Language of document :

Žalba koju je 21. rujna 2020. podnijelo Vijeće Europske unije protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 8. srpnja 2020. u predmetu T-110/17, Jiangsu Seraphim Solar System protiv Komisije

(predmet C-441/20 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: H. Marcos Fraile, agent, N. Tuominen, avocat)

Druge stranke u postupku: Jiangsu Seraphim Solar System Co. Ltd, Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine pobijanu presudu;

odbije tužbu iz prvostupanjskog postupka za poništenje osporavane uredbe i

naloži tužitelju snošenje troškova Vijeća u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

Podredno:

ponovno uputi predmet Općem sudu na preispitivanje;

naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Kao prvo, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je tužba dopuštena.

Tužitelj mora dokazati procesnu legitimaciju prema članku 263. UFEU-a, posebno izravni utjecaj, i pravni interes u skladu s člankom 2. osporavane uredbe1 . Antidampinške pristojbe - koje se duguju kao pravna posljedica poništenja računa - nacionalnim carinskim tijelima ne duguje tužitelj, nego drugo društvo, odnosno društvo Seraphim Solar System GmbH. Stoga, Vijeće smatra da tužitelj nije dokazao izravan utjecaj i pravni interes i da je Opći sud pogriješio kada je odlučio da ih je tužitelj dokazao.

Nadalje, zbog zastare tužitelj ne može istaknuti prigovor nezakonitosti prema članku 277. UFEU-a, kako proizlazi iz sudske prakse Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud) u predmetu TWD Textilwerke Deggendorf i Nachi Europe.

Konačno, dopuštenost tužbi protiv Uredbe br. 1238/20132 i Uredbe br. 1239/20133 također potpuno jasno proizlazi iz sudske prakse u predmetu SolarWorld, na temelju koje se članak 3. Uredbe br. 1238/2013 i članak 2. Uredbe br. 1239/2013 ne mogu odvojiti od ostatka tih uredbi.

Kao drugo, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da članci 8. i 13. Osnovnih uredaba „iscrpljujuˮ mogućnost naplate pristojbi na uvoze kojima se povrijedila preuzeta obveza i time što je bilo koji drugi pristup kvalificirao kao „retroaktivnuˮ naplatu pristojbi.

Stajalište Općeg suda temelji se na pogrešnom shvaćanju Osnovnih uredaba. Članak 10. stavak 5. i članak 16. stavak 5. Osnovnih uredaba općenito uređuju posljedice utvrđenja povrede obveze. To je istovjetno „retroaktivnosti u smislu Osnovnih uredabaˮ, odnosno uvođenju konačnih antidampinških/kompenzacijskih pristojbi najviše 90 dana od primjene privremenih mjera na uvoze podvrgnute registraciji prema članku 14. stavku 5. i članku 24. stavku 5. Osnovnih uredaba.

Scenarij o kojem je ovdje riječ, tj. povreda preuzete obveze i njezine posljedice očito su drukčije prirode. Jedino ograničenje koje propisuju članak 10. stavak 5. i članak 16. stavak 5. Osnovnih uredaba je da se takva retroaktivna naplata neće primjenjivati na uvoze koji su izvršeni tijekom retroaktivnog razdoblja od 90 dana prije povrede ili povlačenja preuzete obveze.

Nadalje, ne može postojati retroaktivnost kada su pristojbe uvedene od početka i predviđa se samo jedna iznimka od njihove naplate. Naime, kroz preuzimanje obveze proizvođač izvoznik izbjegava primjenu predmetnih pristojbi ako su ispunjeni uvjeti u tu svrhu. Međutim, carinski dug nastat će kada deklarant odluči pustiti robu u slobodan promet, tj. bez naplate antidampinške pristojbe, i utvrđeno je da je povrijeđen jedan ili više uvjeta te preuzete obveze.

Kao treće. Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je utvrdio da članak 14. stavak 1. i članak 24. stavak 1. Osnovnih uredaba nisu ovlastili Vijeće da uspostavi nadzorni sustav za preuzete obveze, uključujući i poništenje računa.

Članak 14. stavak 1. i članak 24. stavak 1. Osnovnih uredaba daju vrlo široke ovlasti Vijeću kada donosi uredbe kojima se nalažu pristojbe, kako je pojasnio Sud u presudi Deichmann. Stoga, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je utvrdio da Vijeće nije imalo ovlast za uspostavljanje nadzornog sustava za preuzete obveze, što je uključivalo i poništenje računa.

Stajalište Općeg suda suprotno je namjeri zakonodavca. U pravu Unije ne postoji opravdanje za takvu dalekosežnu zaštitu gospodarskog subjekta koji povređuje obveze koje je preuzeo svojevoljno i, kao i u ovom slučaju, čak ni ne osporava da su nastale takve povrede. Takvo stajalište strože je i od onoga što se zahtijeva pravom Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) i tako stavlja Uniju u nepovoljan položaj u usporedbi s drugim trgovinskim partnerima članovima WTO-a.

Nadalje, pobijana presuda preuzete obveze čini nerazmjerno rizičnima za Komisiju. Za Uniju preuzimanje obveze predstavlja rizik kojem se dodaju poteškoće prilikom kontrole obveze. Naime, primarna obveza strane koja preuzima obvezu je suradnja s Komisijom te na taj način osiguravanje jednostavnog nadzora nad pravilnim ispunjenjem obveze. Bez takvog jamstva Komisija bi preuzimala sav rizik, dok bi svatko tko povređuje preuzetu obvezu mogao zadržati prednosti ostvarene povredom. Takvo tumačenje također niječe svrhu učinkovite zaštite Unijine industrije od štetnog dampinga/subvencioniranja, koje se (podredno) ispravlja kroz preuzimanje obveze.

____________

1 Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2146 оd 7. prosinca 2016. o povlačenju prihvaćanja preuzete obveze za dva proizvođača izvoznika dodijeljenog Provedbenom odlukom 2013/707/EU o potvrdi prihvaćanja preuzete obveze u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama koje se odnose na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine za vrijeme primjene konačnih mjera (SL 2016., L 333, str. 4.)

2 Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1238/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 325, str. 1.)

3 Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1239/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 325, str. 66.)