RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

23. listopada 2013.

Predmet F‑7/12

Aristidis Psarras

protiv

Europske agencije za sigurnost mreža i podataka (ENISA)

„Javna služba – Član privremenog osoblja – Ocjenjivanje – Ocjenjivanje za 2009. godinu – Izvješće o razvoju karijere – Zahtjev za poništenje izvješća o razvoju karijere – Akt kojim se nanosi šteta – Očito nedopuštena tužba“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom A. Psarras traži poništenje svojeg izvješća o razvoju karijere za 2009. (u daljnjem tekstu: IRK 2009.) i poništenje odluke Europske agencije za sigurnost mreža i podataka (ENISA) od 16. studenoga 2010. kojom se utvrđuje popis osoblja koje je unaprijeđeno na temelju napredovanja za 2010.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena. Europska agencija za sigurnost mreža i podataka snosi vlastite troškove i nalaže joj se snositi troškove A. Psarrasa.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Pretpostavke za dopuštenost – Akt kojim se nanosi šteta – Prisilnopravna narav – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 263. UFEU‑a; čl. 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka o utvrđivanju popisa unaprijeđenog privremenog osoblja – Uključenost

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

1.      Postojanje akta kojim se nanosi šteta protiv kojeg je podnesena tužba za poništenje, sukladno odredbama članka 263. UFEU‑a ili članka 91. Pravilnika o osoblju, predstavlja bitnu pretpostavku dopuštenosti i njezino nepostojanje sud Unije može utvrditi po službenoj dužnosti. Slijedi da je očito nedopuštena tužba za poništenje izvješća o razvoju karijere, koje nije bilo konačno usvojeno i stoga nije postojalo u trenutku podnošenja tužbe.

(t. 36., 43. i 47.)

Izvori:

Sud: 4. lipnja 1986., Groupe des droites européennes/Parlament, 78/85, t. 11.; 7. listopada 1987., Brüggemann/GSO, 248/86, t. 6.

Prvostupanjski sud: 10. srpnja 1990., Automec/Komisija, T‑64/89, t. 41.; 18. studenoga 1992., Rendo i dr./Komisija, T‑16/91, t. 39.

2.      Prema članku 1. stavku 2. odluke Europske agencije za sigurnost mreža i podataka kojom se utvrđuju opće provedbene odredbe za članak 43. Pravilnika o osoblju i članak 15. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, napredovanje predstavlja promaknuće iz trenutačnog razreda u neposredno viši razred unutar iste funkcijske skupine. Sukladno članku 10. stavku 10. navedene odluke, popis unaprijeđenog privremenog osoblja donosi tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu.

Slijedi da odluka tog tijela kojom se utvrđuje popis unaprijeđenog privremenog osoblja predstavlja konačnu odluku u tome što navodi članove privremenog osoblja koji su unaprijeđeni prilikom predmetnog napredovanja. Prema tome, upravo u trenutku objave tog popisa članovi privremenog osoblja, koji smatraju da mogu biti unaprijeđeni, na siguran i konačan način saznaju za ocjenu svojih zasluga i mogu procijeniti je li njihov pravni položaj promijenjen. Prema tome, takva odluka u načelu predstavlja akt kojim se nanosi šteta, koji može biti predmet tužbe članova privremenog osoblja koji smatraju da im je nanesena šteta time što nisu unaprijeđeni.

(t. 51. i 52.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 21. studenoga 1996., Michaël/Komisija, T‑144/95, t. 30. i 31.; 28. rujna 2004., Tenreiro/Komisija, T‑216/03, t. 47. i 48.