Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. siječnja 2020. uputio Corte di appello di Napoli (Italija) – TJ protiv Balga Srl

(predmet C-32/20)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte di appello di Napoli

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: TJ

Druga stranka u žalbenom postupku: Balga Srl

Prethodna pitanja

1.    Treba li članak 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da se u slučaju nezakonitog kolektivnog otkazivanja priznaje pravo na zaštitu na temelju mjerila djelotvornosti, učinkovitosti, primjerenosti i odvraćajućeg učinka, s obzirom na to da ti zahtjevi predstavljaju obilježje sankcija koje „pravo Unije” predviđa radi zaštite temeljnih vrijednosti s kojima treba biti usklađeno nacionalno pravilo – odnosno praksa primjene – kojim se predviđa konkretna mjera za sankcioniranje svakog neopravdanog otkaza? Slijedom toga, predstavljaju li navedena mjerila relevantno vanjsko ograničenje i mogu li se u postupku koristiti za tužbe koje nacionalni sud priznaje radi usklađivanja nacionalnog propisa ili nacionalne prakse kojom se provodi Direktiva 98/59/EZ1 s pravom Unije?

2.    Treba li u svrhu utvrđivanja razine zaštite propisane pravom Unije u slučaju nezakonitog kolektivnog otkazivanja, članak 30. Povelje tumačiti na način da se „uzme u obzir” i stoga smatra relevantnim materijalno značenje članka 24. revidirane Europske socijalne povelje na koju se poziva u Objašnjenjima, kao što to proizlazi iz odluka Europskog odbora za socijalna prava, te slijedom toga, protivi li se pravu Unije nacionalni propis i praksa primjene kojima se zbog isključivanja mjere vraćanja na radno mjesto zaštita ograničava samo na mjeru naknade štete, koju karakterizira gornja granica koja se određuje na temelju primarnog kriterija radnog staža, a ne na temelju naknade štete koju je radnik pretrpio zbog gubitka izvora prihoda?

3.    Treba li stoga nacionalni sud prilikom ocjenjivanja stupnja usklađenosti nacionalnog propisa kojim se provodi odnosno utvrđuje mjera zaštite u slučaju nezakonitog kolektivnog otkazivanja (zbog povrede kriterija odabira), uzeti u obzir sadržaj Europske socijalne povelje koji proizlazi iz odluka njome predviđenih tijela i u svakom slučaju smatrati potrebnom potpunu naknadu štete, ili barem blizu tome, radi zaštite od financijskih posljedica koje proizlaze iz prestanka ugovora o radu?

4.    Protivi li se člancima 20., 21., 34. i 47. Povelje uvođenje nacionalnog propisa ili prakse primjene kojim država članica provodi Direktivu 98/59/EZ i kojim se samo za radnike koji su zaposleni nakon 7. ožujka 2015. i uključeni su u taj postupak, predviđa sustav sankcija kojim se, za razliku od onoga što se osigurava drugim radnicima koji su uključeni u taj isti postupak, ali su zaposleni prije tog datuma, isključuje mogućnost vraćanja na radno mjesto i u svakom slučaju naknada za posljedice koje proizlaze iz gubitka prihoda i socijalnog osiguranja i priznaje se isključivo odšteta u vidu iznosa koji se određuje prvenstveno na temelju radnog staža, čime se provodi razlikovanje sankcije na temelju datuma zapošljavanja, na način da se uvodi razlika po razinama zaštite na temelju tog kriterija, a ne po stvarnim posljedicama koje nastaju kao rezultat neopravdanog gubitka izvora prihoda?

____________

1     Direktiva Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL 1998., L 225, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 86.)