Language of document : ECLI:EU:C:2019:251

Predmet C621/16 P

Europska komisija

protiv

Talijanske Republike

 Presuda Suda (veliko vijeće) od 26. ožujka 2019.

„Žalba – Jezično uređenje – Otvoreni natječaji za zapošljavanje administratora – Obavijest o natječaju – Administratori (AD 5) – Administratori (AD 6) u području zaštite podataka – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 natječajâ na engleski, francuski i njemački – Jezik komunikacije s Europskim uredom za odabir osoblja (EPSO) – Uredba br. 1 – Pravilnik o osoblju – Diskriminacija na temelju jezika – Opravdanje – Interes službe – Sudski nadzor”

1.        Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Obavijest o otvorenom natječaju Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) radi sastavljanja popisâ uspješnih kandidata za administratore – Uključenost

(čl. 263. UFEU-a; Pravilnik o osoblju, čl. 29. st. 1. i Prilog III., čl. 1. st. 1.)

(t. 44., 45., 49.-55.)

2.        Dužnosnici – Natječaj – Odvijanje otvorenog natječaja – Jezik sudjelovanja na testiranjima – Ograničenje izbora drugog jezika – Diskriminacija na temelju jezika – Opravdanje s obzirom na interes službe – Poštovanje načela proporcionalnosti

(Pravilnik o osoblju, čl. 1.d, čl. 27. i čl. 28. t. (f))

(t. 65.-68., 80.-83., 88.-92., 102.)

3.        Dužnosnici – Natječaj – Odvijanje otvorenog natječaja – Jezik sudjelovanja na testiranjima – Ograničenje izbora drugog jezika – Sudski nadzor – Doseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 1.d)

(t. 91.-95., 102.-104. i 107.)

4.        Dužnosnici – Natječaj – Odvijanje otvorenog natječaja – Jezici komunikacije između Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) i kandidata – Ograničenje – Dopuštenost – Obrazloženje – Opravdanje s obzirom na interes službe – Poštovanje načela jednakog postupanja prema kandidata

(Pravilnik o osoblju, čl. 1.d st. 1. i 6. i Prilog III., čl. 1.; Uredba Vijeća br. 1, čl. 2. i 5.)

(t. 117.-126.)


Kratki prikaz

U presudi Komisija/Italija (C‑621/16 P) donesenoj 26. ožujka 2019., Sud je u žalbenom postupku potvrdio presudu Općeg suda(1) koji je na temelju članka 1.d i članka 28. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, članka 1. stavka 2. Priloga III. tom pravilniku i članka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1/58(2) poništio dvije obavijesti o otvorenom natječaju Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) radi sastavljanja popisâ uspješnih kandidata za administratore. U tim je obavijestima izbor drugog jezika postupka odabira bio ograničen na samo engleski, francuski i njemački jezik, kao što je i jezik komunikacije s EPSO-m bio ograničen samo na njih.

Kada je, kao prvo, riječ o dopuštenosti prvostupanjskih tužbi, Sud je najprije podsjetio da je tužbu za poništenje moguće podnijeti u odnosu na sve akte institucija koji proizvode obvezujuće pravne učinke, neovisno o njihovu obliku. Zatim je smatrao da je Opći sud u pogledu pravne prirode spornih obavijesti o natječaju pravilno presudio da te obavijesti nisu potvrđujući akti ili posve provedbeni akti općih odredaba primjenjivih na otvorene natječaje, nego akti koji podrazumijevaju „obvezujuće pravne učinke u pogledu jezičnog režima predmetnih natječaja” i stoga predstavljaju akte koji se mogu pobijati. U tom pogledu, Sud je pojasnio da je organizacija natječaja uređena obaviješću kojom se utvrđuju njegovi bitni elementi poput razine poznavanja jezika potrebne s obzirom na posebnu prirodu određenog slobodnog radnog mjesta, u skladu s odredbama Priloga III. Pravilniku o osoblju. Tom se obaviješću dakle određuje „pravni okvir” predmetnog natječaja u skladu s ciljem koji je utvrdilo tijelo za imenovanje i proizvode obvezujući pravni učinci. Tu ocjenu pravne prirode obavijesti o natječaju u ovom slučaju potkrepljuje tekst općih odredaba primjenjivih na otvorene natječaje, koje donosi EPSO, kao i tekst samih spornih obavijesti o natječaju.

Što se tiče, kao drugo, izvršavanja i intenziteta sudskog nadzora koji provodi Opći sud, Sud je podsjetio da Unijine institucije imaju široku diskrecijsku ovlast u organizaciji svojih službi i, posebno, u pogledu utvrđivanja kriterija za sposobnosti koje zahtijevaju slobodna radna mjesta i, ovisno o tim kriterijima i interesu službe, u pogledu određivanja uvjeta i načina organizacije natječaja. Međutim, ta je ovlast nužno uređena člankom 1.d Pravilnika o osoblju koji zabranjuje svaku diskriminaciju na temelju jezika i predviđa da se razlike u postupanju na temelju jezika koje proizlaze iz ograničenja u pogledu jezičnih pravila natječaja kojim se ograničava broj službenih jezika mogu dopustiti samo ako je takvo ograničenje objektivno opravdano i proporcionalno stvarnim potrebama službe. Usto, svi uvjeti koji se odnose na posebna poznavanja jezika moraju se temeljiti na jasnim, objektivnim i predvidljivim kriterijima kako bi se kandidatima omogućilo da razumiju razloge za takve uvjete, a sudovima Unije da nadziru njihovu zakonitost.

Budući da zakonitost ograničenja ovisi o njegovoj opravdanosti i proporcionalnosti, Opći je sud u ovom slučaju imao razloga za provedbu in concreto ispitivanja, osobito u pogledu pitanja jesu li sporne obavijesti o natječaju, opće odredbe primjenjive na otvorene natječaje ili dokazi koje je Komisija podnijela sadržavali „konkretne dokaze” na temelju kojih se moglo objektivno utvrditi postojanje interesa službe koji bi u ovom slučaju mogao opravdati ograničenje izbora drugog jezika natječaja. Naime, Opći sud mora provjeriti ne samo materijalnu točnost navedenih dokaznih elemenata, njihovu pouzdanost i dosljednost, nego mora provjeriti i jesu li ti elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije te mogu li se njima poduprijeti zaključci koji su na temelju njih izvedeni.

Naposljetku, što se tiče, kao treće, ograničenja izbora jezikâ komunikacije između kandidata i EPSO-a, Sud je presudio da je pogrešno rasuđivanje Općeg suda prema kojem Uredba br. 1/58 uređuje svako ograničenje službenih jezika za komunikaciju između EPSO‑a i kandidata na natječaju. Točno je da je u presudi Italija/Komisija (C‑566/10 P)(3) odlučeno da u slučaju nepostojanja posebnih odredaba primjenjivih na dužnosnike i članove osoblja u poslovnicima institucija na koje se odnose obavijesti o natječaju iz tog predmeta, odnosi između tih institucija i njihovih dužnosnika i članova osoblja nisu u potpunosti isključeni iz područja primjene Uredbe br. 1/58. Međutim, Sud je istaknuo da se to pojašnjenje ne odnosi na jezike komunikacije između EPSO‑a i kandidata, nego na jezike objave navedenih obavijesti o natječaju. Stoga, u okviru postupaka odabira osoblja Unije, razlike u postupanju u pogledu jezičnih pravila natječaja mogu se dopustiti na temelju članka 1.d stavka 6. Pravilnika o osoblju. Međutim, u ovom je slučaju Sud presudio da je Opći sud pravilno zaključio da razlozi istaknuti kako bi se opravdao izbor jezika komunikacije ne mogu opravdati ograničenje izbora jezika komunikacije s EPSO‑om, u skladu s člankom 1.d stavcima 1. i 6. Pravilnika o osoblju jer se u spornim obavijestima o natječaju ne pojašnjava na kojim se elementima koji se objektivno mogu provjeriti temelji navedeno ograničenje koje mora biti proporcionalno stvarnim potrebama službe.


1      Presuda Općeg suda od 15. rujna 2016., Italija/Komisija (T‑353/14 i T‑7/15, EU:T:2016:495)


2      Uredba Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013. (SL 2013., L 158, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 10., str. 31.)


3      Presuda Suda od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752)