PRESUDA SUDA (prvo vijeće)
24. studenoga 2016.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78/EZ – Članak 2. – Zabrana diskriminacije na temelju spolnog opredjeljenja i dobi – Nacionalni mirovinski sustav – Isplata davanja za nadživjele članove obitelji civilnom partneru – Uvjet – Sklapanje partnerstva prije navršene šezdesete godine osiguranika navedenog sustava – Civilno partnerstvo – Nemogućnost u predmetnoj državi članici prije 2010. – Utvrđena trajna veza – Članak 6. stavak 2. – Opravdano različito postupanje na temelju dobi“
U predmetu C‑443/15,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a koji je uputio Labour Court (sud za radne sporove, Irska) odlukom od 11. kolovoza 2015., koju je Sud zaprimio 13. kolovoza 2015., u postupku
David L. Parris
protiv
Trinity College Dublin,
Higher Education Authority,
Department of Public Expenditure and Reform,
Department of Education and Skills,
SUD (prvo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, E. Regan, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev i S. Rodin, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 28. travnja 2016.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za D. L. Parris, M. Bolger, SC, E. Barry, BL, i J. Tomkin, solicitor,
– za Trinity College Dublin, T. Mallon, barrister, na temelju punomoći K. Langforda, solicitor,
– za Higher Education Authority, Department of Public Expenditure and Reform i Department of Education and Skills, G. Hodge, E. Creedon i A. Joyce, u svojstvu agenata, uz asistenciju A. Kerr, barrister,
– za vladu Ujedinjene Kraljevine, S. Simmons, u svojstvu agenta, uz asistenciju J. Coppel, QC,
– za Europsku komisiju, A. Lewis i D. Martin, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 30. lipnja 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. i članka 6. stavka 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Davida L. Parrisa i Trinity College Dublin, Higher Education Authority (Tijelo za visoko obrazovanje), Department of Public Expenditure and Reform (Ministarstvo za javne troškove i reformu, Irska) i Department of Education and Skills (Ministarstvo za obrazovanje i osposobljavanje, Irska) zbog odbijanja Trinity Collegea Dublin da partneru D. L. Parrisa, na dan smrti potonjeg, dodijeli mirovinu za nadživjele članove obitelji propisanu sustavom naknada za zaposlenike čiji je D. L. Parris bio osiguranik.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodna izjava 22. Direktive 2000/78 glasi:
„Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nacionalne propise o bračnom statusu i davanjima koja se na tome temelje.“
4 Članak 1. te direktive određuje:
„Svrha ove Direktive je utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja.“
5 U skladu s člankom 2. navedene direktive:
„1. Za potrebe ove Direktive ,načelo jednakog postupanja’ znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.
2. Za potrebe stavka 1.:
a) smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1.;
b) smatra se da se radi o neizravnoj diskriminaciji u slučaju kada kakva naizgled neutralna odredba, mjerilo ili postupanje dovede u neravnopravan položaj osobe određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, u usporedbi s ostalim osobama, osim u sljedećim slučajevima:
i. ako su ta odredba, mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna; […]
[…]“
6 Članak 3. iste direktive glasi:
„1. U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:
[…]
c) zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće;
[…]
3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na isplate bilo koje vrste koje se provode iz javnih ili sličnih sustava, uključujući javne sustave socijalne sigurnosti i socijalne zaštite.
[…]“
7 U članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78, naslovljenom „Opravdano različito postupanje na temelju dobi“, navodi se sljedeće:
„Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje [stjecanje statusa osiguranika] ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad [sustava strukovnog socijalnog osiguranja], obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika te korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola.“
8 U skladu s člankom 18. prvim stavkom Direktive 2000/78, države članice u načelu su morale donijeti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom direktivom najkasnije do 2. prosinca 2003. ili su mogle povjeriti svojim socijalnim partnerima provedbu ove direktive u pogledu odredbi vezanih uz kolektivne ugovore, osiguravajući pritom da potonji budu provedeni do istog dana.
Irsko pravo
9 Pensions Act 1990 (Zakon o mirovinama, u daljnjem tekstu: Zakon iz 1990.) izmijenjen je člankom 22. Social Welfare (Miscellaneous Provisions) Acta 2004 (Number 9 of 2004) [Zakon o socijalnoj pomoći (razne odredbe) iz 2004. (br. 9 iz 2004.)], kojim je uvedena nova glava VII. u Zakon iz 1990. kako bi se u nacionalnom pravu dao učinak odredbama Direktive 2000/78 u pogledu načela jednakog postupanja u sustavima naknada za zaposlenike.
10 Članak 66. Zakona iz 1990. predviđa opću zabranu svakog nepovoljnijeg postupanja kad je riječ o sustavima naknada za zaposlenike zbog, među ostalim, dobi i spolnog opredjeljenja. Za razliku od Direktive 2000/78, tim zakonom također je zabranjena diskriminacija na temelju bračnog statusa.
11 Članak 72. Zakona iz 1990., čiji je cilj prenijeti članak 6. Direktive 2000/78, predviđa odstupanja i iznimke od opće zabrane diskriminacije u sustavima naknada za zaposlenike na sljedeći način:
„1. Ne postoji povreda načela jednakog postupanja u području mirovina zbog razloga vezanih uz dob kad sustav
(a) odredi da je dob ili trajanje radnog staža ili kombinacija tih dvaju faktora uvjet ili kriterij za uključenje u sustav,
(b) odredi da različite dobi ili različita trajanja radnog staža ili kombinacija tih dvaju faktora budu uvjeti ili kriteriji da zaposlenici ili skupine ili kategorije zaposlenika budu uključeni u sustav,
(c) odredi da dob ili trajanje radnog staža ili kombinacija tih dvaju faktora bude uvjet ili kriterij za stjecanje prava na davanja u okviru sustava,
d) odredi da različite dobi ili trajanja radnog staža ili kombinacija tih dvaju faktora budu uvjeti ili kriteriji da zaposlenici ili skupine ili kategorije zaposlenika imaju pravo na davanja u okviru sustava,
e) (i) da dob ili trajanje radnog staža ili kombinacija tih dvaju faktora bude uvjet ili kriterij koji se odnosi na stjecanje prava u sustavu definiranih davanja ili, u okviru doprinosa, u sustavu definiranih doprinosa ili
(ii) da različite dobi ili trajanja radnog staža ili kombinacija tih dvaju faktora ili kriterija koji se odnose na stjecanje prava u sustavu definiranih davanja ili, na razini doprinosa, u sustavu definiranih doprinosa za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika
kad je, u kontekstu predmetnog zaposlenja, to prikladno i potrebno s obzirom na opravdani cilj poslodavca, osobito politiku zapošljavanja, tržište rada i usavršavanje,
f) koristi kriterije dobi u aktuarskim izračunima,
pod uvjetom da to ne rezultira povredom načela jednakog postupanja u području mirovine na temelju spola.
(2) Ne postoji povreda načela jednakog postupanja u području mirovina zbog razloga koji se odnosi na bračni ili obiteljski status kad sustav pruža povoljnija davanja za zaposlenike ako se ta davanja primjenjuju na svaku osobu kojoj se, u skladu s pravilima sustava, davanje plaća po smrti osiguranika, pod uvjetom da to ne dovede do toga da navedeno načelo postane predmet povrede na temelju spola.
(3) Ne postoji povreda načela jednakosti postupanja u području mirovina iz razloga koji se odnosi na bračnu situaciju ili spolno opredjeljenje kad se povoljnija davanja za zaposlenike dodijele udovici ili udovcu preminulog osiguranika, pod uvjetom da to ne dovede do povrede navedenog načela na temelju spola.
(4) U ovom članku svako upućivanje na utvrđivanje granice za godinu ili godine za stjecanje prava na davanja uključuje upućivanje na utvrđivanje granice za godinu ili godine za odlazak u mirovinu na temelju kojeg se stječe pravo na davanja.“
12 Dana 19. srpnja 2010. donesen je Civil Partnership and Certain Rights and Obligations of Cohabitants Act 2010 (Zakon o registriranom partnerstvu i određenim pravima i obvezama izvanbračnih partnera 2010.) (u daljnjem tekstu: Zakon o civilnom partnerstvu), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., nakon donošenja odluke ministarstva Uredbom br. 648/2010. Taj zakon isključuje svako retroaktivno priznavanje registriranih partnerstava u drugoj zemlji.
13 Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da se na temelju članka 99. Zakona o civilnom partnerstvu „davanja iz mirovinskog sustava koja su određena za bračne drugove pod istim uvjetima primjenjuju na registriranog partnera osiguranika“.
14 U trenutku nastanka činjenica u ovom predmetu brak u Irskoj bio je predviđen samo između osoba različitog spola. Priznavanje homoseksualnog braka zahtijevalo je izmjenu ustava nakon nacionalnog referenduma. Takav referendum održan je 22. svibnja 2015. pa je odobren prijedlog da se omogući brak između dviju osoba bez obzira na njihov spol. Trebalo je međutim donijeti zakonodavne akte kako bi se dao učinak izmijenjenoj odredbi Ustava. U tom pogledu iz očitovanja koje je podnio Trinity College Dublin proizlazi da irsko pravo priznaje homoseksualni brak od 16. studenoga 2015.
Glavni postupak i prethodna pitanja
15 D. L. Parris, rođen 21. travnja 1946., posjeduje dvostruko državljanstvo, irsko i britansko. Više od 30 godina živi u trajnoj vezi sa svojim partnerom istog spola.
16 Tijekom 1972. godine D. L. Parris zaposlio se na Trinity Collegeu Dublin kao predavač. Na temelju svojega ugovora o radu postao je u listopadu 1972. osiguranik mirovinskog sustava kojim upravlja Trinity College Dublin a da pritom nije trebao uplaćivati doprinose. Taj sustav zatvoren je za nove osiguranike 31. siječnja 2005.
17 Pravilo 5. navedenog mirovinskog sustava predviđa isplatu mirovine za nadživjele članove obitelji bračnom drugu ili, nakon 1. siječnja 2011., registriranom partneru osiguranika ako je potonji preminuo prije svojeg bračnog druga ili, od navedenog datuma, registriranog partnera. Osobito, na temelju mirovinskog sustava, po odlasku u mirovinu osiguranik ima pravo na mirovinu u visini dvije trećine svoje posljednje plaće. Kad osiguranik premine prije svojeg odlaska u mirovinu, nadživjeli bračni drug ili, od navedenog datuma, registrirani partner ima pravo na doživotnu mirovinu u visini dvije trećine iznosa dugovanog osiguraniku prije njegove smrti. Ipak, ta mirovina za nadživjele članove obitelji isplaćuje se samo ako je osiguranik bio u braku ili je sklopio registrirano partnerstvo prije svoje navršene šezdesete godine.
18 Od 21. prosinca 2005. u Ujedinjenoj Kraljevini bilo je moguće sklopiti registrirano partnerstvo na temelju Civil Partnership Acta 2004 (Zakon o registriranom partnerstvu). Dana 21. travnja 2009., u dobi od 63 godine, D. L. Parris registrirao je svoje partnerstvo u toj državi članici. U to vrijeme nijedna odredba irskog prava nije omogućavala priznanje registriranog partnerstva D. L. Parrisa u Irskoj.
19 Dana 3. prosinca 2009. mirovinski fond Trinity Collegea Dublin prenesen je na National Treasury Management Agency (NTMA, Irska). NTMA je državna agencija koja vladi pruža usluge upravljanja imovinom i obvezama. Od siječnja 2010. svi dugovi predmetnog mirovinskog sustava podmiruju se iz državnih sredstava.
20 Dana 25. siječnja 2010. D. L. Parris zatražio je i dobio mogućnost prijevremenog umirovljenja, bez dodatnih troškova, od 31. prosinca 2010., iako je na temelju ugovora imao pravo zadržati svoje zaposlenje, na temelju kojeg je imao pravo na mirovinu, do 30. rujna 2013.
21 Dana 19. srpnja 2010. u Irskoj je donesen Zakon o civilnom partnerstvu.
22 Dana 17. rujna 2010. D. L. Parris uputio je Trinity Collegeu Dublin zahtjev da po njegovoj smrti njegov registrirani partner dobije mirovinu za nadživjele članove obitelji. Taj je zahtjev odbijen odlukom od 15. studenoga 2010. Dana 20. prosinca 2010. podnio je pravni lijek protiv te odluke tijelu za visoko obrazovanje.
23 Dana 31. prosinca 2010. D. L. Parris otišao je u mirovinu.
24 Zakon o civilnom partnerstvu stupio je na snagu 1. siječnja 2011.
25 Dana 12. siječnja 2011. partnerstvo D. L. Parrisa koje je registrirano u Velikoj Britaniji priznato je u irskom pravu, nakon donošenja potrebne ministarske odluke Uredbom br. 649/2010.
26 Odlukom od 17. svibnja 2011. tijelo za visoko obrazovanje potvrdilo je odluku Trinity Collegea Dublin. To tijelo je među ostalim utvrdilo da je D. L. Parris otišao u mirovinu prije nego što je Irska priznala njegovo registrirano partnerstvo i da, osim toga, pravila koja primjenjuje Trinity College Dublin isključuju isplatu davanja za nadživjele članove obitelji kad je osiguranik stupio u brak ili sklopio registrirano partnerstvo nakon što je navršio 60 godina.
27 D. L. Parris je nakon toga pred Equality Tribunalom (sud za jednakost, Irska) podnio tužbu protiv Trinity Collegea Dublin, tijela za visoko obrazovanje, ministarstva za javne troškove i reformu i ministarstva za obrazovanje i osposobljavanje, navodeći da je izravno ili neizravno diskriminiran od strane tuženika u glavnom postupku, protivno Zakonu iz 1990., na temelju svoje dobi i spolnog opredjeljenja. Budući da je Equality Tribunal (sud za jednakost) odbio tu tužbu, D. L. je podnio žalbu pred Labour Courtom (sud za radne sporove, Irska).
28 Sud koji je uputio zahtjev pita se dovodi li, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, primjena nacionalnog propisa koji određuje dob prije koje osiguranik sustava naknada za zaposlenike mora stupiti u brak ili sklopiti registrirano partnerstvo, kako bi njegov bračni drug ili izvanbračni partner imao pravo na mirovinu za nadživjele članove obitelji, do diskriminacije na temelju dobi i/ili spolnog opredjeljenja te se time protivi Direktivi 2000/78.
29 U tim je okolnostima Labour Court (sud za radne sporove) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Predstavlja li diskriminaciju na temelju spolnog opredjeljenja, protivnu članku 2. Direktive 2000/78, to da se primjenjuje pravilo, u sustavu naknada za zaposlenike, kojim je isplata davanja za nadživjele članove obitelji nadživjelom registriranom partneru osiguranika nakon njegove smrti uvjetovana time da su taj osiguranik i njegov nadživjeli registrirani partner sklopili registrirano partnerstvo prije nego što je taj član navršio šezdeset godina u okolnostima u kojima im je prema nacionalnom pravu bilo dopušteno sklopiti civilno partnerstvo tek nakon što je taj osiguranik navršio šezdeset godina i u kojima su osiguranik i njegov partner već bili u odnosu trajnog životnog partnerstva prije tog datuma?
2. Predstavlja li diskriminaciju na temelju dobi, protivnu članku 2. i članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78/EZ, to da pružatelj naknada u sustavu naknada za zaposlenike uvjetuje naknadu za nadživjele članove obitelji nadživjelom registriranom partneru osiguranika nakon njegove smrti time da su taj osiguranik i njegov nadživjeli registrirani partner sklopili svoje partnerstvo prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina:
(a) ako se uglavak koji se odnosi na dob do koje osiguranik treba sklopiti registrirano partnerstvo ne koristi u aktuarskim izračunima, i
(b) ako je osiguraniku i njegovu registriranom partneru prema nacionalnom pravu bilo dopušteno sklopiti civilno partnerstvo tek nakon što je taj osiguranik navršio šezdeset godina i ako su osiguranik i njegov registrirani partner već bili u odnosu trajnog životnog partnerstva prije tog datuma.
3. U slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje, bi li se radilo o diskriminaciji protivnoj članku 2. i članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78 ako bi ograničenja prava u sustavu naknada za zaposlenike opisana u prvom i drugom pitanju proizlazila iz zajedničkog učinka dobi i spolnog opredjeljenja osiguranika?“
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
30 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da nacionalni propis, koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije navršavanja te dobi, predstavlja diskriminaciju na temelju spolnog opredjeljenja.
31 Kako bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je, kao prvo, ispitati ulazi li nacionalni propis kao što je pravilo 5. mirovinskog sustava iz glavnog postupka, za koji se tvrdi da je diskriminatoran, u područje primjene Direktive 2000/78.
32 U tom pogledu, iz članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2000/78 proizlazi da se ona primjenjuje, u granicama ovlasti dodijeljenih Europskoj uniji, „na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela“, među ostalim što se tiče „zapošljavanj[a] i uvjet[a] rada, uključujući otkaze i plaće“ (presuda od 26. rujna 2013., Dansk Jurist- og Økonomforbund, C‑546/11, EU:C:2013:603, t. 24.).
33 Sud je već potvrdio da mirovina za nadživjele članove obitelji predviđena strukovnim mirovinskim sustavom ulazi u područje primjene članka 157. UFEU‑a. Po tom pitanju je pojasnio da okolnost da se navedena mirovina, po definiciji, ne plaća zaposleniku, nego nadživjelom članu njegove obitelji ne može utjecati na to tumačenje jer je takvo davanje pogodnost proizašla iz statusa osiguranika bračnog druga nadživjelog člana obitelji, tako da nadživjeli prima mirovinu na temelju radnog odnosa između poslodavca i navedenog bračnog druga i da mu se ona isplaćuje zbog zaposlenja potonjeg (vidjeti presudu od 1. travnja 2008., Maruko, C‑267/06, EU:C:2008:179, t. 45. i navedenu sudsku praksu).
34 Osim toga, kako bi ocijenio ulazi li starosna mirovina, na temelju koje se prema potrebi izračunava davanje za nadživjele članove obitelji kao u glavnom postupku, u područje primjene članka 157. UFEU‑a, Sud je pojasnio da među kriterijima koje je primijenio u slučajevima u kojima je ocjenjivao mirovinski sustav odlučujući može biti samo onaj na temelju kojeg se utvrđuje da je starosna mirovina isplaćena zaposleniku zbog njegova radnog odnosa koji ga povezuje s njegovim nekadašnjim poslodavcem, odnosno kriterij zaposlenja koji proizlazi iz same formulacije navedenog članka (presuda od 1. travnja 2008., Maruko, C‑267/06, EU:C:2008:179, t. 46. i navedena sudska praksa).
35 U tom kontekstu, Sud je dodao da, iako taj kriterij ne može biti isključive naravi jer mirovine koje se isplaćuju iz zakonskih sustava socijalnog osiguranja mogu, u cijelosti ili djelomično, odražavati naknadu za rad, ipak ne mogu prevladati pitanja socijalne politike, državne organizacije, morala ili čak proračunska pitanja koja su imala ili su mogla imati ulogu u utvrđivanju sustava od strane nacionalnog zakonodavca, ako se mirovina odnosi samo na posebnu kategoriju zaposlenika, ako je izravno povezana s ostvarenim radnim stažem i ako se njezin iznos izračunava na temelju posljednje plaće (vidjeti presudu od 1. travnja 2008., C‑267/06, EU:C:2008:179, t. 47. i 48. kao i navedenu sudsku praksu).
36 Kad je riječ o sustavu naknada za zaposlenike iz glavnog postupka, valja, kao prvo, primijetiti da se navedeni sustav ne primjenjuje na opće kategorije zaposlenika, nego se odnosi samo na zaposlenike Trinity Collegea ili, štoviše, od 2005. godine na zaposlenike sveučilišta, kao što to proizlazi iz pojašnjenja koja su na raspravi pružili tuženici u glavnom postupku, tako da je status osiguranika tog istog sustava nužno posljedica radnog odnosa koji postoji između takvih zaposlenika i određenog poslodavca.
37 Kao drugo, predmetni sustav nije uređen zakonom, nego vlastitim propisom.
38 Kao treće, čini se da je barem do 2005. godine sustav naknada za zaposlenike iz glavnog postupka financirao Trinity College, tako da je on bio sastavni dio pogodnosti koje je poslodavac nudio zaposlenicima.
39 I posljednje, kad je riječ o iznosu davanja za nadživjele članove obitelji, on se izračunava na temelju starosne mnirovine čiji iznos odgovara dvjema trećinama osiguranikove posljednje plaće.
40 U tim okolnostima, valja utvrditi da davanje za nadživjele članove obitelji iz glavnog postupka proizlazi iz radnog odnosa koji postoji između D. L. Parrisa i njegova poslodavca i da mora biti okvalificirano kao „naknada“ u smislu članka 157. UFEU‑a.
41 Taj zaključak nije doveden u pitanje okolnošću prema kojoj su mirovinski fondovi Trinity Collegaea bili u međuvremenu preneseni na nacionalno tijelo i time što od tada Irska financira davanja jer, kao što je nezavisna odvjetnica navela u točki 35. svojeg mišljenja, Sud je već više puta pojasnio da, kad je riječ o tome ulazi li mirovinski sustav u pojam „naknade“, način njegova financiranja i upravljanja njime nije od presudne važnosti (vidjeti, u tom smislu, presude od 28. rujna 1994., Beune, C‑7/93, EU:C:1994:350, t. 38.; od 29. studenoga 2001., Griesmar, C‑366/99, EU:C:2001:648, t. 37.; od 12. rujna 2002., Niemi, C‑351/00, EU:C:2002:480, t. 43., i od 26. ožujka 2009., Komisija/Grčka, C‑559/07, EU:C:2009:198, t. 46.).
42 Stoga nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku ulazi u područje primjene Direktive 2000/78.
43 Valja, kao drugo, ispitati uspostavlja li se primjenom takvog propisa diskriminacija na temelju spolnog opredjeljenja koja je stoga zabranjena navedenom direktivom.
44 U tom pogledu valja podsjetiti da, na temelju članka 2. Direktive 2000/78, „načelo jednakog postupanja“ znači nepostojanje svake izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1. iste direktive, među kojima se nalazi, među ostalim, spolno opredjeljenje.
45 Kad je riječ, kao prvo, o postojanju izravne diskriminacije, prema članku 2. stavku 2. točke (a) Direktive 2000/78, do takve diskriminacije dolazi u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi u sličnoj situaciji, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive.
46 U pogledu, među ostalim, davanja za nadživjele članove obitelji, iz sudske prakse Suda proizlazi da treba utvrditi da propis države članice koji nadživjelom partneru ne dodjeljuje pravo na davanje za nadživjele članove obitelji istovjetno onome dodijeljenom nadživjelom bračnom drugu, iako u nacionalnom pravu životno partnerstvo stavlja osobe istog spola u situaciju sličnu onoj u kojoj se nalaze bračni drugovi kad je riječ o navedenom davanju za nadživjele članove obitelji, uvodi izravnu diskriminaciju na temelju spolnog opredjeljenja, u skladu s člankom 1. i člankom 2. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2000/78 (vidjeti, u tom pogledu, presudu od 1. travnja 2008., Maruko, C‑267/06, EU:C:2008:179, t. 72. i 73.).
47 Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je 19. srpnja 2010. u Irskoj donesen Zakon o civilnom partnerstvu i da od stupanja na snagu tog zakona, odnosno od 1. siječnja 2011., pravilo 5. mirovinskog sustava iz glavnog postupka propisuje davanje za nadživjele članove obitelji kako u korist nadživjelih bračnih drugova osiguranika tako i u korist nadživjelih registriranih partnera osiguranika.
48 Iz navedene odluke također proizlazi da je pravo na takvo davanje podvrgnuto, kako za bračne drugove tako i za nadživjele registrirane partnere, uvjetu da su brak ili registrirano partnerstvo sklopljeni prije navršene šezdesete godine osiguranika.
49 Naime, kao što je nezavisna odvjetnica navela u točki 50. svojeg mišljenja, uvjet za stjecanje statusa osiguranika poput onog u glavnom postupku ne upućuje izravno na spolno opredjeljenje zaposlenika. On je, naprotiv, neutralno formuliran te se odnosi, nadalje, na homoseksualne i heteroseksualne zaposlenike i isključuje, bez razlike, njihove partnere od prava na mirovinu za nadživjele članove obitelji kada brak ili registrirano partnerstvo nisu sklopljeni prije navršene šezdesete godine zaposlenika.
50 Iz tog proizlazi da se prema nadživjelim registriranim partnerima ne postupa na lošiji način od nadživjelih bračnih drugova kad je riječ o davanju za nadživjele članove obitelji iz glavnog postupka i da se, stoga, nacionalnim propisom koji se odnosi na to davanje ne uvodi izravna diskriminacija na temelju spolnog opredjeljenja.
51 Kad je riječ, kao drugo, o postojanju izravne diskriminacije, članak 2. stavak 2. točka (b) podtočka (i) Direktive 2000/78 određuje da se radi o neizravnoj diskriminaciji u slučaju kada jedna naizgled neutralna odredba, jedno mjerilo ili postupanje dovede u neravnopravan položaj osobe određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, u usporedbi s ostalim osobama, osim ako su ta odredba, to mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna.
52 Nacionalni propis iz glavnog postupka uvjetuje pravo nadživjelih registriranih partnera i bračnih drugova osiguranika sustava naknada za zaposlenike iz glavnog postupka na davanje za nadživjele članove obitelji time da su registrirano partnerstvo ili brak sklopljeni prije navršene šezdesete godine osiguranika.
53 Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da je 1. siječnja 2011., dana stupanja na snagu Zakona o civilnom partnerstvu, D. L. Parris imao 64 godine i da je tog dana već bio u mirovini, tako da se mirovinska prava koja je potonji stekao za samog sebe, kao i za eventualnog nadživjelog bračnog druga ili partnera, odnose na razdoblje u kojem je radni staž u potpunosti bio ostvaren prije stupanja na snagu tog zakona. Iz navedenog spisa također proizlazi da je registrirano partnerstvo koje je D. L. Parris sklopio u Ujedinjenoj Kraljevini 21. travnja 2009., kad je napunio 63 godine, priznato u Irskoj tek 12. siječnja 2011.
54 Stoga nije sporno da na dan umirovljenja, odnosno 31. prosinca 2010., D. L. Parris nije ispunjavao uvjete propisane primjenjivim nacionalnom propisom za stjecanje prava na davanje za nadživjele članove obitelji iz glavnog postupka u korist svojega registriranog partnera jer registrirano partnerstvo koje je sklopio u Ujedinjenoj Kraljevini još nije bilo priznato u Irskoj, i da, u svakom slučaju, čak i da je bilo priznato, takvo partnerstvo nije moglo biti osnova za takvo davanje jer je bilo sklopljeno nakon navršene šezdesete godine osiguranika.
55 D. L. Parris ocjenjuje da uvjet naveden u točki 52. ove presude nepovoljno utječe na homoseksualne zaposlenike koji su već napunili šezdeset godina na dan stupanja na snagu Zakona o civilnom partnerstvu, odnosno homoseksualne zaposlenike rođene prije 1951., poput samog tužitelja u glavnom postupku, i da je stoga taj uvjet doveo do neizravne diskriminacije homoseksualnih osoba koje su se našle u takvim okolnostima zbog nemogućnosti da ga ispune.
56 Ipak, valja navesti da je nemogućnost D. L. Parrisa da ispuni takav uvjet posljedica, s jedne strane, stanja prava koje je bilo na snazi u Irskoj u trenutku kad je napunio šezdeset godina, osobito nepostojanja u to vrijeme zakona koji bi priznao bilo kakav oblik civilnog partnerstva homoseksualnog para, kao i, s druge strane, nepostojanja, u okviru propisa kojim se uređuje davanje za nadživjele bračne drugove iz glavnog postupka, prijelaznih odredbi za homoseksualne osiguranike rođene prije 1951.
57 U tom pogledu, valja podsjetiti da uvodna izjava 22. Direktive 2000/78 izričito predviđa da ta direktiva ne dovodi u pitanje nacionalne propise o bračnom statusu i davanjima koja se na tome temelje.
58 U tom kontekstu, Sud je utvrdio da su bračno stanje i davanja koja se na njemu temelje područje koje spada u nadležnost država članica i da se pravom Unije ne ugrožava ta nadležnost. Ipak, države članice moraju, prilikom izvršavanja navedene nadležnosti, poštovati pravo Unije, osobito odredbe koje se odnose na načelo nediskriminacije (vidjeti presudu od 1. travnja 2008., Maruko, C‑267/06, EU:C:2008:179, t. 59.).
59 Države članice su stoga slobodne propisati ili ne brak za osobe istog spola ili drugi oblik pravnog priznanja njihove veze, kao i, prema potrebi, propisati dan od kojeg takav brak ili takav drugi oblik proizvodi svoje učinke.
60 Posljedično tomu, pravo Unije, osobito Direktiva 2000/78 nije obvezivala Irsku ni da propiše, prije 1. siječnja 2011., brak ili oblik civilnog partnerstva za homoseksualne parove niti da prizna retroaktivan učinak Zakonu o civilnom partnerstvu ili odredbama donesenima na temelju tog zakona, kao ni da, kad je riječ o davanju za nadživjele članove obitelji iz glavnog postupka, propiše prijelazne mjere za parove istog spola čiji je osiguranik sustava već navršio šezdeset godina na dan stupanja na snagu navedenog zakona.
61 U tim okolnostima, valja utvrditi da nacionalni propis iz glavnog postupka ne dovodi do neizravne diskriminacije na temelju spolnog opredjeljenja, u smislu navedenom u točki 55. ove presude.
62 S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da nacionalni propis koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije navršavanja te dobi, ne predstavlja diskriminaciju koja se temelji na spolnom opredjeljenju.
Drugo pitanje
63 Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da nacionalni propis poput onog u glavnom postupku koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije nego što navrši tu dob, predstavlja diskriminaciju na temelju dobi.
64 Da bi se odgovorilo na to pitanje valja, kao prvo, ispitati uvodi li se nacionalnim propisom različito postupanje na temelju dobi.
65 U tom pogledu, valja podsjetiti da na temelju članka 2. stavka 1. Direktive 2000/78, „načelo jednakog postupanja“ znači nepostojanje svake izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive, među kojima je i dob. Članak 2. stavak 2. točka (a) te direktive navodi da se za potrebe primjene stavka 1. tog članka smatra da je riječ o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj u sličnoj situaciji zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive.
66 U predmetnom slučaju pravilo 5. mirovinskog sustava iz glavnog postupka priznaje davanje za nadživjele članove obitelji samo u korist bračnog druga i registriranih partnera osiguranika koji su sklopili brak ili registrirano partnerstvo prije nego što su navršili šezdeset godina.
67 Takvim propisom uvodi se nepovoljnije postupanje prema osiguranicima koji su stupili u brak ili su sklopili registrirano partnerstvo nakon što su navršili šezdeset godina u odnosu na postupanje prema onima koji su stupili u brak ili su sklopili takvo partnerstvo prije nego što su navršili šezdeset godina.
68 Iz toga slijedi da se nacionalnim propisom u glavnom postupku uspostavlja različito postupanje na temelju mjerila dobi.
69 Valja, kao drugo, ispitati može li ipak takva razlika u postupanju ući u područje primjene članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78.
70 Na temelju te odredbe, države članice mogu predvidjeti, neovisno o članku 2. stavku 2. navedene direktive, da „utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog uz rad [strukovnog socijalnog osiguranja], obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika ili korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola“.
71 U tom kontekstu, Sud je pojasnio da članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba primijeniti samo na sustave strukovnog socijalnog osiguranja koji pokrivaju rizike starosti i invalidnosti i da u područje primjene te odredbe ne ulaze svi elementi koji karakteriziraju neki sustav strukovnog socijalnog osiguranja koji pokriva takve rizike, nego samo oni koji su u njoj izričito navedeni (vidjeti presudu od 16. lipnja 2016., Lesar, C‑159/15, EU:C:2016:451, t. 25. i navedenu sudsku praksu).
72 U predmetnom slučaju davanje za nadživjele članove obitelji iz glavnog postupka vrsta je starosne mirovine.
73 Valja stoga provjeriti ulazi li nacionalni propis iz glavnog postupka u slučajeve predviđene navedenom odredbom, odnosno u „utvrđivanje […] starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu mirovinu“ u smislu članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78.
74 U tom pogledu, time što podvrgava stjecanje prava na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je osiguranik stupio u brak ili sklopio registrirano partnerstvo prije navršenih šezdeset godina, navedena odredba samo predviđa dobnu granicu za stjecanje prava na to davanje. Drugim riječima, nacionalni propis iz glavnog postupka propisuje dob za pristup davanju za nadživjele članove obitelji iz predmetnog mirovinskog sustava.
75 U tim okolnostima, valja utvrditi da pravilo 5. tog mirovinskog sustava propisuje dob za stjecanje prava na starosnu mirovinu i da je stoga takva odredba obuhvaćena člankom 6. stavkom 2. Direktive 2000/78.
76 Iz toga slijedi da razlika u postupanju na temelju dobi uspostavljena nacionalnim propisom poput onog iz glavnog postupka ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi.
77 Okolnost prema kojoj je pravno nemoguće da osiguranik u predmetnom sustavu iz glavnog postupka sklopi registrirano partnerstvo prije nego što je navršio šezdeset godina ni u čemu ne mijenja prijašnji zaključak zato što je, kao što je navedeno u točki 56. ove presude, takva nemogućnost rezultat činjenice da u trenutku kad je navršio šezdeset godina nacionalno pravo nije propisivalo nikakav oblik civilnog partnerstva za homoseksualne parove. Kao što proizlazi iz točaka 57. do 60. ove presude, pravo Unije ne protivi se takvom stanju nacionalnog prava.
78 U odnosu na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da nacionalni propis poput onog u glavnom postupku koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije nego što je navršio tu dob, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi.
Treće pitanje
79 Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da nacionalni propis poput onog u glavnom postupku može uvesti diskriminaciju na temelju zajedničkog učinka spolnog opredjeljenja i dobi iako se tim propisom ne uspostavlja diskriminacija ni na temelju spolnog opredjeljenja ni dobi.
80 U tom pogledu, iako se diskriminacija može temeljiti na više razloga iz članka 1. Direktive 2000/78, ne postoji nijedna nova vrsta diskriminacije koja je rezultat kombinacije više tih razloga, poput spolnog opredjeljenja i dobi, čije bi se postojanje moglo utvrditi kad nije utvrđena diskriminacija zbog navedenih razloga ocijenjenih zasebno.
81 Posljedično tomu, kada nacionalnom odredbom nije uspostavljena diskriminacija na temelju spolnog opredjeljenja ni diskriminacija na temelju dobi, takvom odredbom ne može se utvrditi diskriminacija na temelju kombinacije tih dvaju čimbenika.
82 S obzirom na prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da se nacionalnim propisom poput onoga u glavnom postupku ne može uspostaviti diskriminacija na temelju zajedničkog učinka spolnog opredjeljenja i dobi kada navedenim propisom nije uspostavljena diskriminacija ni na temelju spolnog opredjeljenja ni na temelju dobi.
Troškovi
83 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:
1. Članak 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da nacionalni propis koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije navršavanja te dobi, ne predstavlja diskriminaciju na temelju spolnog opredjeljenja.
2. Članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da nacionalni propis poput onog u glavnom postupku koji, u okviru sustava naknada za zaposlenike, podvrgava pravo nadživjelih registriranih partnera osiguranika na davanje za nadživjele članove obitelji uvjetu da je registrirano partnerstvo sklopljeno prije nego što je osiguranik navršio šezdeset godina, iako nacionalno pravo ne omogućuje predmetnom osiguraniku da sklopi registrirano partnerstvo prije nego je navršio tu dob, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi.
3. Članak 2. i članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da se nacionalnim propisom poput onoga u glavnom postupku ne može uspostaviti diskriminacija na temelju zajedničkog učinka spolnog opredjeljenja i dobi kada navedenim propisom nije uspostavljena diskriminacija ni na temelju spolnog opredjeljenja ni na temelju dobi.
Potpisi