Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2019. uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo nº 24 de Madrid (Španjolska) – Sindicato Único de Sanidad e Higiene de la Comunidad de Madrid i Sindicato de Sanidad de Madrid de la CGT protiv Consejería de Sanidad de la Comunidad de Madrid

(predmet C-103/19)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Contencioso-Administrativo nº 24 de Madrid

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Sindicato Único de Sanidad e Higiene de la Comunidad de Madrid i

Sindicato de Sanidad de Madrid de la C.G.T.

Tuženik: Consejería de Sanidad de la Comunidad de Madrid

Prethodna pitanja

Je li propis koji je predmet tužbe, odnosno Odluka ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja, i u kojem se, nakon uzastopnih obnavljanja ugovora o radu na određeno vrijeme u sektoru javnog zdravstva na temelju odredbi nacionalnog prava koja ta obnavljanja dopuštaju kako bi se obuhvatilo i osiguralo pružanje usluga privremene, povremene ili izvanredne prirode, kada su se njima zapravo ispunjavale trajne i stalne potrebe, utvrđuje instrument kojim se mijenja priroda 9126 radnih mjesta, pri čemu povremeni javni službenik postaje privremeni javni službenik, s ciljem da se ta radna mjesta uključe u popis slobodnih radnih mjesta u javnom sektoru i da prestane obavljanje funkcija radnika zaposlenih na određeno vrijeme, u skladu s Okvirnim sporazumom priloženim Direktivi 1999/70/EZ1 , konkretno njegovim člankom 5. točkama 6. i 8., te samim parametrima utvrđenim u presudi Suda (deseto vijeće) od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679?

Je li pravilno tumačenje ovog suda prema kojem način primjene članka 9. stavka 3. Estatuta Marco (Okvirni propis), kako je opisan u Odluci ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja, nije u skladu s člankom 5. točkama 6. i 8. Okvirnog sporazuma ni samim parametrima utvrđenim u presudi Suda (deseto vijeće) od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679, jer takva primjena omogućava da se za zlouporabu zapošljavanja na određeno vrijeme radi ispunjavanja trajnih potreba i priznati nedostatak u sustavu nikada ne izreknu kazne, što je protivno ciljevima Direktive i dovodi do zadržavanja nepovoljnog položaja javnih službenika zaposlenih na određeno vrijeme?

Je li pravilno tumačenje ovog suda u pogledu članka 5. točaka 6. i 8. te samih parametara utvrđenih u presudi Suda (deseto vijeće) od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679, koji su utvrđeni u ovom predmetu i dovode do zaključka da Odluka ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja nije u skladu s člankom 2. prvim stavkom Direktive 1999/70 jer španjolska država njome ne jamči ostvarivanje rezultata predviđenih Direktivom, s obzirom na to da se pretpostavlja da, ako dođe do zlouporabe zapošljavanja na određeno vrijeme, ona ne daje učinkovita i istovjetna jamstva za zaštitu radnika radi pravilnog kažnjavanja navedene zlouporabe i poništavanja posljedica povrede prava Unije, jer ne kažnjava zlouporabu i dopušta da se Direktiva Zajednice ne primjenjuje na zdravstveni sektor?

Budući da je nacionalnim propisima u javnom sektoru u potpunosti zabranjeno uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme promijeniti u ugovore o radu na neodređeno vrijeme niti radnika koji je žrtva zlouporabe zaposliti na neodređeno vrijeme i da u tom nacionalnom propisu ne postoji druga učinkovita mjera za sprečavanje i, po potrebi, kažnjavanje zlouporabe uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, je li pravilno smatrati, kao što smatra ovaj sud, da se Odluka ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja (nepravodobnom primjenom članka 9. stavka 3. Okvirnog sporazuma) i kasniji natječaj otvoren za sve građane ne mogu smatrati učinkovitim mjerama za sprečavanje i, po potrebi, kažnjavanje zlouporabe uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme jer se time, smatra i ističe ovaj sud, izbjegavaju primjena i postizanje ciljeva propisanih samom Direktivom Zajednice?

Budući da je područje primjene Odluke ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja ograničeno isključivo na povremene radnike, a u odnosu na ostale radnike na određeno vrijeme koji su vezani ugovorom zbog povećanja opsega posla, u trajanju utvrđenom nacionalnim pravilom, uprava nije ispitala razloge na kojima se to temelji kako bi, po potrebi, ocijenila treba li u plan radnih mjesta uključiti strukturno radno mjesto tako da je, u stvarnosti, situacija neizvjesnosti radnikâ trajna, jer se zlouporaba ne kažnjava niti se na te radnike primjenjuje ijedna mjera koja daje učinkovita ili istovjetna jamstva za zaštitu radi pravilnog kažnjavanja navedene zlouporabe i poništavanja posljedica povrede prava Unije. Treba li na temelju toga smatrati da se u ranije opisanoj situaciji i protivno pravilima Zajednice ne poštuju zahtjevi iz sadržaja presude Suda od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679?

____________

1 Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP SL 1999., L 175, str. 43. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)

Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP