Language of document : ECLI:EU:T:2019:377

PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)

6. lipnja 2019. (*)

„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašenje ništavosti – Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje motorno vozilo – Raniji dizajn Zajednice – Razlog za ništavost – Nepostojanje individualnog karaktera – Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002”

U predmetu T‑209/18,

Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG, sa sjedištem u Stuttgartu (Njemačka), koji zastupa C. Klawitter, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa S. Hanne, u svojstvu agenta,

tuženika,

druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest

Autec AG, sa sjedištem u Nürnbergu (Njemačka), koji zastupa M. Krogmann, odvjetnik,

povodom tužbe podnesene protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO‑a od 19. siječnja 2018. (predmet R 945/2016‑3), koja se odnosi na postupak za proglašavanje ništavosti između društava Autec AG i Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG,

OPĆI SUD (treće vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, N. Półtorak i E. Perillo (izvjestitelj), suci,

tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 22. ožujka 2018.,

uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 13. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 4. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir odluku od 7. kolovoza 2018. o odbijanju da se u spis uloži tužiteljev dopis od 23. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir odluku od 23. kolovoza 2018. o odbijanju da se u spis uloži tužiteljev dopis od 13. kolovoza 2018.,

uzimajući u obzir odluku od 20. rujna 2018. o odbijanju spajanja predmeta T‑43/18, T‑191/18, T‑192/18, T‑209/18 i T‑210/18,

uzimajući u obzir određivanje drugog suca radi popunjavanja vijeća povodom spriječenosti jednog od njegovih članova,

uzimajući u obzir odluku od 14. siječnja 2019. o odbijanju spajanja predmeta T‑209/18 i T‑210/18 radi usmenog dijela postupka,

nakon rasprave održane 12. veljače 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Dana 20. kolovoza 2010. tužitelj, društvo Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG, podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju dizajna Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.).

2        Dizajn Zajednice, čija je registracija zatražena, prikazan je na sljedeći način (u daljnjem tekstu: „osporavani dizajn” ili „dizajn serije 991 vozila ,Porsche 911’”):

Image not foundImage not found

Image not foundImage not foundImage not found

Image not foundImage not found

3        Proizvodi na koje se osporavani dizajn namjerava primijeniti pripadaju razredu 12.08 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, kako je izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Motorna vozila”.

4        Osporavani dizajn objavljen je u Službenom glasniku dizajna Zajednice br. 2010/200 od 6. rujna 2010. s datumom priznatog prvenstva 27. travnja 2010., a prikazi navedenog dizajna objavljeni su u Službenom glasniku dizajna Zajednice br. 2012/172 od 7. rujna 2012.

5        Dana 8. srpnja 2014. intervenijent, društvo Autec Ag, podnio je EUIPO‑u zahtjev za proglašavanje ništavosti osporavanog dizajna. Taj je zahtjev podnesen na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člankom 4. stavkom 1. te člancima 5. i 6. te iste uredbe.

6        U biti, intervenijent je smatrao da dizajn serije 991 vozila „Porsche 911” nije bio nov niti je imao individualni karakter, a što je bila zapreka njegovoj zaštiti. U prilog svojem zahtjevu on je, u bitnome, istaknuo da se osporavani dizajn ne razlikuje osjetno od drugih modela vozila „Porsche 911” koji su stavljeni na tržište nakon izvorne verzije iz 1963.

7        U tom pogledu intervenijent je, osobito, istaknuo sljedeće dizajne Zajednice:

–        dizajn Zajednice br. 735428‑0001 (u daljnjem tekstu: „raniji dizajn” ili dizajn serije 997 vozila „Porsche 911”), registriran za „motorna vozila” i objavljen 23. lipnja 2008., te je prikazan kako slijedi:

Image not foundImage not foundImage not found


Image not foundImage not found

Image not foundImage not found


–        dizajn Zajednice br. 633748‑0001, registriran za „automobile” i objavljen 9. siječnja 2007., koji je prikazan kako slijedi:


Image not foundImage not found

Image not foundImage not foundImage not found

Image not foundImage not found


8        Svojem zahtjevu za proglašavanje ništavosti intervenijent je također priložio različite članke iz tiska koji se odnose na dizajn vozila „Porsche 911”.

9        Odlukom od 10. svibnja 2016. Odjel za poništaje EUIPO‑a prihvatio je zahtjev za proglašavanje ništavosti te je osporavani dizajn proglasio ništavim jer nema individualni karakter.

10      Tužitelj je 23. svibnja 2016. podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 55. do 60. Uredbe br. 6/2002.

11      Odlukom od 19. siječnja 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) treće žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu zbog nepostojanja individualnog karaktera u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 6/2002.

12      Žalbeno vijeće je, prije svega, smatralo da je u slučaju automobila sloboda dizajnera ograničena tehničkim obilježjima predmetnog proizvoda, kao što je posjedovanje karoserije i kotača, te zakonskim propisima, osobito onima na području sigurnosti cestovnog prometa, kao što je opremljenost prednjim svjetlima, retrovizorima i stražnjim svjetlima.

13      To je tijelo potom zaključilo da glede oblikovanja takvih obilježja određenih tehničkom funkcijom ili zakonskim propisima sloboda dizajnera nije pak kao takva podložna nikakvom ograničenju. Ono je također pojasnilo da je korisnik predmetnih proizvoda upućeni korisnik automobila općenito, to jest osoba koja vozi, rabi i poznaje modele vozila dostupne na tržištu.

14      U tom je kontekstu žalbeno vijeće smatralo da se suprotstavljeni dizajni u konačnici podudaraju po svojim bitnim obilježjima, poput oblika ili siluete karoserije, vrata i prozora.

15      Žalbeno vijeće tako je zaključilo da je postojanje dizajna serije 997 vozila „Porsche 911” dovoljno za stvaranje zapreke individualnom karakteru serije 991 tog istog vozila i da stoga nije nužno ispitati dizajn Zajednice br. 633748‑0001, koji je intervenijent istaknuo, niti razmotriti novost osporavanog dizajna.

 Zahtjevi stranaka

16      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        odbije zahtjev za proglašavanje ništavosti „dizajna […] br. 198387‑0001”.

17      EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

18      U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe, u biti, jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člancima 5. i 6. iste uredbe.

19      U tom okviru on ističe, u bitnome, da je ukupan dojam koji osporavani dizajn ostavlja kod upućenog korisnika te vrste vozila različit od onoga koji ostavlja raniji dizajn koji je intervenijent istaknuo u prilog svojem zahtjevu za proglašavanje ništavosti. Naime, ta se dva suprotstavljena dizajna „znatno” i „toliko očito” razlikuju po „svojem vanjskom izgledu” da žalbeno vijeće nije moglo bez počinjenja pogreške u ocjeni zaključiti da osporavani dizajn nema individualni karakter.

20      Nakon što je taj tužbeni razlog sažeto iznesen, valja podsjetiti na to da se, na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, dizajn proglašava ništavim ako ne ispunjava uvjete iz članaka 4. do 9. iste uredbe.

21      U tom pogledu članak 4. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 određuje da se dizajn Zajednice štiti u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.

 Prvi dio jedinog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člankom 6. iste uredbe

22      Iz teksta članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 proizlazi da individualni karakter registriranog dizajna Zajednice treba, prije svega, ocijeniti s obzirom na ukupan dojam koji se ostavlja na upućenog korisnika (vidjeti presudu od 25. listopada 2013., Merlin i dr./OHIM – Dusyma (Igre), T‑231/10, neobjavljenu, EU:T:2013:560, t. 28. i navedenu sudsku praksu). Taj ukupni dojam treba, osim toga, biti različit od onoga koji ostavlja svaki dizajn koji je učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju ili, ako je bilo zatraženo pravo prvenstva, prije datuma tog priznatog prvenstva.

23      Povrh toga, članak 6. stavak 2. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se pri ocjeni individualnog karaktera dizajna o kojem se radi mora uzeti u obzir stupanj slobode koji je dizajner imao u razvoju predmetnog dizajna.

24      Nakon navođenja ovih propisanih uvjeta, valja istaknuti da relevantna sudska praksa s tim u vezi određuje da individualni karakter dizajna mora proizlaziti iz ukupnog dojma razlike ili nepostojanja efekta „déjà vu” sa stajališta upućenog korisnika u odnosu na bilo koji raniji dizajn. Iz te perspektive razlike koje nisu dovoljno istaknute da bi utjecale na navedeni ukupni dojam ne mogu se uzeti u obzir jer odlučujuće mogu biti samo razlike koje se dovoljno ističu da bi stvorile različite dojmove o cjelini (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (Puma u skoku), T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

25      S obzirom na gore spomenute kriterije valja stoga ispitati razlikuje li se – sa stajališta upućenog korisnika i vodeći računa o stupnju slobode na koji dizajner dizajna ima pravo u ovom slučaju – ukupan dojam koji ostavlja osporavani dizajn od onoga koji ostavlja raniji dizajn.

 Upućeni korisnik

26      Glede tumačenje pojma upućenog korisnika, valja prije svega zaključiti da obilježje „upućenog korisnika” podrazumijeva da osoba o kojoj je riječ upotrebljava proizvod u kojem je sadržan dizajn u skladu sa svrhom kojoj je taj isti proizvod namijenjen. Obilježje „upućeni” sugerira, osim toga, da dotični korisnik poznaje različite dizajne koji postoje u predmetnom sektoru, da raspolaže određenim stupnjem znanja u odnosu na obilježja koja ti dizajni uobičajeno sadržavaju i kao rezultat svojeg interesa za navedene proizvode pokazuje relativno visok stupanj pažnje kada se njima koristi, a nije nužno tehnički stručnjak (presuda od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 59. i presuda od 28. rujna 2017., Rühland/EUIPO – 8 seasons design (Lampa u obliku zvijezde), T‑779/16, neobjavljena, EU:T:2017:674, t. 19.).

27      Pojam upućenog korisnika stoga treba shvatiti na način da se radi o pojmu koji se nalazi negdje između pojma prosječnog potrošača u području žigova – od kojeg se ne zahtijeva nikakvo posebno znanje te koji, načelno, ne provodi izravnu usporedbu između žigova u sukobu – i pojma specijalista, to jest stručnjaka koji raspolaže određenim tehničkim znanjem. Stoga se pojam upućenog korisnika može shvatiti kao da označava korisnika koji glede dotičnih proizvoda ne primjenjuje prosječnu pažnju, nego poseban oprez, bilo zbog osobnog iskustva ili opširnog poznavanja dotičnog sektora (vidjeti u tom smislu presudu od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 53.).

28      U ovom slučaju žalbeno je vijeće u točkama 19. do 21. pobijane odluke zaključilo da upućeni korisnik proizvoda na koje se odnose suprotstavljeni dizajni nije korisnik vozila „Porsche 911”, nego korisnik automobila općenito koji poznaje modele dostupne na tržištu i pokazuje povećan stupanj pažnje i interes. Osim toga, njegovo poznavanje predmetnog tržišta omogućuje takvom upućenom korisniku da općenito zna koji proizvođači automobila stalno ne osmišljavaju nove modele, nego se s obzirom na visoke troškove razvoja zadovoljavaju, barem u prvo vrijeme, postojećim modelima.

29      Kako bi doveo u pitanje ocjenu žalbenog vijeća, tužitelj je, međutim, i u tužbi i na raspravi tvrdio da je u ovom slučaju upućeni korisnik pokazivao stupanj pažnje viši od onoga koji je žalbeno vijeće uzelo u obzir te je imao bolje znanje od prosječnoga, koje ga je navelo da bude posebno pozoran glede različitih varijanti modela vozila „Porsche 911”.

30      To je stoga što su interes korisnika za vozila na koja se suprotstavljeni dizajni namjeravaju primijeniti i znanje o dotičnom komercijalnom sektoru kojim on raspolaže posebno veliki jer se radi o „limuzinama” ili „skupim sportskim vozilima”, a što je ovdje upravo slučaj s modelom vozila „Porsche 911”, koji je desetljećima prisutan na tržištu. Slijedom navedenog, upućeni korisnik, nasuprot onomu što je smatralo žalbeno vijeće, ne može biti „fiktivna osoba” ili neodređeni subjekt, nego se mora utvrditi „empirijski s obzirom na proizvod o kojem se konkretno radi”.

31      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

32      Nakon što su tako sažeto izneseni prigovori koje je tužitelj istaknuo, valja prvo naglasiti da ovaj potonji u više navrata ističe da se proizvodi na koje upućuju suprotstavljeni dizajni odnose samo na „sportska vozila” ili samo „limuzine”, odnosno samo vozilo „Porsche 911”, a ne, kao što je to žalbeno vijeće željelo smatrati, na „automobile” općenito ili „motorna vozila”.

33      U tom pogledu valja, međutim, podsjetiti, kao prvo, na to da radi utvrđivanja proizvoda u koje se osporavani dizajn namjerava ugraditi ili na koje se treba primijeniti prije svega valja voditi računa o relevantnoj napomeni iz prijave za registraciju (presuda od 18. srpnja 2017., Chanel/EUIPO – Jing Zhou i Golden Rose 999 (Ukras), T‑57/16, EU:T:2017:517, t. 41.).

34      Kao drugo, valja također, prema potrebi, voditi računa o samom dizajnu, s obzirom na to da omogućuje da se pojasni narav, namjena ili funkcija proizvoda. Takvim se uzimanjem u obzir može, naime, omogućiti identifikacija proizvoda o kojem se radi unutar šire kategorije proizvoda, kao što je ona navedena prilikom registracije (vidjeti u tom smislu presudu od 18. ožujka 2010., Grupo Promer Mon Graphic/OHIM – PepsiCo (Prikaz kružnog promotivnog artikla), T‑9/07, EU:T:2010:96, t. 56.).

35      No, iako je među strankama nesporno da se osporavani dizajn može primijeniti na motorna vozila, puka kvalifikacija „sportska vozila” ili „limuzine” koju je tužitelj dao proizvodima na koje se osporavani dizajn namjerava primijeniti ne može, u izostanku pojašnjenja u tom smislu, biti dostatna da dokaže da se na temelju takvog dizajna, koji prikazuje dizajn serije 991 vozila „Porsche 911”, može identificirati posebna kategorija automobila jer se takva vozila razlikuju od automobila općenito po svojoj naravi, namjeni ili pak svojoj funkciji.

36      Naime, s jedne strane, takva posebna kategorija ne postoji u trenutačnoj međunarodnoj klasifikaciji za industrijski dizajn (vidjeti točku 3. ove presude) te je, s druge strane, tužitelj sam zatražio i ishodio registraciju osporavanog dizajna za proizvode iz razreda 12.08 koji odgovaraju sljedećem opisu: „Automobili, autobusi i kamioni”.

37      U tim okolnostima tužitelj također ne može uspješno predbaciti žalbenom vijeću da je zaključilo da pojam upućenog korisnika upućuje na „fiktivnu osobu” jer se takav pravni pojam, stvoren upravo za potrebe analize individualnog karaktera dizajna na temelju članka 6. Uredbe br. 6/2002, može samo općenito odrediti, i to kao upućivanje na osobu koja ima uobičajena svojstva, a ne od slučaja do slučaja u odnosu na ovaj ili onaj dizajn (vidjeti u tom smislu presudu od 7. studenoga 2013., Puma u skoku, T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 32.).

38      U tom pogledu, kako bi odbilo tužiteljeve argumente koji se temelje na nepostojanju konkretne analize upućenog korisnika (vidjeti točku 30. ove presude), žalbeno vijeće se, doduše, ograničilo na definiciju danu u gore navedenoj sudskoj praksi a da nije, dakle, objasnilo zašto se na temelju činjenice da su neki modeli prisutni na tržištu više desetljeća ne može zaključiti da korisnik takvih modela, kao u slučaju vozila „Porsche 911”, pokazuje posebnu pažnju i posjeduje, kao što to tužitelj naglašava, bolje znanje od prosječnog.

39      Međutim, takva okolnost ne može dovesti do nedostatnosti obrazloženja pobijane odluke jer je žalbeno vijeće upravo navelo u točki 20. pobijane odluke da prema već spomenutoj sudskoj praksi u ovom slučaju valja uzeti u obzir kategoriju proizvoda, a ne konkretno obuhvaćeni proizvod, tako da nije trebalo voditi računa o upućenom korisniku vozila „Porsche 911”, nego o upućenom korisniku automobila općenito.

40      No, iako se tužitelj ne slaže s takvom analizom, ostaje činjenica da je s tim u vezi rasuđivanje žalbenog vijeća izneseno jasno i nedvosmisleno, tako da tužitelju omogućuje da se u dovoljnoj mjeri upozna s razlozima za poduzimanje mjere.

41      Slijedom toga, žalbeno vijeće također je, bez počinjenja pogreške koja se tiče prava i postupovne pogreške, u svojoj ocjeni pojma upućenog korisnika proizvoda kojima su namijenjeni suprotstavljeni dizajni moglo ne uzeti u obzir ispitivanja mnijenja provedenih u javnosti glede sportskih vozila, utoliko što se u potporu svojoj argumentaciji tužitelj zapravo namjeravao pozvati na takva ispitivanja. U svakom slučaju, ako je tužitelj namjeravao predbaciti žalbenom vijeću da nije provelo takva ispitivanja, takav prigovor ne bi bio relevantan stoga što se općenito definirana pažnja prosječnog korisnika ne može empirijski provjeriti.

42      Osim toga, pod pretpostavkom da se tužitelj također namjeravao pozvati na povredu svojih prava obrane jer nije mogao „podnijeti dokaz o protivnom”, puko upućivanje u tužbi na navođenje „ispitivanja mnijenja” kao i na novinske članke o „GOLFU VIII” očito nije dostatno da dokaže tužiteljeve navode prema kojima je stupanj pažnje i znanja upućenog korisnika sportskih vozila viši od onoga koji pokazuje korisnik vozila općenito, pri čemu se tužitelj u tom pogledu ograničava na tvrdnju da se „podrazumijeva” da je vozilo „Porsche 911” predmet „znatno veće pažnje” od „uobičajenih vozila”, koja nemaju posebnih obilježja te se „manje‑više mogu međusobno zamijeniti”.

43      Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, prigovor koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće počinilo pogreške prilikom određivanja pojma upućenog korisnika mora se, shodno tomu, odbiti.

 Sloboda dizajnera

44      Iz mjerodavne sudske prakse proizlazi da je stupanj slobode dizajnera posebice definiran zahtjevima vezanima uz karakteristike koje nameće tehnička funkcija predmetnog proizvoda ili zakonskim propisima koji se primjenjuju na navedeni proizvod. Ti zahtjevi, naime, uzrokuju ili čak obvezuju na standardizaciju određenih karakteristika dotičnih proizvoda, koje tada postaju zajedničke odnosno neizbježne za razne dizajne koji se primjenjuju na navedeni proizvod (presuda od 10. rujna 2015., H&M Hennes & Mauritz/OHIM – Yves Saint Laurent (Ručne torbe), T‑525/13, EU:T:2015:617, t. 28.; vidjeti također presudu od 15. listopada 2015., Promarc Technics/OHIM – PIS (Dijelovi za vrata), T‑251/14, neobjavljenu, EU:T:2015:780, t. 51. i navedenu sudsku praksu).

45      Prema tome, što je veća sloboda dizajnera u razvoju dizajna, to je manje vjerojatno da će sitne razlike između suprotstavljenih dizajna biti dovoljne kako bi se ostavio drukčiji ukupan dojam na upućenog korisnika. I obrnuto, što je sloboda dizajnera u razvoju dizajna ograničenija, osobito gore navedenim zahtjevima, to je vjerojatnije da će sitne razlike između suprotstavljenih dizajna biti dovoljne kako bi se ostavio drukčiji ukupan dojam na tu kategoriju korisnika.

46      Također, povećan stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna ide u prilog zaključku u skladu s kojim dizajni koji nisu u bitnome različiti ostavljaju isti ukupan dojam na upućenog korisnika (vidjeti presudu od 15. listopada 2015., Dijelovi za vrata, T‑251/14, neobjavljenu, EU:T:2015:780, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

47      Međutim, valja podsjetiti na to da čimbenik koji se odnosi na slobodu dizajnera ne smije biti jedini uvjet ocjene individualnog karaktera dizajna, dok je on, naprotiv, element koji treba uzeti u obzir prilikom te ocjene.

48      U tom kontekstu sloboda dizajnera jest čimbenik koji omogućuje prilagodbu ocjene individualnog karaktera osporavanog dizajna, a ne samostalan čimbenik koji određuje udaljenost između dvaju dizajna koja se zahtijeva da bi jedan od njih imao individualni karakter. Drukčije rečeno, čimbenik koji se odnosi na stupanj slobode dizajnera može ojačati ili, a contrario, ublažiti zaključak o ukupnom dojmu koji ostavlja svaki dotični dizajn (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., H&M Hennes & Mauritz/OHIM – Yves Saint Laurent (Ručne torbe), T‑526/13, neobjavljenu, EU:T:2015:614, t. 33. i 35.).

49      U konačnici se dizajn ne smije kao takav smatrati prikazom ranijeg dizajna ili jednostavnim figurativnim razvojem izvorne ideje koja je u njemu prvi put prikazana (vidjeti presudu od 18. srpnja 2017., Ukras, T‑57/16, EU:T:2017:517, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

50      U ovom je slučaju žalbeno vijeće smatralo da je glede automobila sloboda dizajnera ograničena tehničkom funkcijom takvih vozila, koja služe prijevozu osoba i tereta te podrazumijevaju nužno, primjerice, prisutnost kotača i karoserije. Ono je također zaključilo da je sloboda dizajnera ograničena zakonskim propisima, osobito na području sigurnosti cestovnog prometa, kao što je, primjerice, obvezna prisutnost prednjih svjetala, stražnjih svjetala ili bočnih retrovizora. Žalbeno vijeće smatralo je, s druge strane, da sloboda dizajnera glede oblikovanja tih karakteristika, nametnutih namjenom tih prijevoznih sredstava kao i zakonskim odredbama o sigurnosti koje se moraju poštovati, ne podliježe nikakvu ograničenju.

51      Kako bi doveo u pitanje tu ocjenu, tužitelj pak tvrdi da je sloboda dizajnera u ovom slučaju ograničena očekivanjima tržišta, stoga što potrošači očekuju da se „stvaralačka ideja” ili izvorni oblik vozila „Porsche 911”, koje se doživljava kao „ikona”, treba očuvati u sljedećim modelima te da se, slijedom toga, ona razvija samo u određenim granicama. Stoga je u okviru svoje pravne analize žalbeno vijeće moralo „priznati i odvagnuti” male razlike koje postoje između uzastopnih serija vozila „Porsche 911”.

52      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

53      U tom pogledu prije svega valja utvrditi da tužiteljeva argumentacija polazi od pretpostavke da se kod stupnja slobode dizajnera za ocjenu individualnog karaktera osporavanog dizajna moraju uzeti u obzir obilježja svojstvena samom navedenom modelu, a ne obilježja proizvoda na koje se namjerava primijeniti.

54      Međutim, kao što je to već rečeno u točki 34. ove presude, to bi moglo biti slučaj samo ako je osporavanim modelom pojašnjena narav, namjena ili funkcija proizvoda u kojem se takav dizajn treba primijeniti, a što ovdje nije slučaj, i to upravo zbog razloga navedenih u točki 35. ove presude. Slijedom toga i na temelju sudske prakse navedene u točkama 45. i 46. ove presude, u ovom se slučaju ne radi o ocjeni stupnja slobode dizajnera serije 991 vozila „Porsche 911”, nego o ocjeni stupnja slobode dizajnera automobila općenito.

55      Žalbeno vijeće moglo je, dakle, s pravom smatrati da je tužiteljev argument irelevantan te ga, slijedom toga, ne uzeti u obzir radi ocjene stupnja slobode dizajnera prilikom svojeg ispitivanja individualnog karaktera osporavanog dizajna.

56      U svakom slučaju, stupanj slobode dizajnera, u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002, određen je, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 44. ove presude, zahtjevima koji mogu uzrokovati standardizaciju određenih karakteristika proizvoda na koje se dotični dizajn namjerava primijeniti, to jest u bitnome normativnim zahtjevima koji su objektivno i ex lege nametnuti svim dizajnerima dizajna koji se namjeravaju primijeniti na dotične proizvode.

57      No, očekivanja potrošača poput onih na koja se tužitelj poziva – to jest ponovni pronalazak „stvaralačke ideje” ili oblika prvotnog modela vozila „Porsche 911” u sljedećim serijama – ne može biti normativni zahtjev koji nužno ograničava slobodu dizajnera automobila jer oni nisu vezani ni uz narav ni uz namjenu takvog proizvoda u koji je osporavani dizajn ugrađen, a ni uz industrijski sektor kojemu taj proizvod pripada.

58      Naprotiv, prema samim riječima tužitelja, ta se očekivanja oslanjaju samo na narav dizajna vozila „Porsche 911” kao „ikone”, to jest pretpostavljenu volju potrošača da mu s vremenom ostanu vjerni, a da njegov dizajner, neovisno o estetskim i komercijalnim razlozima, ne bude nužno obvezan poštovati ih kako bi osigurao funkcioniranje proizvoda na koji se predmetni dizajn namjerava primijeniti.

59      Tako je već moglo biti presuđeno da se opći trend u području dizajna, koji može odgovarati očekivanjima zainteresiranih potrošača, ne može smatrati čimbenikom ograničenja slobode dizajnera (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2017., Ciarko/EUIPO – Maan (Kuhinjska napa), T‑684/16, neobjavljenu, EU:T:2017:819, t. 29. i 30. i navedenu sudsku praksu), i to zato što takva sloboda omogućuje dizajneru da otkrije nove oblike, nove linije odnosno da uvede inovacije u okviru već postojećeg figurativnog trenda (presuda od 13. studenoga 2012., Antrax It/OHIM – THC (Radijatori za grijanje), T‑83/11 i T‑84/11, EU:T:2012:592, t. 95.).

60      U tom se pogledu žalbeno vijeće, nasuprot onomu što tužitelj tvrdi, moglo svrhovito pozvati na takvu sudsku praksu kako bi odbilo njegov prigovor te u svojoj analizi slobode dizajnera prilikom razvoja osporavanog dizajna ne uzeti u obzir osobitosti vozila „Porsche 911”.

61      U tim je okolnostima žalbeno vijeće s pravom smatralo da ne treba uzeti u obzir moguća očekivanja tržišta, kako bi se u ovom slučaju odredio stupanj slobode dizajnera.

62      Tužitelj ne može, osim toga, dovesti u pitanje takav zaključak pozivajući se na presudu Oberlandesgerichta Stuttgart (Visoki zemaljski sud u Stuttgartu, Njemačka). Naime, zakonitost odluka žalbenih vijeća treba ocjenjivati samo na temelju Uredbe br. 6/2002, kako je tumače sudovi u Europskoj uniji, a ne na temelju nacionalne sudske prakse, čak i kad se, osim toga, ona temelji na odredbama sličnima onima iz te uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 4. srpnja 2017., Murphy/EUIPO – Nike Innovate (Narukvica elektroničkog sata), T‑90/16, neobjavljenu, EU:T:2017:464, t. 72. i navedenu sudsku praksu).

63      Zbog istog razloga tužitelj ne može EUIPO‑u nametnuti ni razmatranja koja se nalaze u Zelenoj knjizi Komisije o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna, pod pretpostavkom da takav može biti pravno obvezujući.

 Usporedba ukupnih dojmova koje ostavljaju suprotstavljeni dizajni

64      Žalbeno vijeće smatralo je da osporavani dizajn kod upućenog korisnika ne ostavlja ukupan dojam različit od onoga koji ostavlja raniji dizajn. Naime, ono je smatralo da se prikazi tih dvaju dizajna podudaraju po svojem obliku i silueti karoserije, osobito glede dimenzija i proporcija, oblika i rasporeda prozora i vrata, oblika stražnjeg poklopca, stražnjeg spojlera te oblika i rasporeda prednjih svjetala. Iz toga je zaključilo da se male razlike koje se pojavljuju na prednjem i stražnjem prikazu tih dvaju dizajna – osobito u zakrivljenosti prednjeg poklopca, obliku vanjskih retrovizora, obliku i rasporedu stražnjih svjetala ili pak izvedbi stražnjeg odbojnika ili obliku ispušnih cijevi – ne mogu smatrati dovoljno istaknutim obilježjima da znatno utječu na ukupan dojam koji se ostavlja na upućenog korisnika.

65      Sa svoje strane, a kako bi doveo u pitanje navedenu ocjenu žalbenog vijeća, tužitelj uvodno tvrdi da je prilikom ispitivanja individualnog karaktera osporavanog dizajna ono počinilo više pogrešaka koje se tiču prava odnosno postupovnih pogrešaka.

66      Tako je žalbeno vijeće moralo uzeti u obzir prikaz proizvoda u javnosti i fotografskim reprodukcijama priloženima spisu, koje dočaravaju situacije konkretnog korištenja tog proizvoda, a ne samo prikaze iznesene u prilog prijavi za registraciju i zahtjevu za proglašavanje ništavosti. Naime, takvi elementi omogućavaju da se u obzir uzme korištenje proizvoda u skladu s njegovom namjenom, o čemu je žalbeno vijeće moralo voditi računa u okviru izravne usporedbe suprotstavljenih dizajna.

67      Tužitelj potom predbacuje žalbenom vijeću da u obzir nije uzelo osobitosti ponašanja upućenog korisnika prilikom kupnje, a posebno činjenicu da će, kao mogući kupac, taj korisnik nužno obratiti pažnju na razlike, čak i minimalne, između serija istog modela jer je putem oglašavanja i medija obaviješten o ponudi na tržištu i o modnim trendovima i slijedom toga o onome što razlikuje novopristigli model vozila od prethodnih modela. Tako, što se tiče usporedbe sličnih proizvoda u ovom slučaju, individualni karakter osporavanog dizajna valja ocijeniti uzimajući u obzir zahtjeve tržišta.

68      Osim toga, žalbeno vijeće počinilo je pogrešku koja se tiče prava jer je radi priznavanja individualnog karaktera dizajna postavilo „znatno više zahtjeve” od onih koje je postavila sudska praksa prilikom ocjene novosti takvog dizajna. Takva se novost, naime, prihvaća čak i kada se razlike između osporavanog i ranijeg dizajna mogu smatrati malima, iako nisu beznačajne.

69      Naposljetku, žalbeno vijeće nije provelo sveobuhvatnu analizu, nego je usvojilo „prije tehničko i fragmentirano stajalište”, utvrdivši samo preklapanja i razlike između suprotstavljenih dizajna, a da u konačnici nije usporedilo ukupne dojmove koji su proizišli iz toga.

70      EUIPO i intervenijent osporavaju sve te argumente.

71      U tom pogledu uvodno valja podsjetiti na to da iz sudske prakse primjenjive na tom području proizlazi da usporedba ukupnih dojmova koje dizajni ostavljaju treba biti uopćena i da se ne može ograničiti na analitičku usporedbu točno određenog broja sličnosti ili razlika (presuda od 29. listopada 2015., Roca Sanitario/OHIM – Villeroy & Boch (Slavine s jednom ručkom), T‑334/14, neobjavljena, EU:T:2015:817, t. 58.).

72      Radi ispitivanja individualnog karaktera dizajna, potrebno je stoga usporediti, s jedne strane, ukupan dojam koji ostavlja osporavani dizajn Zajednice i, s druge strane, ukupan dojam koji ostavlja svaki od ranijih dizajnâ na koje se valjano poziva podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti (presuda od 22. lipnja 2010., Shenzhen Taiden/OHIM – Bosch Security Systems (Komunikacijska oprema), T‑153/08, EU:T:2010:248, t. 24.).

73      Osim toga, ta usporedba mora se odnositi samo na stvarno zaštićene elemente, a ne uzimaju se u obzir obilježja koja su isključena od zaštite. Tako se navedena usporedba mora odnositi na dizajn kako je registriran, pri čemu se od podnositelja zahtjeva za proglašavanje ništavosti ne može zahtijevati grafički prikaz dizajna na koji se poziva, a koji je usporediv s prikazom navedenim u zahtjevu za registraciju osporavanog dizajna (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., Puma u skoku, T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 30. i navedenu sudsku praksu).

74      Obveza međusobnog uspoređivanja ukupnih dojmova koje ostavljaju predmetni dizajni ne isključuje, međutim, da se u obzir uzmu elementi koji su učinjeni dostupnima javnosti na različite načine, osobito prikazivanjem proizvoda u kojem je sadržan registrirani dizajn.

75      Naime, cilj registracije dizajna jest dobiti isključivo pravo, osobito na proizvodnju i stavljanje u promet proizvoda u koji je ugrađen, a što znači da su prikazi koji se nalaze u prijavi za registraciju općenito usko povezani s izgledom proizvoda stavljenog na tržište (presuda od 22. lipnja 2010, Komunikacijska oprema, T‑153/08, EU:T:2010:248, t. 25.).

76      U tom se kontekstu proizvode koji su stvarno stavljeni u promet može uzeti u obzir, čak i radi ilustracije prilikom navedene usporedbe, samo ako proizvodi odgovaraju tako registriranim dizajnima (vidjeti u tom smislu presudu od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 73. i 74.).

77      Nakon što je navedena ta ranija sudska praksa, valja istaknuti, prije svega, da je žalbeno vijeće zaključilo, kao što to proizlazi iz točke 30. pobijane odluke, da ukupan dojam koji ostavlja osporavani dizajn, kako je prikazan u specijaliziranom tisku na koji se tužitelj pozvao, nije potvrđen s obzirom na prikaze tog modela umetnute u spis.

78      Isto tako, a nasuprot onomu na što tužitelj upućuje, žalbeno vijeće izravno je usporedilo ukupan dojam koji ostavlja osporavani dizajn i onaj koji ostavlja raniji dizajn, kao što to proizlazi iz točke 23. pobijane odluke. U tom se pogledu također ne može tvrditi da je takva usporedba bila provedena a da u obzir nije uzeto korištenje predmetnim proizvodom u skladu s njegovom namjenom jer je žalbeno vijeće u točki 21. pobijane odluke izrijekom navelo da je upućeni korisnik taj koji vozi i rabi automobile.

79      Osim toga, tužitelj ne može također valjano tvrditi da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir okolnosti svojstvene dotičnom tržištu. U stvarnosti je ono također pojasnilo, u istoj točki 21. pobijane odluke, da se mora zaključiti da takav korisnik ne može ne znati za činjenicu da proizvođači zbog njihova visokog troška ne oblikuju stalno nove modele, nego radije redovito moderniziraju postojeće, osobito kada su ih upućeni korisnici ocijenili na mjerodavnom tržištu, pri čemu takvo upravljanje modelima omogućuje da se istodobno slijede opći modni trendovi a da se ipak ne napuste uobičajena obilježja svakog modela dotičnog vozila.

80      Nadalje, što se tiče pogreške koja se tiče prava – a koju je navodno počinilo žalbeno vijeće jer je glede priznanja individualnog karaktera osporavanog dizajna postavilo „znatno više zahtjeve” od onih koji su bili nužni za priznavanje njegove „novosti” – valja istaknuti da, iako se pretpostavka novosti, postavljena u članku 5. Uredbe br. 6/2002, i pretpostavka individualnog karaktera, definirana u članku 6. iste uredbe, mogu u određenoj mjeri preklapati, kao što je to tužitelj s pravom naglasio na raspravi, te se dvije pretpostavke ne mogu, međutim, s pravnog aspekta pomiješati jer ih se mora poštovati glede dvaju zasebnih razloga za ništavost koji, slijedom toga, odgovaraju kriterijima koji su pravno različiti.

81      Naime, iz članka 5. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 proizlazi da se dva dizajna smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u beznačajnim pojedinostima, to jest pojedinostima kojima se ne stvaraju čak ni male razlike između navedenih dizajna. A contrario, kako bi se ocijenila novost dizajna, valja provjeriti postoje li između ranijih i novih dizajna razlike koje nisu beznačajne, čak i ako su male (presuda od 6. lipnja 2013., Kastenholz/OHIM – Qwatchme (Brojčanici sata), T‑68/11, EU:T:2013:298, t. 37.).

82      Tako tekst i doseg članka 6., kako je naveden u točki 22. ove presude, ne odgovaraju tekstu i dosegu članka 5. Uredbe br. 6/2002, kako bi to, međutim, tužitelj želio tvrditi, usto pogrešno tumačeći presudu od 6. lipnja 2013., Brojčanici sata (T‑68/11, EU:T:2013:298). Stoga će se dizajn moći smatrati novim u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002 čak i ako nema individualan karakter u smislu članka 6. navedene uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 14. ožujka 2018., Gifi Diffusion/EUIPO – Crocs (Cipele), T‑424/16, neobjavljenu, EU:T:2018:136, t. 48.).

83      Iz prethodno navedenog proizlazi da se činjenica da je žalbeno vijeće „kao nedostatne” odbilo razlike koje se, čak i ako ih se smatralo malima, nisu mogle uzeti kao beznačajne ne može okvalificirati pogreškom koja se tiče prava.

84      Također, budući da tužitelj nije odredio „znatno više zahtjeve” koje je žalbeno vijeće, prema njegovu mišljenju, primijenilo, ne može se prihvatiti prigovor o kojem se radi.

85      U konačnici i nasuprot onomu što tužitelj tvrdi, žalbeno vijeće jest, i to prikladno, ispitalo sve elemente razlike i sličnosti između suprotstavljenih dizajna prilikom usporedbe između ukupnog dojma koji ostavlja osporavani dizajn i onoga koji na upućenog korisnika ostavlja raniji dizajn.

86      Žalbeno vijeće nije, osim toga, prednji i stražnji prikaz dvaju suprotstavljenih dizajna analiziralo samo „pojedinačno”, nego ih je analiziralo i „objedinjeno”, kao što to proizlazi iz točke 29. pobijane odluke, kako bi zaključilo da razlike koje se pojavljuju na tim prikazima ne mogu znatno utjecati na ukupan dojam koji se ostavlja na upućenog korisnika. Predmetni prigovor stoga je činjenično pogrešan.

87      Osim toga, usporedba bočnih prikaza osporavanog dizajna, kako su registrirani i predočeni u prilog zahtjevu za proglašavanje ništavosti, ne omogućuje da se potvrdi stajalište koje tužitelj brani i prema kojem su glavna svjetla osporavanog dizajna „izbočena prema van” i „jasno” se razlikuju od glavnih svjetala ranijeg dizajna, kao ni stajalište da su ručke na vratima bile „u potpunosti preoblikovane”. Naime, na temelju bočnih prikaza, koji odražavaju siluetu svakog modela u cijelosti, ne može se precizno ni „jasno” uočiti suprotstavljene dizajne s takvom razinom pojedinosti.

88      Čak i pod pretpostavkom da upućeni korisnik može otkriti takve razlike, one u svakom slučaju ne mogu biti dovoljno istaknute da same po sebi dovedu u pitanje ocjenu žalbenog vijeća. Naime, prema stajalištu tog tijela, iz svih prikaza dizajna o kojima je riječ, a ne samo iz bočnih, proizlazi da se ti modeli podudaraju po svojem obliku i silueti karoserije, kako glede dimenzija i proporcija tako i glede oblika i rasporeda prozora i vrata.

89      Isto vrijedi za argument prema kojem se i svjetla za maglu razlikuju između tih dvaju dizajna ili da je u osporavanom dizajnu retrovizor pomaknut prema natrag i da je od tada stavljen izravno na vrata. Osim toga, a nasuprot onomu što tužitelj tvrdi, kotači osporavanog dizajna nisu toliko veći da bi izmijenili bočni prikaz suprotstavljenih dizajna. Naposljetku, oblik i položaj pokazivača smjera na obama su dizajnima blisko usporedivi jedan s drugim.

90      Osim toga, što se tiče, s jedne strane, usporedbe stražnjih prikaza, točno je, kao što je to EUIPO priznao na raspravi i kao što je to žalbeno vijeće naglasilo u točki 28. pobijane odluke, da oni pokazuju određene razlike, osobito glede oblika ili rasporeda stražnjih svjetala, odbojnika, ispušnih cijevi ili pak, kao što to tužitelj s pravom primjećuje, spojlera ili stražnjeg poklopca.

91      S druge strane, glede usporedbe prednjih prikaza, točno je, doduše, i da je zakrivljenost prednjeg poklopca naglašenija u modelu serije 991 nego u modelu serije 997 vozila „Porsche 911”, „tako da u cjelini prednji dio izgleda ravniji i širi”, kao što to, usto, žalbeno vijeće primjećuje u točki 27. pobijane odluke.

92      Iako sve takve razlike, kao i druge koje je tužitelj još istaknuo, mogu pojačati dojam obnove u pojedinostima, one, međutim, ne izgledaju dovoljno istaknute da dovedu u pitanje dojam o općenitoj sličnosti koja postoji između prikaza tih modela, osobito s obzirom na vrlo sličnu opću strukturu suprotstavljenih dizajna, koji se uvelike podudaraju po obliku i odnosnoj silueti.

93      Naposljetku, zbog razloga već navedenih u točkama 62. i 63. ove presude, tužitelj se ne može u prilog svojoj argumentaciji uspješno pozivati na sudsku praksu Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka) ili Oberlandesgerichta Düsseldorf (Viši zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) ili pak na Zelenu knjigu Komisije o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna.

94      U tim okolnostima te s obzirom na to da je, nasuprot onomu što je tužitelj tvrdio, žalbeno vijeće objektivno uzelo u obzir sve razlike između suprotstavljenih dizajna, kao što to proizlazi iz točaka 26. do 28. pobijane odluke, to je tijelo moglo bez počinjenja pogreške u ocjeni u točki 29. pobijane odluke zaključiti da su, razmatrane pojedinačno ili zajedno, sve razlike koje postoje kod višestrukih prikaza suprotstavljenih dizajna previše male da bi znatno utjecale na ukupan dojam koji se ostavlja na upućenog korisnika, a kojim dominiraju bitna obilježja navedenih dizajna u vidu oblika karoserije, vrata ili prozora.

95      U tom se pogledu tužitelj ne može uspješno pozivati na članke iz specijaliziranog tiska ili mišljenja ocjenjivačkih sudova na području dizajna kako bi doveo u pitanje takav zaključak, stoga što se radi o ocjeni ukupnog dojma sa stajališta upućenog korisnika, koji – iako poznaje razne dizajne u dotičnom komercijalnom sektoru i raspolaže određenim znanjima koja mu omogućavaju da pokaže relativno visoku razinu pažnje – nije ni tehnički stručnjak ni specijalist za dizajn.

96      Tako se, među ostalim, okolnost da je ocjenjivački sud za „Red dot award: product design 2012” naglasio da je oblik osporavanog dizajna „u potpunosti nov” ili da su „proporcije uvelike promijenjene” ne može uspješno istaknuti kako bi se osporila ocjena koju je žalbeno vijeće dalo glede individualnog karaktera navedenog dizajna s obzirom na odredbe članka 6. Uredbe br. 6/2002. Osim toga, intervenijent je naveo članke iz tiska koji su doveli do zaključka obrnutog od onoga na koji se tužitelj namjerava pozvati i prema kojima je, među ostalim, bivši predsjednik tužiteljeva upravnog odbora naveo da se on namjerava koristiti „siluetom koja i dalje ostaje ista te je prilagoditi duhu vremena”.

97      Uzimajući u obzir sve prethodno izneseno, prvi dio jedinog tužbenog razloga treba odbiti.

 Drugi dio jedinog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člankom 5. iste uredbe

98      Tužitelj tvrdi da se osporavani dizajn mora smatrati novim u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002.

99      Valja, međutim, istaknuti da je takva argumentacija u svakom slučaju bespredmetna u ovom sporu, stoga što žalbeno vijeće nije primijenilo takvu odredbu jer je moglo s pravom smatrati da ispitivanje novosti osporavanog modela nije nužno, zato što je nepostojanje individualnog karaktera bilo dovoljno da stvori zapreku njegovoj zaštiti, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002.

100    S obzirom na prethodno navedeno, drugi dio jedinog tužbenog razloga treba odbiti, a time i tužbu u cijelosti.

 Troškovi

101    Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

102    Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevima EUIPO‑a i intervenijenta.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvu Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG nalaže se snošenje troškova.

Frimodt Nielsen

Półtorak

Perillo

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 6. lipnja 2019.

Potpisi


*      Jezik postupka: njemački.