MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MANUELA CAMPOSA SÁNCHEZ‑BORDONE
od 26. studenoga 2019.(1)
Predmet C‑627/19 PPU
Openbaar Ministerie
protiv
ZB‑a
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka 2002/584/PUP – Europski uhidbeni nalog – Pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog – Europski uhidbeni nalog koji je izdalo belgijsko državno odvjetništvo – Uvjet postojanja djelotvornog pravnog lijeka protiv odluke o izdavanju europskog uhidbenog naloga”
1. Sud se ponovno suočava sa zahtjevima za prethodnu odluku u okviru kojih treba odlučiti može li se državno odvjetništvo (u ovom slučaju belgijsko državno odvjetništvo) smatrati „pravosudnim tijelom koje izdaje [europski] uhidbeni nalog” (EUN) u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP(2).
2. Dvojbe suda koji je uputio zahtjev u ovom predmetu i u predmetima C‑625/19 PPU i C‑626/19 PPU povezuju se s dvojbama koje je iznio luksemburški sud (predmet C‑566/19 PPU) te se osobito odnose na način na koji treba tumačiti presudu Suda OG i PI (državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu)(3).
3. Iste su se dvojbe pojavile u pogledu švedskog državnog odvjetništva (predmet C‑625/19 PPU) i francuskog državnog odvjetništva (predmeti C‑566/19 PPU i C‑626/19 PPU), o kojima donosim svoje mišljenje od istoga dana.
4. Dok se u predmetu C‑626/19 PPU pitanje odnosi na EUN‑e izdane s ciljem vođenja kaznenog progona, sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu zanimaju EUN‑i izdani radi izvršenja kazne zatvora koja je izrečena pravomoćnom presudom.
5. Iako moje načelno stajalište i dalje odgovara onom koje sam zagovarao u predmetima OG (Državno odvjetništvo u Lübecku) i PI (Državno odvjetništvo u Zwickauu)(4) te u predmetu PF (Glavni državni odvjetnik Litve)(5), u preostalom dijelu ovog mišljenja bavit ću se tumačenjem presude OG i PI (državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu) te presude donesene 9. listopada 2019.(6) u drugom sličnom predmetu.
I. Pravni okvir
A. Pravo Unije
6. Pozivam se na uvodne izjave petu, šestu, osmu, desetu i dvanaestu, kao i na članke 1. i 9. Okvirne odluke, koji su preuzeti u mišljenju u predmetu OG i PI (državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu).
B. Nacionalno pravo
7. U skladu s informacijama koje je dostavila belgijska vlada, wet van 19 december 2003 betreffende het Europees aanhoudingsbevel (Zakon od 19. prosinca 2003. o EUN‑u)(7) u svojem članku 32.(8) propisuje sljedeće:
„1. Kada se može pretpostaviti da se osoba tražena radi vođenja kaznenog progona nalazi na državnom području druge države članice Europske unije, istražni sudac ili kraljevski državni odvjetnik koji izvršava uhidbeni nalog koji je, ovisno o slučaju, izdao sudac ili sud, izdaje [EUN] na način i u uvjetima predviđenim člancima 2. i 3. [EUN] izdan s ciljem vođenja kaznenog postupka može se izdati samo u uvjetima utvrđenim wetom van 20 juli 1990 betreffende de voorlopige hechtenis (Zakon od 20. srpnja 1990. o pritvoru).
[…]
2. Kada se može pretpostaviti da se osoba tražena radi izvršenja kazne zatvora ili naloga za oduzimanje slobode nalazi na državnom području druge države članice Europske unije, istražni sudac ili kraljevski državni odvjetnik izdaje [EUN] na način i u uvjetima predviđenim člancima 2. i 3.
U tom slučaju, ako su kazna zatvora ili nalog za oduzimanje slobode izrečeni na temelju sudske odluke donesene u odsutnosti, a traženoj osobi poziv na sud nije bio osobno dostavljen ili nije na neki drugi način bila obaviještena o datumu i mjestu saslušanja na temelju kojega je donesena odluka u odsutnosti, u [EUN‑u] se navodi da će tražena osoba imati mogućnost zatražiti obnovu postupka u Belgiji i mogućnost prisustvovati na suđenju.
[…]”.
8. Člankom 28. stavkom 1. Zakona od 20. srpnja 1990. o pritvoru(9) predviđa se sljedeće:
„Sudac ili sud, ovisno o slučaju, mogu izdati uhidbeni nalog ako se osumnjičenik ne može osobno pojaviti pred sudom zato što je u pritvoru u inozemstvu i ako je zatražio mogućnost da bude osobno prisutan.”
II. Postupak i prethodno pitanje
9. Državno odvjetništvo u Bruxellesu (Belgija) izdalo je 24. travnja 2019. EUN radi izvršenja presude koju je Franstalige rechtbank van eerste aanleg van Brussel (Prvostupanjski sud na francuskom jeziku u Bruxellesu, Belgija) donio 7. veljače 2019. protiv ZB‑a(10).
10. Nakon što je ZB uhićen u Nizozemskoj 3. svibnja 2019., EUN je dostavljen rechtbanku Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska), koji je odlučio uputiti sljedeće prethodno pitanje:
„Ako je cilj EUN‑a izvršenje kazne zatvora koja je izrečena izvršivom odlukom suca ili suda, a EUN je izdao državni odvjetnik koji sudjeluje u sudovanju u državi članici izdavateljici uhidbenog naloga, i ako se jamči neovisno postupanje u pogledu izvršavanja njegovih dužnosti koje su izravno povezane s izdavanjem europskog uhidbenog naloga, primjenjuje li se i zahtjev prema kojem mora biti dopušten pravni lijek protiv odluke o izdavanju EUN‑a, osobito u pogledu njezine proporcionalnosti, koji u potpunosti ispunjava zahtjeve djelotvorne sudske zaštite?”
III. Postupak pred Sudom
11. Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjev za prethodnu odluku 22. kolovoza 2019. Budući da se ZB nalazio u pritvoru, sud koji je uputio zahtjev tražio je da se o predmetu odlučuje u hitnom postupku, a Sud je to prihvatio.
12. Pisana očitovanja podnijeli su ZD, belgijska i nizozemska vlada, nizozemsko državno odvjetništvo i Komisija.
13. Rasprava je održana 24. listopada 2019., zajedno s raspravama u predmetima C‑566/19 PPU, C‑626/19 PPU i C‑625/19 PPU. Raspravi su prisustvovali JR, YC, XD, ZB, nizozemsko državno odvjetništvo, nizozemska, francuska, švedska, belgijska, irska, španjolska, talijanska i finska vlada te Komisija.
IV. Analiza
A. Uvodna razmatranja
14. Pitanje postavljeno u ovom predmetu ima dodirne točke s pitanjem iz predmeta C‑626/19 PPU o kojem svoje stajalište iznosim u mišljenju od istoga dana.
15. U tom mišljenju ne ispitujem samo pitanje sudskog nadzora nad EUN‑ima koje izdaje državno odvjetništvo (na što se odnosi ovaj zahtjev za prethodnu odluku), nego i prikladnost da se članove te institucije smatra „pravosudnim tijelom koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu Okvirne odluke.
16. U ovom postupku, rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) smatra da belgijsko državno odvjetništvo može izdati EUN jer ima svojstva neovisnosti koja obilježavaju „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke.
17. Budući da neovisnost belgijskog državnog odvjetništva nije bila predmet rasprave u ovom slučaju, nisu dostavljene informacije koje su nužne kako bi se, u skladu s njegovim ustavnopravnim položajem te njegovom organizacijskom i funkcionalnom strukturom, ocijenilo odgovaraju li članovi te institucije profilu koji Sud zahtijeva u okviru presude od 27. svibnja 2019. u predmetu PF (Glavni državni odvjetnik Litve)(11). Stoga se ne mogu očitovati u tom pogledu.
B. Sudski nadzor nad EUN‑om koji je izdalo državno odvjetništvo
18. Moje mišljenje u spojenim predmetima C‑566/19 PPU i C‑626/19 PPU odnosi se na sudski nadzor nad EUN‑om koji je izdan s ciljem vođenje kaznenog progona.
19. U tom kontekstu, smatram da sudski nadzor proveden u trenutku donošenja nacionalnog uhidbenog naloga (NUN) ne može, zbog same svoje prirode, ispuniti „zahtjeve svojstvene djelotvornoj sudskoj zaštiti” na koje se upućuje u točki 75. presude OG i PI (državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu), a koja je uvijek zaštita koju je zatražila dotična osoba i koja se pruža u okviru postupka u kojem ta osoba može sudjelovati koristeći se svojim pravom na obranu(12).
20. Stoga, ispitivanje toga jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje EUN‑a koji je donio državni odvjetnik kojeg se može okvalificirati kao „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog”, u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke, može prethoditi izdavanju EUN‑a, ali njegovo provođenje ne uskraćuje traženoj osobi pravo na pravni lijek protiv EUN‑a koji je izdan.
21. Prethodno navedeno ne vrijedi samo za EUN‑ove izdane s ciljem vođenja kaznenog progona, nego i za EUN‑ove izdane radi izvršenja presude.
22. Izdavanje EUN‑a radi izvršenja presude načelno ne podliježe načelu oportuniteta, nego načelu stroge primjene zakona (odnosno, izvršenju presude kojom se zakon primjenjuje na konkretnu situaciju).
23. Stoga bi se moglo zaključiti da se izvršenje donesene presude ne može dovoditi u pitanje, zbog čega automatski valja izdati EUN ako se osuđena osoba nalazi u drugoj državi članici.
24. Međutim, pretpostavka izdavanja EUN‑a nije samo postojanje NUN‑a ili, kao u ovom slučaju, pravomoćne presude kojom se izriče kazna zatvora. Tome treba dodati i uvjet da izdavanje EUN‑a ne smije biti neproporcionalno. Njegovu proporcionalnost, po službenoj dužnosti ili u postupku potvrđivanja prethodne odluke državnog odvjetništva(13), ili pak na temelju žalbe dotične osobe, moraju ispitati suci i sudovi.
25. Naravno, postoji prethodna ocjena proporcionalnosti koju je u velikoj mjeri već proveo sam zakonodavac. Stoga se u Okvirnoj odluci izuzimaju EUN‑ovi izdani radi izvršenja kazne zatvora u trajanju kraćem od četiri mjeseca(14).
26. Međutim, proporcionalnost izdavanja EUN‑a nije određena isključivo trajanjem kazne zatvora izrečene presudom. Tom je čimbeniku potrebno dodati drugi, ne manje važan čimbenik, a to je vrijeme provedeno u pritvoru koje, očekivano, može utjecati na ispitivanje EUN‑a u državi članici izvršenja. Prema potrebi, valja odvagnuti „kakve će učinke postupak predaje i transfera predmetne osobe […] imati na njezine društvene i obiteljske odnose”(15).
27. Točno je da se vrijeme provedeno u pritvoru u državi članici izvršenja mora oduzeti od kazne zatvora izrečene u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog(16). Međutim, ovisno o okolnostima, to se vrijeme može uzeti u obzir čak i ako, s obzirom na svoju prirodu, kazna čije se izvršenje zahtijeva nužno ne podrazumijeva kaznu zatvora u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.
28. Naime, sudac ili sud koji donosi osuđujuću presudu u tom trenutku ne mora nužno uzeti u obzir mogućnost izdavanja EUN‑a radi izvršenja svoje odluke. Može se dogoditi — što uopće nije rijetkost— da dođe do izdavanja EUN‑a radi osiguravanja prisutnosti osuđenika, a da se nakon toga, zbog njegova osnovanog zahtjeva ili drugih razloga u nacionalnom pravu, kazna zatvora iz presude relativizira ili ukine, pod uvjetom da se, ovisno o slučaju, dostave određena jamstva.
29. Naime, EUN ne mora nužno uslijediti nakon osuđujuće presude: sud koji je donio osuđujuću presudu (ili bilo koje drugo pravosudno tijelo nadležno u tom području), kao sud koji mora osigurati djelotvornu sudsku zaštitu, odlučuje hoće li se obratiti državi članici izvršenja radi predaje osuđenika, na temelju kriterija proporcionalnosti, ili to neće učiniti.
30. U tom kontekstu može biti važno vrijeme koje je proteklo od donošenja presude do izdavanja EUN‑a. Ponekad može postojati opasnost od nepravodobnosti, čak i ako je ocjena o proporcionalnosti EUN‑a provedena u samoj osuđujućoj presudi(17).
31. U slučaju odgođenog izdavanja EUN‑a, prešutna ili izričita ocjena proporcionalnosti iz presude može postati nerelevantna. Od ključnih čimbenika za utvrđivanje proporcionalnosti EUN‑a treba uzeti u obzir eventualno vrijeme provedeno u zatvoru u državi članici izvršenja, odnosno vrijeme koje uvijek treba odvagnuti prilikom ocjene toga je li izdavanje EUN‑a proporcionalno, a s obzirom na okolnosti tražene osobe i ozbiljnost protupravne radnje.
32. Pritom se ne smije zanemariti ni mogućnost da je tražena osoba u vrijeme izdavanja EUN‑a uspostavila dovoljno snažnu povezanost s državom članicom izvršenja, na temelju koje je moguće primijeniti Okvirnu odluku 2008/909/PUP(18). U tom bi slučaju trebalo odvagnuti može li se kazna za čije se izvršenje izdaje EUN odslužiti u toj državi članici.
33. Iz prethodno navedenog proizlazi da EUN‑ovi doneseni radi izvršenja osuđujuće presude mogu dovesti do dodatnih poteškoća koje se ne odnose samo na puko utvrđivanje postojanja te presude i kazne zatvora koja se njome izriče. Ako je te EUN‑ove izdao član državnog odvjetništva, dotična osoba mora imati na raspolaganju mogućnost da njegovu odluku podvrgne ocjeni pravosudnog tijela.
34. Stoga smatram da se pravo na pravni lijek, koje se odnosi na EUN‑ove izdane s ciljem vođenja kaznenog progona, također primjenjuje u slučaju EUN‑ova izdanih radi izvršenja presude.
V. Zaključak
35. S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da rechtbanku Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) odgovori na sljedeći način:
„Protiv europskih uhidbenih naloga koje je izdalo državno odvjetništvo radi izvršenja kazne zatvora koja je izrečena pravomoćnom presudom mora biti dopušten pravni lijek sličan onome koji se može podnijeti protiv europskih uhidbenih naloga izdanih s ciljem vođenja kaznenog progona.”