Spojeni predmeti C‑293/12 i C‑594/12

Digital Rights Ireland Ltd

protiv

Minister for Communications, Marine and Natural Resources i dr.
i

Kärntner Landesregierung i dr.

(zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili High Court (Irska) i Verfassungsgerichtshof)

„Elektroničke komunikacije – Direktiva 2006/24/EZ – Javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge ili javne komunikacijske mreže – Zadržavanje podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem takvih usluga – Valjanost – Članci 7., 8. i 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 8. travnja 2014.

1.        Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Poštovanje privatnog života – Zaštita osobnih podataka – Zadržavanje podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnim komunikacijskim mrežama – Direktiva 2006/24 – Obveza pružatelja da zadrže određene podatke radi eventualnog obavještavanja nacionalnih tijela – Miješanje u smislu članaka 7. i 8. Povelje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i 8.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/24, čl. 3., 4., 5., 6. i 8.)

2.        Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Ograničenje ostvarivanja prava i sloboda priznatih Poveljom – Uvjeti – Zadržavanje podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnim komunikacijskim mrežama – Direktiva 2006/24 – Obveza pružatelja da zadrže određene podatke radi eventualnog obavještavanja nacionalnih tijela – Povreda bitnog sadržaja temeljnih prava – Nepostojanje – Cilj zaštite javne sigurnosti

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7., 8. i 52. st. 1.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/24)

3.        Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Ograničenje ostvarivanja prava i sloboda priznatih Poveljom – Uvjeti – Zadržavanje podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnim komunikacijskim mrežama – Direktiva 2006/24 – Obveza pružatelja da zadrže određene podatke radi eventualnog obavještavanja nacionalnih tijela – Povreda načela proporcionalnosti

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7., 8. i 52. st. 1; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/24)

1.        Obveza nametnuta pružateljima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža u člancima 3. i 6. Direktive 2006/24 o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ da tijekom određenog razdoblja zadržavaju podatke o privatnom životu osobe i o njezinim komunikacijama, kao što su oni predviđeni člankom 5. te direktive, predstavlja samo po sebi miješanje u prava zajamčena u članku 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Osim toga, članci 4. i 8. Direktive 2006/24, koji predviđaju pravila o pristupu nadležnih nacionalnih tijela podacima, također predstavljaju miješanje u prava zajamčena u članku 7. Povelje.

Na isti način, Direktiva 2006/24 predstavlja miješanje u temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno u članku 8. Povelje s obzirom na to da predviđa obradu osobnih podataka.

Čini se da je to miješanje široko i treba se smatrati osobito teškim. Nadalje, okolnost da se zadržavanje i naknadno korištenje podataka izvršava bez obavještavanja pretplatnika ili registriranoga korisnika može kod dotičnih osoba stvoriti osjećaj da je njihov privatni život predmet trajnog nadzora.

(t. 34.‑37.)

2.        U skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih njome mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda te su, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja tih prava i sloboda moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.

Kao prvo, iako zadržavanje podataka propisano Direktivom 2006/24 o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ predstavlja osobito teško miješanje u temeljno pravo na poštovanje privatnog života i druga prava propisana u članku 7. Povelje, ono nije takve naravi da bi povrijedilo njihov bitan sadržaj s obzirom na to da, kao što to proizlazi iz njezinog članka 1. stavka 2., ta direktiva ne dopušta uvid u sadržaj elektroničke komunikacije kao takav. To zadržavanje podataka također nije takve naravi da bi povrijedilo bitan sadržaj temeljnog prava na zaštitu osobnih podataka iz članka 8. Povelje jer se u članku 7. Direktive 2006/24 predviđa pravilo u vezi sa zaštitom i sigurnošću podataka.

Kao drugo, materijalni cilj Direktive 2006/24 predviđa, kao što to proizlazi iz njezinog članka 1. stavka 1., osiguranje dostupnosti tih podataka u svrhu istrage, otkrivanja i progona teških kaznenih djela, kako su određena nacionalnim zakonodavstvom svake države članice. Stoga je materijalni cilj te direktive doprinos borbi protiv teškoga kriminala i na taj način, u konačnici, javnoj sigurnosti. Stoga zadržavanje podataka kako bi se nadležnim nacionalnim tijelima omogućilo da im eventualno pristupe, kao što je to predviđeno Direktivom 2006/24, stvarno odgovara cilju u općem interesu.

(t. 38.‑41., 44.)

3.        Direktiva 2006/24 o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ je nevaljana

Naime, borba protiv teškoga kriminala, a osobito protiv organiziranoga kriminala i terorizma, uistinu je od primarne važnosti za jamstvo javne sigurnosti, a njezina učinkovitost može u velikoj mjeri ovisiti o korištenju modernih tehnika istrage. Međutim, takav cilj u općem interesu, koliko god bio temeljan, ne može sâm opravdati da se mjera zadržavanja podataka, kao što je ona uspostavljena Direktivom 2006/24, smatra nužnom u svrhu navedene borbe.

Zaštita osobnih podataka koja proizlazi iz izričite obveze predviđene u članku 8. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ima osobitu važnost za pravo na poštovanje privatnog života iz njezinog članka 7. Na taj način, zakonodavstvo Unije o kojem je riječ mora predvidjeti jasna i precizna pravila koja uređuju doseg i primjenu mjere o kojoj je riječ te propisati minimalne uvjete na način da osobe čiji su podaci zadržani raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju učinkovitu zaštitu njihovih osobnih podataka od rizika zloporabe kao i od svih nezakonitih pristupa i korištenja tih podataka.

Direktiva 2006/24 obuhvaća sva sredstva elektroničke komunikacije čije je korištenje vrlo rašireno i koja imaju rastuću važnost u svačijem svakodnevnom životu i uključuje sve pretplatnike i registrirane korisnike. Ona, dakle, obuhvaća miješanje u temeljna prava gotovo sveukupnog europskog stanovništva.

Doista, kao prvo, Direktiva 2006/24 na općenit način obuhvaća svaku osobu i sva sredstva elektroničke komunikacije kao i sve podatke o prometu bez ikakvog razlikovanja, ograničenja ili iznimke s obzirom na cilj borbe protiv teških kaznenih djela.

Kao drugo, Direktiva 2006/24 ne predviđa nikakav objektivni kriterij koji bi omogućio ograničenje pristupa nadležnih nacionalnih tijela podacima i njihove naknadne uporabe u svrhu sprečavanja, otkrivanja ili kaznenih progona koji se odnose na kaznena djela koja se mogu, s obzirom na širinu i težinu miješanja u temeljna prava iz članaka 7. i 8. Povelje, smatrati dovoljno teškima za opravdanje takvog miješanja. Osim toga, Direktiva 2006/24 ne sadrži materijalne i postupovne uvjete o pristupu nadležnih nacionalnih tijela podacima i njihovom naknadnom korištenju.

Kao treće, Direktiva 2006/24 propisuje zadržavanje podataka tijekom razdoblja koje nije kraće od šest mjeseci, a da se pritom ne navodi nikakvo razlikovanje između kategorija podataka s obzirom na njihovu eventualnu korist za cilj koji se slijedi ili s obzirom na osobe na koje se odnosi. Osim toga, nije pobliže određeno da utvrđivanje trajanja zadržavanja mora biti utemeljeno na objektivnim kriterijima kako bi se zajamčilo da je ograničeno na ono što je strogo nužno.

Stoga se Direktiva 2006/24 široko i osobito teško miješa u ta temeljna prava u pravnom poretku Unije a da pritom to miješanje nije precizno ograničeno odredbama koje bi jamčile da je stvarno ograničeno na ono što je strogo nužno.

Naposljetku, Direktiva 2006/24 ne predviđa dostatna jamstva, kakva zahtijeva članak 8. Povelje, koja bi omogućila učinkovitu zaštitu zadržanih podataka od rizika zloporaba kao i od svih nezakonitih pristupa ili korištenja tih podataka.

S obzirom na sva ta razmatranja, valja smatrati da je usvajanjem Direktive 2006/24 o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ zakonodavac Unije prekoračio granice koje nameće poštovanje načela proporcionalnosti s obzirom na članak 7., članak 8. i članak 52. stavak 1. Povelje.

(t. 51., 53., 54., 56., 57., 60., 61., 63.‑66., 69. i izreka)