Language of document : ECLI:EU:T:2019:377

PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)

6. lipnja 2019. (*)

„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašenje ništavosti – Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje motorno vozilo – Raniji dizajn Zajednice – Razlog za ništavost – Nepostojanje individualnog karaktera – Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002”

U predmetu T‑209/18,

Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG, sa sjedištem u Stuttgartu (Njemačka), koji zastupa C. Klawitter, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa S. Hanne, u svojstvu agenta,

tuženika,

druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest

Autec AG, sa sjedištem u Nürnbergu (Njemačka), koji zastupa M. Krogmann, odvjetnik,

povodom tužbe podnesene protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO‑a od 19. siječnja 2018. (predmet R 945/2016‑3), koja se odnosi na postupak za proglašavanje ništavosti između društava Autec AG i Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG,

OPĆI SUD (treće vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, N. Półtorak i E. Perillo (izvjestitelj), suci,

tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 22. ožujka 2018.,

uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 13. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 4. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir odluku od 7. kolovoza 2018. o odbijanju da se u spis uloži tužiteljev dopis od 23. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir odluku od 23. kolovoza 2018. o odbijanju da se u spis uloži tužiteljev dopis od 13. kolovoza 2018.,

uzimajući u obzir odluku od 20. rujna 2018. o odbijanju spajanja predmeta T‑43/18, T‑191/18, T‑192/18, T‑209/18 i T‑210/18,

uzimajući u obzir određivanje drugog suca radi popunjavanja vijeća povodom spriječenosti jednog od njegovih članova,

uzimajući u obzir odluku od 14. siječnja 2019. o odbijanju spajanja predmeta T‑209/18 i T‑210/18 radi usmenog dijela postupka,

nakon rasprave održane 12. veljače 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Dana 20. kolovoza 2010. tužitelj, društvo Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG, podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju dizajna Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.).

2        Dizajn Zajednice, čija je registracija zatražena, prikazan je na sljedeći način (u daljnjem tekstu: „osporavani dizajn” ili „dizajn serije 991 vozila ,Porsche 911’”):

Image not foundImage not found

Image not foundImage not foundImage not found

Image not foundImage not found

3        Proizvodi na koje se osporavani dizajn namjerava primijeniti pripadaju razredu 12.08 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, kako je izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Motorna vozila”.

4        Osporavani dizajn objavljen je u Službenom glasniku dizajna Zajednice br. 2010/200 od 6. rujna 2010. s datumom priznatog prvenstva 27. travnja 2010., a prikazi navedenog dizajna objavljeni su u Službenom glasniku dizajna Zajednice br. 2012/172 od 7. rujna 2012.

5        Dana 8. srpnja 2014. intervenijent, društvo Autec Ag, podnio je EUIPO‑u zahtjev za proglašavanje ništavosti osporavanog dizajna. Taj je zahtjev podnesen na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člankom 4. stavkom 1. te člancima 5. i 6. te iste uredbe.

6        U biti, intervenijent je smatrao da dizajn serije 991 vozila „Porsche 911” nije bio nov niti je imao individualni karakter, a što je bila zapreka njegovoj zaštiti. U prilog svojem zahtjevu on je, u bitnome, istaknuo da se osporavani dizajn ne razlikuje osjetno od drugih modela vozila „Porsche 911” koji su stavljeni na tržište nakon izvorne verzije iz 1963.

7        U tom pogledu intervenijent je, osobito, istaknuo sljedeće dizajne Zajednice:

–        dizajn Zajednice br. 735428‑0001 (u daljnjem tekstu: „raniji dizajn” ili dizajn serije 997 vozila „Porsche 911”), registriran za „motorna vozila” i objavljen 23. lipnja 2008., te je prikazan kako slijedi:

Image not foundImage not foundImage not found


Image not foundImage not found

Image not foundImage not found


–        dizajn Zajednice br. 633748‑0001, registriran za „automobile” i objavljen 9. siječnja 2007., koji je prikazan kako slijedi:


Image not foundImage not found

Image not foundImage not foundImage not found

Image not foundImage not found


8        Svojem zahtjevu za proglašavanje ništavosti intervenijent je također priložio različite članke iz tiska koji se odnose na dizajn vozila „Porsche 911”.

9        Odlukom od 10. svibnja 2016. Odjel za poništaje EUIPO‑a prihvatio je zahtjev za proglašavanje ništavosti te je osporavani dizajn proglasio ništavim jer nema individualni karakter.

10      Tužitelj je 23. svibnja 2016. podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 55. do 60. Uredbe br. 6/2002.

11      Odlukom od 19. siječnja 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) treće žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu zbog nepostojanja individualnog karaktera u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 6/2002.

12      Žalbeno vijeće je, prije svega, smatralo da je u slučaju automobila sloboda dizajnera ograničena tehničkim obilježjima predmetnog proizvoda, kao što je posjedovanje karoserije i kotača, te zakonskim propisima, osobito onima na području sigurnosti cestovnog prometa, kao što je opremljenost prednjim svjetlima, retrovizorima i stražnjim svjetlima.

13      To je tijelo potom zaključilo da glede oblikovanja takvih obilježja određenih tehničkom funkcijom ili zakonskim propisima sloboda dizajnera nije pak kao takva podložna nikakvom ograničenju. Ono je također pojasnilo da je korisnik predmetnih proizvoda upućeni korisnik automobila općenito, to jest osoba koja vozi, rabi i poznaje modele vozila dostupne na tržištu.

14      U tom je kontekstu žalbeno vijeće smatralo da se suprotstavljeni dizajni u konačnici podudaraju po svojim bitnim obilježjima, poput oblika ili siluete karoserije, vrata i prozora.

15      Žalbeno vijeće tako je zaključilo da je postojanje dizajna serije 997 vozila „Porsche 911” dovoljno za stvaranje zapreke individualnom karakteru serije 991 tog istog vozila i da stoga nije nužno ispitati dizajn Zajednice br. 633748‑0001, koji je intervenijent istaknuo, niti razmotriti novost osporavanog dizajna.

 Zahtjevi stranaka

16      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        odbije zahtjev za proglašavanje ništavosti „dizajna […] br. 198387‑0001”.

17      EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

18      U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe, u biti, jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člancima 5. i 6. iste uredbe.

19      U tom okviru on ističe, u bitnome, da je ukupan dojam koji osporavani dizajn ostavlja kod upućenog korisnika te vrste vozila različit od onoga koji ostavlja raniji dizajn koji je intervenijent istaknuo u prilog svojem zahtjevu za proglašavanje ništavosti. Naime, ta se dva suprotstavljena dizajna „znatno” i „toliko očito” razlikuju po „svojem vanjskom izgledu” da žalbeno vijeće nije moglo bez počinjenja pogreške u ocjeni zaključiti da osporavani dizajn nema individualni karakter.

20      Nakon što je taj tužbeni razlog sažeto iznesen, valja podsjetiti na to da se, na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, dizajn proglašava ništavim ako ne ispunjava uvjete iz članaka 4. do 9. iste uredbe.

21      U tom pogledu članak 4. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 određuje da se dizajn Zajednice štiti u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.

 Prvi dio jedinog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člankom 6. iste uredbe

22      Iz teksta članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 proizlazi da individualni karakter registriranog dizajna Zajednice treba, prije svega, ocijeniti s obzirom na ukupan dojam koji se ostavlja na upućenog korisnika (vidjeti presudu od 25. listopada 2013., Merlin i dr./OHIM – Dusyma (Igre), T‑231/10, neobjavljenu, EU:T:2013:560, t. 28. i navedenu sudsku praksu). Taj ukupni dojam treba, osim toga, biti različit od onoga koji ostavlja svaki dizajn koji je učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju ili, ako je bilo zatraženo pravo prvenstva, prije datuma tog priznatog prvenstva.

23      Povrh toga, članak 6. stavak 2. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se pri ocjeni individualnog karaktera dizajna o kojem se radi mora uzeti u obzir stupanj slobode koji je dizajner imao u razvoju predmetnog dizajna.

24      Nakon navođenja ovih propisanih uvjeta, valja istaknuti da relevantna sudska praksa s tim u vezi određuje da individualni karakter dizajna mora proizlaziti iz ukupnog dojma razlike ili nepostojanja efekta „déjà vu” sa stajališta upućenog korisnika u odnosu na bilo koji raniji dizajn. Iz te perspektive razlike koje nisu dovoljno istaknute da bi utjecale na navedeni ukupni dojam ne mogu se uzeti u obzir jer odlučujuće mogu biti samo razlike koje se dovoljno ističu da bi stvorile različite dojmove o cjelini (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (Puma u skoku), T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

25      S obzirom na gore spomenute kriterije valja stoga ispitati razlikuje li se – sa stajališta upućenog korisnika i vodeći računa o stupnju slobode na koji dizajner dizajna ima pravo u ovom slučaju – ukupan dojam koji ostavlja osporavani dizajn od onoga koji ostavlja raniji dizajn.

 Upućeni korisnik

26      Glede tumačenje pojma upućenog korisnika, valja prije svega zaključiti da obilježje „upućenog korisnika” podrazumijeva da osoba o kojoj je riječ upotrebljava proizvod u kojem je sadržan dizajn u skladu sa svrhom kojoj je taj isti proizvod namijenjen. Obilježje „upućeni” sugerira, osim toga, da dotični korisnik poznaje različite dizajne koji postoje u predmetnom sektoru, da raspolaže određenim stupnjem znanja u odnosu na obilježja koja ti dizajni uobičajeno sadržavaju i kao rezultat svojeg interesa za navedene proizvode pokazuje relativno visok stupanj pažnje kada se njima koristi, a nije nužno tehnički stručnjak (presuda od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 59. i presuda od 28. rujna 2017., Rühland/EUIPO – 8 seasons design (Lampa u obliku zvijezde), T‑779/16, neobjavljena, EU:T:2017:674, t. 19.).

27      Pojam upućenog korisnika stoga treba shvatiti na način da se radi o pojmu koji se nalazi negdje između pojma prosječnog potrošača u području žigova – od kojeg se ne zahtijeva nikakvo posebno znanje te koji, načelno, ne provodi izravnu usporedbu između žigova u sukobu – i pojma specijalista, to jest stručnjaka koji raspolaže određenim tehničkim znanjem. Stoga se pojam upućenog korisnika može shvatiti kao da označava korisnika koji glede dotičnih proizvoda ne primjenjuje prosječnu pažnju, nego poseban oprez, bilo zbog osobnog iskustva ili opširnog poznavanja dotičnog sektora (vidjeti u tom smislu presudu od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 53.).

28      U ovom slučaju žalbeno je vijeće u točkama 19. do 21. pobijane odluke zaključilo da upućeni korisnik proizvoda na koje se odnose suprotstavljeni dizajni nije korisnik vozila „Porsche 911”, nego korisnik automobila općenito koji poznaje modele dostupne na tržištu i pokazuje povećan stupanj pažnje i interes. Osim toga, njegovo poznavanje predmetnog tržišta omogućuje takvom upućenom korisniku da općenito zna koji proizvođači automobila stalno ne osmišljavaju nove modele, nego se s obzirom na visoke troškove razvoja zadovoljavaju, barem u prvo vrijeme, postojećim modelima.

29      Kako bi doveo u pitanje ocjenu žalbenog vijeća, tužitelj je, međutim, i u tužbi i na raspravi tvrdio da je u ovom slučaju upućeni korisnik pokazivao stupanj pažnje viši od onoga koji je žalbe