pogledu podataka o nečistoći ili metodi analize nečistoće odbijaju se ako se za te nečistoće ili metode „smatra […] da su od toksikološkog, ekotoksikološkog ili ekološkog značaja” (članak 63. stavak 2. točke (b) i (d)).

74.      Ne postoji apsolutno javno pravo na pristup svim podacima u dokumentaciji podnositelja zahtjeva iz industrije. Takvo apsolutno pravo protivilo bi se primarnom pravu Unije, to jest članku 15. stavku 3. UFEU‑a, koji omogućuje institucijama Unije da opće načelo najšireg mogućeg pristupa uredbama „ograniče […] na temelju javnog ili privatnog interesa”(58). Treća strana nema apsolutno pravo provesti ponovnu procjenu rizika oslanjajući se na sirove podatke iz dokumentacije podnositelja zahtjeva iz industrije. Međutim, uloga trećih strana u procjeni rizika zajamčena je drugim mehanizmima u okviru Uredbe br. 1107/2009, kao što je javna objava sažetka dokumentacije podnositelja zahtjeva (članak 10. Uredbe br. 1107/2009) i nacrta izvještaja o procjeni, s rokom za podnošenje primjedbi (članak 12. Uredbe br. 1107/2009).

75.      Prema mojemu mišljenju, odredbe koje su institucije Unije u Uredbi br. 1107/2009 usvojile u pogledu javnog pristupa dokumentima koje podnositelj zahtjeva iz industrije dostavlja u skladu su s člankom 15. stavkom 3. UFEU‑a i općim načelima iz sudske prakse Suda(59). One su stoga prikladne te nisu zahvaćene očitim pogreškama.

 Četvrto pitanje

76.      Četvrto pitanje sugerira da Uredba br. 1107/2009 podnositelje zahtjeva iz industrije „oslobađa” obveze da podnesu podatke o „analizi dugotrajne toksičnosti pesticida koji se nalaze na tržištu te kojima su ljudi izloženi” (to jest da takve podatke nije potrebno pružiti u okviru zahtjeva za odobrenje sredstava za zaštitu bilja). Konkretno, nije potrebno provesti cjelovita istraživanja genotoksičnosti, kancerogenosti, endokrino štetnih tvari (i slična istraživanja), nego se jednostavna istraživanja smatraju dovoljnima. To „oslobođenje” je u suprotnosti s obvezama koje vrijede u pogledu zahtjeva za odobrenje aktivnih tvari.

77.      Pravne obveze u pogledu podataka o istraživanjima toksičnosti za zdravlje ljudi doista se razlikuju ovisno o tome je li zahtjev podnesen za odobrenje aktivne tvari(60) ili pak za sredstvo za zaštitu bilja. Strogo govoreći, „oslobođenje” od obveze pružanja takvih podataka u odnosu na sredstva za zaštitu bilja kao takvo ne postoji. Umjesto toga, Uredba br. 1107/2009 i Uredba (EU) br. 284/2013 predviđaju da podaci podneseni u pogledu sredstava za zaštitu bilja moraju dokazivati da odnosno sredstvo „[nema] trenutačne ili odgođene štetne učinke na zdravlje ljudi, uključujući ranjive skupine, ni na zdravlje životinja, izravno ili preko pitke vode (uzimajući u obzir tvari koje nastaju tretiranjem vode), hrane, hrane za životinje ili zraka, ili kao posljedica djelovanja na radnom mjestu ili preko neizravnog djelovanja, uzimajući u obzir poznate kumulativne i sinergijske učinke […]”(61). Zahtjevi u pogledu podataka predviđeni Uredbom br. 284/2013 minimalni su(62). Međutim, tijela koja ocjenjuju zahtjev izričito su ovlaštena tražiti dodatne podatke. Primjerice, ona mogu tražiti „dodatna istraživanja […] uzimajući u obzir rezultate istraživanja o akutnoj toksičnosti pojedinačnih sredstava za zaštitu bilja i toksikološka svojstva aktivnih tvari, mogućnost izloženosti mješavini dotičnih sredstava, posebno kod osjetljivih skupina, te raspoložive informacije ili stvarno iskustvo s tim ili sličnim sredstvima”(63).

78.      Ako ocjena pokaže da postoji rizik za ljudsko zdravlje zbog (primjerice) dugotrajne toksičnosti, ali pritom nije jasno koliko je taj rizik ozbiljan, ništa u Uredbi br. 1107/2009 ne sprječava relevantna tijela da, primjenjujući načelo predostrožnosti, odbiju zahtjev za odobrenje odnosnog sredstva za zaštitu bilja.

79.      Naravno, uvijek je moguće odrediti strože zahtjeve u pogledu podataka. Zahtijevanje analize o dugotrajnoj toksičnosti prije nego što se odobri stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište iziskuje dodatne troškove i odgađa mogućnost poljoprivrednika da pristupe tom sredstvu kako bi zaštitili svoje usjeve. Kao i s mnogim stvarima u životu, regulacija u ovom području podrazumijeva pronalaženje ravnoteže između dvaju suprotstavljenih ciljeva: prikladno visoke razine zaštite ljudi, životinja i okoliša(64) i omogućavanja da se proizvodi koji povećavaju produktivnost poljoprivrede stave na tržište. Nisu predočeni nikakvi dokazi o tome da je zakonodavac Unije prilikom određivanja te ravnoteže u Uredbi br. 1107/2009 počinio očitu pogrešku.

 Vremenski učinak nevaljanosti

80.      Komisija je istaknula da učinke Uredbe br. 1107/2009, ako Sud utvrdi da je nevaljana, ipak treba zadržati dok nadležne institucije Unije ne poduzmu potrebne popravne mjere.

81.      S obzirom na složenost predmetnog područja i moguće sporedne posljedice za povezane mjere koje se zasnivaju na Uredbi br. 1107/2009, podržavam taj prijedlog Komisije za slučaj da se Sud ne bude slagao s analizom koju sam iznijela. Također bi se moglo reći da je u programu sredstava za zaštitu bilja bitan kontinuitet(65).

 Dodatne napomene

82.      Optuženici su se na raspravi uvelike pozivali na „Izvješće o postupku Unije za odobravanje pesticida”(66) koje je objavio Europski parlament. U skladu s tim izvješćem, „iako EU ima jedan od najstrožih sustava u svijetu, treba poboljšati i Uredbu i njezinu provedbu kako bi se ostvarila svrha te Uredbe”(67). U njemu je stoga pružen niz preporuka.

83.      Objava tog izvješća izvrstan je pokazatelj toga da postupci nadzora i ocjenjivanja predviđeni u propisima institucija Unije djeluju onako kako bi trebali. Nijedan moj navod iz ovog mišljenja ne treba tumačiti na način da bi bilo prikladno da se zakonodavac Unije bezbrižno ostavi predmetnog područja i ne obraća pozornost kada se istaknu problemi u pogledu rizika za zdravlje ljudi i životinja te za okoliš koje može uzrokovati uporaba naprednih kemijskih pripravaka u poljoprivredi. Međutim, činjenica da su iznesene preporuke u pogledu poboljšanja postojećih propisa ne znači nužno da su ti propisi toliko manjkavi da ih treba ukinuti. Većinu propisa moguće je poboljšati, a Uredba br. 1107/2009 nije iznimka od tog općeg pravila. Nakon što sam tu uredbu detaljno razmotrila u svjetlu prethodnih pitanja, zaključujem da ona nije zahvaćena očitom pogreškom te da, stoga, njezina valjanost nije upitna.

 Zaključak

84.      S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da Sud na sljedeći način odgovori na četiri prethodna pitanja koja je uputio Tribunal Correctionnel de Foix (Sud za lakša kaznena djela u Foixu, Francuska):

Analiza elemenata predočenih Sudu nije otkrila nijedan čimbenik koji dovodi u pitanje valjanost Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ.


1      Izvorni jezik: engleski


2      Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL 2009., L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.)


3      U skladu s uvodnom izjavom 8. Uredbe br. 1107/2009, „[s]vrha ove Uredbe jest osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja, kao i okoliša, te istodobno zajamčiti konkurentnost poljoprivrede Zajednice” te je „[p]otrebno […] primjenjivati načelo predostrožnosti te se ovom Uredbom treba osigurati da industrija dokazuje da tvari ili sredstva proizvedena ili stavljena na tržište nemaju štetno djelovanje na zdravlje ljudi ili životinja ili bilo kakve neprihvatljive učinke na okoliš”.


4      „Tvari” su dalje definirane kao „kemijski elementi i njihovi spojevi, koji nastaju prirodno ili proizvodnjom, uključujući bilo koja onečišćenja do kojih neizbježno dolazi u proizvodnom procesu” (članak 3. točka 2. Uredbe).


5      Članak 25. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009 predviđa da se safeneri i sinergisti odobravaju na temelju istog postupka kao i aktivne tvari. Dakle, pravila i koraci opisani u sljedećim točkama ovog mišljenja jednako se primjenjuju i na njih.


6      „Agencija” je Europska agencija za sigurnost hrane, uspostavljena Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.).


7      U skladu s točkom A.1. dijela 1. Priloga Uredbi Komisije (EU) br. 546/2011 od 10. lipnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja (SL 2011., L 155, str. 127.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 49., str. 3.), „[c]ilj je načela razvijenih u ovom Prilogu osigurati da ocjene i odluke koje se odnose na odobravanje sredstava za zaštitu bilja, ako se radi o kemijskim pripravcima, dovedu do provedbe zahtjeva članka 29. stavka 1. točke (e) u vezi s člankom 4. stavkom 3. i člankom 29. stavkom 1. točkama (f), (g) i (h) Uredbe (EZ) br. 1107/2009 od strane svih država članica na visokoj razini zaštite zdravlja ljudi i životinja i zaštite okoliša”.


8      „Proizvođač” je u članku 3. točki 11. Uredbe br. 1107/2009 definiran kao „osoba koja sama proizvodi sredstva za zaštitu bilja, aktivne tvari, safenere, sinergiste, koformulante ili pomoćna sredstva, ili koja ugovara tu proizvodnju s drugom stranom, ili osoba imenovana od strane proizvođača u svrhu usklađenosti s ovom Uredbom kao njegov jedini zastupnik”. Proizvođače koji podnose zahtjeve za odobrenje aktivne tvari ili sredstva za zaštitu bilja u ovom ću mišljenju nazivati „podnositelji zahtjeva iz industrije”.


9      Unija je podijeljena na tri zone: Zona A – Sjever: Danska, Estonija, Latvija, Litva, Finska, Švedska; Zona B – Sredina: Belgija, Češka, Njemačka, Irska, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Austrija, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina; i Zona C – Jug: Bugarska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Malta, Portugal (Prilog I. Uredbi br. 1107/2009).


10      Uredba Komisije (EU) br. 283/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o aktivnim tvarima, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL 2013., L 93, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 71., str. 44.)


11      Direktiva 2004/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o usklađivanju zakona i ostalih propisa u vezi s primjenom načela dobre laboratorijske prakse i provjeri njihove primjene u ispitivanju kemijskih tvari (SL 2004., L 50, str. 44.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 135.)


12      Ocjena koju provodi Agencija i ocjena koju provodi država članica izvjestiteljica „mora se temeljiti na znanstvenim načelima i mora se provoditi uz korištenje savjeta stručnjaka” (točka 1.2. Priloga II. Uredbi br. 1107/2009).


13      Vidjeti točku 11. ovog mišljenja.


14      Prilog III. Uredbi br. 1107/2009 sadržava „[p]opis koformulanata koji nisu prihvatljivi za uključivanje u sredstva za zaštitu bilja kako je naznačeno u članku 27.” (iste uredbe). Međutim, kako je istaknuto na raspravi, taj je popis trenutačno prazan.


15      Za sažetak kriterija iz članka 4. stavka 3. vidjeti točku 10. ovog mišljenja.


16      Uredba Komisije (EU) br. 284/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o sredstvima za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL 2013., L 93, str. 85.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 71., str. 128.)


17      Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL 2003., L 41, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 128.)


18      Presuda od 22. studenoga 2005., Mangold, C‑144/04, EU:C:2005:709, t. 34. do 36.


19      Sud je u predmetu sa sličnim okolnostima proglasio dopuštenim zahtjev za prethodnu odluku u kojem je razmatrao argument da će se kazneni postupak nastaviti neovisno o odgovorima koje Sud pruži. Zahtjev je u tom predmetu bio dopušten jer „nije bilo poprilično očito da prethodna pitanja nacionalnom sudu nisu potrebna […]”, presuda od 1. travnja 2004., Bellio F.lli, C‑286/02, EU:C:2004:212, t. 26. do 30.


20      Glifosat je prvotno odobren te na popis odobrenih tvari uvršten Direktivom Komisije 2001/99/EZ od 20. studenoga 2001. o izmjeni Priloga I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište kako bi uključivao glifosfat i tifensulfuron‑metil kao aktivne tvari (SL 2001., L 304, str. 14.), a to je odobrenje posljednji put produljeno Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2017/2324 оd 12. prosinca 2017. o produljenju odobrenja aktivne tvari glifosat u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL 2017., L 333, str. 10.).


21      Presuda od 29. svibnja 2018., Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen i dr., C‑426/16, EU:C:2018:335, t. 72. do 74. i navedena sudska praksa


22      Sud koji je uputio zahtjev i optuženici pozivaju se na razne materijale (među ostalim, istraživanje dr. C. Portiera od 29. svibnja 2017., radove G.-E. Seralinija iz 2012. i 2016. i N. Defargea iz 2016. i 2018.). Upućuje se i na „Monsantove dokumente”, koji su se pojavili tijekom spora u Sjedinjenim Američkim Državama te koje je, među ostalim, Agencija izričito uzela u obzir prilikom ocjenjivanja glifosata („Izjava EFSA‑e u pogledu Unijine ocjene glifosata te u pogledu takozvanih ‚Monsantovih dokumenata’”).


23      Međunarodna agencija za istraživanje raka je tako u svojoj sveobuhvatnoj ocjeni glifosata zaključila da je on „vjerojatno kancerogen za ljude”: vidjeti točku 6.3. na stranici 78. monografije od 11. kolovoza 2016. (koja je dostupna na sljedećoj adresi: https://monographs.iarc.fr/iarc‑monographs‑on‑the‑evaluation‑of‑carcinogenic‑risks‑to‑humans-4/.). To stajalište nisu dijelile ni Agencija ni Europska agencija za kemikalije: vidjeti uvodnu izjavu 4. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/1056 оd 29. lipnja 2016. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka valjanosti odobrenja aktivne tvari glifosat (SL 2016., L 173, str. 52.) i uvodnu izjavu 15. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/2324, koja je navedena u bilješci 20 ovog mišljenja.


24      Vidjeti, među ostalim, članke u „Le Mondeu” od 28. ožujka 2016. odnosno 16. rujna 2017. naslovljene „Roundup: le pesticide divise l’Union européene et l’OMS” i „Glyphosate: expertise truffée de copiés‑collés de documents Monsanto”, u kojima se navodi, ukratko, da se znanstvena mišljenja razilaze, da je Njemačka kao država članica izvjestiteljica u ocjenu glifosata kopirala čitave dijelove znanstvenih zaključaka do kojih je došao podnositelj zahtjeva iz industrije za odobrenje te tvari, da unutar Agencije postoje sukobi interesa koji utječu na njezinu nepristranost te da se znanstvena mišljenja o glifosatu razilaze.


25      Presuda od 22. prosinca 2010., Gowan Comércio Internacional e Serviços, C‑77/09, EU:C:2010:803, t. 75.


26      Presuda od 22. prosinca 2010., Gowan Comércio Internacional e Serviços, C‑77/09, EU:C:2010:803, t. 73. i navedena sudska praksa. Rana definicija načela predostrožnosti nalazi se u presudi od 5. svibnja 1998., National Farmers’ Union i dr., C‑157/96, EU:C:1998:191, t. 63. Ono je nedavno pojašnjeno u presudi od 22. studenoga 2018., Swedish Match, C‑151/17, EU:C:2018:938, t. 38. Sami Ugovori Unije ne sadržavaju definiciju tog načela. U sekundarnom zakonodavstvu je donekle definirano: vidjeti, primjerice, članak 7. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.).


27      Presuda od 9. lipnja 2016., Pesce i dr., C‑78/16 i C‑79/16, EU:C:2016:428, t. 48.


28      Vidjeti, među ostalim, presude od 22. prosinca 2010., Gowan Comércio Internacional e Serviços, C‑77/09, EU:C:2010:803, od 7. srpnja 2009., S. P. C. M. i dr., C‑558/07, EU:C:2009:430 i od 5. svibnja 1998., National Farmers’ Union i dr., C‑157/96, EU:C:1998:191. Vidjeti i presude Općeg suda od 17. svibnja 2018., Bayer CropScience i dr./Komisija, T‑429/13 i T‑451/13, EU:T:2018:280 i od 11. rujna 2002., Pfizer Animal Health/Vijeće, T‑13/99, EU:T:2002:209.


29      Vidjeti, primjerice, presudu od 11. srpnja 2007., Švedska/Komisija, T‑229/04, EU:T:2007:217, t. 191. i 262.


30      Vidjeti, primjerice, presudu od 28. siječnja 2010., Komisija/Francuska, C‑333/08, EU:C:2010:44, t. 85. do 110., osobito točku 95. i sljedeće.


31      Vidjeti presudu od 11. srpnja 2007., Švedska/Komisija, T‑229/04, EU:T:2007:217, t. 128., gdje je Sud prihvatio zajedničko stajalište stranaka o tom pitanju. Nakon što je veoma detaljno ispitao te druge argumente, Opći sud je zaključio da se, „s obzirom na navedeno […], navod o postojanju povrede načela predostrožnosti […] u bitnome mora prihvatiti” (točka 262.), nakon čega je poništio odnosnu direktivu.


32      Vidjeti presudu od 22. prosinca 2010., Gowan Comércio Internacional e Serviços, C‑77/09, EU:C:2010:803, t. 74. i, po analogiji, presudu od 19. siječnja 2017., Queisser Pharma, C‑282/15, EU:C:2017:26, t. 58.


33      Vidjeti članak 1. stavak 4. Uredbe br. 1107/2009. Pravne osnove te uredbe su članak 37. stavak 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (u daljnjem tekstu: UEZ) (sadašnji članak 43. UFEU‑a; zajednička poljoprivredna politika), članak 95. UEZ‑a (sadašnji članak 114. UFEU‑a; unutarnje tržište) i članak 152. stavak 4. točka (b) UEZ‑a (sadašnji članak 168. UFEU‑a; javno zdravlje). Zahtjevi Unijine politike osiguravanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi, koja se temelji na načelu predostrožnosti, „dio su Unijinih politika i djelovanja”: vidjeti presudu od 22. prosinca 2010., Gowan Comércio Internacional e Serviços, C‑77/09, EU:C:2010:803, t. 71. i 72.


34      Članak 13. stavak 2. Uredbe br. 1107/2009


35      Vidjeti, među ostalim, presude od 8. srpnja 2010., Afton Chemical, C‑343/09, EU:C:2010:419, t. 38., od 22. prosinca 2010., Gowan Comércio Internacional e Serviços, C‑77/09, EU:C:2010:803, t. 55. i 56., od 21. prosinca 2016., Associazione Italia Nostra Onlus, C‑444/15, EU:C:2016:978, t. 46.; i od 9. lipnja 2016., Pesce i dr., C‑78/16 i C‑79/16, EU:C:2016:428, t. 49.


36      Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu upućuje na članak 8. Uredbe br. 1107/2009, koji se odnosi na postupak odobravanja aktivnih tvari. Ovo mišljenje je u pogledu tog pitanja stoga ograničeno na pravila o tom postupku odobravanja.


37      Za sve zahtjeve u pogledu identiteta aktivne tvari vidjeti odjeljak 1. dijela A Priloga Uredbi (EU) br. 283/2013. Također vidjeti Komunikaciju Komisije 2013/C 95/02 u okviru provedbe Uredbe Komisije (EU) br. 284/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o sredstvima za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL 2013., C 95, str. 21.).


38      U točki AC na stranici 10. „Izvješća o postupku Unije za odobravanje pesticida” koje je objavio Europski parlament (2018/2153 (INI), 18. 12. 2018.) navodi se da su „takve metodologije sada na raspolaganju […]”.


39      Točka 1.11. podtočke (q) i (r) uvoda Priloga Uredbi (EU) br. 283/2013


40      Vidjeti, među ostalim, članak 29. stavak 1. točku (e) Uredbe br. 1107/2009 (gdje se upućuje na članak 4. stavak 3. i članak 29. stavak 6. te uredbe) i točke 1.2., 1.3. i 1.12. podtočke (e) i (f) uvoda Priloga Uredbi (EU) br. 284/2013.


41      To je u skladu s jednom od preporuka koje je Europski parlament dao u svojem „Izvješću o postupku Unije za odobravanje pesticida” (2018/2153 (INI), 18. 12. 2018.), točki 57. na stranici. 22. Također vidjeti točku 76. i sljedeće ovog mišljenja.


42      Upravo se to dogodilo s glifosatom. Tijekom preispitivanja prvotnog odobrenja te tvari propisano je ograničenje koje je sprječavalo uporabu glifosata u kombinaciji s koformulantom „polietoksiliranim lojevim aminom” jer su istaknuti „problemi […] u pogledu mogućeg negativnog utjecaja polietoksiliranog lojeva amina na ljudsko zdravlje pri njegovoj uporabi u sredstvima za zaštitu bilja koja sadržavaju glifosat”: vidjeti Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/1313 оd 1. kolovoza 2016. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobrenje aktivne tvari glifosat (SL 2016., L 208, str. 1.).


43      Vidjeti, primjerice, članak 36. stavak 3. te članke 56. i 69. do 71. Uredbe br. 1107/2009. Također vidjeti po analogiji presudu od 9. rujna 2003., Monsanto Agricoltura Italia i dr., C‑236/01, EU:C:2003:431, t. 102. do 113.


44      Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 1107/2009


45      Članak 29. stavak 3. Uredbe br. 1107/2009


46      Vidjeti točku 3.1. uvoda Priloga uredbama (EU) br. 283/2013 i (EU) br. 284/2013. Osim što su obvezni dostaviti takve podatke, podnositelji zahtjeva iz industrije imaju i poslovni razlog to učiniti: članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 1107/2009 omogućuje podnositeljima zahtjeva iz industrije da drugim subjektima koji podnose zasebne zahtjeve onemoguće da se pozivaju na njihove podatke, ali samo ako je za te podatke, među ostalim, „potvrđen[o] da zadovoljavaju načela dobre laboratorijske prakse ili dobre pokusne prakse”.


47      Članak 11. stavak 2. i članak 12. stavak 2. Uredbe br. 1107/2009


48      Članak 36. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009.


49      Vidjeti članak 11. stavak 2. drugi podstavak i članak 12. stavak 2. drugi podstavak Uredbe br. 1107/2009.


50      Vidjeti članak 11. stavak 2. drugi podstavak i članak 36. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009.


51      Vidjeti, među ostalim, članak 22. stavak 2., članak 23. točku (k), članak 28. stavke 3. i 4. i članak 37. stavke 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002.


52      Dodajem da moj opis slojeva nadzora uspostavljenog Uredbom br. 1107/2009 nije iscrpan. Primjerice, članak 12. stavak 3. treći podstavak te uredbe predviđa da Agencija može „zatražiti od Komisije da se savjetuje s referentnim laboratorijem Zajednice […] kako bi provjerila je li analitička metoda za određivanje ostataka koju je predložio podnositelj zahtjeva zadovoljavajuća […]”.


53      Presuda od 23. studenoga 2016., Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, EU:C:2016:890, t. 55.


54      Vidjeti, među ostalim, presudu od 23. studenoga 2016., Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, EU:C:2016:890, t. 56. Također vidjeti po analogiji Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) i presudu od 13. srpnja 2017., Saint‑Gobain Glass Deutschland/Komisija, C‑60/15 P, EU:C:2017:540, t. 61. do 63.


55      Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)


56      Presuda od 23. studenoga 2016., Komisija/Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe, C‑673/13 P, EU:C:2016:889, t. 52. i 53.


57      Za primjer onoga što obveza dostave „provjerljivog dokaza” podrazumijeva vidjeti presudu od 14. prosinca 2018., Arysta LifeScience Netherlands/EFSA, T‑725/15, EU:T:2018:977, t. 105. do 130.


58      Također, članak 339. UFEU‑a predviđa da „[č]lanovi institucija Unije, članovi odbora te dužnosnici i ostali službenici Unije ne smiju […] otkrivati one podatke koji su obuhvaćeni obvezom čuvanja profesionalne tajne, a osobito podatke o poduzećima, njihovim poslovnim odnosima ili troškovima.”


59      Vidjeti točku 72. ovog mišljenja.


60      Odjeljak 5. dijela A Priloga Uredbi (EU) br. 283/2013 zahtijeva da se u dokumentaciju koja se podnosi relevantnim tijelima uključi niz istraživanja o dugotrajnoj toksičnosti (uključujući o kancerogenosti).


61      Članak 4. stavak 3. Uredbe br. 1107/2009, na koji se upućuje u njezinu članku 29. stavku 1.


62      Vidjeti točke 1.1. i 2. uvoda Priloga Uredbi (EU) br. 284/2013.


63      Vidjeti točke 7.1.7. i 7.1.8. odjeljka 7. dijela A Priloga Uredbi (EU) br. 284/2013.


64      U pogledu tipično političke odluke o tome koja razina to treba biti, upućujem na poučni članak svojeg kolege s Općeg suda, suca Iana Forrestera, u njegovu eseju „The Dangers of too Much Precaution” (Hoskins i Robinson, „A True European”, Hart Publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2003., str. 203.), u kojem govori o navodu glavnog suca Vrhovnog suda SAD‑a, W. E. Burgera, u presudi Industrial Union Department, AFLCIO v. American Petroleum Institute et al., 448 US 607 (1980.), točki 664., da je „potpuna sigurnost iluzija; regulacija ne smije ugušiti ljudsku potragu za nemogućim” (str. 213.).


65      Vidjeti, po analogiji, presudu od 5. srpnja 1995., Parlament/Vijeće, C‑21/94, EU:C:1995:220, t. 31. i navedenu sudsku praksu.


66      Vidjeti bilješku 38. ovog mišljenja.


67      Točka 1. na stranici 17.