Language of document : ECLI:EU:T:2019:379

PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)

6. lipnja 2019.(*)

„Dizajn zajednice – Postupak za proglašavanje dizajna ništavim – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Registrirani dizajn zajednice koji prikazuje vozilo VW Caddy – Raniji dizajn Zajednice – Razlog ništavosti – Individualni karakter – Upućeni korisnik – Drukčiji ukupan dojam – Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002 – Teret dokazivanja koji je na podnositelju zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim – Zahtjevi povezani s reprodukcijom ranijeg dizajna”

U predmetu T‑192/18,

Rietze GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Altdorfu (Njemačka), koji zastupa M. Krogmann, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa S. Hanne, u svojstvu agenta,

tuženika,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest

Volkswagen AG, sa sjedištem u Wolfsburgu (Njemačka), koji zastupa C. Klawitter, odvjetnik,

povodom tužbe protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO‑a od 11. siječnja 2018. (predmet R 1244/2016‑3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Rietze i Volkswagen,

OPĆI SUD (osmo vijeće),

u sastavu: A. M. Collins (izvjestitelj), predsjednik, M. Kancheva i G. De Baere, suci,

tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 16. ožujka 2018.,

uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 31. svibnja 2018.,

uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 29. svibnja 2018.,

nakon rasprave održane 24. siječnja 2019.,

donosi sljedeću


Presudu

 Okolnosti spora

1        Intervenijent, društvo Volkswagen AG, nositelj je međunarodne registracije dizajna u kojoj je naznačena Europska unija, za koju je prijava podnesena 1. veljače 2010., a koja je registrirana isti dan pod referentnim brojem DM/073118‑3 pri Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) i objavljena 31. listopada 2010. u Službenom glasniku Međunarodnog ureda WIPOa (u daljnjem tekstu: osporavani dizajn).

2        Proizvodi na koje se osporavani dizajn namjerava primijeniti pripadaju razredu 12‑08 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, kako je izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „motorna vozila”. Osporavani dizajn prikazan je na sljedeći način:


Image not found


Image not found



Image not found

Prikaz 1.

Prikaz 2.

Prikaz 3.


Image not found


Image not found


Image not found

Prikaz 4.

Prikaz 5.

Prikaz 6.


Image not found


Image not found


Image not found

Prikaz 7.

Prikaz 8.

Prikaz 9.


Image not found


Prikaz 10.


3        Dana 5. siječnja 2015. tužitelj, društvo Rietze GmbH & Co. KG, koje stavlja na tržište minijaturne automobile, podnijelo je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zahtjev za proglašavanje ništavim učinaka osporavanog dizajna u Europskoj uniji, na temelju članka 106.f Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.), u vezi s člankom 25. stavkom 1. točkom (b) te uredbe, s obrazloženjem da osporavani dizajn nije nov, u skladu s člankom 5. te uredbe, i da nema individualni karakter, u skladu s člankom 6. te uredbe.

4        U prilog svojem zahtjevu za proglašavanje dizajna ništavim tužitelj je istaknuo da je osporavani dizajn onaj koji prikazuje vozilo VW Caddy, a koji je intervenijent 2011. stavio na tržište. Kako bi dokazao da je raniji dizajn učinjen dostupnim javnosti, tužitelj je uputio na prethodni model tog vozila, odnosno model Volkswagen Caddy (2K) Life, koji je intervenijent 2004. stavio na tržište. Tužitelj je svoj zahtjev temeljio, među ostalim, na dizajnu Zajednice br. 49895‑0002, čija je registracija, za koju je intervenijent 7. srpnja 2003. podnio prijavu, objavljena 9. prosinca 2003 (u daljnjem tekstu: raniji dizajn).

5        Odlukom od 20. lipnja 2016. Odjel za poništaje EUIPO‑a proglasio je osporavani dizajn ništavim zbog nepostojanja individualnog karaktera, u skladu s člankom 6. Uredbe br. 6/2002.

6        Intervenijent je 7. srpnja 2016. podnio žalbu protiv odluke Odjela za poništaje, na temelju članaka 55. do 60. Uredbe br. 6/2002.

7        Odlukom od 11. siječnja 2018. (predmet R 1244/2016‑3) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) treće žalbeno vijeće EUIPO‑a prihvatilo je žalbu, poništilo odluku Odjela za poništaje i odbilo zahtjev za proglašenje osporavanog dizajna ništavim. Odlučilo je da je osporavani dizajn nov u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002 i da je imao individualni karakter u smislu članka 6. te uredbe.

 Zahtjevi stranaka

8        Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        osporavani dizajn proglasi ništavim;

–        naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

9        EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

10      U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, u vezi s člankom 4. stavkom 1. i člankom 6. te uredbe. U biti prigovara žalbenom vijeću što je smatralo da osporavani dizajn ima individualni karakter jer se ukupan dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji raniji dizajn ostavlja na tog korisnika.

11      Taj jedini tužbeni razlog sastoji se od četiri dijela. Kao prvo, žalbeno vijeće pogrešno se ograničilo samo na nabrajanje navodnih razlika između suprotstavljenih dizajna, bez njihova ponderiranja i bez razlikovanja između estetskih obilježja i tehničkih obilježja. Kao drugo, žalbeno je vijeće prihvatilo pretjerano visoku razinu pažnje upućenog korisnika te je stoga pridalo preveliku važnost razlikama između suprotstavljenih dizajna. Kao treće, Komisija je počinila pogreške glede ocjene slobode dizajnera. Kao četvrto i posljednje, nije uzela u obzir određene dokaze.

12      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.

13      Uvodno valja podsjetiti na to da je Uredbom Vijeća (EZ) br. 1891/2006 od 18. prosinca 2006. o izmjeni uredbi (EZ) br. 6/2002 i (EZ) br. 40/94 radi provedbe pristupanja Europske zajednice Ženevskom aktu Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna (SL 2006., L 386, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 2., str. 111.) u Uredbu br. 6/2002 umetnuta glava XI.a, koja sadržava članke 106.a do 106.f.

14      Na temelju članka 106.a Uredbe br. 6/2002, svaki upis međunarodne registracije u kojoj je designirana Europska unija u međunarodni registar koji vodi Međunarodni ured WIPO‑a ima jednak učinak kao njezin upis u EUIPO‑ov registar industrijskog dizajna Zajednice i svaka objava međunarodne registracije u kojoj je designirana Europska unija u Službenom glasniku Međunarodnog ureda ima jednak učinak kao objava u Službenom glasniku dizajna Zajednice.

15      Članak 106.f. Uredbe br. 6/2002 određuje da učinke međunarodne registracije u Uniji može proglasiti ništavim djelomično ili u cijelosti EUIPO, u skladu s postupkom iz glava VI. i VII. Uredbe br. 6/2002.

16      Članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 6/2002 određuje da dizajn Zajednice može biti proglašen ništavim samo ako ne ispunjava uvjete propisane u člancima 4. do 9. te uredbe.

17      Na temelju članka 4. Uredbe br. 6/2002, dizajn se štiti dizajnom Zajednice u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.

18      Prema članku 6. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 6/2002, individualni karakter kod registriranog dizajna Zajednice treba ocjenjivati s obzirom na ukupan dojam koji ostavlja na upućenog korisnika, a koji se mora razlikovati od ukupnog dojma koji ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Članak 6. stavak 2. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se pri ocjeni individualnog karaktera dizajna mora uzeti u obzir stupanj slobode koju je imao dizajner u razvoju dizajna.

19      Individualni karakter dizajna proizlazi iz različitog ukupnog dojma ili iz činjenice da kod upućenog korisnika nije nastao dojam „već viđenog” u odnosu na sve ono što je postojalo ranije u okviru skupnosti dizajna, bez uzimanja u obzir razlika koje se ne ističu dovoljno da bi utjecale na navedeni ukupni dojam, iako premašuju beznačajne detalje, ali uzimajući u obzir razlike koje se dovoljno ističu da bi stvorile različite dojmove o cjelini (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (Mačka u skoku), T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

20      Prilikom ocjene toga ima li određeni dizajn individualni karakter u odnosu na skupnost postojećih dizajna, valja uzeti u obzir prirodu proizvoda na koji je dizajn primijenjen ili u kojem je on sadržan, a posebno industrijski sektor kojemu on pripada, stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna, moguće zasićenje stanja tehnike koje može biti takvo da upućenog korisnika učini osjetljivijim na razlike između uspoređenih dizajna kao i način na koji se koristi predmetnim proizvodom, osobito s obzirom na rukovanje kojemu je uobičajeno podvrgnut tom prilikom (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., Mačka u skoku, T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

21      Naposljetku, valja napomenuti da zakonitost odluka žalbenih vijeća treba ocjenjivati samo na temelju te Uredbe 6/2002, kako je tumače sudovi u Europskoj uniji, a ne na temelju nacionalne sudske prakse, čak i kad se ona temelji na odredbama sličnima onim iz ove uredbe (vidjeti presudu od 4. srpnja 2017., Murphy/EUIPO – Nike Innovate (Narukvica elektroničkog sata), T‑90/16, neobjavljenu, EU:T:2017:464, t. 721. i navedenu sudsku praksu).

22      Tužiteljeve argumente treba ispitati s obzirom na ta razmatranja.

23      Potrebno je odlučiti o drugom dijelu jedinog tužbenog razloga, vezano za razinu pažnje upućenog korisnika, prije analize prvog dijela glede ocjene, s gledišta tog korisnika, ukupnog dojma koji stvaraju suprotstavljeni dizajni, a zatim ispitati jedini tužbeni razlog u njegovu trećem i četvrtom dijelu.

 Drugi dio jedinog tužbenog razloga, koji se odnosi na razinu pažnje upućenog korisnika

24      Prema tužiteljevu mišljenju, žalbeno je vijeće prihvatilo pretjerano visoku razinu pažnje upućenog korisnika te je stoga pridalo preveliku važnost razlikama između suprotstavljenih dizajna.

25      Kao prvo, tužitelj tvrdi da upućeni korisnik nije sposoban izvan okvira iskustva koje je stekao koristeći se proizvodom koji sadržava osporavani dizajn razlikovati svojstva izgleda proizvoda koja određuje njegova tehnička funkcija od njegovih arbitrarnih svojstava. Razlike između suprotstavljenih dizajna koje je navelo žalbeno vijeće odnose se na tehničke detalje koje osoba koja ima određeni stupanj znanja o elementima koje uobičajeno sadržavaju motorna vozila ne može percipirati. To osobito vrijedi za odbojnike, prednja svjetla, pokazivače smjera i vrata prtljažnika.

26      Nadalje, tužitelj tvrdi da upućeni korisnik pridaje manju važnost međusobnim razlikama među uzastopnim novim modelima automobila istog proizvođača nego razlikama među modelima vozila različitih proizvođača. Glede modela automobila istog proizvođača, upućeni korisnik manje obraća pozornost na dizajn nego na tehničke inovacije i razvoj u pogledu sigurnosti, učinkovitosti i udobnosti vožnje. Osim toga, s jedne strane, kupac ne temelji svoju odluku o kupnji VW Caddyja na usporedbi s prethodnim serijama, nego na usporedbi s vozilima drugih proizvođača. U prilog toj tvrdnji tužitelj se poziva na odluku Odjela za poništaje od 13. rujna 2016. u postupku za proglašavanje žiga ništavim, upisanu pod referentnim brojem ICD 9742. S druge strane, uspjeh VW Caddyja ne počiva na njegovu izgledu, nego na njegovoj pouzdanosti.

27      Naposljetku, tužitelj se poziva na članak iz njemačkog automobilističkog tiska u kojem se ističe nepostojanje razlike između suprotstavljenih dizajna. Prigovara žalbenom vijeću da je zanemarilo sadržaj, ističući da taj članak sadržava konkretne naznake glede percepcije upućenoga korisnika.

28      Valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, obilježje „korisnika” podrazumijeva da osoba o kojoj je riječ upotrebljava proizvod u kojem je sadržan dizajn u skladu sa svrhom kojoj je proizvod namijenjen. Obilježje „upućeni” sugerira da korisnik poznaje različite dizajne koji postoje u predmetnom sektoru, da raspolaže određenim stupnjem znanja u odnosu na obilježja koja ti dizajni uobičajeno sadržavaju i kao rezultat svojeg interesa za navedene proizvode pokazuje relativno visok stupanj pažnje kada se njima koristi, a nije dizajner ili tehnički stručnjak (vidjeti presudu od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 59. i navedenu sudsku praksu i presudu od 22. lipnja 2010., Shenzhen Taiden/OHIM – Bosch Security Systems (Komunikacijska oprema), T‑153/08, EU:T:2010:248, t. 46. i 47.).

29      Pojam upućenog korisnika treba razumjeti na način da je riječ o pojmu koji se nalazi negdje između pojma prosječnog potrošača, koji se primjenjuje u području žigova i od kojeg se ne zahtijeva nikakvo posebno znanje te koji, načelno, ne provodi izravnu usporedbu između žigova u sukobu, i pojma specijalista, stručnjaka koji raspolaže širokim tehničkim znanjem. Stoga se pojam upućenog korisnika, koji nije definiran u toj uredbi, može shvatiti kao da označava korisnika koji ne primjenjuje prosječnu pažnju nego poseban oprez bilo zbog osobnog iskustva ili opširnog poznavanja dotičnog sektora (presuda od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 53.).

30      Naposljetku, Sud je utvrdio da sama priroda upućenog korisnika podrazumijeva da on, kada je to moguće, provodi izravnu usporedbu ranijeg dizajna s osporavanim dizajnom (vidjeti u tom smislu presudu od 18. listopada 2012., Neuman i Galdeano del Sel/Baena Grup, C‑101/11 P i C‑102/11 P, EU:C:2012:641, t. 54. i navedenu sudsku praksu).

31      U ovom slučaju, žalbeno je vijeće u točkama 18. i 20. pobijane odluke opisalo upućenog korisnika kao osobu koja poznaje različite dizajne koji postoje u automobilskom sektoru, raspolaže određenim stupnjem znanja u odnosu na obilježja koja ti automobili uobičajeno sadržavaju i kao rezultat svojeg interesa za navedene proizvode pokazuje relativno visok stupanj pažnje kada se njima koristi, a nije dizajner ili tehnički stručnjak. Upućeni korisnik automobila jest osoba koja se zanima za ta vozila, vozi ih i koristi se njima te je, na temelju čitanja relevantnih časopisa i posjećivanja sajmova i salona automobila, upoznata s modelima dostupnima na tržištu. Svjesna je činjenice da proizvođači redovito osuvremenjuju modele etablirane na tržištu, i na tehničkom planu i vezano za njihov izgled. Također, zna da to „održavanje modela” služi za provedbu određenih trendova, međutim bez odustajanja u potpunosti od obilježja izgleda modela odnosnog vozila. Prema mišljenju žalbenog vijeća, nijedna od razlika navedenih u točkama 40. do 42. ove presude neće promaknuti tako opisanom upućenom korisniku.

32      Valja utvrditi da tužiteljevi argumenti ne dovode u pitanje navedenu ocjenu žalbenog vijeća o razini pažnje upućenog korisnika.

33      Valja odbiti, kao prvo, tužiteljev argument prema kojem upućeni korisnik ne može percipirati razlike koje je žalbeno vijeće utvrdilo o branicima, prednjim svjetlima, pokazivačima smjera i vratima prtljažnika jer se odnose na tehničke pojedinosti. S jedne strane, žalbeno vijeće nije navelo razlike glede pokazivača smjera suprotstavljenih dizajna. S druge strane, iz pobijane odluke proizlazi da se razlike koje je utvrdilo žalbeno vijeće glede odbojnika, prednjih svjetala i vrata prtljažnika odnose na njihov izgled i tehničke pojedinosti. Upućeni korisnik stoga ih nije u stanju percipirati. Činjenica da bi izmjena nekih od tih dijelova automobila također mogla imati tehnički učinak nije relevantna s tim u svezi.

34      Nadalje, ne može se prihvatiti tužiteljev argument prema kojem upućeni korisnik pridaje manju važnost međusobnim razlikama među uzastopnim novim modelima automobila istog proizvođača nego razlikama među modelima vozila različitih proizvođača. Naime, tužitelj ne ističe nijedan činjenični ili pravni element u prilog tom argumentu koji bi mogao dovesti u pitanje ocjenu žalbenog vijeća glede razine pažnje upućenog korisnika u okviru usporedbe suprotstavljenih dizajna. Dio odluke Odjela za poništaje od 13. rujna 2016., koji je tužitelj naveo u prilog tom argumentu, nije relevantan s tim u svezi jer se ne odnosi na razinu pažnje koju upućeni korisnik pridaje uzastopnim novim modelima istog proizvođača u odnosu na onu koju pridaje modelima drugih proizvođača. Osim toga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 28. i 29. ove presude, valja smatrati da tužiteljev argument koji se odnosi na obrazloženje odluke o kupnji i činjenica da se, prema njegovu mišljenju, uspjeh VW Caddyja ne temelji na njegovu izgledu nego na njegovoj pouzdanosti nisu relevantni.

35      Naposljetku, argument prema kojem je žalbeno vijeće moralo uzeti u obzir stajalište izneseno u njemačkom automobilskom tisku treba odbiti. Ne može se isključiti to da se novinski članci mogu uzeti u obzir, no žalbeno vijeće to ne mora učiniti ako smatra, kao u predmetnom slučaju, da izneseno stajalište nije relevantno jer ne odražava ukupan dojam koji stječe upućeni korisnik.

36      Iz toga proizlazi da drugi dio jedinog tužbenog razloga valja odbiti kao neosnovan.

 Prvi dio jedinog tužbenog razloga, koji se odnosi na ukupni dojam koji stječe upućeni korisnik

37      Tužitelj tvrdi kako iz sudske prakse proizlazi da EUIPO mora obaviti ponderiranje obilježja suprotstavljenih dizajna jer različita obilježja mogu više ili manje snažno utjecati na izgled dizajna. Stoga, s jedne strane, žalbeno vijeće trebalo je analizirati sličnosti između suprotstavljenih dizajna. Takva analiza dovela bi do zaključka da su suprotstavljeni dizajni gotovo istovjetni u odnosu na osnovni oblik njihove karoserije, siluetu, oblik i raspored prozora, vjetrobransko staklo i poklopac motora, rešetku hladnjaka i svjetla. S druge strane, moralo je razlikovati estetska obilježja i tehničke značajke jer bi im, s obzirom na uglavnom tehničku funkciju prednjih svjetala i razlike koje se odnose samo na boju odbojnika i rešetke hladnjaka, upućeni korisnik pridavao tek manju važnost u svojoj predodžbi cjeline. Suprotno tomu, samo nabrajanje navodnih razlika između suprotstavljenih dizajna, poput nabrajanja žalbenog vijeća u točki 24. i sljedećima te točki 33. i sljedećima pobijane odluke, ne omogućuje mu da utvrdi hoće li se ukupni dojam razlikovati kod upućenog korisnika.

38      Valja istaknuti da je žalbeno vijeće u točkama 23. do 31. pobijane odluke ocijenilo individualni karakter osporavanog dizajna u odnosu na raniji dizajn. Kao osnovu za ocjenu upotrijebilo je sljedeća stajališta o suprotstavljenim dizajnima:

Osporavani dizajn

Raniji dizajn


Image not found


Image not found


Image not found