PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(sudac pojedinac)

10. srpnja 2014.

Spojeni predmeti F‑95/11 i F‑36/12

CG

protiv

Europske investicijske banke (EIB)

„Javna služba – Osoblje EIB‑a – Preustroj uprave – Osnivanje novog odjela – Prijenos ovlasti voditelja odjela – Tužba za poništenje – Dopuštenost – Akt kojim se nanosi šteta – Istovrijednost radnih mjesta – Prikrivene sankcije – Zloporaba ovlasti – Tužba za naknadu štete – Litispendencija“

Predmet:      Tužbe podnesene na temelju članka 270. UFEU‑a kojima CG u bitnom zahtijeva da Službenički sud poništi odluku Europske investicijske banke (EIB ili u daljnjem tekstu: Banka) o izmjenama uvjeta izvršenja kao i naravi njezinih dužnosti, da utvrdi da je Banka pri ostvarivanju svoje odgovornosti prema njoj postupala nepravilno te da naloži Banci da nadoknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju je navodno pretrpjela.

Odluka:      Tužbe u spojenim predmetima F‑95/11 i F‑36/12 odbijaju se. Svaka stranka snosi vlastite troškove u spojenim predmetima F‑95/11 i F‑36/12.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Rokovi –Zahtjev razumnog roka – Početak roka

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)

2.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Organizacija službi – Raspoređivanje osoblja – Diskrecijska ovlast uprave – Granice – Interes službe – Poštovanje istovrijednosti radnih mjesta – Promjena dužnosti koja ne predstavlja stegovnu mjeru

(čl. 7. st. 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Pravilnik IX.)

3.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Prava i obveze – Obveza Banke da obavijesti o pojedinačnoj odluci  – Opseg

(čl. 42. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)

1.      U sustavu rješavanja sporova Europske investicijske banke postoji velika pravna praznina jer njime nije propisan rok za podnošenje tužbe. Tako sporove između Banke i njezinih članova osoblja treba pokretati pred sudom Unije u razumnom roku i valja navedenu prazninu popuniti primjenom uvjeta u vezi s rokom za podnošenje tužbe, a koji su propisani u člancima 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.

Što se tiče trenutka u kojem počinje teći rok za podnošenje tužbe, kad član osoblja Banke zatraži provedbu neobaveznog postupka mirenja propisanog u članku 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke, rok za podnošenje tužbe pred sudom Unije počinje teći tek od trenutka završetka postupka mirenja, pod uvjetom da je član osoblja zahtjev za mirenje podnio u razumnom roku nakon zaprimanja obavijesti o aktu kojim mu je nanesena šteta i da je sâmo trajanje postupka mirenja bilo razumno.

(t. 79. i 80.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: 6. ožujka 2001., Dunnett i dr./EIB, T‑192/99, t. 51. do 54. i 56.; 27. travnja 2012., De Nicola/EIB, T‑37/10 P, t. 75.

2.      Institucije raspolažu širokom diskrecijskom ovlasti prilikom organizacije svoje službe u pogledu povjerenih im zadaća i prilikom raspoređivanja osoblja koje im se nalazi na raspolaganju s obzirom na ispunjenje tih zadaća, pod uvjetom da se, s jedne strane, to raspoređivanje ipak obavlja u interesu službe i, s druge strane, poštujući istovrijednost radnih mjesta. Ta se sudska praksa jednako primjenjuje na Europsku investicijsku banku.

U slučaju promjene poslova dodijeljenih dužnosniku pravilo usklađenosti razreda i radnog mjesta ne zahtijeva usporedbu sadašnjih i prijašnjih poslova dotične osobe već usporedbu između njezinih sadašnjih poslova i razreda u hijerarhiji. Stoga se ništa ne protivi tomu da se odlukom dodijele novi poslovi koji, ako se razlikuju od onih koje je dotična osoba prije izvršavala i za koje smatra da znače smanjenje njezinih ovlasti, su ipak u skladu s radnim mjestom koje odgovara njezinu razredu. Tako učinkovito smanjenje dužnosnikovih ovlasti krši pravilo o usklađenosti razreda i radnog mjesta samo ako su ti poslovi u cjelini uistinu manje značajni od onih koji odgovaraju njegovu razredu i radnom mjestu, uzimajući u obzir njihovu narav, značaj i opseg.

Posljedično, ako nije utvrđeno da je odluka o promjeni dužnosti dodijeljenih dužnosniku protivna istovrijednosti radnih mjesta, ne može se postaviti pitanje o prikrivenoj stegovnoj mjeri ili zloporabi ovlasti.

(t. 90., 92. i 105.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 16. prosinca 2004., De Nicola/EIB, T‑120/01 i T‑300/01, t. 84.; 7. veljače 2007., Clotuche/Komisija, T‑339/03, t. 47. i 91.

Službenički sud: 8. svibnja 2008., Kerstens/Komisija, F‑119/06, t. 82. i 103., i navedena sudska praksa

3.      U članku 42. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke propisano je samo jedno formalno pravilo, i to, da Banka mora obavijestiti dotičnog člana osoblja o pojedinačnoj odluci. Međutim, takva pojedinačna odluka prvo mora postojati.

U tom pogledu, Banka nije obvezna donijeti pojedinačnu odluku koja se odnosi na člana osoblja niti ga na temelju navedenog članka 42. o njoj treba obavijestiti kad tog člana njegovi hijerarhijski nadređeni, prije donošenja Bankine odluke o promjeni naravi posla člana osoblja kao i uvjeta izvršavanja, usmeno obavijeste o organizacijskim promjenama koje će biti provedene u okviru njegove opće uprave te ne znače ni preraspodjelu navedenog člana ni promjenu hijerarhijskih odnosa između izvršnog direktora navedene uprave i člana osoblja.

(t. 142. i 145.)