PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
8. svibnja 2014.(*)
„Žalba – Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava za registraciju verbalnog žiga Zajednice BIMBO DOUGHNUTS – Raniji španjolski verbalni žig DOGHNUTS – Relativni razlozi za odbijanje – Uredba (EZ) br. 40/94 – Članak 8. stavak 1. točka (b) – Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Nezavisna razlikovna uloga elementa složenog verbalnog žiga“
U predmetu C‑591/12 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 10. prosinca 2012.,
Bimbo SA, sa sjedištem u Barceloni (Španjolska), koji zastupaju C. Prat, abogado, i R. Ciullo, barrister,
žalitelj,
druge stranke u postupku su:
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM), koji zastupaju A. Folliard‑Monguiral i J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenata,
tuženik u prvom stupnju,
Panrico SA, sa sjedištem u Esplugues de Llobregatu (Španjolska), koji zastupa D. Pellisé Urquiza, abogado,
intervenijent u prvom stupnju,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, J. L. da Cruz Vilaça, G. Arestis, J.-C. Bonichot i A. Arabadjiev (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: P. Mengozzi,
tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 7. studenoga 2013.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 23. siječnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom žalbom Bimbo SA (u daljnjem tekstu: Bimbo) zatražio je poništenje presude Općeg suda Europske unije Bimbo/OHIM – Panrico (BIMBO DOUGHNUTS) (T‑569/10, EU:T:2012:535, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu radi preinake ili, podredno, poništenja odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM) od 7. listopada 2010. (predmet R 838/2009‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Panrico SA (u daljnjem tekstu: Panrico) i Bimba (u daljnjem tekstu: sporna odluka).
Pravni okvir
2 Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL L 11, str. 1.) ukinuta je i zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.). Potonja uredba stupila je na snagu 13. travnja 2009.
3 Pod naslovom „Relativni razlozi za odbijanje“, članak 8. stavak 1. Uredbe br. 94/2009 određivao je:
„Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:
[...]
b) ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.“
Okolnosti spora
4 Okolnosti spora iznesene su kako slijedi u točkama 1. do 14. pobijane presude:
„1 [Bimbo] je 25. svibnja 2003. podnio prijavu za registraciju žiga Zajednice [OHIM‑u] u skladu s Uredbom (EZ) [br. 40/94], kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) [br. 207/2009]].
2 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju je verbalni znak „BIMBO DOUGHNUTS“.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija su iz razreda 30. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „slastičarski i pekarski proizvodi, posebice krafne“.
4 Prijava žiga zajednice objavljena je u Glasniku žigova zajednice br. 42/2006 od 16. listopada 2006.
5 Na temelju članka 42. Uredbe br. 40/94 (postao članak 41. Uredbe br. 207/2009), [Panrico] je 16. siječnja 2007. podnio prigovor na prijavu za registraciju žiga za proizvode iz točke 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na nekoliko ranijih nacionalnih i međunarodnih verbalnih i figurativnih žigova. Temeljio se osobito na španjolskom žigu DOGHNUTS, registriranom 18. lipnja 1994. pod br. 1288926 za proizvode iz razreda 30, koji odgovaraju sljedećem opisu: „konditorski i slastičarski proizvodi i pripravci te proizvodi i pripravci za slatkiši i slastice svih vrsta: šećer, čokolada, čaj, kakao, kava i njezini nadomjesci; vanilija, esencije i proizvodi i pripravci za flan i kolače, jestivi proizvodi na bazi čokolade i šećera, sladoled, žuti šećer, sladoled, čokolade, krafne okruglog oblika, gume za žvakanje i biskviti“.
7 Razlozi istaknuti u prilog prigovoru bili su oni navedeni u članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe 207/2009. i članku 8. stavku 5. iste uredbe.
8 Odjel za prigovore prihvatio je 25. svibnja 2009. prigovor.
9 Žalitelj je 24. srpnja 2009. podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke odjela za poništaje na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
10 Četvrto žalbeno vijeće [(u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće)] prihvatilo je [spornom odlukom] žalbu. Poput Odjela za prigovore i žalbeno se vijeće ograničilo na usporedbu žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg španjolskog verbalnog žiga DOGHNUTS (u daljnjem tekstu: raniji žig) te je zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 207/2009, na toj osnovi.
11 Žalbeno vijeće navelo je da je „doughnut“ engleska riječ koja znači „[...] mali mekani kolač u obliku debelog prstena od tijesta. Prema mišljenju Žalbenog vijeća, ova riječ ne postoji u španjolskom jeziku, u kojem su njezini ekvivalenti „dónut“ ili „rosquilla“. Žalbeno vijeće smatra da za prosječnog španjolskog potrošača (s izuzetkom onih koji govore engleski) riječ „doughnut“ ne opisuje predmetne proizvode ili njihove osobine i ne sadrži posebnu konotaciju u odnosu na njih. Prema mišljenju Žalbenog vijeća, većina potrošača doživljava raniji znak, kao i znak za koji je podnesena prijava, kao stran ili izmišljen pojam.
12 Žalbeno vijeće smatralo je, među ostalim, da su predmetni znakovi slični, jer je raniji žig uključen, na gotovo istovjetan način, u žig za koji je podnesena prijava. Predmetni žigovi imaju prosječan stupanj vizualne i fonetske sličnosti. Konceptualna usporedba nije moguća.
13 Proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima istovjetni su. Razlikovni karakter ranijeg žiga prosječan je.
14 Žalbeno vijeće zaključilo je da je, s obzirom na prosječan razlikovni karakter ranijeg žiga, u općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu, zbog prosječnog stupnja vizualne i fonetske sličnosti između znakova, postojala vjerojatnost dovođenja relevantnih potrošača u zabludu glede svih spornih proizvoda, koji su se smatrali istovjetnima.“
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
5 Bimbo je podnio tužbu radi preinake sporne odluke ili, podredno, njezinog poništenja.
6 U prilog svom zahtjevu za poništenje sporne odluke Bimbo je istaknuo dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članaka 75. i 76. Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) te Uredbe.
7 Opći je sud pobijanom presudom proglasio nedopuštenim zahtjev za preinaku sporne odluke i odbio tužbene razloge za poništenje te odluke.
Zahtjevi stranaka
8 Bimbo svojom žalbom traži od Suda da ukine pobijanu presudu i spornu odluku te da naloži OHIM‑u snošenje troškova.
9 OHIM traži od Suda da odbije žalbu i naloži Bimbu snošenje troškova.
10 Panrico traži od Suda da proglasi njegov odgovor na žalbu dopuštenim i osnovanim, potvrdi pobijanu presudu i naloži Bimbu snošenje troškova.
O žalbi
11 U prilog svojoj žalbi Bimbo iznosi samo jedan žalbeni razlog, koji je podijeljen u dva dijela i temelji se na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
12 Budući da je, u ovom slučaju, prijava za registraciju spornog žiga Zajednice podnesena 25. svibnja 2006. i da je taj datum presudan za potrebe utvrđivanja mjerodavnog prava (vidjeti, u tom smislu, rješenje Shah i Shah/Three‑N-Products, C‑14/12 P, EU:C:2013:349, t. 2., i rješenje DMK/OHIM, C‑346/12 P, EU:C:2013:397, t. 2.), na ovaj se predmet primjenjuju, s jedne strane, postupovne odredbe Uredbe br. 207/2009 i, s druge strane, odredbe Uredbe br. 40/94.
Prvi dio jedinstvenog tužbenog razloga
Argumentacija stranaka
13 Bimbo tvrdi, kao prvo, da je Opći sud obrazloženjem iz točke 97. pobijane presude zamijenio pojmove „razlikovni karakter“ i „element lišen svakog značenja“, s jedne strane, i „neovisna razlikovna uloga“ s druge strane. Ni unutarnji razlikovni karakter ni stupanj značenja elementa složenog žiga ne smiju se miješati s razlikovnom ulogom potonjeg u tom žigu. Pojam „uloga“ upućuje na to da se radi o pojmu koji se mora ocjenjivati u odnosu na karakteristike drugih elemenata koji čine predmetni znak.
14 Nadalje, obrazloženje Općeg suda podrazumijeva, prema mišljenju Bimba, da će se bilo koji žig sastavljen od dva elementa, od kojih je jedan poznati žig, a drugi žig s razlikovnim karakterom srednjeg stupnja, bez posebnog značenja za relevantnu javnost, smatrati sastavljenim od dva elementa s nezavisnom razlikovnom ulogom. Međutim, Sud je utvrdio da prosječni potrošač obično primjećuje žig kao cjelinu pa je samo u posebnim slučajevima priznao da se ne može isključiti mogućnost da element složenog žiga zadrži nezavisnu razlikovnu ulogu u složenom znaku o kojem je riječ.
15 Slično tome, Sud je u točki 38. presude Becker/Harman International Industries (C 51/09 P, EU:C:2010:368) naveo da, u složenom žigu, jedno prezime neće zadržati u svim slučajevima nezavisnu razlikovnu ulogu samo zato što će se doživljavati kao takvo. Utvrđenje takve uloge može se temeljiti samo na ispitivanju svih relevantnih čimbenika u predmetu.
16 Naposljetku, Bimbo napominje da se, prema njegovom mišljenju, pojmovi „jedinstvene cjeline“ i „logičke jedinice“ koje Opći sud koristi ne pojavljuju u sudskoj praksi Suda. Ako je Opći sud tim pojmovima želio reći da složeni žig sadrži različite „nezavisne“ elemente, to ne znači da oni imaju nezavisnu razlikovnu ulogu.
17 OHIM i Panrico osporavaju osnovanost argumentacije Bimba. Posebice, OHIM tvrdi da je prvi dio jedinstvenog žalbenog razloga nedopušten, jer iz točke 97. pobijane presude proizlazi da se Opći sud ograničio na ispitivanje konkretnog značenja znaka za čiju registraciju je podnesena prijava i da je dakle proveo ocjenu činjenica.
Ocjena Suda
18 Glede dopuštenosti prvog dijela jedinstvenog istaknutog žalbenog razloga, treba napomenuti da Bimbo prigovara da je Opći sud pomiješao neke pravne pojmove, zanemario pravilo da se nezavisna razlikovna uloga elementa složenog žiga može samo iznimno utvrditi i da je koristio terminologiju stranu sudskoj praksi u tom području. Dakle, suprotno tvrdnjama OHIM‑a, Bimbo na zahtijeva od Suda samo novu ocjenu činjenica, već i prigovara da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava. Iz toga slijedi da je ovaj dio dopušten.
19 Glede merituma, valja imati na umu da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, vjerojatnost da bi javnost mogla vjerovati da proizvodi i usluge o kojima je riječ potječu od istog poduzetnika ili, tamo gdje je to slučaj, ekonomski povezanih društava predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 (vidjeti presudu OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 33. i presudu Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, EU:C:2007:539, t. 32.).
20 Postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu mora se ocijeniti na općoj razini, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne za ovaj slučaj (vidjeti, u tom smislu, presude Sabel, C 251/95, EU:C:1997:528, t. 22.; OHIM/Shaker, EU:C:2007:333, t. 34., i Nestlé/OHIM, EU:C:2007:539, t. 33.).
21 Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu mora, glede vizualne, auditivne ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih žigova, biti zasnovana na ukupnom dojmu koji oni stvaraju, posebno vodeći računa o njihovim razlikovnim i prevladavajućim elementima. Doživljaj predmetnih žigova za prosječnog potrošača odnosnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općoj ocjeni navedene vjerojatnosti. U tom smislu, prosječni potrošač obično doživljava jedan žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih detalja (vidjeti, u tom smislu, presude Sabel, EU:C:1997:528, t. 23.; OHIM/Shaker EU:C:2007:333, t. 35., i Nestlé/OHIM, EU:C:2007:539, t. 34.) .
22 Ocjena sličnosti između dva žiga ne može se ograničiti na uzimanje u obzir samo jednog sastavnog dijela složenog žiga i njegove usporedbe s drugim žigom. Suprotno tome, usporedbu valja provesti ispitivanjem predmetnih žigova uzimajući ih u obzir zasebno u njihovoj cjelini (presuda OHIM/Shaker, EU:C:2007:333, t. 41.).
23 Na ukupni dojam koji je složeni žig stvorio u svijesti relevantne javnosti mogu, u određenim uvjetima, utjecati jedan ili više njegovih sastavnih dijelova. Međutim, ocjena sličnosti moći će se provesti isključivo na osnovi dominantnog elementa samo ako su ostali sastavni dijelovi žiga zanemarivi (presude OHIM/Shaker, EU:C:2007:333, t. 41. i 42. i Nestlé/OHIM, EU:C:2007:539, t. 42. i 43., kao i navedena sudska praksa).
24 U svezi s tim, Sud je naveo da nije isključeno da raniji žig koji je treća osoba koristila u složenom žigu, koji sadržava oznaku poduzeća te treće osobe, zadržava nezavisnu razlikovnu ulogu u složenom žigu. Stoga je u svrhu utvrđivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu dovoljno da, zbog nezavisne razlikovne uloge koju je raniji žig zadržao, javnost nositelju tog žiga također pripisuje proizvode ili usluge obuhvaćene složenim žigom (presuda Medion, C‑120/04, EU:C:2005:594, t. 30. i 36., i rješenje Perfetti Van Melle/OHIM, C 353/09 P, EU:C:2011:73, t. 36.).
25 Međutim, element složenog žiga ne zadržava nezavisnu razlikovnu ulogu ako taj element zajedno s drugim elementom, odnosno drugim elementima znaka, uzetima zajedno, tvori jedinicu koja ima drugačiji smisao u odnosu na smisao navedenih elemenata uzetih zasebno (vidjeti, u tom smislu, rješenje ecoblue/OHIM i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, C 23/09 P, EU:C:2010:35, t. 47.; presudu Becker/Harman International Industries, EU:C:2010:368, t. 37. i 38., i rješenje Perfetti Van Melle/OHIM, EU:C:2011:73, t. 36. i 37.).
26 U ovom predmetu Opći je sud u točkama 79. i 81. pobijane presude utvrdio da, čak i pod pretpostavkom da je element „bimbo“ zauzimao dominantan položaj u žigu za koji je podnesena prijava za registraciju, element „doughnuts“ nije bio zanemariv u općem dojmu koji je taj žig stvarao i stoga ga nije trebalo uzeti u obzir prilikom usporedbe suprotstavljenih žigova.
27 Opći je sud u točki 97. te presude naveo da taj element, s obzirom na to da je element „doughnuts“ lišen svakog značenja za relevantnu javnost, nije zajedno s drugim elementom znaka tvorio jedinicu koja ima drugačiji smisao u odnosu na smisao navedenih elemenata uzetih zasebno. Zaključio je tako da je element „doughnuts“ zadržao nezavisnu razlikovnu ulogu unutar žiga za koji je podnesena prijava za registraciju te ga je stoga trebalo uzeti u obzir prilikom opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
28 U točki 100. pobijane presude Opći je sud utvrdio da je, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike ovog predmeta, opća procjena potvrdila zaključak žalbenog vijeća prema kojem je postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu.
29 Opći sud dakle nije zaključio da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu na temelju samog utvrđenja da element „doughnuts“ ima, u žigu za koji je podnesena prijava, nezavisnu razlikovnu ulogu, nego iz opće ocjene koja uključuje različite faze ispitivanja koje proizlaze iz sudske prakse navedene u točkama 19. do 25. ove presude, u okviru koje je uzeo u obzir čimbenike relevantne za ovaj predmet. On je, na taj način, pravilno primijenio članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 40/94.
30 Ovo utvrđenje nije pobijeno drugim argumentima koje je iznio Bimbo.
31 Budući da Bimbo, kao prvo, prigovara da je Opći sud u točki 97. pobijane presude koristio pojmove „razlikovni karakter“ i „element lišen svakog značenja“, dovoljno je navesti da se Opći sud u toj točki ograničio na odbijanje tvrdnji Bimba kojima je htio utvrditi da, s obzirom na činjenicu da je bio lišen razlikovnog karaktera, element „doughnuts“ nije trebalo uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
32 Opći je sud time dovršio svoju ocjenu iz točke 81. pobijane presude, sukladno kojoj navedeni element nije bio zanemariv u ukupnom dojmu koji je stvorio žig za koji je podnesena prijava za registraciju te ga je stoga trebalo uzeti u obzir prilikom usporedbe suprotstavljenih žigova. Pri tome on nije nipošto pomiješao odnosne pojmove.
33 Nadalje, što se tiče Bimbovih tvrdnji da je Opći sud zanemario pravilo da utvrđenje nezavisne razlikovne uloge elementa složenog znaka predstavlja iznimku koju treba opravdati u odnosu na opće pravilo da potrošač obično doživljava žig kao cjelinu, treba napomenuti da je cilj ispitivanja postojanja nezavisne razlikovne uloge jednog od elemenata složenog znaka utvrditi koje će od navedenih elemenata primijetiti ciljana javnost.
34 Naime, kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 25. i 26. svojeg mišljenja, potrebno je u svakom pojedinom slučaju odrediti, osobito analizom sastavnih dijelova znaka i njihove relativne težine u doživljaju ciljane javnosti, ukupni dojam koji je u svijesti te javnosti stvorio znak za koji je podnesena prijava za registraciju, a zatim provesti ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu uzimajući u obzir taj opći dojam i sve čimbenike relevantne za predmet.
35 S jedne strane, određivanje elemenata složenog znaka koji pridonose ukupnom dojmu koji je taj znak stvorio u svijesti ciljane javnosti provodi se prije opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu glede predmetnih znakova. Takva ocjena treba se temeljiti na ukupnom dojmu koji su stvorili predmetni žigovi, s obzirom na to da prosječni potrošač obično doživljava žig kao cjelinu i ne upušta se u ocjenu njegovih različitih detalja, kao što je istaknuto u točki 21. ove presude. Stoga ne treba smatrati da je riječ o iznimci koju treba opravdati u odnosu na to opće pravilo.
36 S druge strane, treba naglasiti da pojedinačnu ocjenu svakog znaka, kakva je predviđena u sudskoj praksi Suda, treba provesti u skladu s posebnim okolnostima slučaja i stoga se ne može smatrati da ona podliježe općim pretpostavkama. Kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 24. svojeg mišljenja, iz sudske prakse koja je uslijedila nakon presude Medion (EU:C:2005:594) osobito proizlazi da Sud u toj presudi nije uveo odstupanje od načela kojima se uređuje ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
37 Naposljetku, glede argumentacije iznesene u točki 16. ove presude, treba utvrditi da izrazi „jedinstvena cjelina“ i „logička jedinica“, koje Opći sud koristi u točki 97. pobijane presude, odgovaraju izrazima „jedinica koja ima drugačiji smisao“, koji Sud koristi u sudskoj praksi navedenoj u točki 25. ove presude.
38 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da ocjena koju je proveo Opći sud nije opterećena pogreškama koje se tiču prava koje je naveo Bimbo i da stoga prvi dio jedinstvenog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
Drugi dio jedinstvenog žalbenog razloga
Argumentacija stranaka
39 Bimbo smatra, najprije, da je Opći sud svoj zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu utemeljio na pretpostavci da element „doughnuts“ ima nezavisnu razlikovnu ulogu, ne uzimajući u obzir sve ostale čimbenike specifične za taj slučaj.
40 Doista, Opći sud nije vodio računa o tome da žig za koji je podnesena prijava za registraciju karakterizira njegov prvi element, „bimbo“, žig koji uživa velik ugled u Španjolskoj za proizvode u odnosu na koje je podnesena prijava za registraciju tog žiga. Također, nije primijetio da raniji žig nema izrazit ili poseban razlikovni karakter ni da pojam „doghnuts“ nije istovjetno reproduciran u žigu za koji je podnesena prijava za registraciju.
41 Nadalje, Bimbo tvrdi da snaga uglednog žiga, koji je prvi element složenog žiga, obično omogućava da se izbjegne da opći dojam koji proizvodi taj žig bude shvaćen od relevantne javnosti kao onaj koji pripisuje podrijetlo proizvoda o kojima je riječ nositelju ranijeg žiga ili ekonomski povezanim poduzećima.
42 Stoga je, prema mišljenju Bimba, Opći sud morao, kako bi mogao utvrditi postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova, navesti razloge zbog kojih bi, iznimno, u ovom slučaju, žig za koji je podnesena prijava za registraciju, s obzirom na ukupni dojam koji stvara za relevantnu javnost, mogla postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu.
43 Naposljetku, Bimbo smatra da Opći sud prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu nije pravilno uzeo u obzir činjenicu da bi, suprotno primjeni u trgovačkom sektoru o kojemu je bila riječ u predmetu koji je doveo do presude Medion (EU:C:2005:594), u pekarskom sektoru bilo vrlo neobično sklapati trgovačke sporazume ili se udruživati radi ponude proizvoda.
44 OHIM i Panrico osporavaju argumentaciju Bimba.
Ocjena Suda
45 Najprije, kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točkama 37. do 42. svojeg mišljenja, imajući u vidu obrazloženje posebice iz točaka 91. do 100. pobijane presude, ne može se prigovarati da je Opći sud automatski oduzeo vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova od utvrđenja nezavisne razlikovne uloge elementa „doughnuts“ u žigu za koji je podnesena prijava za registraciju.
46 Naime, iz tih točaka proizlazi da je Opći sud proveo opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu i da je u tu svrhu uzeo u obzir specifične čimbenike slučaja. Osim toga, ta se ocjena temelji na detaljnom ispitivanju, u točkama 52. do 89. pobijane presude, svih elemenata koje je Bimbo istaknuo i, osobito, na ugledu ovog žiga. Argumentacija koju je to društvo iznijelo pred Sudom proizlazi iz pogrešnog tumačenja te presude i treba je stoga odbiti.
47 Kao drugo, s obzirom na utvrđenja iz točaka 33. i 34. ove presude, argumentacija iznesena u njezinim točkama 41. i 42. proizlazi iz pogrešnog tumačenja relevantne sudske prakse i treba je stoga odbiti.
48 Naposljetku, glede argumentacije Bimba iznesene u točki 43. ove presude, dovoljno je napomenuti da je, kao što OHIM ispravno tvrdi, prvi puta iznesena pred Sudom i da je stoga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, treba odbaciti kao nedopuštenu.
49 Iz toga slijedi da drugi dio jedinstvenog žalbenog razloga koji je Bimbo istaknuo treba odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan.
50 Stoga treba odbiti jedinstveni žalbeni razlog istaknut u prilog žalbi i odbiti žalbu.
Troškovi
51 Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog Poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja izgubi spor dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
52 Budući da Bimbo nije uspio u svojim zahtjevima te s obzirom na to da su OHIM i Panrico podnijeli zahtjev da Bimbo snosi troškove, treba mu naložiti snošenje troškova.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Žalba se odbija.
2. Bimbu SA nalaže se snošenje troškova.
Potpisi