MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 26. rujna 2013.(1)
Predmet C‑167/12
C. D.
protiv
S. T.
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Employment Tribunal Newcastle upon Tyne (Ujedinjena Kraljevina))
„Socijalna politika – Direktiva 92/85/EEZ – Područje primjene – Zamjensko majčinstvo – Rodiljni dopust – Direktiva 2006/54 – Jednako postupanje prema muškarcima i ženama – Zabrana stavljanja u nepovoljniji položaj na temelju trudnoće“
I – Uvod
1. Ima li žena pravo na rodiljni dopust kada ona sama nije rodila dijete, već takozvana zamjenska ili surogat majka(2)? To je pitanje u središtu zahtjeva za prethodnu odluku Employment Tribunala Newcastle upon Tyne (Ujedinjena Kraljevina).
2. Zamjensko ili surogat majčinstvo započinje reprodukcijsko‑medicinski umjetnom inseminacijom zamjenske majke ili ugrađivanjem zametka u nju. Zamjenska majka nakon toga nosi i rađa dijete. Ono može genetski potjecati ili od takozvanog „naručiteljskog para“, koji nakon rođenja nad njim ima roditeljsko pravo, ili od oca i zamjenske majke, odnosno od njega i neke treće žene.
3. U državama članicama Europske unije nacionalna zakonodavstva o zamjenskom majčinstvu se uvelike razlikuju(3). U mnogim državama članicama zamjensko majčinstvo je zabranjeno, dok je u Ujedinjenoj Kraljevini dopušteno u određenim okolnostima. Međutim, u Ujedinjenoj Kraljevini ne postoji posebno uređenje rodiljnog dopusta za majke naručiteljice(4).
4. U predmetnom slučaju postavlja se pitanje može li majka naručiteljica temeljiti takav zahtjev na pravu Europske unije, posebno na Direktivi Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje(5).
5. Sud je već jednom odlučivao o slučaju in vitro oplodnje(6), u kojem se radilo o tumačenju Direktive 92/85. Sada je ponovno u prilici dalje razvijati svoju sudsku praksu u pogledu Direktive 92/85.
II – Pravni okvir
A – Pravo Unije
1. Direktiva 92/85
6. Cilj Direktive 92/85 je prema članku 1. stavku 1. „poboljšanj[e] sigurnosti i zaštite zdravlja na radu trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili doje“.
7. Članak 2. Direktive 92/85 glasi:
„Za potrebe ove Direktive:
(a) ,trudna radnicaʼ znači trudna radnica koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili nacionalnom praksom;
(b) ,radnica koja je nedavno rodilaʼ znači radnica koja je nedavno rodila u smislu nacionalnog zakonodavstva i/ili nacionalne prakse i koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s tim zakonodavstvom i/ili praksom;
(c) ,radnica koja dojiʼ znači radnica koja doji u smislu nacionalnog prava i/ili nacionalne prakse i koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s tim zakonodavstvom i/ili praksom.“
8. Članak 8. Direktive 92/85 uređuje rodiljni dopust i propisuje:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi radnicama u smislu članka 2. osigurale pravo na neprekidan rodiljni dopust od najmanje 14 tjedana raspoređenih prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.
2. Rodiljni dopust zajamčen stavkom 1. mora uključivati obvezni rodiljni dopust od najmanje dva tjedna raspoređena prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.“
9. Članak 11. Direktive 92/85 predviđa:
„[...]
2. u slučaju iz članka 8., mora se osigurati sljedeće:
[...]
b) redovna isplata plaća i/ili pravo na odgovarajući doplatak radnicama u smislu članka 2. [...]“
2. Direktiva 2006/54
10. Članak 2. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(7) određuje:
„1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) ,izravna diskriminacijaʼ postoji ako osoba zbog svoga spola ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji;
(b) ,neizravna diskriminacijaʼ postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;
2. Za potrebe ove Direktive, diskriminacija uključuje:
[...]
(c) svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu Direktive 92/85/EEZ. [...]“
11. U članku 14. stavku 1. Direktive navodi se:
„Zabranjuje se izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u javnom i privatnom sektoru, uključujući javna tijela, s obzirom na:
[...]
c) uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete otkaza, te plaću, kako je predviđeno u članku 141. Ugovora [sada članak 157. UFEU‑a];
[...]“
12. Članak 15. Direktive 2006/54 uređuje „Povratak s rodiljnog dopusta“ i određuje:
„Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje radno mjesto ili na istovjetno radno mjesto pod uvjetima koji za nju nisu manje povoljni i ima pravo uživati sva poboljšanja radnih uvjeta na koja bi imala pravo za vrijeme svoje odsutnosti.“
B – Nacionalno pravo
13. Human Fertilisation and Embryology Act 2008 (Zakon o humanoj oplodnji i embriologiji iz 2008., u daljnjem tekstu: ZHOE) uređuje koje se osobe smatraju roditeljima kada dijete rodi zamjenska majka. Načelno je zamjenska majka koja je rodila dijete pravno majka djeteta, neovisno o tome je li genetski njegova majka ili ne. Međutim, prema članku 54. ZHOE‑a sud može na odgovarajući zahtjev roditelja naručitelja izdati rješenje kojim im se dodjeljuje roditeljska skrb nad djetetom (parental order), prema kojem se dijete pravno smatra djetetom podnositelja zahtjeva. Pretpostavke za to su među ostalim to da su za oplodnju zametka korištene gamete barem jednog od podnositelja zahtjeva, da su podnositelji zahtjeva u braku ili da zajedno žive u zajednici izjednačenoj s brakom, da podnesu zahtjev najkasnije šest mjeseci od rođenja djeteta i da zamjenska majka pristane na zahtjev.
14. Prema Maternity and Parental etc. Regulations 1999 (Pravilnik o rodiljnom i roditeljskom dopustu iz 1999.), rodiljni dopust (maternity leave) je pridržan ženama u vezi s njihovom trudnoćom. Paternity and Adoption Leave Regulations 2002 (Pravilnik o roditeljskom i posvojiteljskom dopustu iz 2002.) predviđa kod posvojenja, pod određenim pretpostavkama, među ostalim pravo na posvojiteljski dopust (adoption leave). Osobe kojima je rješenjem dodijeljena roditeljska skrb za dijete koje je rodila zamjenska majka mogu pod određenim pretpostavkama koristiti neplaćeni dopust.
15. Prema Equality Actu 2010 (Zakon o jednakosti iz 2010.) treba utvrditi diskriminaciju žene ako se ona stavlja u nepovoljniji položaj zbog trudnoće ili rodiljnog dopusta.
III – Činjenično stanje i prethodna pitanja
16. Tužiteljica u glavnom postupku (u nastavku: C. D.) zaposlena je u jednoj od bolnica tuženika u glavnom postupku. Potonji je National Health Service Foundation, a time i državna ustanova.
17. C. D. je htjela ostvariti svoju želju za djetetom uz pomoć zamjenske majke. Za začeće djeteta korištena je sperma njezinog partnera, ali jajna stanica nije bila od C. D.
18. Zamjenska majka rodila je dijete 26. kolovoza 2011. C. D. je tijekom prvog sata nakon poroda počela skrbiti o djetetu kao majka i, posebno, dojiti ga. Ukupno je dojila dijete tijekom iduća tri mjeseca. U skladu sa zahtjevom, 19. prosinca 2011. izdano je rješenje u smislu ZHOE‑a kojim je C. D. i njezinom partneru prenesena potpuna i trajna roditeljska skrb nad djetetom.
19. C. D. je već prije rođenja djeteta bezuspješno od tuženika u glavnom postupku zatražila, zbog pomanjkanja specifičnih poslovnih ili zakonskih propisa u slučaju zamjenskog majčinstva, u skladu s propisima o posvojiteljskom dopustu, plaćeni dopust „zbog zamjenskog majčinstva“(8). Međutim, tuženik u glavnom postupku je u lipnju 2011., dakle još prije rođenja djeteta, na ponovni zahtjev promijenio svoj stav te je po analogiji primijenio propise o posvojiteljskom dopustu i odobrio C. D. plaćeni dopust.
20. C. D. je u svojoj tužbi pred sudom koji je uputio zahtjev istaknula zahtjeve zbog nezakonite diskriminacije na temelju spola i/ili trudnoće i majčinstva, s obzirom na početno odbijanje njezinog zahtjeva. Usto, stavljena je u nepovoljniji položaj zbog trudnoće i majčinstva te zbog činjenice što je htjela koristiti rodiljni dopust.
21. Tuženik u glavnom postupku osporava bilo koju povredu prava jer C. D. nema pravo na plaćeni dopust, i to ni na rodiljni ni na posvojiteljski dopust. Ta prava su pridržana ženama koje su dijete rodile, odnosno posvojile.
22. Employment Tribunal Newcastle upon Tyne odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Predviđaju li članak 1. stavak 1. i/ili članak 2. točka (c) i/ili članak 8. stavak 1. i/ili članak 11. stavak 2. točka (b) Direktive 92/85 [...] pravo na rodiljni dopust majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu?
2. Predviđa li Direktiva 92/85 [...] pravo majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu da koristi rodiljni dopust ako je dotična majka naručiteljica:
a) bila u mogućnosti dojiti nakon rođenja djeteta i/ili
b) nakon rođenja djeteta stvarno i doji?
3. Je li neodobravanje rodiljnog dopusta od strane poslodavca majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu povreda članka 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) i/ili (b) i/ili člankom 2. stavkom 2. točkom (c) nove verzije Direktive o jednakom postupanju 2006/54/EZ [...]?
4. Je li neodobravanje rodiljnog dopusta majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu zbog veze te zaposlenice sa zamjenskom majkom djeteta moguća povreda članka 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b) i/ili člankom 2. stavkom 2. točkom (c) nove verzije Direktive o jednakom postupanju 2006/54 [...]?
5. Je li stavljanje majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu u nepovoljniji položaj zbog njezine veze sa zamjenskom majkom djeteta moguća povreda članka 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) i/ili (b) i/ili člankom 2. stavkom 2. točkom (c) nove verzije Direktive o jednakom postupanju 2006/54 [...]?
6. U slučaju potvrdnog odgovora na četvrto pitanje, je li status majke naručiteljice dovoljan za odobravanje potonjoj rodiljnog dopusta na temelju veze sa zamjenskom majkom djeteta?
7. U slučaju potvrdnog odgovora na bilo koje od prva četiri pitanja:
7.1. ima li Direktiva 92/85 o trudnim radnicama [...] izravan učinak u relevantnim pitanjima i
7.2. ima li nova verzija Direktive o jednakom postupanju 2006/54 [...] izravan učinak u relevantnim pitanjima?“
IV – Postupak pred Sudom
23. U postupku pred Sudom su, osim C. D. i tuženika u glavnom postupku, pisana i usmena očitovanja dale i irska i grčka vlada kao i Europska komisija. Nadalje, u pisanom postupku sudjelovale su španjolska i portugalska vlada kao i vlada Ujedinjene Kraljevine.
V – Pravna ocjena
A – Dopuštenost
24. Najprije se postavlja pitanje dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku nakon što je C. D. na kraju u skladu sa zahtjevom odobren plaćeni dopust.
25. Odvjetnica C. D. je na odgovarajući upit tijekom usmene rasprave odgovorila da je dopust odobren temeljem diskrecijske ocjene poslodavca C. D., a ne zato što C. D. na njega ima pravo. Budući da namjerava dobiti još jedno dijete pomoću zamjenske majke, njezina potreba za pravnom zaštitom u nacionalnom postupku sastoji se u pojašnjenju pravnog stanja za ubuduće. Ni C. D. ni sud koji je uputio zahtjev nisu pojasnili u kojoj mjeri se pritom radi o dopuštenoj tužbi u Ujedinjenoj Kraljevini.
26. Na sudu je koji je uputio zahtjev da odluči prema nacionalnom pravu o postojanju daljnje potrebe za pravnom zaštitom u glavnom postupku. Nije zadatak Suda ocijeniti to pitanje.
27. Štoviše, Sud može odbiti odlučiti jedino kada je očito da zahtijevano tumačenje prava Unije nema nikakve veze sa stvarnošću ili predmetom glavnog postupka, kada je problem hipotetske naravi ili kada Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su mu potrebni da bi pružio koristan odgovor na postavljena pitanja(9).
28. U predmetnom postupku postoji dovoljna povezanost s predmetom glavnog postupka, u kojem se C. D. izričito poziva na propise prava Unije koji su spomenuti u prethodnim pitanjima i kojima se tuženik u glavnom postupku suprotstavlja. Postavljena pravna pitanja nisu hipotetske naravi i mogu se ocijeniti prema podacima koje je sud koji je podnio zahtjev naveo o stvarnom i pravnom stanju. Zahtjev za prethodnu odluku je, dakle, osnovan.
B – Ocjena prethodnih pitanja
29. Prethodna pitanja se dijelom odnose na Direktivu 92/85, a dijelom na Direktivu 2006/54. Prilikom provjere Direktive 92/85 treba ispitati dopušta li se, i ako da, pod kojim uvjetima zamjenskoj majci pravo na rodiljni dopust. Usto, u pogledu Direktive 2006/54 treba provjeriti predstavlja li u okolnostima glavnog postupka neodobravanje rodiljnog dopusta diskriminaciju na temelju spola.
1. Prethodna pitanja koja se odnose na Direktivu 92/85
30. Sud koji je uputio zahtjev pita s prva dva i prvim dijelom sedmog prethodnog pitanja može li se iz Direktive 92/85 izvesti pravo „namjenske majke“, dakle majke naručiteljice, na plaćeni rodiljni dopust. Sud koji je uputio zahtjev pritom izričito pita je li činjenica da majka naručiteljica doji ili može dojiti dijete važna za odgovor na to pitanje.
31. Prema članku 8. Direktive 92/85 „radnice u smislu članka 2.“ te direktive imaju pravo na rodiljni dopust.
32. Navedena direktiva ne sadrži propise o zamjenskom majčinstvu. Ona ne pojašnjava je li majka naručiteljica obuhvaćena područjem primjene Direktive, ali je isto tako izričito ne isključuje.
33. Stoga se najprije postavlja pitanje pripadaju li majke naručiteljice uopće području primjene Direktive 92/85.
– a) Primjena Direktive 92/85 na majke naručiteljice
34. Prilikom provjere može li se Direktiva 92/85 primijeniti na majke naručiteljice, treba poći od članka 2. Direktive 92/85. Ta odredba opisuje krug osoba koje, u skladu s ciljevima navedenim u članku 1. Direktive 92/85, mogu imati pravo na rodiljni dopust u smislu članka 8. Direktive 92/85. To pravo imaju trudne radnice (članak 2. točka (a)), radnice koje su nedavno rodile (članak 2. točka (b)) i radnice koje doje (članak 2. točka (c)).
i) Tekst članka 2. Direktive 92/85
35. Majka naručiteljica ni u jednom trenutku nije bila osobno trudna niti je, u skladu s time, bila u svojstvu radnice koja je nedavno rodila, zbog čega se članak 2. točke (a) i (b) Direktive 92/85 očito ne primjenjuje na nju.
36. Međutim, bez daljnjeg se majka naručiteljica koja je u radnom odnosu i doji svoje dijete može smatrati „radnicom koja doji“ (članak 2. točka (c) Direktive 92/85). Nasuprot tome, majka naručiteljica koja ne doji nije obuhvaćena Direktivom 92/85.
37. Upitno je protive li se primjeni na majke naručiteljice sistematika i ciljevi Direktive 92/85, koji se prilikom njezina tumačenja trebaju razmatrati(10).
ii) Sistematični položaj članka 2. točke (c) u sustavu uređenja Direktive 92/85
38. Tuženik u glavnom postupku, Komisija, Ujedinjena Kraljevina i Kraljevina Španjolska ne smatraju „radnice u smislu članka 2.“ Direktive 92/85 zasebnom skupinom osoba. Naime, njihova zajednička osobina je da su same rodile, odnosno žele roditi. Stoga se kod njih uvijek radilo o biološkoj majci djeteta. U tom smislu, Komisija upućuje među ostalim na članak 8. Direktive 92/85, koji majku naručiteljicu isključuje već stoga što ta odredba rodiljni dopust određuje prema „vremenu prije i/ili nakon poroda“ te se stoga odnosi samo na žene koje su osobno rodile. Irska vlada upućuje usto na članak 10. Direktive 92/85, prema kojem jedinstvena zaštita od otkaza postoji od „početka trudnoće do kraja rodiljnog dopusta“.
39. Struktura i sistematika uređenja Direktive 92/85 doista govore u prilog tome da se prilikom njezine primjene najprije krene od biološko‑monističkog koncepta majčinstva. Moguće je da zakonodavac nije posebno razmotrio mogućnost da trudne radnice i radnice koje doje mogu biti različite osobe. Stoga se Direktiva 92/85 treba gledati u povijesnom kontekstu. Naime, početkom 90-tih godina prošlog stoljeća praksa zamjenskog majčinstva je u odnosu na danas bila slabo rašireni fenomen. Stoga ne čudi da Direktiva 92/85 u strukturi svojih odredbi polazi od pristupa koji se temelji na uobičajenom slučaju biološkog majčinstva.
– Međuzaključak
40. Kao međuzaključak se može utvrditi da su navodima članka 2. Direktive 92/85 obuhvaćene samo majke naručiteljice koje doje te se čini da je sistematici te direktive nepoznat fenomen zamjenskog majčinstva.
41. Međutim, čak i ako zakonodavac očito nije posebno razmotrio ovaj poseban slučaj, to ne znači da majci naručiteljici treba uskratiti svaku zaštitu na temelju Direktive 92/85. Odlučujuće je usmjeriti se prema ciljevima Direktive 92/85 i provjeriti je li moguće u područje zaštite Direktive 92/85 uključiti i majke naručiteljice.
iii) Uključivanje majke naručiteljice u članak 2. Direktive 92/85 na temelju ciljeva Direktive 92/85
42. Kao što irska, portugalska i španjolska vlada pozivajući se među ostalim na članak 1. Direktive 92/85 opravdano navode, ona služi zaštiti zdravlja radnica navedenih u članku 2. s obzirom na njihovu posebnu „osjetljivost“(11). Naime, dotične radnice mogu zbog svojeg fizičnog stanja kao buduće, odnosno mlade majke biti na svojim radnim mjestima izložene posebnim opasnostima. Direktiva 92/85 ne zahtijeva pritom postojanje konkretnog ugrožavanja(12), već apstraktno i općenito štiti krug osoba navedenih u članku 2., koliko je potrebno, od rizika izlaganja opasnim sredstvima i procesima(13) kao i općenito od radnih uvjeta koji su štetni za njihovo zdravlje kao na primjer noćni rad(14). Usto, u odnosu na posebnu zaštitu od otkaza u uvodnoj izjavi 15. navodi se da se moraju izbjeći štetne posljedice za „fizičko i psihičko stanje trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili radnica koje doje“.
43. Na majke naručiteljice se ne odnose sve potencijalne opasnosti koje su navedene u Direktivi 92/85. Budući da majke naručiteljice nisu trudne, u njihovu slučaju trudnoća nije ugrožena posebnim uvjetima rada. Ne prijete im isti zdravstveni rizici poslije rođenja djeteta kao radnicama koje su nedavno rodile te u cijelosti otpada fizička potreba za oporavkom od posljedica poroda.
44. Međutim, položaj majke naručiteljice koja doji se u potpunosti može usporediti s onim biološke majke koja doji. U oba slučaja postoje zdravstveni rizici, na primjer kod profesionalnog izlaganja kemikalijama ili pod određenim uvjetima rada. Nadalje u oba slučaja postoje i određeni vremenski zahtjevi koji su uvjetovani skrbi djeteta.
45. Nadalje, kao što je Sud odlučio, Direktiva 92/85 i posebno rodiljni dopust koji predviđa nisu isključivo namijenjeni zaštiti radnica. Rodiljni dopust treba štoviše zaštititi i posebnu vezu između majke i djeteta tijekom razdoblja koje slijedi nakon trudnoće i poroda, što uostalom odgovara članku 24. stavku 3. i članku 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Ta veza ne bi trebala u prvoj fazi trpjeti zbog istodobnog obavljanja profesionalne djelatnosti majke(15).
46. Taj zaštitni cilj utemeljen na odnosu majka – dijete sugerira općenitu primjenu Direktive 92/85 na majke naručiteljice, neovisno o pitanju doji li majka naručiteljica ili ne(16). Međutim on je u svakom slučaju posebno, a moguće i u većoj mjeri nego na biološke majke koje doje, primjenjiv na majke naručiteljice koje doje, kao tužiteljica u glavnom postupku. Kao i žena koja je sama rodila dijete, majka naručiteljica skrbi za novorođenče za čiju je dobrobit odgovorna. Međutim, upravo zato što ona sama nije bila trudna, suočena je s izazovom izgrađivanja veze s tim djetetom, njegove integracije u obitelj i snalaženja u ulozi majke. Ta „posebna veza između žene i njezina djeteta u razdoblju nakon trudnoće i poroda“ u slučaju majke naručiteljice zaslužuje jednaku zaštitu kao kod biološke majke.
47. Stoga nije uvjerljiv navod Komisije koji se u osnovi zasniva na razmatranju sustava zakonodavstva, da se majčinstvo u kontekstu Direktive 92/85 ne može promatrati odvojeno od trudnoće. Reproduktivna medicina je u međuvremenu prestigla sistematiku zakonodavca, ali pritom nije stvorila činjenično stanje u kojem je zakonodavna namjera u odnosu na majku naručiteljicu neučinkovita. Slično kao što su nekad uključivane dojilje, uloga majke je u slučajevima zamjenskog majčinstva podijeljena na dvije žene, kojima mora biti zajamčena zaštita Direktivom 92/85 za vrijeme koje je za njih važno: zamjenska majka koja nosi dijete, ali se za njega nakon rođenja ne brine, treba zaštitu samo kao trudna radnica i radnica koja je nedavno rodila. Potreba zaštite nakon rođenja djeteta postoji u slučaju majke naručiteljice koja sama nije bila trudna, ali skrbi za novorođenče te ga eventualno i doji.
48. Stoga, ciljevi koje prati Direktiva 92/85 zahtijevaju da se, s obzirom na mogućnosti koje je stvorio medicinski napredak, krug osoba definiran člankom 2. Direktive tumači funkcionalno, a ne biološko‑monistički. Majci naručiteljici koja prema planu, u skladu s unaprijed sklopljenim sporazumom sa zamjenskom majkom, počinje umjesto njegove biološke majke skrbiti za dijete i neposredno nakon njegova rođenja stupa na mjesto biološke majke od tog trenutka trebaju pripasti ista prava koja bi se inače priznala zamjenskoj majci.
49. To je razlika u odnosu na slučaj posvajanja gdje, u pravilu, ne postoji veza koju je majka naručiteljica uspostavila prije rođenja djeteta, na temelju sporazuma koji su dvije žene sklopile o daljnjoj konkretnoj sudbini djeteta.
50. Presuda Suda u predmetu Mayr(17) ne protivi se tom pristupu. U predmetu Mayr radilo se o pitanju od kada se radnica u slučaju umjetne oplodnje smatra trudnom u smislu Direktive 92/85. S jedne stane, Sud nije u svojoj presudi isključio primjenu Direktive 92/85 kod poduzimanja mjera medicinski potpomognute oplodnje te je, s druge strane, potvrdio primjenu navedene Direktive u trenutku u kojem bi početak trudnoće bio potvrđen i u slučaju prirodne oplodnje(18).
51. Ako se ta misao prenese na slučaj zamjenskog majčinstva i na prava koja su majci naručiteljici priznata Direktivom 92/85, proizlazi da se majka naručiteljica može pozvati na zaštitu Direktive 92/85 tek kada preuzme skrb za dijete i time stupi u ulogu majke jer se od tog trenutka nalazi u situaciji koja je usporediva s onom biološke majke.
52. U protivnome, ako bi se majku naručiteljicu isključilo iz područja primjene članka 2. Direktive 92/85, to bi zapravo bilo na štetu djece koju su rodile zamjenske majke te bi proturječilo osnovnoj misli istaknutoj u članku 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, prema kojoj u svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta.
– Međuzaključak
53. Stoga se kao drugi međuzaključak može utvrditi da se majka naručiteljica koja doji nalazi u svakom slučaju u situaciji koja, s obzirom na ciljeve Direktive 92/85, odgovara onoj biološke majke koja doji. Usto se obje – majka naručiteljica i biološka majka – mogu podvesti pod pojam „radnice koja doji“.
54. Također, Direktiva 92/85 bi se mogla primijeniti i na majke naručiteljice koje ne doje.
iv) iv) Primjena članka 2. Direktive 92/85 na majku naručiteljicu koja ne doji?
55. U nastavku treba ispitati dopušta li zaštitni cilj Direktive 92/85 primjenu njezinog članka 2. i na majke naručiteljice koje skrbe za dijete kao majke, čak i ako ga pritom ne doje.
56. Nesporno je da u svrhu glavnog postupka treba polaziti od toga da je majka naručiteljica doista dojila dijete. Međutim, sud koji je uputio zahtjev svojim drugim prethodnim pitanjem izričito pita o važnosti dojenja za pravo na rodiljni dopust, zbog čega to pitanje treba ispitati. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, stvar je suda pred kojim je pokrenut postupak, a u čijoj je nadležnosti sudska odluka koju treba donijeti, ocijeniti relevantnost pitanja iznesenih Sudu u odnosu na posebnosti predmeta koji mu je podnesen. Stoga, ako se pitanja koja su postavili nacionalni sudovi odnose na tumačenje odredbe prava Unije, Sud je načelno dužan o tome odlučivati(19).
57. To posebno vrijedi ako se u glavnom postupku pita postoji li „kod zamjenskog majčinstva opće pravo na plaćeni dopust“, koje je dakle po mogućnosti neovisno o pitanju dojenja, a koji odgovara posvojiteljskom dopustu. Slijedom navedenoga, pitanje važnosti dojenja u predmetnom slučaju nije hipotetsko i mora se pojasniti.
58. Na početku čini se spornim može li se pojam „radnica koja doji“ slobodno tumačiti tako da obuhvati ne samo one koje doslovno doje već i općenito svaku majku naručiteljicu koja skrbi za svoje dijete.
59. Protiv toga je tekst propisa koji je konkretno usmjeren na dojenje djeteta. Poslodavac se mora o navedenom obavijestiti kako bi svoje radne uvjete mogao na odgovarajući način prilagoditi posebnim potrebama radnice koja doji. Ta obveza obavještavanja nije važna za žene koje svoju novorođenčad ne doje.
60. Članak 2. Direktive 92/85 osigurava majkama istodobno ne samo zaštitu koja se odnosi na radnu okolinu već im prema članku 8. Direktive 92/85 daje pravo na rodiljni dopust. Kod pitanja tko se dosad ubraja u krug ovlaštenih osoba, ne treba gledati samo tekst članka 2. Direktive 92/85, već treba razmotriti i zaštitni cilj koji se želi postići rodiljnim dopustom. On obuhvaća, kao što je gore navedeno, nesmetan razvoj odnosa majka – dijete u razdoblju nakon poroda. U tom smislu rodiljni dopust uživa zaštitu primarnog prava članaka 7. i 24. Povelje o temeljnim pravima. Da svako dijete, prema članku 24. stavku 3. Povelje o temeljnim pravima, ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja, posebno vrijedi za novorođenče i njegovu vezu prema majci koja se o njemu brine te predstavlja jedan od glavnih razloga zbog kojih Direktiva 92/85 osigurava rodiljni dopust.
61. Nasuprot tome pitanje konkretne prehrane novorođenčeta je od manje važnosti. Doji li se dijete ili ga se hrani bočicom ovisi o okolnostima na koje majka može samo djelomično utjecati te ne smije biti presudno za to hoće li se odobriti ili uskratiti rodiljni dopust majci koja se brine o djetetu nakon njegova rođenja.
62. Kod biološke majke koja ima pravo na rodiljni dopust već sukladno članku 2. točkama (a) i (b) Direktive 92/85 pravo na rodiljni dopust nakon poroda ne prestaje ni u slučaju kada se ona odluči za prehranu bočicom. Isto mora vrijediti i za majku naručiteljicu, tim više što može koristiti rodiljni dopust tek nakon poroda temeljem funkcionalne podjele zadataka sa zamjenskom majkom. Ne bi bila posvećena dovoljna pažnja osiguranju nesmetanog razvoja odnosa majka – dijete, koji je kao svrha zaštite ugrađen u temeljno pravo, ako bi za pitanje treba li majci naručiteljici odobriti rodiljni dopust odlučujuće bilo razmatranje načina dječje prehrane.
63. Stoga, u odnosu na majku naručiteljicu članak 2. Direktive 92/85 treba tumačiti tako da odobravanje rodiljnog dopusta može obuhvatiti i radnice koje svoje dijete u stvarnosti ne doje. Ako država članica priznaje zamjensko majčinstvo, a time i funkcionalnu podjelu uloge majke na dvije žene, mora snositi posljedice te majci naručiteljici priznati odgovarajuća prava u odnosu na rodiljni dopust.
64. Polazeći od tog stajališta koje se temelji na prihvaćanju zamjenskog majčinstva u dotičnoj državi članici, moglo bi se nadalje postaviti pitanje koje doduše nije presudno u predmetnom slučaju, primjenjuje li se Direktiva 92/85 na majke naručiteljice samo onda kada pojedini nacionalni pravni propisi dotične države članice i priznaju koncept zamjenskog majčinstva.
65. U ovom su predmetu nepotrebna daljnja izlaganja o tome jer je dogovor o zamjenskom majčinstvu bio valjan prema mjerodavnim nacionalnim propisima te je majci naručiteljici dodijeljeno roditeljsko pravo nad djetetom na temelju rješenja kojim se ono dodjeljuje.
66. Isto tako s obzirom na okolnosti glavnog postupka nije potrebno dalje razmotriti kako treba ocijeniti prekogranične prilike u kojima pravo države podrijetla majke naručiteljice priznaje koncept zamjenskog majčinstva, dok ga pravo koje vrijedi u mjestu zaposlenja ne priznaje.
67. U svakom slučaju kada država članica, u kojoj se poziva na prava iz Direktive 92/85, u konkretnom slučaju priznaje pravni odnos majke naručiteljice prema djetetu, treba osigurati primjenu navedene direktive na majke naručiteljice koje neposredno nakon rođenja stupaju na mjesto zamjenske majke.
v) Međuzaključak za a)
68. Imajući u vidu prethodna razmatranja, na majku naručiteljicu treba, u okolnostima kao u glavnom postupku, a u odnosu na odobrenje rodiljnog dopusta, gledati kao „radnicu u smislu [članka 2. Direktive]“ te je stoga Direktiva 92/85 na nju primjenjiva ako preuzme skrb nad djetetom nakon njegova rođenja.
b) Pravo na rodiljni dopust prema članku 8. Direktive 92/85
69. Stoga, majka naručiteljica ima kao radnica u smislu članka 2. Direktive 92/85 pravo na rodiljni dopust prema članku 8. Direktive 92/85.
70. Doduše, Direktiva 92/85 polazi od načela jednog neprekidnog rodiljnog dopusta koji pripada jednoj te istoj osobi. To načelo treba u slučaju zamjenskog majčinstva nijansirati kako bi se razmotrila posebna situacija dotičnih žena. Naime, obje su, i to dijelom istodobno, ovlaštene u smislu članka 8. Direktive 92/85.
71. Prije poroda samo zamjenska majka kao trudna radnica (članak 2. točka (a) Direktive 92/85) može imati pravo na rodiljni dopust. Nakon poroda ovlaštene su zamjenska majka, kao radnica koja je nedavno rodila (članak 2. točka (b) Direktive 92/85), i majka naručiteljica, kada nakon rođenja djeteta preuzme nad njim skrb.
72. Stoga se postavlja pitanje može li se, i ako da u kojem opsegu, podijeliti ukupno najmanje 14-tjedni rodiljni dopust na dotične žene. Budući da nedostaje konkretno uređenje zamjenskog majčinstva, presudno je usmjeriti se prema ciljevima Direktive 92/85 te je potrebno razmotriti sustavne postavke Direktive 92/85, koliko je to moguće za zamjensko majčinstvo.
73. Kao prvo treba utvrditi da se u svakom slučaju, prema članku 8. stavku 2. Direktive 92/85, mora odobriti obvezni rodiljni dopust od najmanje dva tjedna. Budući da su zamjenska majka i majka naručiteljica obje „radnice u smislu [članka 2. Direktive 92/85]“, taj dopust se objema mora odobriti u potpunosti i u punom trajanju, bez skraćivanja za dopust koji je uzela druga.
74. Kao drugo treba utvrditi da koncept zamjenskog majčinstva prenesen u sistematiku Direktive 92/85 ne može voditi do udvostručenja ukupnog prava na dopust. Štoviše kod rodiljnog dopusta se moraju podudarati podjele uloga koje su dotične žene odabrale. To je zato što si majka naručiteljica mora uračunati dopust koji je već korišten od zamjenske majke i obrnuto.
75. U kojem opsegu dotičnim ženama pripada pravo na dopust, osobito dijeli li se rodiljni dopust među njima jednako i kako treba postupiti kada se one ne mogu sporazumjeti, nije moguće detaljno odrediti iz ciljeva i sistematike Direktive 92/85, već s obzirom na smjernice koje se pritom trebaju razmotriti. Naime, raspodjela rodiljnog dopusta mora u svakom slučaju voditi računa o interesima zaštićenima navedenom direktivom. Pritom je mjerodavno prije poroda paziti na zaštitu trudnice, a poslije poroda na dobrobit radnice koja je nedavno rodila i na dobrobit djeteta. Moguća sporazumna raspodjela rodiljnog dopusta, koja nikako ne smije ići na teret dobrobiti djeteta, mora voditi računa o tim zaštićenim interesima. Budući da članak 8. Direktive 92/85 za detaljno uređenje rodiljnog dopusta općenito upućuje na nacionalna zakonodavstva, logično je u ostalom razmotriti njihove procjene. Vjerojatno je moguća analogna primjena pravila o solidarnom jamstvu.
c) Zaključak o prvom i drugom prethodnom pitanju
76. Slijedom navedenoga, na prvo i drugo prethodno pitanje treba odgovoriti tako da u slučaju kao u glavnom postupku majka naručiteljica, koja je u okviru sporazuma o zamjenskom majčinstvu dobila dijete, ima pravo na rodiljni dopust nakon rođenja djeteta sukladno člancima 2. i 8. Direktive 92/85 ako skrbi za dijete nakon rođenja, ako je u dotičnoj državi članici dopušteno zamjensko majčinstvo te ako su njezine nacionalne pretpostavke ispunjene čak i ako majka naručiteljica ne doji dijete nakon rođenja, pri čemu rodiljni dopust, s jedne stane, mora trajati najmanje dva tjedna i, s druge strane, mora se umanjiti za rodiljni dopust koji je eventualno uzela zamjenska majka.
d) Prvi dio sedmog prethodnog pitanja
77. Sud koji je uputio zahtjev pita prvim dijelom sedmog pitanja među ostalim ima li Direktiva 92/85 „izravni učinak“. Ovdje postoje određene dvojbe u odnosu na rodiljni dopust jer se točan sadržaj prava i njegova raspodjela na zamjensku majku i majku naručiteljicu ne može dovoljno precizno utvrditi iz Direktive 92/85. Međutim, iz navedene direktive se može zaključiti da majci naručiteljici treba u svakom slučaju, kao osnovni standard, priznati pravo na dvotjedni rodiljni dopust. Ako se zamjenska majka i majka naručiteljica učinkovito sporazume o raspodjeli preostalih, minimalno, deset tjedana, uzimajući pritom u obzir spomenute zaštićene interese, pravo na preostali dopust se također može dovoljno precizno odrediti. Utoliko se može priznati izravni učinak Direktive 92/85.
78. Nakon Direktive 92/85 valja ispitati Direktivu 2006/54.
2. Prethodna pitanja koja se odnose na Direktivu 2006/54
79. Treće, četvrto, peto i šesto prethodno pitanje te drugi dio sedmog prethodnog pitanja odnose se na jednako postupanje prema muškarcima i ženama prema Direktivi 2006/54. Sud koji je uputio zahtjev želi s jedne strane znati protivi li se Direktiva 2006/54 poslodavčevom ustručavanju da majci naručiteljici odobri rodiljni dopust. S druge strane želi znati može li se pretpostaviti diskriminacija majke naručiteljice na temelju njezinog odnosa sa zamjenskom majkom.
80. Treba se suglasiti s Komisijom i Ujedinjenom Kraljevinom da Direktiva 2006/54 nije mjerodavna za problematiku glavnog postupka. Naime, ovaj predmet se ne odnosi na „osiguranje provedbe načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada“ u smislu članka 1. Direktive 2006/54.
a) Treće i četvrto prethodno pitanje
81. Pod kojim se pretpostavkama treba odobriti rodiljni dopust – na koje se u osnovi odnose treće i četvrto prethodno pitanje – uređeno je u već ispitanoj Direktivi 92/85. Članak 15. Direktive 2006/54 odnosi se samo na pitanje povratka s rodiljnog dopusta te usto pretpostavlja uređenje njegovih pretpostavki drugim propisima.
82. Stoga se u odnosu na to ne treba pozivati na Direktivu 2006/54.
b) Peto prethodno pitanje
83. Sud koji je uputio zahtjev petim prethodnim pitanjem u osnovi pita treba li pretpostaviti povredu članka 14. u vezi s člankom 2. Direktive 2006/54, dakle diskriminaciju na temelju spola, na osnovi odnosa majke naručiteljice i zamjenske majke kada se majka naručiteljica „stavlja u nepovoljniji položaj“.
84. To pitanje se očito ne odnosi na „nepovoljnosti“ koje nisu pobliže određene, a koje tužiteljica u glavnom postupku navodi da je pretrpjela. Nepovoljnosti su se sastojale u tome da je tužiteljici u glavnom postupku najprije uskraćen rodiljni dopust jer ona sama nije bila trudna, već zamjenska majka. U tom pogledu je Direktiva 92/85 mjerodavna.
85. U svakom slučaju, neovisno o tome, nije vidljiv „nepovoljniji tretman [tužiteljice u glavnom postupku] u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu Direktive 92/85/EEZ“ sukladno članku 2. stavku 2. Direktive 2006/54.
86. Prvo, isključeno je nepovoljnije postupanje prema majci naručiteljici zbog trudnoće jer nije sama tužiteljica u glavnom postupku bila trudna, već zamjenska majka. Tužiteljica u glavnom postupku se ne može pozvati na trudnoću zamjenske majke kako bi se prema njoj na radnom mjestu ophodilo kao prema trudnici. Drugo, nepovoljniji tretman u vezi s rodiljnim dopustom može se pretpostaviti samo ako je tužiteljici u glavnom postupku doista bio odobren rodiljni dopust te ako su iz toga proizašle nepovoljnosti za razvoj njezine karijere. Članak 15. Direktive 2006/54 uređuje tu situaciju za slučaj povratka s rodiljnog dopusta. Međutim pitanje treba li se uopće odobriti rodiljni dopust nije predmet Direktive 2006/54.
87. Također, nema vidljivih naznaka izravne ili neizravne diskriminacije u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 2006/54. U svakom slučaju, tužiteljica u glavnom postupku nije na osnovi svojeg spola pretrpjela nepovoljnosti u odnosu na muške kolege, već eventualno zbog toga što je svoju želju za djetetom ispunila uz pomoć zamjenske majke. Eventualno stavljanje u nepovoljniji položaj je u ovom slučaju zamislivo samo u odnosu na druge žene koje se nisu obratile zamjenskoj majci te se ni u kojem slučaju ne bi radilo o jednakim mogućnostima i jednakom postupanju prema muškaracima i ženama, što je predmet Direktive 2006/54.
88. Stoga se ne može govoriti o povredi članka 14. Direktive 2006/54.
c) Zaključak o trećem, četvrtom, petom i šestom prethodnom pitanju te drugom dijelu sedmog prethodnog pitanja
89. Na treće, četvrto i peto prethodno pitanje treba stoga odgovoriti niječno. Budući da je šesto prethodno pitanje postavljeno samo za slučaj da se na četvrto prethodno pitanje odgovori potvrdno, ono se ne mora ispitati. Isto tako nije potrebno odgovoriti na drugi dio sedmog prethodnog pitanja.
VI – Zaključak
90. Stoga predlažem Sudu da na prethodna pitanja odgovori na sljedeći način:
U okolnostima slučaja poput onog u glavnom postupku, majka naručiteljica, koja je u okviru sporazuma o zamjenskom majčinstvu dobila dijete, ima pravo na rodiljni dopust nakon rođenja djeteta u skladu s člancima 2. i 8. Direktive 92/85 ako skrbi za dijete nakon rođenja, ako je u dotičnoj državi članici dopušteno zamjensko majčinstvo te ako su njezine nacionalne pretpostavke ispunjene čak i ako majka naručiteljica ne doji dijete nakon rođenja, pri čemu rodiljni dopust, s jedne stane, mora trajati najmanje dva tjedna i, s druge strane, mora se umanjiti za rodiljni dopust koji je eventualno uzela zamjenska majka.
Povreda članka 14. Direktive 2006/54 nije vidljiva u okolnostima glavnog postupka.